Povežite se sa nama

FOKUS

Avala pomilovala Zavalu

Objavljeno prije

na

Decembar je mjesec od posebne važnosti u političkoj karijeri Svetozara Marovića, potpredsjednika Demokratske partije socijalista. Za samo dvije godine od nesretnog Badnjeg dana 2010. godine, Marović je prešao tegoban period od političkog, porodičnog i ličnog sloma do povratka u vrh crnogorske politike.

U raspodjeli uloga poslije oktobarskih parlamentarnih izbora Marović je dobio upravljanje vladajućom strankom, nakon što je njen lider Milo Đukanović po sedmi put u svojoj karijeri postao premijer Crne Gore.

U pitanju je pažnje vrijedan „come back” otpisanog Budvanina, političara koji je obilježio političku scenu Crne Gore u posljednjih 20 godina.

Marović se vratio u paketu sa Đukanovićem sa kojim je i otišao u političku mirovinu krajem 2010. Novi start političkog dvojca na ključne funkcije u Vladi i partiji trebao bi da znači da su jučerašnja neprijateljstva i stranačke razmirice ostavili iza sebe ili za neka buduća vremena.

„Povratak Đukanovića na funkciju premijera označava put u budućnost Crne Gore”, ocijenio je nedavno Marović gostujući na Javnom servisu. Njegovo izlaganje bilo je oda Đukanoviću, „rođenom” i neprikosnovenom lideru koji mu je zbog zauzetosti, makar i neformalno, povjerio fotelju prvog čovjeka DPS. Ratne sjekire među političkim saborcima očigledno su pokopane, iako u bliskoj prošlosti nije bilo tako.

Uoči Božića 2011. godine Đukanović je podnio ostavku na premijersku funkciju koju je do tada obavljao i imenovao Igora Lukšića za svog nasljednika. Scenario povlačenja sa državničkih funkcija uključivao je i povlačenje Marovića, tadašnjeg potpredsjednika Vlade, koji je ostavku podnio istog dana, 21.decembra, navodeći kako je to bila njegova lična odluka.

Formalni silazak sa vlasti Đukanović je nadomjestio angažmanom u vođenju stranke, dok je Maroviću tri dana kasnije poslat božićni „svilen gajtan” u rodnu Budvu u vidu specijalnih trupa MUP-a sa dugim cijevima koji su po nalogu državnog tužioca u ranu zoru upali u kuću i na spavanju uhapsili njegovog brata Dragana Marovića, tadašnjeg potpredsjednika Opštine Budva, gradonačelnika Rajka Kuljaču, poslanika i odbornika Đorđija Pinjatića i nekoliko njihovih saradnika i poslovnih partnera, osumnjičenih za korupciju u aferi Zavala.

Šok i strah zavladali su Budvom. Činilo se da su lokalnom DPS-u sve lađe i sve investicije u njima zauvijek potonule. Mnogi istaknuti funkcioneri DPS–a strahovali su za svoju sudbinu jer su stizale vijesti da je VDT otvorilo niz istraga u brojnim finansijskim aferama koje su potresale ovaj grad.

Svoju političku moć i uticaj u stranci Marović osigurava u vodećoj turističkoj opštini u kojoj je dugi niz godina njegova volja neprikosnovena. Zato je pokretanje istraga baš u Budvi, iako sličnih afera ima u svakom crnogorskom gradu, ocijenjeno kao slamanje političke snage Svetozara Marovića.

U svom prvom reagovanju Marović je kazao da je on politička meta udara na Budvu, na njegovog brata i najbliže mu saradnike i prijatelje. Okrivio je najprije Ranka Krivokapića i SDP da stoje iza tog političkog obračuna.

„DPS žele oslabiti neki sljedbenici Slavka Parovića, koji se, podržani kroz institucije sistema, bore protiv istaknutih članova partije”, kazao je Marović

Istaknuti članovi DPS–a koji su u latentnom sukobu sa Krivokapićem i vrhom SDP svakako su Miomir Mugoša i Filip Vujanović, koji slovi za Marovićevog saveznika.

Objavljivao je potom nemušte ispovijesti o tome zašto ćuti i svojim „neprijateljima” u državi i stranci ne uzvrati na sličan način, kao svjedok ključnih dešavanja u bliskoj istoriji Crne Gore. Kako političkih tako i onih koji se odnose na pljačkašku privatizaciju privrede i bogaćenje malog broja ljudi bliskih vrhu vladajuće partije.

U ljeto 2011. Marović ipak piše Milu Đukanoviću bez čijeg blagoslova hapšenje budvanskih partijskih prvaka ne bi bilo moguće i u pismu nagovještava da će se povući iz partije i ući u otvoreni konflikt sa njim ukoliko ne prestane da ga ugrožava. Bila je to prema pisanju medija, otvorena prijetnja na koju se odlučio nakon što je došao do saznanja da agenti ANB prate članove njegove porodice i da se pripremaju nova hapšenja njemu veoma bliskih osoba.

Bilo je i špekulacija da će Marović iskoristiti svoj uticaj i formirati novu političku stranku. Da li je pismo opomene o mogućem rascjepu DPS-a presudilo da slučaj marginalizacije Marovića doživi obrt nije razjašnjeno. Tek vjetrovi iz Podgorice počeli su da duvaju u drugačijem, povoljnijem smjeru za njega, pa i za budvanske funkcionere kojima su iznad glave „visile” brojne istrage tužilaštva za organizovani kriminal i korupciju.

Već narednu 2012. Novu godinu Marović dočekuje u slavljeničkoj atmosferi hotela Palas sa svojom i porodicama Mila Đukanovića, Filipa Vujanovića i drugih državnih i partijskih funkcionera.

Kako je Marović uspio da izađe iz Platonovih pećina kojima je u beznađu lutao i tražio odgovore zašto mu se sve to događa, nije objasnio.

Kao jedan od osnivača DPS-a koji je izgradio izvjesnu autonomnost u partiji, Marović očigledno nije dopustio da postane žrtveno jagnje mlađeg stranačkog lobija u navodnoj borbi protiv korupcije na visokom nivou.

On nije obavljao značajne funkcije u Crnoj Gori, koje bi mu obezbjeđivale realnu moć. Bio je predsjednik parlamenta u vrijeme trijumvirata – Bulatović, Đukanović, Marović. Možda je tada bio i najuticajniji u svojoj karijeri. U svakom sudbonosnom trenutku za opstanak Đukanovića na vlasti odigrao je važnu ulogu. U sukobu sa Momirom Bulatovićem 1997. godine, sa kojim je Marović bio inače veoma blizak, kao i u kasnijem otklonu od Slobodana Miloševića, Đukanović je imao njegovu punu potporu. Kasnije je otišao u Beograd na mjesto predsjednika SRJ u raspadanju, ali nikada mu nije ponuđeno da bude crnogorski predsjednički kandidat, ili neka uticajna funkcija u Vladi. Pominjani, kratkotrajni status potpredsjednika vlade, može se tretirati više kao izlet sa kojeg se brzo vratio u Budvu.

Marovićeve stare zasluge ne mogu objasniti zašto ga je Đukanović opet primio uza se. Vjerovatnije je da je do smanjenja tenzija među saborcima došlo zbog straha od otvaranja opasnijih tema o korupciji i kriminalu daleko višeg ranga od onog koji je stavljen na teret Marovićevim Budvanima. Jedni o drugima znaju mnogo toga i nikome nije odgovaralo otvaranje te Pandorine kutije. Sama po sebi afera Zavala gotovo je zanemarljiva pri ostalim korupcionaškim skandalima i pronevjerenim milionima u koje su involvirane daleko krupnije ajkule od onih budvanskih.

Položaj Marovića u stranci ojačan je uspjehom na izborima u Budvi na kojima je koalicija Za evropsku Budvu osvojila apsolutnu većinu. Iako tijesna, pobjeda je osvojena u sjenci tužilačkih istraga i sudskih presuda kojima je preko dvadeset istaknutih članova DPS-a , među kojima i rukovodstvo grada, osuđeno na kazne zatvora zbog korupcije i zloupotrebe službenog položaja.

Zadržavanjem vlasti DPS-a u Budvi sačuvani su interesi građevinske mafije i enormna ulaganja kapitala u izgradnju kula i solitera sa stanovima za tržište. Sa osvojenom Budvom Marović je imao sa čime pred gospodara koji je izbore izgubio.

Marović je iz sukoba izašao sa utješnom nagradom rukovođenja strankom bez formalizovanja takve pozicije. Postoji naravno i mogućnost da ovaj angažman bude priprema terena za njegovu kandidaturu na predsjedničkim izborima. Na pitanje Monitora da li će se kandidovati za mjesto predsjednika Crne Gore, Marović je kratko odgovorio da o tome uopšte ne razmišlja.

Đukanovića i Marovića pored partijskih povezuju i drugi interesi.

Obojica aktivno sudjeluju u nekontrolisanom građevinskom bumu na teritoriji Budve. Nisu odoljeli izazovu unosne gradnje stambenih i apartmanskih kompleksa po zelenim brdima i rtovima turističke prijestonice.

Dok se Marović neuspješno angažovao na izgradnji vila i stanova na opjevanoj Zavali, Đukanović planira gradnju stambeno-apartmanskog kompleksa u njegovom komšiluku, na strmini Košljun, brdu naspram Zavale.

Familija premijera Đukanovića vezuje se uz to i za privatizaciju hotela Avala čija je rekonstrukcija i izgradnja vršena nezakonito, bez građevinske dozvole. Đukanović je redovan gost tog budvanskog hotela. Dosije nelegalnih radnji na Avali, sa sve rušenjem državnog pečata o zabrani gradnje, sadržajniji je od onog na Zavali.

Razlika između ta dva projekta ogleda se u tome što je Avala „crna pa se ne vidi”, zbog čega je objektivna i savjesna VDT Ranka Čarapić, mogla procesuirati samo Zavalu.

Avala i Zavala koje okružuju budvanski zaliv postale su simboli bespravne gradnje, političkih igara i selektivnih istraga u takozvanoj borbi protiv korupcije. Zasad je u slučaju postavljenja Marovića za v.d. šefa DPS–a, možda najprikladnije reći: Avala je pomilovala Zavalu.

Šta će reći Svetlana Vujanović

Dragan Marović osuđen je nepravosnažno na četiri godine zatvora, Rajko Kuljača na pet, dok je bivšem poslaniku Đorđiju Pinjatiću izrečena kazna od tri godine. Bivši Marovićev partner na Zavali Dragan Sekulić, vlasnik firme Moninvest, osuđen je na tri i po godine zatvora.

Zavala čeka epilog kod Apelacionog suda kojim predsjedava Svetlana Vujanović, supruga predsjednika Filipa Vujanovića. Ona nije pokazala milost pri odlučivanju po žalbi osuđenih Budvana u aferi Auto-moto, funkcionera stranke i prijatelja Marovića, kojima je izrečene zatvorske kazne povećala.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo