Povežite se sa nama

FOKUS

Mi smo mali, nijesmo znali

Objavljeno prije

na

Miroslav Mišković, jedan od najbogatijih Evropljana, ostaje u pritvoru Specijalnog suda u Beogradu gdje će – po svoj prilici – dočekati i Novu godinu. Vlasnik Delta holdinga, njegov sin Marko Mišković i Beranac Milo Đurašković, vlasnik Nibens grupe, pod istragom su zbog sumnji da su izvlačeći novac iz privatizovanih preduzeća sebi pribavili korist od 30 miliona eura.

,,Ovo je veliko ohrabrenje za građane Srbije, jer mogu da vide da država nije mrtva”, pohvalio se srpski ministar pravde Nikola Selaković, odgovarajući na komplimente koji su, nakon pritvaranja balkanskog alfa tajkuna, zvaničnom Beogradu stigli iz Brisela. Dok mediji u regionu prave paralelu između ovog i hrvatskog slučaja Sanader (i Mišković se početkom 90-ih oprobao u politici kao potpredsjednik srpske Vlade kojom je komandovao Slobodan Milošević).

Razloge za samohvalu pronašla je i Vrhovna državna tužiteljica Crne Gore Ranka Čarapić. Ona se podičila činjenicom da protiv Miroslava Miškovića ili neke od njegovih kompanija u Crnoj Gori nije pokrenut bilo kakav postupak. ,,U ovom trenutku nemamo podatke koji bi nam nametnuli potrebu da u tom smislu provjeravamo”, saopštila je Čarapić, ,,Ukoliko se takva potreba ukaže, naravno da će tužilaštvo reagovati – kao što to uvijek čini u sličnim situacijama”.

Slične sadržine bile su i informacije Uprave za sprječavanje pranja novca. Oni su, kako je rečeno Vijestima, 2009. godine ,,na zahtjev jednog državnog organa” provjeravali poslovanje šest povezanih firmi iz Miškovićeve imperije, ali prikupljeni podaci ,,nijesu ukazivali na potrebu procesuiranja pomenutog predmeta”.

Prisjetimo se – 2009. godina je bila vrijeme početka operacije Balkanski ratnik i raskrinkavanja djelova međunarodnog narko-klana Darka Šarića. Nedugo po izbijanju ove afere, pojavile su se informacije o zajedničkim poslovima Darka Šarića sa Miroslavom Miškovićem i njegovom porodicom.

Danas je i javnosti poznato da srpska policija istražuje makar dva zajednička posla pljevaljskog narko bosa i srpskog tajkuna. U prvom, manjem, Šarić je izgleda Miškoviću pozajmio pet miliona eura u kešu, dok mu se ovaj razdužio uplaćujući novac preko jedne banke u Beču, odakle je isti transferisan na Šarićeve račune u Metals banci. Miškovićeve uplate su fakturisane kao naknada za konsalting usluge ispitivanje tržišta u Crnoj Gori koje je radio Šarićev of-šor inspirativnog imena Finansijski anđeli. Beogradske Novosti pišu da se sumnja kako je Marko Mišković dobio deset odsto ovako opranog novca.

Navodna naknada za konsalting usluge neodoljivo podsjeća na aktuelnu aferu vezanu za privatizaciju Telekoma Crne Gore. Ali, to ne znači mnogo pošto – kao što čitamo i čujemo – crnogorski zvaničnici nijesu ni u jednim ni u drugim poslovima našli bilo šta sumnjivo. Da parafraziramo srpskog ministra pravde, zvanične informacije iz Podgorice predstavljaju veliko ohrabrenje za razbojnike i kriminalce sa svih meridijana, pošto pokazuju da Crna Gora – uz ovakvo pravosuđe i izvršnu vlast – ostaje njihova sigurna kuća.

Mnogo veći obrt novca između Šarića i Miškovića vezan je za njihovu navodnu saradnju u gradnju naselja Belvila. Zvanično, to su apartmansko naselje, građeno za potrebe Univerzijade u Beogradu, gradili Delta real estate i austrijska HAAB. Srpska policija i tužilaštvo pokušavaju da dokažu sumnje prema kojima je Šarić u gradnju ovog naselja od 2007. do 2009. godine plasirao oko 100 miliona eura zarađenih trgovinom narkotika. Za uzvrat, Šerić je u Belvilu dobio nekoliko stotina stanova. Beogradski mediji pišu, pozivajući se na policiju i tužilaštvo, da svi preostali stanovi u ovom naselju koji nakon Univerzijade nijesu uknjiženi na nove kupce pripadaju Šariću i njegovim saradnicima.

Dok je Srbija na dobrom putu da savlada možda i najteži zadatak svog briselskog domaćeg na temu suzbijanja korupcije, crnogorski zvaničnici nastavljaju ubjeđivati sebe i druge kako oni u svom radnom okruženju ne pronalaze korupciju i organizovani kriminal. I izgleda da još ima onih koji su u to spremni da vjeruju. Ili je stvar u nečem drugom. Na primjer u tome da se u centrima moći procjenjuje kako ne treba bilo čime rizikovati kooperativnost crnogorskih vlasti po pitanju žrtvovanja političkih i ekonomskih interesa vlastite države za rad tuđeg profita. Makar ne dok na crnogorskoj obali, šumama i kanjonima još ima šta da se kupi ili zakupi.

U vrijeme kada je, može biti, započeo tajne poslove sa Darkom Šarićem, Miroslav Mišković je – godinu nakon crnogorskog referenduma o nezavisnosti tokom koje je, navodno, višemilionskim iznosima finansirao zagovornike opstanka zajedničke države – krenuo i na širenje svojih legalnih poslova u Crnoj Gori.

Počelo je telekomunikacijama. Mišković je na velika vrata crnogorskog biznisa zakoračio kao suvlasnik M:tel-a, trećeg operatera mobilne telefonije. Zvanično, partner Miškovićevoj Ogalari (of šor kompanija iz sastava Delta grupe) bio je srpski Telekom, preduzeće u vlasništvu Republike Srbije. Nezvanično, kao tihi partneri u tom poslu pominjani su Aco Đukanović i Veselin Barović. U prilog toj tezi ide podatak da je prva filijala M:tel-a otvorena u zgradi čiju je gradnju finansirao Đukanović. A protiv, to što je Miškovićev Press baš tih dana objavio kako se u kući Veselina Barovića kriju dvojica odbjeglih pripadnika zemunskog klana. Onih koji su ubili srpskog premijera Zorana Đinđića 2003. godine, a dvije godine ranije u centru Beograda oteli Miroslava Miškovića, te za njegovo oslobađanje dobili višemilionski otkup. U medijima se pominjao iznos od sedam do 10 miliona maraka.

Uglavnom, crnogorska Uprava policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost demantovali su informacije o Barovićevim gostima, dok je Mišković ubrzo po izbijanju ekonomske krize svoj udio u M:tel-u prodao Telekomu Srbije.

Crnogorskim vlastima nimalo nije zasmetala činjenica da za partnera u prestižnom (i bezbjednosno izuzetno interesantnom) sektoru telekomunikacije dobijaju čovjeka na koga su srpski madiji i strane ambasade u Beogradu (doduše nezvanično) upirali prstom kao glavnog čuvara novca koji je tokom svoje vladavine prigrabio Slobodan Milošević. To je, navodno, bio i glavni razlog što novac Familije nije pronađen ni nakon Miloševićevog pada sa vlasti 2000. godine. Istovremeno, srpski Savjet za borbu protiv korupcije javno je imenovao Miroslava Miškovića za ,,ikonu korupcije”.

Može li biti da Milo Đukanović i njegovi saradnici nijesu marili za ove primjedbe dijelom i zato što je Mišković u crnogorske poslove zaplovio uz preporuku Stanka Subotića Caneta?

Njih su se dvojica u to vrijeme nosili sa optužbama da su švercom cigareta oštetili budžet Srbije. Subotić je, nedavno, nepravosnažno osuđen zbog tadašnjih duvanskih poslova, dok je priča o Miškovićevom učešću u tom poslu zataškana. Tragovi su ostali: ,,U dijelu izvještaja u kom se opisuje kako je funkcionisala grupa na čijem je čelu bio Marko Milošević (sin Slobodana Miloševića, nakon porodičnog silaska sa trona skupa sa majkom Mirjanom Marković izbjegao u Rusiju) kao neposredni pomagači i organizatori krijumčarenja navedena su i odgovorna lica iz preduzeća DeltaM iz Beograda”, citirala je tada TVB92 zvanična dokumenta.

Danas znamo da su te 2007. i Mišković i Subotić poslovali sa Šarićem i njegovim saradnicima. Konačno, prema tvrdnjama Stanka Subotića, iz tog vremena datira i njihov pokušaj da, skupa sa Milanom Bekom, još jednim srpskim tajkunom izniklim pod okriljem SPS-a, preuzmu kompaniju Novosti. Zašto im onda ne bi bila zajednička i ideja da dio poslova presele na sigurnu teritoriju pod vlašću čovjeka koji nikada nije postavio pitanje porijekla novca? Makar dok se nijesu sukobili – upravo oko posla sa Novostima gdje je Subotić, po vlastitom priznanju, ostao kratak grdne milione.

Miroslav Mišković je u jednom od rijetkih intervjua na pitanje o načinu na koji je zaradio prvi milion odgovorio: „Više na tuđu glupost, nego na sopstvenu pamet”. Ćutanje u javnosti je Miškovićev manir, konstatovao je novinar Vremena Dimitrije Boarov, navodeći kako se vlasnik Delte nije oglašavao: ,,kada je napuštao Miloševićevu srpsku vladu 1991. godine, kao i kada je finansirao julovce Mirjane Marković polovinom devedesetih godina, kao i kada je pružio finansijsku podršku Đinđićevom DOS-u 2000. godine, kao i kada ga je kidnapovao zemunski klan 2001…” . Svjedoci smo da je čovjek čije se bogatstvo danas procjenjuje na dvije do tri milijarde eura, ćuteći dočekao i prošlonedjeljnu odluku o 30-dnevnom pritvoru. To ne znači da se sa njom pomirio.

Uglavnom, nakon telekomunikacija, Mišković u Crnoj Gori širi poslova svog malotrgovačkog brenda Maxi (kompletan lanac prodat prošle godine belgijskoj Delhaize grupi za 932,5 miliona eura). U isto vrijeme su u Beogradu vođene polemike o monopolu koji je ova kompanija ostvarila u sektoru maloprodaje: kupci trpe visoke cijene a proizvođači plaćaju da bi zauzeli mjesto na rafovima, nakon čega novac za isporučenu robu čekaju i do godinu dana.

Konačno, 2008. godine u Podgorici je otvoren trgovinski centar Delta City. Otvaranju Delte su, osim Mila Đukanovića, gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše i drugih crnogorskih državnih i partijskih zvaničnika, prisustvovali premijeri Srbije i RS Mirko Cvetković i Milorad Dodik.

Mišković je tada zahvalio na kooperativnosti crnogorskih vlasti: „Imamo države u regionu koje su pozitivne za investitore, a imamo i države koje nešto koče – ne znam zašto”. Za to vrijeme je pred Delta Cityem protestovalo oko 500 radnika nekadašnje Fabrike namještaja Marko Radović, na čijim je srušenim temeljima izgrađen Delta city, tražeći otpremnine i povezivanje radnog staža.

Potom je vlasnik Delte u Podgorici proširio svoje partnerstvo sa Miomirom Mugošom – od pogona za preradu i skladištenje poljoprivrednih proizvoda, do kontroverzne (zainteresovani kažu i tajne) prodaje dijela nepokretne imovine Radoja Dakića.

Prema dostupnim podacima Delta holding danas u Crnoj Gori ima sljedeća preduzeća: Almeco, Yuhor Company, Delta sport, DMD, Delta auto, Delta M CG, Delta motors CG. Ne treba, međutim, isključiti mogućnost da se među mnogobrojnim of šor kompanijama koje gazduju manje ili više vrijednom imovinom na teritoriji Crne Gore nalaze i neke u stvarnom vlasništvu Miroslava Miškovića. I njegovih prijatelje sa obje strane granice. I zakona.

Zoran RADULOVIĆ

MIŠKOVIĆ U BIH
Bosna o Mišku i Vučiću

Hapšenje Miroslava Miškovića dobilo je veliku pažnju u bh. javnosti. S jedne strane, takozvani obični građani izgleda posebno uživaju u informaciji da će ,,najbogatiji Srbin ribati WC” i maštaju o hapšenju različitih ,,domaćih miškovića”. S druge strane, zanimljivo je analizirati načine na koji su na ovu vijest reagovali domaći političari, naročito oni čije su poslovne veze s Miškovićem poznate.

Iz sarajevske perspektive, najindikativnije je ponašanje Fahrudina Radončića i njegovog Dnevnog avaza. Poznato je, a i Monitor je već pisao o tome, da su Mišković, Radončić i Vanity International Corporation iz Belizea u Sarajevu 2007. godine osnovali zajedničku kompaniju Prezident Nekretnine. Sarajevska javnost je na tu informaciju onomad reagovala sa odijumom, prvenstveno zbog Miškovićevih onodobnih veza sa režimom Slobodana Miloševića. Pripremajući svoj ulazak u visoku politiku, Radončić se počeo energično ograđivati od Miškovića i počeo je svoje poslovne protivnike krstiti ,,bh. miškovićima” i pripisivati im upravo ono što je sam radio tj. biznis saradnju sa Miroslavom Miškovićem. Pošto se u posljednjih mjesec dana, a zahvaljujući političkom paktu sa Zlatkom Lagumdžijom, Radončić nalazi na funkciji ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine, na mjestu, dakle, formacijski analognom onom koje u Vladi Srbije ima Aleksandar Vučić, on se trenutno svim silama trudi da bude prepoznat kao ,,bh. vučić”, a ne kao ,,bh. miško(vić)”. Njegov Dnevni avaz je, recimo, u subotu 15. decembra, pod markicom ,,ekskluzivno”, objavio intervju sa Aleksandrom Vučićem. Udarno pitanje Avazovog novinara bilo je treba li ,,BiH dobiti listu spornih privatizacija”. Vučić se od toga čak morao ,,braniti” i reći da ne želi da se miješa u unutrašnje stvari drugih zemalja. S pozicije koju mu je Lagumdžija podario, a uz medijsku podršku vlastitih novina, Radončić može žestoko ,,spinovati” i pokušati hapšenje vlastitog poslovnog partnera iskoristiti za svoje interese. Drugo je, međutim, pitanje koliko će i javnost i pravosuđe biti prijemčivi za takve manipulacije.

U Republici Srpskoj, ovo hapšenje je također izazvalo potrese na političkoj sceni. Još otkad je Tomislav Nikolić trijumfovao na predsjedničkim izborima, a naročito otkad se vlada Srbije formirala oko SNS, opozicija pokušava da iskoristi činjenicu da Dodikove personalne veze sa Borisom Tadićem i DS više nemaju tu vrstu dnevnopolitičke težine. Pošto je upravo Dodikova vlada poslovala sa Miškovićem, sada se i Miškovićevo hapšenje sve više potencira u saopštenjima opozicionih stranaka i izjavama njenih čelnika. Primjerice, Mladen Bosić, lider SDS-a, izričito tvrdi da će krakovi istrage protiv Miškovića doći i do Republike Srpske te potencira da i u ovom bh. entitetu postoje ljudi ,,koji su umiješani u teške afere i pronevjere”.

Pokazalo se i ovaj put, u svakom slučaju, da takozvana regija još uvijek funkcioniše po principu spojenih posuda. Priča o Miškoviću već se poredi s pričom o Sanaderu. Tek treba vidjeti kako će se zvati bh. verzija te priče.

Muharem BAZDULJ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo