Povežite se sa nama

FOKUS

Bojkot ili saučesništvo

Objavljeno prije

na

Operacijom u Nikšiću Demokratska partija socijalista još jednom gazi jedan od prvih članova Ustava: Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom. Ako se volja građana ne sviđa DPS-u, utoliko gore po volju građana. I po Ustav.

Sirova demonstracija sile vladajuće koalicije u Nikšiću, opoziciji je donijela još jednu šansu da pokaže da zna šta hoće i da nešto može. Njihovo prethodno zaplitanje u pregovorima lako je moglo učiniti da se udave sami. Ovako, mogu da puste da ih udavi DPS ili da napuste igre koje se igraju po pravilima vlasti i osmisle svoj put.

Odbjegli odbornik Pozitivne Crne Gore Drago Đurović trenutno raspolaže voljom preko 20.000 građana Nikšića. Tu poziciju formalno omogućio mu je zakon koji propisuje da su odbornici i poslanici, a ne partije koje su ih kandidovale, vlasnici mandata. Taj je propis, naravno, sasvim u skladu sa demokratskim standardima. U demokratskim društvima. Ovdje, riječ je o najjednostavnijem načinu da se otmu izbori.

Samo da ne bude kakve zabune -nema demokratskog pravila koje ova vlast nije spremna i sposobna da izvrne u njihovu suprotnost. Ozbiljan naučni rad može se napisati o tome kako se kampanja od vrata do vrata, obična stvar u demokratskim zemljama, ovdje pretvorila u monstruma. Onog koji zna koliko je u vašoj kući nezaposlenih, ko prima socijalnu pomoć, koliko ko duguje struje, ko je i za koliko spreman da proda ličnu kartu. I dušu.

Posebno poglavlje vrijedjelo bi posvetiti transparentnosti koja obilježava čitav proces – uoči izbora DPS je objelodanio da ima vlastiti biro za zapošljavanje partijskih masa i za socijalnu pomoć. Osim ruganja zakonima, koliko je samo tu sadističkog iživljavanja nad nemoćnima i paničnog straha od gubitka moći. To obilježava naše dane i godine, pretvarajući Crnu Goru u zemlju poreknutih ljudi.

Smjena vlasti u demokratskim zemljama donosi personalne promjene, na vrhu. Đukanović je demonstrirao pristup toj stvari, u uslovima nesmjenjive vlasti. Izvođači koje postavljaju nesmjenjivi šefovi ispotpisivali su ostavke. Do Monitora je stigla dojava kako su neoprezni šefovi centara za socijalni rad napisali kako blanko ostavku podnose „na zahtjev ministra”. Papir im je vraćen kao neispravan. Mora da piše „na lični zahtjev”. Ne zna se za primjer da je neko rekao: ne želim da podnosim ostavku, već da se o mom radu razgovara. Nema druge poslušnosti u nedemokratskim zemljama do bespogovorne.

U takvim uslovima opozicija je riješila da se pouzda u zakon i rad tužilaštva i kroz institucije sistema dokaže kako je u Nikšiću formiranje vlasti onemogućeno zbog političke korupcije.

Obavještavajući javnost da je protiv Draga Đurovića Pozitivna podnijela krivičnu prijavu, potpredsjednica te partije Azra Jasavić kazala je: „Očekujemo da postupe po zakonu, tačnije, da preduzmu radnje i mjere previđene Zakonikom o krivičnom postupku, na osnovu kojih mogu jednostavno doći do validnih dokaza u konkretnom slučaju”.

Novoizabrani potpredsjednik Skupštine Branko Radulović ocijenio je da je opozicija u Nikšiću postigla cilj i dokazala da se radi o korupciji na najvišem nivou, te da će ,,vrhovni državni tužilac reagovati već ove sedmice” i da će u parlamentu hitno biti formiran antikorupcijski odbor kojem će Nikšić biti prva tačka dnevnog reda.

Kako da ne. I premijer Đukanović je pružio punu podršku ispitivanju ,,na pravnom planu”. A onda porukom Pozitivnoj neopozivo presudio o čemu se tu radi. ,,Dvoje vaših odbornika je promijenilo dres”. A otkad je to promjena dresa nezakonita pojava?

U međuvremenu je nikšićki tužilac saslušao Đurovića. Dabome, negirao je optužbe. Ne treba puno vidovitosti da se ugleda slika kako se proces gubi u katakombama sistema. Akcija tužilaštva u nikšićkom procesu treba da posluži za anesteziranje opozicije. Jednako će ostati bez zuba, ali će manje da boli.

Opozicija je prihvatila gubitničku igru. Povodom događaja u Nikšiću, funkcioner Pozitivne Dritan Abazović bio je veoma precizan. „To obesmišljava samu demokratiju. Čemu održavati nove izbore ako svaki put DPS može da kupi ono što joj nedostaje”. Slično su u parlamentu govorili i ostali. ,,U Nikšiću je udareno na Crnu Goru. Znamo ko je to učinio. Ako nismo demokratska država, koja je uloga izbora, ustava, institucija. Ako ne riješimo ovo pitanje da odbornik vrati mandat partiji, dovodimo u pitanje demokratski legitimitet svih institucija”, kazao je poslanik Demokratskog fronta Nebojša Medojević. Nije zaostajao ni Goran Danilović.

Nevolja je što im je svaka bila – na pogrešnom mjestu. Đukanoviću i satelitima u vlasti trebalo je da se opozicija nakon što je opljačkana a njeni birači poniženi, pojavi u parlamentu i tako im da demokratski legitimitet. Sve ostalo ide u rok službe. Čudno, poslaničke uši, tako osjetljive oko stihova himne, spremno su odslušale poj Mila Đukanovića. Ni da je Enriko Karuzo.

,,Dobro mu reče”, tap po ramenu – dometi su takve opozicione strategije. Marks bi, otprilike rekao – opozicija je dosad na različite načine DPS tumačila, radilo bi se o tome da se isti zaustavi.

Još se nije čuo plan opozicije – šta će da rade ako bude kao da ništa nije bilo. A biće. Nikšiću je potrebna hitna ruka podrške čitave Crne Gore. Ovo je malo veće nedjelo od poskupljenja računa za struju koji su izazvali proljeće građanske proteste.

Ne može se više pričati kako nije lijepo da DPSDP koalicija vlada Nikšićem i Podgoricom, a da to nije u skladu sa voljom birača. Šta to opozicija u parlamentu može da kaže, a da već nije rekla?

Inspirativan je slovenački slučaj. U Sloveniji se ne živi gore, već bolje nego u Crnoj Gori. U novembru je godišnja inflacija iznosila 2,3, mjesečna je bila negativna. U oktobru, u Crnoj Gori bila je 1,1, godišnja 5,2 odsto. Prosječna plata ovdje je 480, tamo 972 eura. U Sloveniji nema ni pomisli da bi vlast ovako popljačkala izbore. Svejedno, građani Slovenije su svojom pobunom uspjeli da pošalju poruku o onome što ih tišti i koju je čuo čitav svijet.

Treba se sjetiti – dva mjeseca prije izbora, crnogorska vlast je gazeći Ustav, upotrebljavajući sve državne resurse radi očuvanja vlasti DPSSDP koalicije, suštinski već pokrala izbore. Oko 75 hiljada partijskih parapolicajaca kružili su okolo sa ponudama koje se ne odbijaju. U glasanje su upregnuli mrtve duše. Svejedno, crnogorski građani su ostavili DPSDPLP koaliciju na izborima u manjini. Đukanovićevi su zato morali da kradu i poslije izbora. Taj rezultat obavezuje.

Biti za demokratsku smjenu vlasti ne znači pridržavati joj svijeću dok ona permanentno vrši državni udar. Odavno se to vidi – da bi se smijenila ovakva ultramonopolska i nasilnička vlast, osim izbornog rezultata, neophodna je spremnost opozicije i građana, ali i civilnog sektora i medija da brane slobodnu volju. Bojkot državnog parlamenta, parlamenata u svim opštinama i koordinirani građanski protesti solidarnosti nijesu nikakav hir. To su građanske mjere nužne odbrane. Red je Đukanoviću ostaviti za ukras u parlamentu Ranka Krivokapića i društvo. Opozicija je pred izborom: bojkot ili saučesništvo.


Marko Orlandić, bivši crnogorski političar

Otporom protiv otimanja i samovolje

– Naša stvarnost je veoma specifična. Nije lako naći sličnog primjera. Imamo pogoršanje, rekao bih, propadanje privrede i s tim u vezi zabrinjavajuće siromašenje velikog dijela stanovništva. Tu je i tendencija gotovo galopirajućeg zaduživanja čije posljedice tek predstoje. Država je ogrezla u kriminalu, korupciji, a nerijetko i otvorenoj pljački. Institucije države nečinjenjem šire prostor takvim pojavama i takvom stanju. Ko to neće da vidi, ili se pravi da ne vidi, nije patriota već akter koji iz ličnih ili jasnih političkih razloga direktno radi na slabljenju njenog ugleda, uticaja i njene stabilnosti.

No, ne vidim ozbiljnu aktivnost usmjerenu protiv onih koji su odgovorni za stanje u kojem se zemlja nalazi. A to su aktuelni režim, koji neprekidno traje bezmalo 24 godine i njegove vođe. Opozicija nema jasnu viziju borbe protiv režima, a time i za cjelovitu, dubinsku promjenu stanja. Stiče se utisak da se njihova aktivnost svodi na očuvanje stečenih pozicija i privilegija. Kao da se zadovoljavaju verbalnim prepucavanjima sa režimskim predstavnicima. Sve se uglavnom svodi na analize stanja prije svega u privredi, koje su u dobrom dijelu tačne, ali bez programa konkretnih akcija. Njih faktički nije bilo osim onih u prvom dijelu ove godine u organizaciji Unije sindikata, MANS-a i drugih koji su takođe bili kratkog dometa. Opšta situacija u državi zahtijeva radikalnije mjere poput bojkota institucija i svakako parlamenta.

Ipak, bez obzira na sve slabosti opozicije haos u SO Nikšić nije bruka samo opozicije već još veća sramota onih kojima je takva atmosfera dobro došla da se posluže isprobanim metodama otimanja, potkupljivanja i falsifikovanjima. Ako se ne bi istrajalo u otporu, svako trezven morao bi da postavi pitanje gdje su granice otimanja, falsifikovanja i samovolje. Bar u ovom konkretnom slučaju manipulatori moraju odgovarati.

Na ovim izborima je konačno došla do izražaja dugo očekivana i priželjkivana tendencija slabljenja ovog i ovakvog režima. Pojedini ambasadori i visoko rangirani predstavnici međunarodne zajednice u izjavama nakon izbora nijesu vodili računa o tim tendencijama i jadnom ekonomsko-socijalnom i ukupnom stanju u našoj državi. Ti pojedinci to dobro znaju, pa ipak koriste metode divljenja, laskanja i ushićenja pojedincima iz vlasti. Takve izjave po pravilu mogu se iskazivati u kolonijama i državama koje se nalaze pod zavedenim međunarodnim protektoratom. Ostaje nam da vjerujemo da će i oni konačno shvatiti koliko štete nanose njihove sebične i nedovoljno kontrolisane izjave. A ko zna – možda se naša država, formalno ili neformalno, nalazi u stanju nekog oblika protektorata za koji važe pravila: „Ako uradiš to i tako, mi ćemo prema tebi postupiti ovako”. U to ne želim da vjerujem. Ali, ako je to makar i djelimično istina, boljitka, prije svega na demokratskom i pravnom planu, uskoro neće biti. U to sam uvjeren.

 

Vasilije Miličković, biznismen
Bojkot

– Jedino rješenje za Nikšić, Podgoricu i Andrijevicu je bojkot svih

institucija i napuštanje lokalnih skupština i republičkog parlamenta. Crna Gora je zarobljena država od strane Mila Đukanovića i njegovih DPS vojnika. Nije realno očekivati da zarobljena partijska državna tužiteljka nepristrasno istraži i procesuira političku korupciju i kriminal u Nikšiću, Andrijevici ili Podgorici u kojoj Miomir Mugoša i DPS vladaju skoro će dvije godine mojim opozicionim glasom i glasom svih opozicionih odbornika u Gradskoj skupštini. Taj kriminal i brutalna pljačka slobodne volje građana se vidi sa planete Mars, ali neće da je vidi Ranka Čarapić ili mlađi oficir DPS-a direktor Uprave policije Božo Vuksanović. Njegov partijski šef Đukanović javno kaže da je Policija političko dobro DPS-a osvojeno na posljednjim izborima.

Ne manji problem je što lideri opozicije izvanredno dobro znaju da su svi dosadašnji izbori neslobodni i nedemokratski i da je jedino rješenje prelazna vlada, a oni ne preduzimaju ništa u tom pravcu. Izgleda da im je ugodno u opozicionim klupama, što izaziva

veliko nezadovoljstvo velikog broja nezaposlenih i gladnih građana, pa se iskreno plašim uličnog scenarija za rješenje svih naših problema. Taj strah mi se čini opravdanim, jer je Đukanović riješio da ubrza bankrot Cren Gore najavljujući dalje spasavanje KAP-a, a to znači ubrzani scenarij – svi u jamu.

 

Milika Pavlović, književnik

Režimu uzvratiti zajedničkim ciljem – smjenom Režimska koalicija se cinično i zlurado kezi na izigranu izbornu pobjedu građana i opozicije u Nikšiću. Takav rug joj je, izgleda, omogućio neki bivši policajac, odbornik pravedničke partije. Na režimski kez opozicija bi trebala uzvratiti jedinstveno i ubjedljivo – redizajniranjem svojih dosadašnjih političkih i ideoloških profila, što bi joj otvorilo i izgledniju budućnost. Neki bi trebalo da se odreknu ideologije Pavla Đurišića, neki Krsta Popovića, a svi opozicioni prvaci – da se ostave tvrdoglavosti, isprazne retorike, samoljublja i slogana sa nacionalističkim bunikama. Opozicija treba da sačini zajedničku, studioznu, temeljnu ekonomsku platformu za ostvarenje zajedničkog cilja – smjenu vlasti. Bez toga će i dalje ostati epizodist vladajuće tragikomedije.

 

Duško Kovačević, kolumnista
Ko je opozicija

– Kada se uzme u obzir ova postizborna ,,opoziciona” burleska u Nikšiću, u svoj svojoj tragikomičnoj ukupnosti, ispada da je Đurović iz Pozitivne potpuno bio u pravu kada je podržao DPSDP.

Nije dovoljno apriori biti protiv kriminala i korupcije, pa predstavljati valjanu alternativu. Potrebno je imati kapaciteta, širine i pragme za kompromis uz minimum odgovornosti i ozbiljnosti prema hrabrom i prkosnom puku nikšićkom. Ali opozicione lidere baš briga za to. Pitanje je ko je prodao svoju poziciju: nesrećni Đurović ili njegovi nadređeni (tu mislim i na DF ). Sad je kudikamo jasnije zašto su propali predizborni pregovori između DF-a i SNP-a. Dakle, Đurović je dao glas onima koji umiju i mogu da se dogovore. Koliko god je ironična ova konstatacija toliko je i realna, kao što i politika mora biti prije svega realna.

I šta sada poslije ovakvog debakla i dilentatizma da radi opozicija na ponovljenim izborima kada će kompletan državni i paradržavni aparat revanšistički biti fokusiran na mali Nikšić? Neka unaprijed umjesto trobojke i krstaša podignu bijelu zastavu. Štaviše, bojati se da će se ova mučna atmosfera pogubno reflektirati i na predsjedničke izbore i ugled Miodraga Lekića.

Da li smo pred vratima još jedne nečuvene prevare kada je opozicija dobijene izbore vratila režimu u ruke kao 2001, odnosno, ko je naša opozicija? I za čije interese ona radi?

 

Mihailo Jovović, glavni urednik Vijesti
Vratiti ukradeni mandat

– Treba da urade sve, unutar i van institucija, da se demokratskim sredstvima izbore da im se vrati ukradeni mandat. Ako to ne uspiju i dođe do novih izbora, treba da nastupe u koaliciji sa unaprijed dogovorenom platformom, kadrovskim rješenjima, i, što je najvažnije, preciznim planom za vađenje Nikšića iz ambisa. Jedino tako mogu imati šansu da im Nikšićani daju još jednu priliku.

Esad KOČAN
Miloš BAKIĆ

Komentari

FOKUS

FRANCUSKO-NJEMAČKI MODEL ZA PROŠIRENJE: Kraj zastoja ili novo zapetljavanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Francuska i Njemačka predlažu postepenu integraciju, uz više političkih i ekonomskih nagrada tokom pregovora. Međutim, ako države kandidati budu nazadovale u vladavini prava, demokratiji ili usklađivanju sa EU pravilima, privilegije bi bile suspendovane ili povučene. Non pejper izričito navodi da ove mjere nisu zamjena za punopravno članstvo koje mora ostati strateški cilj

 

 

Samit EU – Zapadni Balkan u Tivtu 5. juna ove godine nije završen pisanim „istorijskim dogovorom” ili deklaracijom o izvjesnosti članstva u Evropskoj uniji (EU). Međutim, poruka sa skupa bi mogla promijeniti način na koji balkanske zemlje idu prema Evropi. Umjesto deklaracija i formalnih govora da će zemlje kandidati imati vajde na kraju dugog pregovaračkog puta, EU je sada izašla sa znatno konkretnijom idejom pristupanja. Koristi članstva će se osjetiti i prije ulaska, ali uz stroge uslove i mogućnosti povlačenja privilegija u slučaju balkanskog zabušavanja. Ono što se može smatrati glavnim ishodom Samita je promjena tona i pristupa u politici proširenja.

Isti dan kada je održan Samit, nezavisni portal Nova.rs je objavio sadržaj francusko- njemačkog non pejpera (non-paper ili prevedeno „nije papir”). Non pejper je neslužbeni diplomatski dokument u kome se iznose ideje, stavovi ili prijedlozi u međunarodnim pregovorima. Ovakva dokumenta nemaju naslove, datume, formalne autore, niti obavezu sprovođenja ali su se tokom vremena odomaćili kao forma diplomatske komunikacije, pogotovo u EU i prema zemljama koje teže članstvu.

Najnoviji francusko-njemački non pejper donosi konkretne prijedloge i u skladu s reformama koje se budu provodile. Dosadašnja praksa da zemlja kandidat godinama pregovara, usvaja propise, zatvara poglavlja, pa tek nakon ulaska stiče blagodeti članstva ide u prošlost. Francuska i Njemačka kao glavne zemlje EU sada predlažu postepenu integraciju, osjetno smanjenje proceduralnih prepreka uz više političkih i ekonomskih nagrada tokom pregovora. Kandidatima koji istinski napreduju omogućiće se privilegirani pristup djelovima unutrašnjeg tržišta EU.

Za početak, Crna Gora, Albanija, Makedonija i nedavno Srbija su već ušli u SEPA sistem (jedinstveni sistem plaćanja eurom) kojima se omogućava brzo, jednostavno i jeftino plaćanje roba i usluga prema/iz EU kao kod kuće. U proceduri je uvođenje režima bez roaminga s EU za mobilne operatere Zapadnog Balkana čiji građani će moći koristiti usluge kao u matičnim mrežama. Osim ovoga, predviđa se olakšani pristup energetskom tržištu, digitalnom tržištu, smanjenje carinskih barijera, dublja trgovinska integracija uz olakšan pristup EU tržištu za kompanije zemalja kandidata. Planira se i zvanično pridruživanje obrazovnom programu Erazmus+, Program iskustva mladih i još neki projekti od kojih će mladi s Balkana imati direktne koristi.

Osim toga, zemlje kandidati će dobiti status „progresivnih posmatrača“. U praksi to znači prisustvo pojedinim sastancima Savjeta EU, Savjeta za vanjsku politku i učešće u nekim raspravama. Češći će biti sastanci s Evropskom komisijom (EK) i sjednice zajedničkih parlamentarnih odbora domaćih s evropskim parlamentarcima. Zemlje kandidati neće imati pravo glasa. Ako države kandidati budu nazadovale u vladavini prava, demokratiji ili usklađivanju sa EU pravilima, privilegije bi dobile suspenziju ili bi se povukle. Non pejper izričito navodi da ove mjere nisu zamjena za punopravno članstvo koje mora ostati strateški cilj.

Predviđena su i partnerstva u odbrambeno-sigurnosnim oblastima, bliža saradnja sa Frontex-om (Evropska agencija za graničnu i obalnu stražu) i integracija u Agenciju EU za sajber sigurnost i sistem ranog upozorenja na sajber napade. Uslov za ovu vrstu partnerstva je zatvaranje poglavlja 31 (vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika), koji je Hrvatska blokirala Crnoj Gori u decembru 2024. Blokada je uslijedila nakon što je Skupština donijela politikantsku Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu na inicijativu vučićevskih stranaka na Vidovdan iste godine samo s jednim glasom većine. U međuvremenu se od tadašnjeg vučićevskog bloka stranaka (NSD-DNP-SNP-UCG) otkačio predsjednik Skupštine i lider NSD Andrija Mandić. Mediji braće Vučić i njima bliske NVO i „analitičari” sada,  po ustaljenom receptu, napadaju Mandića kao „izdajnika srpstva”. Slični tretman, mada ne tako direktan, doživio je i mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović koji je podržao ulazak Crne Gore u EU i dao podršku studentima u Srbiji.

Od novoga pristupa Crna Gora će imati najviše koristi kao najnapredniji kandidat (svih 33 poglavlja otvoreno, 14 zatvoreno) jer će ranije dobiti pristup djelovima jedinstvenog tržišta i institucijama EU. Ovaj pristup na kraju podrazumijeva puno učešće na jedinstvenom evropskom tržištu na osnovu modela Evropskog ekonomskog prostora (EEA) čiji članovi su, osim EU zemalja, i Norveška, Island i Lihtenštajn. Ovaj pristup prvi put je predložila još 2020. godine nezavisna istraživačko-analitička NVO (tzv. think-tank) Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI) sa sjedištem u Berlinu. Prijedlog/inicijativu je ESI ponovio nekoliko puta, ali nije bilo reakcija. Tek izborom Fridriha Merca za kancelara ovom modelu je poklonjena pažnja (uz određene modifikacije ). Njime se euroskepticizam u Berlinu prevazilazi sigurnosnim ili suspendujućim klauzulama ako nove članice krenu putem bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbana.

Što se tiče dinamike zatvaranja poglavlja, prije tri dana ministarka evropskih poslova Maida Gorčević je najavila međuvladinu konferenciju za 15. jun. Po njenim riječima očekuje se zatvaranje još dva poglavlja – Sloboda kretanja radnika (poglavlje 2) i Zaštita potrošača i zdravlja (poglavlje 28). Po ranijim najavama i na osnovu neformalnih informacija iz Brisela, prije ljetnje pauze su trebala biti zatvorena četiri ili pet poglavlja. U Briselu licitiraju da je moguće zatvaranje još poglavlja u julu,  čemu se nada i Vlada.

Gorčević navodi da je sigurna „da do kraja godine možemo zatvoriti preostalih 19 pregovaračkih poglavlja”. Oglasio se i potpredsjednik Vlade Filip Ivanović oko poglavlja 31 u odgovoru na poslanička pitanja u Skupštini. Naveo je da hrvatski premijer Andrej Plenković nije u Tivtu iznio dodatne kriterije za odblokiranje tog poglavlja i da se uskoro očekuje napredak u pregovorima. Ivanović je dodao da su uslovi koju je Plenković iznio u Tivtu „tačke koje su već poznate – odšteta za bivše logoraše u Morinju, brod Jadran, granica, bazen u Kotoru”. Što se tiče tišine vezano za razgovore, Ivanović je rekao da je dogovoreno da se ne izlazi u javnost sa pojedinostima, već da se određene stvari privode kraju i da se onda saopšti njihov rezultat. Vijesti su već nekoliko puta, posljednji put put prošle srijede, javile da se smanjuje broj spornih tačaka s Hrvatima, prije svega odšteta za logoraše Morinja i tekst sporazuma o tome. Podgorici navodno smetaju i neke definicije koje Hrvatska želi ubaciti u tekst a koje se ne tiču Crne Gore već Srbije. Vlada se pribojava da bi, inače nesporne kvalifikacije o velikosrpskoj agresiji 90-ih, izazvale burne reakcije Srbije kao što je bio slučaj nakon usvajanja izmjene zakona o dinastiji Petrović. Velikosrpska javnost, čak i ona koja ne podržava braću Vučić, burno je reagovala na „nasilnu aneksiju” Crne Gore od strane Srbije u zakonu. Srbijanske frustracije zbog zaostajanja (22 poglavlja otvorena i samo dva zatvorena) i galopirajuća korupcija i kriminal pod zaštitom vladajuće porodice mogu uticati na dalje pogoršanje odnosa dvije zemlje. Nedavno sprečavanje ulaska crnogorskih državljanja u Srbiju nakon deportacije batinaša i kriminalaca sa tivatskog aerodroma su razlog da Spajićeva vlada bude krajnje oprezna u odnosima s Beogradom.

Plenković je u Tivtu ponovio da se očekuje i povrat imovine otete Hrvatima nakon raspada Jugoslavije koja je nestala u sudskim i drugim mahinacijama. Međutim, pod režimom Mila Đukanovića nije samo otimana imovina Hrvata već i svih drugih koji su se našli na putu bogaćenja vladajuće klike. Plenković u priči o otetoj imovini i procesuiranju ratnih zločina nije pomenuo Đukanovića čija je vlast, postavljena od Beograda, bila glavni pokrovitelj agresije na jug Hrvatske i pljačke okupiranih područja. O tome postoje uredni zapisi na sjednicama Vlade kojima je predsjedavao Đukanović i koji su kasnije objavljeni u knjizi Srce tame crnogorskog novinara Vladimira Jovanovića.

U  Vladi se uzdaju u Berlin i Pariz da nadvladaju jak uticaj proruskih krugova u HDZ-u i DPS-u koji ne žele ulazak Crne Gore u EU i stabilizaciju prilika u regionu. Kako vrijeme odmiče sve su vidljivija nastojanja DPS-a i miloističkih NVO-a da se potkopa evropski put i održi blokada pravosuđa i time onemoguće procesuiranja trodecenijskih pohara ali i ratnih zločina. Krajem marta premijer Spajić je u Skupštini optužio DPS da je 2011. godine potpisala tajni sporazum s Jedinstvenom Rusijom da zemlja neće ulaziti u Evropsku uniju ako je to suprotno ruskim interesima. Spajić nije prezentirao tajne klauzule (koje se podrazumijevaju ruskoj politici), ponašanje i procurjele komunikacije čelnih ljudi u DPS-a ne ulivaju vjeru da je ta partija prigrlila evropske vrijednosti.

Samit u Tivtu je otvorio vrata novoj fazi odnosa između EU i Zapadnog Balkana, ali nije uklonio stare prepreke. Iza diplomatskih poruka o ubrzanju evropskog puta stoje mnoga neriješena pitanja – od reformi i vladavine prava do bilateralnih sporova koji i dalje mogu usporavati hod prema Briselu. Brzo će se vidjeti da li je Tivat bio početak ubrzanja ili još jedna stanica u maratonima obećavanja i čekanja.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IZVOZ ĆACIJA U CRNU GORU: Vučić pojačava tempo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pohod na Tivat, uoči najvećeg skupa evropskih i regionalnih državnika u Crnoj Gori  u  nedavnoj povijesti, 87 nabildovanih i istetoviranih muškaraca  među kojima su  nezavisni  srpski mediji i opozicija prepoznali batinaše i kriminalce u službi vučićevskog režima, logičan je  nastavak kontinuiranih napada na Crnu Goru. Prethodilo mu je snimanje dokumentarnog filma Referendum – priča o izmišljenoj slobodi kojim se vrijeđa i ismijava crnogorski narod i javna vrijeđanja Crne Gore i uličarski jezik od strane Vučića i njegovih kerbera povodom 20 godina nezavisnosti

 

 

Da će se nešto ružno desiti uoči ili za vrijeme Samita EU – Zapadni Balkan u Tivtu, pod pokroviteljstvom predsjednika Crne Gore, govorkalo  se već neko vrijeme  u medijima i političkim i diplomatskim krugovima u regionu. Samit je do sada najveći skup evropskih i regionalnih državnika koji je Crna Gora vidjela u svojoj nedavnoj povijesti. Međutim izjava premijera Milojka Spajića prije tri dana na premijerskom satu je iznenadila mnoge. “Prvi put u Crnoj Gori imamo miks spoljnopolitičkih faktora i organizovanih kriminalnih grupa koje zajednički djeluju protiv evropskog puta naše zemlje” rekao je Spajić. Dodao je da to traje “nekih četiri, pet mjeseci” i da EU pomaže u borbi protiv vanjskih subverzivnih aktivnosti.

Spajić nije pomenuo režim braće Vučić i kartele koji vaninstitucionalno vladaju Srbijom i imaju svoje agenture u Crnoj Gori i regionu. Ipak, svima je bilo jasno na koga misli. Spajićeva predviđanja su se obistinila u srijedu ujutro u 10.41 kada je u Tivat sletio avion Air Serbia zakupljen od turističke agencije Happy Travel iz Bijeljine (BiH) s 87 nabildovanih i istetoviranih muškaraca obučenih u crno. Nezavisni srpski mediji i opozicija su među njima prepoznali mnoge batinaše i kriminalce u službi vučićevskog režima.

U govoru na premijerskom satu Spajić prvi put otvoreno govori o specijalnom ratu protiv Crne Gore od kada je izabran za premijera  2023. godine. Par dana prije nego je tada postao premijer izašao je veliki istraživački tekst u prestižnom Vol Strit Žurnalu  o Aferi Do Kvon u kojem je Spajić direktno optužio srpsku tajnu službu (BIA) da stoji iza afere da mu se nanese politička šteta. Vol Strit Žurnal je naveo, citirajući južnokorejsko tužilaštvo, da je južnokorejskom kripto prevarantu i bjeguncu Do Kvonu zaštitu pružala Vučićeva vlast koja je odbijala njegovo izručenje matičnoj zemlji. Do Kvon je kasnije tajno prebačen u Crnu Goru i iskorišten u predizbornoj kampanji protiv Spajića i Pokreta Evropa sad (PES).

Da srbijanska vlast neće obustaviti crne operacije protiv Crne Gore i njenog učlanjenja u EU je i javno obznanjeno nepunih 10 mjeseci nakon što je Spajić postao predsjednik Vlade. Večernje novosti kojima rukovodi nekadašnji Miloševićev ratni propagandista Milorad Vučelić su objavile hagiografski tekst (nalik svetačkim žitijama) posvećen Marku Parezanoviću, tadašnjem načelniku operative Bezbedonosno informativne agencije (BIA) pod naslovom Čovek u vihoru legendi i kontroverzi. Tekst je detaljno opisao zasluge Parezanovića u služenju Aleksandru Vučiću (kome je navodno i život spasio) ali i njegov marljivi obavještajni rad u Crnoj Gori i napore u resrbijanizaciji crnogorskog naroda i utapanja Crne Gore u novu Veliku Srbiju ili sada tzv. srpski svet. U tome mu je zdušno pomagao i vrh Srpske Crkve (SPC) na izbor čijih arhijereja je imao uticaj po sugestivnom pisanju Novosti. Vučelićevi su naravno prećutali SKY komunikacije i asistencije Parezanovića narko kartelu Šarić uz blagoslov svemoćne osobe kodnog naziva Oskar (za koga nezavisni mediji i opozicija vjeruju da je Vučić). Elem, Parezanović nije zadržao svetački oreol kod gospodara pa je smijenjen početkom decembra prošle godine.

Nakon postavljenja Nikole Vasiljevića umjesto Parezanovića, uslijedilo je snimanje dokumentarnog filma Referendum – priča o izmišljenoj slobodi vučićevskog Centra za društvenu stabilnost iz Novog sada kojima se otvoreno vrijeđa i ismijava crnogorski narod. Onda su uslijedila javna vrijeđanja Crne Gore i uličarski jezik od strane Vučića i njegovih kerbera povodom 20 godina nezavisnosti. Vučić je objavio i patetično pismo građanima Crne Gore u njegovom portalu Borba s naslovom Izvinite što smo vas voleli više nego vi nas.

Mnogi nezavisni posmatrači vide slanje 87 aktivista vladajuće srpske stranke i njenih kriminalaca i batinaša zakupljenim avionom u Tivat baš uoči Samita EU – Zapadni Balkan kao još jedan odraz Vučićeve “ljubavi”. O profilu isključivo muških tetoviranih “gostiju” i njihovim dosadašnjim zaslugama za režim su široko izvještavali domaći i nezavisni srpski mediji. Jedino vučićevski mediji u Srbiji i Crnoj Gori tokom srijede nisu ni riječ rekli o putnicima i njihovom vraćanju u Srbiju isti dan oko 16  sati.  Očigledno su se čekale instrukcije iz Andrićevog venca (ured predsjednika republike). Samo je preneseno da je predsjednik obavijestio domaćina da mu tokom posjete Tivtu ne bude organizovan zvaničan doček niti protokolarni ispraćaj uz prisustvo domaćih visokih zvaničnika. Ranije je sredinom maja izjavio da u Tivat ide jer ga je pozvala predsednica Evropske komisije (EK) Ursula fon der Lajen, prema kojoj “oseća poštovanje” i da ne bi otišao na taj sastanak da mu je neko drugi tražio.

Istu noć dok je još trajala saga oko aviona ćacijevaca o kojem je zvanična srbijanska vlast i dalje ćutala, srbijanski režimski mediji i ispostave u Crnoj Gori su oko 22.30 prenijele saopštenje BIA koje je bilo “neophodno”. Navodi se da je zbog “neprijateljskog delovanja stranih službi i kriminalnih klanova u Crnoj Gori” BIA zvanično savjetovala predsjedniku Srbije da “ne putuje u Crnu Goru jer je ustanovljeno postojanje visokog bezbednosnog rizika”. Po operativnom saznanjima , Radoje Zvicer, vođa Kavačkog klana, nalazi se u Crnoj Gori.  “Suprotno svim pravilima profesije i odgovornog odnosa, bezbednosna procena koja je više puta tražena od službe domaćina skupa u Crnoj Gori nije nam dostavljena” zaključuje BIA. Međutim, ispada ni da BIA nije Crnoj Gori dostavila ništa oko čarter aviona punog njenih operativaca i kriminalaca prije nego je sletio u Tivat.

Nekih 15-tak minuta nakon saopštenja BIA-e, oglasio se i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) na ekstremno žutoj vučićevskoj televiziji Informer. “Nije nikakva tajna da se Radoje Zvicer nalazi u Crnoj Gori i da postoje oblasti u Crnoj Gori u Katunskoj nahiji gde policija ne sme da dođe” rekao je Knežević kao potvrdu saopštenja tajne službe.  Knežević i drugi nikako da se sjete da se  Svetozar Marović, osuđeni šef budvanske organizovane kriminalne grupe, koja je isisala stotine miliona eura iz Budve, slobodno šeta centrom Beograda i uživa zaštitu braće Vučić.

Nakon ovih objava krenula je čitava tirada patetične brige za voljenog “predsednika Vučića i njegovu bezbednost”. Formalna predsjednica srbijanske Skupštine Ana Brnabić je prepričala na Informeru kako je bila na večeri kod Vučića sa Antonijom Koštom, predsjednikom Evropskog savjeta. Javio joj se direktor BIA-e Vladimir Orlić, sa kojim se “čula tri puta”. Razgovarala je i sa Milanom Kneževićem. “Ozbiljno sam zabrinuta, predsjednik neće ni da čuje da ne ide u Crnu Goru, zbog našeg naroda u Crnoj Gori”, prenosi Brnabićka kojoj je prioritet  da ubijedi “predsjednika Vučića da ne putuje u Crnu Goru“. Zebnju za “bezbjednost” Vučića u programu je iskazao i Dragan Vučićević koji rukovodi Informerom i koji Brnabićku obavještava uživo da dolazi do pobune u Srpskoj naprednoj stranci (SNS) čiji Izvršni odbor je vanredno zasijedao s molbom gospodaru Vučiću da ne ide u Crnu Goru i da će ga oni “ako treba, i svojim telima sprečiti da ide”. Zaključak na Informeru je da “očigledno postoji neka intencija crnogorskih službi da provjeravaju sve što dolazi iz Srbije, kako bi Vučić došao sa što manje podrške i obezbjeđenja“ – misleći na avion pun batinaša i kriminalaca.

Vučićević poručuje da je moguće da u petak, 5. juna, “Milo Đukanović sa Zvicerom i Milojkom Spajićem pokuša neki zločin da izvedu… jer ako su oni spremni na ovo što su uradili , ko zna na šta su još spremni. Imamo posla sa opasnim zlikovcima “- kazao je Vučićević mislići na crnogorsku vlast i nazvavši je “crnogorskom stokom koja sarađuje sa blokaderskom (studentskom) srpskom stokom koji žele da ugroze život predsednika Vučića”. Po njemu putnici čarter leta su “patriote i Srbi koji su bez oružja došli” i na aerodromu ih je “maltretirala stoka antisrpska, ustaško-milogorska”.

Onda se glasnuo i gospodar Vučić na Instagramu rekavši da se nije uplašio i da ga prijetnje ne fasciniraju. “Jedino o čemu brinem je kako da naš narod bolje živi i kako da Srbija bude još uspešnija” poručio je. Avion sa kriminalcima, radio opremom i antistudentskim sloganom Srbija pobeđuje je pokušao relativizirati i lider DNP-a. Njemu nije ništa sporno što su putnici svi muškarci i nabildovani, jer da je to mjerilo Srbija bi trebala zabraniti ulazak za 80 odsto Crnogoraca i da ako ti likovi predstavljaju opasnost po sigurnost Crne Gore onda je on “zabrinut za Crnu Goru”.

Bez obzira da li su u Andrićevom vencu očekivali da će im avion proći ili ne, jasna je namjera da bilo koji ishod iskoriste u anticrnogorske propagandne svrhe i odvraćanje srpske javnosti od haosa u Srbiji.

Da li su ćaciji na čarter letu bili samo upozorenje ili namjera da se izazove haos u navodno “bratskoj” Crnoj Gori tek ćemo vidjeti. Vučić pojačava tempo u svakom slučaju.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

JAVNE OSTAVKE, TAJNI DOGOVORI: Račun kafe kod Satlera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno je da se priprema redefinicija političkih odnosa. Polazne pozicije su (pre)poznate: EU traži reforme i političku stabilnost. Vlast dvotrećinsku podršku. Opozicija  povratak političkog uticaja. Građani pokušavaju da razumiju gdje u svemu tome prestaje principijelna politika, a počinje politička trgovina

 

 

Poslije praznika – postpraznični optimizam. Stigle su najave da bi ovdašnji politički mrtvi čvor uskoro mogao biti razvezan. Ili, možda, rasjećen. Sve u cilju “pronalaženja zajedničkih rješenja” radi ispunjavanja obaveza Crne Gore u  završnoj fazi procesa pridruživanja EU.    

Dobra vijest glasi: “Predstavnici vladajuće većine i opozicije spremni su da rade na pronalaženju zajedničkih rješenja u oblastima značajnim za ispunjavanje obaveza iz evropske agende”. Loše bi moglo biti što nas je o istom obavijestila Delegacije EU u Crnoj Gori, a ne domaći akteri koji bi morali biti dužni da javnosti polažu račune o svom radu.

Pomenuti predstavnici vlasti i opozicije o tome, za sada, ćute. Ili prebacuju obaveze i odgovornost na drugu stranu. Vodeći računa da se previše ne zamjere zvaničnicima EU kojima je, izgleda, danas najviše stalo do toga da Crna Gora ispuni  obaveze iz evropske agende. Nerijetko, po cijenu kvaliteta urađenog.

Na nenajavljenom sastanku koji je u nedjelju, u prostorijama Delegacije EU u Podgorici, organizovao ambasador Johan Satler, okupili su se predstavnici vlasti i opozicije. Gotovo svi, predvođeni premijerom Milojkom Spajićem (PES), predsjednikom parlamenta Andrijom Mandićem (NSD) i liderom opozicione DPS Danijelom Živkovićem. Prema nezvaničnim informacijama dobijenim od učesnika, glavne teme sastanka bile su povratak DPS-a u parlamentarni proces, te ubrzano sprovođenje traženih reformi. To uključuje glasanje za zakone sa plavom zastavicom i ustavne promjene koje je potrebno izvršiti radi usklađivanja sa EU, a za koje je potrebna dvotrećinska većina u Skupštini.

“U otvorenoj i konstruktivnoj atmosferi, predstavnici vladajuće većine i opozicije izrazili su spremnost da kroz inkluzivan politički proces rade na pronalaženju zajedničkih rješenja u oblastima od posebnog značaja za ispunjavanje obaveza Crne Gore u okviru njene EU agende”, rekli su agenciji MINA iz Delegacije EU.

Da je nekakav dogovor, načelno, postignut potvrdilo je i ovonedjeljno saopštenje vladajuće većine, kojim je od opozicije zatraženo da do kraja maja dostavi jedinstvenu platformu sa svojim zahtjevima, kako bi se obezbijedio neophodan konsenzus uoči predstojećih glasanja u parlamentu. Gdje bi se, prije ljetnje pauze, na dnevnom redu trebale naći (odnosno morale, prema nekim interpretacijama onoga o čemu se govorilo na sastanku kod Satlera) i izmjene Ustava. Navodno, ne i onog dijela koji se tiče identitetskih pitanja.

“Zbog potrebe da se uoči glasanja o ustavnim promjenama obezbijedi što širi društveni i politički konsenzus, a da prijedlog jedinstvene platforme opozicije još uvijek nije dostavljen, očekujemo da sve opozicione partije koje su učestvovale u razgovorima, vođenim uz posredovanje Delegacije EU, i iskazale spremnost da doprinesu ubrzanju evropskih integracija, svoju saglasnost pretoče u jedinstvenu i formalizovanu platformu”, navodi se u saopštenju parlemantarne većine.

Prije njega, iz opozicije su poslije sastanka u Delegaciji ponovili listu svojih zahtjeva za prevazilaženje blokade parlamenta. “Povucite Zakon o ANB-u, povucite Zakon o unutrašnjm poslovima i učinite niz drugih ustupaka koji su važni za građane Crne Gore i onda se možemo vratiti dijalogu”, poručio je poslanik DPS Nikola Rakočević u izjavi za TV Vijesti, insistirajući, da “do tada nema nikakvog razgovora”.

Zahtjev vlasti da im opozicija dostavi zajedničku platformu mogao bi se pokazati komplikovanijim nego što se čini na prvi pogled. I pod uslovom da iz kalkulacija isključimo Milana Kneževića i njegovu NDP, koja je u ovom momentu opozicija i većini i manjini. A, najprije i ponajviše, EU.

Pa ipak, njegova partija je i dalje u (formalnoj) koaliciji sa Mandićevom NSD. Ta neobična sprega vlasti i opozicije funkcioniše po javno objelodanjenom principu: kome smeta neka napusti savez Zajedno za Crnu Goru (nekadašnji DF). Kako niko ne želi da povuče taj potez,  ostaju sumnje da Mandić i Knežević i dalje igraju zajedničku igru. Po toj interpretaciji, njihovo javno udaljavanje ima za cilj zauzimanje što većeg dijela političkog terena.

Knežević je, uglavnom, po napuštanju vladajuće koalicije odustao od  obećanja da će do Brisela i EU “nositi na leđima” one koji za taj put ne budu imali dovoljno snage ili  volje. Sada je najglasniji kritičar procesa pristupanja EU.

Sastanak u Delegaciji, na kome nijesu bili predstavnici NDP, Knežević je predstavio kao novi dokaz da međunarodna zajednica, a ponajviše EU, upravljaju crnogorskom političkom scenom. “Satler je još jednom potvrdio da je guverner Crne Gore koji upravlja i opozicijom i vlašću. Određuje ko će biti smijenjen, ko imenovan, generiše krize, onda ih rješava…“, ponavljao je gostujući na medijima pod kontrolom Aleksandra Vučića. “Radi se o lutkarskom pozorištu u kome Satler vuče konce, a oni igraju kako moraju“.

Nezadovoljnih rješenjima na kojima insistiraju zvaničnici EU ima i u tzv. proevropskim snagama u parlamentu. Najglasniji među njima je lider GP URA Dritan Abazović. Nakon kafe kod Satlera, Abazović je poručio da njegova partija neće biti dio „mirenja“ vlasti i DPS-a. „Nećemo biti dio te platforme. Razlog je vrlo jednostavan: mi nijesmo neko ko je izazvao krizu niti je na bilo koji način stopirao evropski put. Ko je izazvao krizu, neka bude dio platforme“, rekao je Abazović. “.

Formulacija, “mirenje DPS-a, PES-a i Mandića“, vjerovatno je prvi put javno artikulisala ono što dio političke scene već naslućuje – da se iza evropskog jezika reformi možda gradi novi politički balans između zvaničnika najvećih, nominalno suprotstavljenih, blokova. Pride, stigla je u trenutku kada su neka dešavanja na terenu potkrijepila ideju o međunarodnoj višoj sili koja forsira i nadgleda proklamovano pomirinje. Ili je riječ, da parafraziramo Mila Đukanovića, o “interesnoj dobrovoljnosti” do juče nepomirljivih aktera ovdašnjeg političkog i, ne manje važno, vjerskog života.

Na prijem povodom Dana nezavisnosti koji je organizovao premijer Spajić, odazvali su se predsjednik Jakov Milatović, Milo Đukanović, čelnici Demokrata ali i Andrija Mandić, kome je to bila prvo učešće u aktivnostima obilježavanja 21. maja od 2006. godine.

Kamere su zabilježile kako su se, takođe  prvi put, u isto vrijeme na istom mjestu našli zvaničnici CPC i SPC, Miraš Dedeić i Gojko Perović. To je  signaliziralo da se sprema nešto veliko. Tek treba da prepoznamo o čemu se radi. Ili da to neko objasni. Makar onima koji ne prihvataju Mandićevu tezu o konačno pomirenoj Crnoj Gori, zdravo za gotovo.

Razumljivo je da traženje novog, u naznakama najavljenog, političkog balansa brine one snage koje bi mogle ostati izvan tog projekta. Važnije pitanje glasi da li bi i građani trebalo da se zabrinu zbog sve očiglednijeg odsustva javnosti pri donošenju nekih, moguće dalekosežnih, odluka. Za koje ne smijemo bezrezervno tvrditi da idu u prilog demokratskoj, prosperitetnoj i evropskoj Crnoj Gori.

Oprezniji upozoravaju kako su dešavanja u SO Podgorica rječitija od Spajićevog prijema. U vinogradu Plantaža mogli smo vidjeti kakva bi Crna Gora mogla da bude u nekim boljim vremenima, dok smo sa Trga nezavisnosti dobili sliku onoga što ona danas jeste. Zemlja u kojoj političke kalkulacije često nadjačaju pisane i nepisane procedure političkog života, baš kao i javni interes.

Ostavka predsjedice parlamenta Glavnog grada Jelene Borovinić Bojović stigla je, bezmalo, šest mjeseci nakon šro je postalo jasno da vladajuća većina u Podgorici nema potrebnu većinu za normalan nastavak rada. Istovremeno ne postoji sposobnost opozicije da zajedničkim angažmanom preuzme vlast. Sa te strane već se čuo zahtjev za raspisivanje vanrednih lokalnih izbora u Podgorici. Uprkos ranijem dogovoru da se izbori, parlamentarni i lokalni u svim opštinama, održe u junu naredne godine.

Na taj se dogovor pozvala Borovinić Bojović objašnjavajući kako dalje, nakon nove vladajuće situacije i njene ostavke. “S obzirom na to da su savjeti i instrukcije evropskih partnera o objedinjavanju lokalnih izbora u jednom danu, jasne, javne i poznate, s obzirom na to da o tome postoji konsenzus i na državnom nivou, vjerujem da će naredne godine građani imati priliku da na dan izbora jasno saopšte svoj stav i cijene svačiji rad do sada”, kazala je ona, ne objašnjavajući šta biva u međuvremenu.

Verzirani kažu da je ideja vladajuće koalicije jasna. Pošto iste partije vladaju državom i Glavnim gradom, njihov naum je da Vlada u Podgorici uvede prinudnu upravu. To znači da bi aktuelna vlast imenovala odbor povjerenika koji bi preuzeo nadležnosti lokalnog parlamenta, rješavajući se rizika da opozicija (eventualno potpomognuta novim nezadovoljnicima iz bivše većine) preuzme parlament pa zatim i izvršnu vlast u Podgorici i sa te pozicije krene u pripremu dolazećih izbora.

Saša Mujović bi ostao gradonačelnik i političko lice vlasti. Rasterećen briga koje nosi odsustvo podrške u gradskoj Skupštini.

Treba li se zapitati koliko je plan o prinudnoj upravi u Glavnom gradu u saglasju sa proklamovanim jedinstvom vlasti i opozicije na putu EU integracija? I ako nije, znači li to da vlast (a moguće i opozicija) imaju drugačiju listu prioriteta od one javno istaknute? Konačno, šta bi na sve to rekli oni koji Crnu Goru guraju ka Briselu?

Očigledno je: u Crnoj Gori se priprema redefinicija političkih odnosa. Polazne pozicije su (pre)poznate: Evropska unija traži reforme i političku stabilnost. Vlast dvotrećinsku podršku. Opozicija  povratak političkog uticaja.

Građani pokušavaju da razumiju gdje u svemu tome prestaje principijelna politika, a počinje politička trgovina. Otud naglašen interes za pitanje ko će i koliko platiti onu kafu kod Satlera.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo