Povežite se sa nama

FOKUS

Nada i strah

Objavljeno prije

na

Godina je počela Telekomom. Američke finansijske vlasti utvrdile su da je Mađar Telekom, pri kupovini Telekoma Crne Gore, podmitio više crnogorskih zvaničnika sa ukupno 7,35 miliona eura, ,,uključujući i advokaticu, sestru tada najvišeg vladinog funkcionera”. Nema Crna Gora sto sestara, jedan je najviši vladin funkcioner.

Izgledalo je, na trenutke, da tako veliku zloupotrebu ne može zataškati ni ovdašnji sistem uvezan po mjeri najvišeg vladinog funkcionera. Pokazalo se da može. Zamolnicu američkim službama da joj dostave dokumenta koja se u slučaju Telekom odnose na Crnu Goru Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić pisala je i prevodila mjesecima. I kad je napisala, fajde nije bilo. S druge strane, vrlo je ažurno pratila rad skupštinskog Anketnog odbora za prikupljanje činjenica i informacija o korupciji u privatizaciji Telekoma i u jednom času zaprijetila da će im podatke davati selektivno jer ne čuvaju tajne. Pred Anketnim odborom, svjedočili su razni funkcioneri, uglavnom po istom receptu: dođu, ,,jer poštuju instituciju parlamenta”, nešto slažu i odu. Uoči izbora, isprsio se sam predsjednik DPS-a Milo Đukanović. Na pitanje je li oko Telekoma bilo korupcije, rekao je odlučno: ,,Ne”.

Pošto se takvo ,,ne” ne poriče, uslijedile su mjere odmazde. Ana Kolarević, sestra, tužila je Vijesti, Dan i Monitor i tražila obeštećenje od po 100.000 eura zato što su novine o tužilji ,,stvarale negativnu sliku kod javnog mnjenja”. Godina 2012. može se smatrati godinom sestre – podmićene ili uvrijeđene, po volji.

U januaru je struja poskupila 6,8 odsto, cijena benzina porasla je devet centi ili oko sedam odsto. Unija slobodnih sindikata, uz podršku MANS-a i dijela studentskih organizacija, organizovala je protest 21. januara. Prema procjenama organizatora došlo je oko 10.000 ljudi. ,,Naši zahtjevi su realni i ostvarivi, a na Vladi je da se opredijeli da li će iznaći mehanizme za njihovo ispunjenje i tako pokazati građanima da žele da budu vlada građana, a ne domaćih i stranih tajkuna”, kazao je generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković.

Dilema – građani i tajkuni – u vladi nije postojala. Tajkuni, naravno.

Iako je, kao odgovor na proteste tvrdio da ,,cijene nijesu rezultat bahatosti i osionosti Vlade, već sticaj okolnosti”, Lukšić nije mogao da valjano objasni koji ga je sticaj okolnosti odveo da Novu godinu dočeka sa dvojicom najboljih drugova, ministrima finansija i ekonomije, sa komplet familijama, u Maroku, na račun Aman rizortsa. Onog koji godinama drži zatvoren Sveti Stefan. ,,U svim pravno uređenim državama ovakvo ponašanje ukazivalo bi na sumnju da u vrhu izvršne vlasti postoji korupcija. Samo se nadam da premijer Lukšić neće reći da je na tužilaštvu Maroka da ispita ovaj slučaj, po istoj logici po kojoj je rekao da sumnje u korupciju prilikom privatizacije Telekoma treba da ispita mađarsko tužilaštvo”, rekao je za Monitor advokat Veselin Radulović.

Nakon neuspješnog sastanka sa Lukšićem MANS, Unija slobodnih sindikata i Studentska unija zakazali su novi protest. Tu je vlast već morala da potegne težu artiljeriju. Nastavak protesta, razjasnili su, usporiće evropske integracije, Vanja Ćalović, direktorica MANS-a, pisala je ,,novina od riječi” strani je agent koji rastjeruje investitore.

,,Ima li Crna Gora policiju, istražne organe, tužilaštvo, sudstvo? Zar je toliko teško dokazati neprijateljsko djelovanje ove zločinačke organizacije”.

Onda je pao snijeg i država se raspala. Gotovo nijedan put nije bio prohodan. Između Pljevalja i Mojkovca 11 putnika bili su zarobljeni u snijegu dvadeset sati. Zavijano je 80 ljudi kod Plužina. Voz sa 50 putnika blokiran je lavinom. Struje je falilo na sve strane. Kolašinac Brano Kljajić preminuo je od posljedica smrzavanja u mjestu Mioska, na magistralnom putu Podgorica – Kolašin, kada se na njega srušila sniježna lavina, nakon što je izašao iz automobila. Vanredno stanje proglašeno je, tvrdili su naročito ljudi sa sjevera, tek kad je snijeg okovao i Podgoricu.

Pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije Zoran Begović takođe je bio zavijan u Bakovića klisuri. Bila je to najbolja ilustracija sposobnosti vlasti da se izbori sa nevremenom.

Uprkos problemima koje je vraćanje KAP-ovih dugova pravilo državnom budžetu, vladinim zvaničnicima glavni su posao bili pokušaji da diskvalifikuju organizatore protesta i pozivaju ih da, kad se već bore za vlast, osnuju političku partiju. Premijer Lukšić najavio je da će špijati donatorima kako se MANS bavi politikom.

Nakon tri godine borbe protiv samovlašća gradonačelnika dr Miomira Mugoše slabovida Marijana Mugoša krajem februara je sa psom vodičem ušla u zgradu SO Podgorice, do svog radnog mjesta. Rijetke su ovdje takve pobjede.

Početkom marta pretučena je ispred svog stana u centru Podgorice novinarka Vijesti Olivera Lakić. Napadnuta je s leđa, dok je otvarala vrata ulaza. Pisala je o proizvodnji cigareta u Mojkovcu, prijetili su joj više puta. U julu je Osnovni sud u Podgorici osudio Ivana Buškovića na devet mjeseci zatvora zbog napada na novinarku. Sud nije ustanovio zašto je Bušković tukao Oliveru Lakić. Kao da mu se nije dopadala njena frizura.

Apelacioni sud oborio je prvostepenu presudu osumnjičenima za deportaciju bošnjačkih izbjeglica. Nakon ponovljenog suđenja, krajem novembra, devetorica bivših crnogorskih policajaca optuženih za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u slučaju deportacije bosansko-hercegovačkih državljana 1992. godine, ponovo su oslobođeni. Sudija Milenka Žižić je u obrazloženju oslobađajuće presude navela da tokom procesa nije dokazano da su optuženi bili na nekoj od strana u oružanom sukobu, što je potrebno za postojanje ratnog zločina. Sasvim u skladu sa vladajućom istinom da Crna Gora nije učestvovala u ratu.

U međuvremenu su državni mediji sproveli zastrašujuću akciju žigosanja jedinog svjedoka u slučaju deportacija Slobodana Pejovića. Jedinog čovjeka koji nije ćutao o zločinu pokušali su da pretvore u krivca.

U maju su Profesor Pravnog fakulteta Milan Popović, glavni i odgovorni urednik Monitora Esad Kočan i poslanik Pokreta za promjene Koča Pavlović podnijeli Vrhovnom državnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv predsjednika Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića i Vrhovne državne tužiteljke Ranke Čarapić, zbog ratnog zločina deportacija 1992. i pomaganja počiniocima zločina da izbjegnu pravdu. Još odjekuje tišina. Možda ovo jednom prestane da bude besudna zemlja.

U intervjuu Monitoru, krajem marta, profesor Univerziteta Mediteran Milenko Popović ocijenio je da Vlada mora pasti. Kazao je da će kada se aktiviraju sve garancije date KAP-u Crna Gora upasti u opasnu zamku zaduživanja, da će javni dug porasti za pet do šest odsto bruto domaćeg proizvoda i povećati se na preko 50 odsto BDP-a. Desilo se. ,,Oni prosto ništa ne umeju da urade. Nijednu životnu pobedu ne mogu dobiti. Jedino što znaju je da dobiju izbore. Znamo i kako!”, kazao je Popović. I to se još jednom pokazalo tačnim.

Ministri su imali pune ruke posla. Uoči lokalnih izbora, održanih 7. aprila, obišli su, presjekli i otvorili sve što se moglo u Herceg Novom i Tivtu. Ministar Predrag Sekulić sadio je po Tivtu kamelije, predsjednik Crne Gore otvarao novski bazen na Škveru. Ostalo je kako je i bilo – u Tivtu je pobijedio DPS, u Herceg Novom opozicija.

UNICEF je objavio podatke koji su pokazali da je svako deseto dijete u ovoj zemlji siromašno. Stopa siromaštva od 10 odsto ukazuje da je toliki procenat djece živio u uslovima koji ne ispunjavaju osnovne minimalne potrebe za hranom, smještajem, obrazovanjem… Na sjeveru 19 odsto djece nema minimalne uslove za život. Ako prosječno školsko odjeljenje ima tridesetoro djece, znači da u njemu sjedi šestoro djece koja mogu biti gladna. Ako ih u seoskoj školi ima četvoro, jedno od njih je gladno jer je stopa siromaštva djece koja žive na selu 23 odsto. Nikoga ti podaci nijesu osobito dojmili.

Na građanskom protestu u maju okupljeni su nosili transparente Pobuni se, vrijeme je, Vratite uzete pare, Stegnite i vi malo kaiš, a skandirali su Ostavke, Dosta je, Vrijeme je i Milo lopove. Protesti su se kasnije transformisali u protestne šetnje i obilazak stubova sistema: RTCG, Pobjede, Agencije za nacionalnu bezbijednost, predsjednika države, parlamenta, Centralne banke i tužilaštva. Završavali su se pred vladom. Nijesu uspjeli da je sruše, ali su pokazali novo lice Crne Gore, kao mogućnost.

Nestašica ljekova, zbog nesposobnosti vlasti da uredno i na vrijeme sprovede procedure za njihovu nabavku, mjesecima je ugrožavala zdravlje i novčanike građana Crne Gore. I to su otrpjeli.

Marko Mugoša, sin gradonačelnika Podgorice, pokazao je zavidan talenat za biznis. Podigao momak kredit od 200.000 eura kupio zemlju, prodao je kineskoj ambasadi za milion. Mora da je sanjao koje zemljište treba da kupi.

Sa suncem je stigao još jedan vladin izum za dranje sopstvenih građana. Euro mjesečno vladi daje svako ko koristi mobilni telefon, ima strujomjer i kablovsku televiziju. Uzalud su se građani žalili Vrhovnom sudu. Sutkinja Desanka Lopičić objasnila je da takse imaju legitiman cilj – očuvanje stabilnosti finansijskog sistema u uslovima krize. Mnogi su se pitali da li je onda legitimno da neko ukrade hljeb kako bi očuvao organizam u uslovima gladi.

Na samom kraju maja Svetozar Marović je udao šćer. Prvih dana juna stigla je vijest da mu je brat optužen u aferi Zavala, osuđen na četiri godine zatvora. Bivši predsjednik opštine Budva Rajko Kuljača osuđen je na pet, poslanik DPS-a Đorđe Pinjatić na tri godine zatvora. Negdje kasnije Svetozar Marović je cjelivao skute i u jednom intervjuu objasnio da je Milo Đukanović najbolji na svijetu. Tako ga je zapalo da ,,koordinira” partijom dok je šef na funkciji premijera.

Krajem juna Evropski savjet je odobrio Crnoj Gori početak pregovora za pristupanje EU. Savjet je istakao potrebu rješavanja problema na koje je ukazala Evropska komisija poput borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala i nezavisnosti pravosuđa.

Znalo se unaprijed: ako dobije datum pregovora, vlast će požuriti sa izborima. Na kraju jula Skupština je skratila sebi mandat. Istoga časa DPS je počeo da veze sitan vez od duše do duše. NOVA i PZP su formirale Demokratski front, na čelo tog opozicionog saveza stao je bivši šef crnogorske diplomatije i ambasador SRJ u Rimu Miodrag Lekić. Dugo se lomilo hoće li u Front ući SNP, na kraju je ta partija odlučila da na izbore ide samostalno. Nekoliko prvaka SNP-a zbog toga je prešlo u Front.

Građani Beransela, pored Berana, pokušali su da se izbore protiv odluke vlasti da deponiju smjesti na Vasovim vodama. Blokirali su prilaze, policija ih je hapsila. Ovih dana eksperti su još jednom kazali da je kraj njihovih kuća pravo mjesto za deponiju. Doduše, uočili su i da je deponija na trasi budućeg autoputa. Predložili su izmještanje – autoputa. Što nije teško jer ga svako može zamisliti kako želi.

Polovinom avgusta navršilo se trinaest godina od potapanja broda Mis Pat u ljeto 1999. godine, kada je, prema optužnici, stradalo 35 Roma, dok se desetine još vode kao nestali. To je tek jedno od suđenja – farsi u Crnoj Gori. Neko je zaradio, neko se utopio – nikome ništa.

Početkom avgusta Monitor je objavio šta sadrži tajni formular kojim DPS evidentira ljudske sudbine i pretače ih u glasove. Na obrascu stoji ime i prezime, matični broj, datum i mjesto rođenja, ulica i broj, broj telefona, mail adresa, broj biračkog mjesta – sve stane na pola lista papira koji se zove zahtjev za socijalnu pomoć ili za posao, u zavisnosti od toga koju od ponuđenih opcija građanin zaokruži. Tužiteljka je, naravno, ćutala.

Opozicija je, uglavnom ćutke, odbacila ideju o bojkotu izbora, uprkos tome što je bilo jasno da će se oni održati u nefer i nedemokratskim uslovima. Septembar su obilježile rasprave o nepravilnostima u biračkim spiskovima i, naravno, zloupotrebe državnih funkcija u predizborne svrhe. Predsjednik DPS-a u kampanji se uglavnom pojavljivao sam – kao svaki spasitelj.

Nakon izbora 14. oktobra, na kojima koalicija DPS-SDP-LP, prvi put nakon 11 godina nije osvojila apsolutnu vlast, u pomoć Đukanoviću priskočili su bratski lideri manjinskih naroda. Bošnjačka stranka, partije koje okupljaju Albance i Hrvatska građanska inicijativa utrkivale su se ko će prije uskočiti u krilo DPS-a. Rijetki glasovi koji su upozoravali da to dugoročno nije u interesu manjinskih naroda nije imao ko da čuje. Milo Đukanović se vratio na premijersku funkciju. Zbog povjerenja koje su mu ukazali građani, odgovorno je to lice.

Na lokalnim izborima u Nikšiću pobijedila je opozicija, u Budvi i Kotoru DPS i SDP su ostali na vlasti. U maju formirana Pozitivna Crna Gora na izborima je osvojila 8,3 odsto glasova. Pregovori te partije sa Demokratskim frontom oko formiranja vlasti u Nikšiću pretvorili su pobjedu opozicije u mučno samoubilačko natezanje. Taman kad su se dogovorili, DPS se potrudio da stvar reguliše. Ozbiljno se priča da je nedavno lider DPS–a uhvatio zlatnu ribicu i dobio priliku da bira tri želje. Po običaju bio je kratak i jezgrovit: ,,Da mi svi budu kao Drago. Da mi svi budu kao Drago. Da mi svi budu kao Drago.”

Ako ne pronađe način da se dogovara i da se na pravi način pobuni protiv DPS-ovih rutinskih krađa, opozicija nema šta da traži. Osim da prima plate za posao dekoracije.

Građanski protesti u Crnoj Gori 2012. i rezultati izbora ličili su na tek upaljeni plamen. Dašak je dovoljan da ga rasplamsa, dašak da ga ugasi. Održavanje te vatre stvar je opstanka onih koji ne pristaju na diktaturu laži.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo