FOKUS
Bojkot ili saučesništvo
Operacijom u Nikšiću Demokratska partija socijalista još jednom gazi jedan od prvih članova Ustava: Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom. Ako se volja građana ne sviđa DPS-u, utoliko gore po volju građana. I po Ustav.
Sirova demonstracija sile vladajuće koalicije u Nikšiću, opoziciji je donijela još jednu šansu da pokaže da zna šta hoće i da nešto može. Njihovo prethodno zaplitanje u pregovorima lako je moglo učiniti da se udave sami. Ovako, mogu da puste da ih udavi DPS ili da napuste igre koje se igraju po pravilima vlasti i osmisle svoj put.
Odbjegli odbornik Pozitivne Crne Gore Drago Đurović trenutno raspolaže voljom preko 20.000 građana Nikšića. Tu poziciju formalno omogućio mu je zakon koji propisuje da su odbornici i poslanici, a ne partije koje su ih kandidovale, vlasnici mandata. Taj je propis, naravno, sasvim u skladu sa demokratskim standardima. U demokratskim društvima. Ovdje, riječ je o najjednostavnijem načinu da se otmu izbori.
Samo da ne bude kakve zabune -nema demokratskog pravila koje ova vlast nije spremna i sposobna da izvrne u njihovu suprotnost. Ozbiljan naučni rad može se napisati o tome kako se kampanja od vrata do vrata, obična stvar u demokratskim zemljama, ovdje pretvorila u monstruma. Onog koji zna koliko je u vašoj kući nezaposlenih, ko prima socijalnu pomoć, koliko ko duguje struje, ko je i za koliko spreman da proda ličnu kartu. I dušu.
Posebno poglavlje vrijedjelo bi posvetiti transparentnosti koja obilježava čitav proces – uoči izbora DPS je objelodanio da ima vlastiti biro za zapošljavanje partijskih masa i za socijalnu pomoć. Osim ruganja zakonima, koliko je samo tu sadističkog iživljavanja nad nemoćnima i paničnog straha od gubitka moći. To obilježava naše dane i godine, pretvarajući Crnu Goru u zemlju poreknutih ljudi.
Smjena vlasti u demokratskim zemljama donosi personalne promjene, na vrhu. Đukanović je demonstrirao pristup toj stvari, u uslovima nesmjenjive vlasti. Izvođači koje postavljaju nesmjenjivi šefovi ispotpisivali su ostavke. Do Monitora je stigla dojava kako su neoprezni šefovi centara za socijalni rad napisali kako blanko ostavku podnose „na zahtjev ministra”. Papir im je vraćen kao neispravan. Mora da piše „na lični zahtjev”. Ne zna se za primjer da je neko rekao: ne želim da podnosim ostavku, već da se o mom radu razgovara. Nema druge poslušnosti u nedemokratskim zemljama do bespogovorne.
U takvim uslovima opozicija je riješila da se pouzda u zakon i rad tužilaštva i kroz institucije sistema dokaže kako je u Nikšiću formiranje vlasti onemogućeno zbog političke korupcije.
Obavještavajući javnost da je protiv Draga Đurovića Pozitivna podnijela krivičnu prijavu, potpredsjednica te partije Azra Jasavić kazala je: „Očekujemo da postupe po zakonu, tačnije, da preduzmu radnje i mjere previđene Zakonikom o krivičnom postupku, na osnovu kojih mogu jednostavno doći do validnih dokaza u konkretnom slučaju”.
Novoizabrani potpredsjednik Skupštine Branko Radulović ocijenio je da je opozicija u Nikšiću postigla cilj i dokazala da se radi o korupciji na najvišem nivou, te da će ,,vrhovni državni tužilac reagovati već ove sedmice” i da će u parlamentu hitno biti formiran antikorupcijski odbor kojem će Nikšić biti prva tačka dnevnog reda.
Kako da ne. I premijer Đukanović je pružio punu podršku ispitivanju ,,na pravnom planu”. A onda porukom Pozitivnoj neopozivo presudio o čemu se tu radi. ,,Dvoje vaših odbornika je promijenilo dres”. A otkad je to promjena dresa nezakonita pojava?
U međuvremenu je nikšićki tužilac saslušao Đurovića. Dabome, negirao je optužbe. Ne treba puno vidovitosti da se ugleda slika kako se proces gubi u katakombama sistema. Akcija tužilaštva u nikšićkom procesu treba da posluži za anesteziranje opozicije. Jednako će ostati bez zuba, ali će manje da boli.
Opozicija je prihvatila gubitničku igru. Povodom događaja u Nikšiću, funkcioner Pozitivne Dritan Abazović bio je veoma precizan. „To obesmišljava samu demokratiju. Čemu održavati nove izbore ako svaki put DPS može da kupi ono što joj nedostaje”. Slično su u parlamentu govorili i ostali. ,,U Nikšiću je udareno na Crnu Goru. Znamo ko je to učinio. Ako nismo demokratska država, koja je uloga izbora, ustava, institucija. Ako ne riješimo ovo pitanje da odbornik vrati mandat partiji, dovodimo u pitanje demokratski legitimitet svih institucija”, kazao je poslanik Demokratskog fronta Nebojša Medojević. Nije zaostajao ni Goran Danilović.
Nevolja je što im je svaka bila – na pogrešnom mjestu. Đukanoviću i satelitima u vlasti trebalo je da se opozicija nakon što je opljačkana a njeni birači poniženi, pojavi u parlamentu i tako im da demokratski legitimitet. Sve ostalo ide u rok službe. Čudno, poslaničke uši, tako osjetljive oko stihova himne, spremno su odslušale poj Mila Đukanovića. Ni da je Enriko Karuzo.
,,Dobro mu reče”, tap po ramenu – dometi su takve opozicione strategije. Marks bi, otprilike rekao – opozicija je dosad na različite načine DPS tumačila, radilo bi se o tome da se isti zaustavi.
Još se nije čuo plan opozicije – šta će da rade ako bude kao da ništa nije bilo. A biće. Nikšiću je potrebna hitna ruka podrške čitave Crne Gore. Ovo je malo veće nedjelo od poskupljenja računa za struju koji su izazvali proljeće građanske proteste.
Ne može se više pričati kako nije lijepo da DPSDP koalicija vlada Nikšićem i Podgoricom, a da to nije u skladu sa voljom birača. Šta to opozicija u parlamentu može da kaže, a da već nije rekla?
Inspirativan je slovenački slučaj. U Sloveniji se ne živi gore, već bolje nego u Crnoj Gori. U novembru je godišnja inflacija iznosila 2,3, mjesečna je bila negativna. U oktobru, u Crnoj Gori bila je 1,1, godišnja 5,2 odsto. Prosječna plata ovdje je 480, tamo 972 eura. U Sloveniji nema ni pomisli da bi vlast ovako popljačkala izbore. Svejedno, građani Slovenije su svojom pobunom uspjeli da pošalju poruku o onome što ih tišti i koju je čuo čitav svijet.
Treba se sjetiti – dva mjeseca prije izbora, crnogorska vlast je gazeći Ustav, upotrebljavajući sve državne resurse radi očuvanja vlasti DPSSDP koalicije, suštinski već pokrala izbore. Oko 75 hiljada partijskih parapolicajaca kružili su okolo sa ponudama koje se ne odbijaju. U glasanje su upregnuli mrtve duše. Svejedno, crnogorski građani su ostavili DPSDPLP koaliciju na izborima u manjini. Đukanovićevi su zato morali da kradu i poslije izbora. Taj rezultat obavezuje.
Biti za demokratsku smjenu vlasti ne znači pridržavati joj svijeću dok ona permanentno vrši državni udar. Odavno se to vidi – da bi se smijenila ovakva ultramonopolska i nasilnička vlast, osim izbornog rezultata, neophodna je spremnost opozicije i građana, ali i civilnog sektora i medija da brane slobodnu volju. Bojkot državnog parlamenta, parlamenata u svim opštinama i koordinirani građanski protesti solidarnosti nijesu nikakav hir. To su građanske mjere nužne odbrane. Red je Đukanoviću ostaviti za ukras u parlamentu Ranka Krivokapića i društvo. Opozicija je pred izborom: bojkot ili saučesništvo.
Marko Orlandić, bivši crnogorski političar
Otporom protiv otimanja i samovolje
– Naša stvarnost je veoma specifična. Nije lako naći sličnog primjera. Imamo pogoršanje, rekao bih, propadanje privrede i s tim u vezi zabrinjavajuće siromašenje velikog dijela stanovništva. Tu je i tendencija gotovo galopirajućeg zaduživanja čije posljedice tek predstoje. Država je ogrezla u kriminalu, korupciji, a nerijetko i otvorenoj pljački. Institucije države nečinjenjem šire prostor takvim pojavama i takvom stanju. Ko to neće da vidi, ili se pravi da ne vidi, nije patriota već akter koji iz ličnih ili jasnih političkih razloga direktno radi na slabljenju njenog ugleda, uticaja i njene stabilnosti.
No, ne vidim ozbiljnu aktivnost usmjerenu protiv onih koji su odgovorni za stanje u kojem se zemlja nalazi. A to su aktuelni režim, koji neprekidno traje bezmalo 24 godine i njegove vođe. Opozicija nema jasnu viziju borbe protiv režima, a time i za cjelovitu, dubinsku promjenu stanja. Stiče se utisak da se njihova aktivnost svodi na očuvanje stečenih pozicija i privilegija. Kao da se zadovoljavaju verbalnim prepucavanjima sa režimskim predstavnicima. Sve se uglavnom svodi na analize stanja prije svega u privredi, koje su u dobrom dijelu tačne, ali bez programa konkretnih akcija. Njih faktički nije bilo osim onih u prvom dijelu ove godine u organizaciji Unije sindikata, MANS-a i drugih koji su takođe bili kratkog dometa. Opšta situacija u državi zahtijeva radikalnije mjere poput bojkota institucija i svakako parlamenta.
Ipak, bez obzira na sve slabosti opozicije haos u SO Nikšić nije bruka samo opozicije već još veća sramota onih kojima je takva atmosfera dobro došla da se posluže isprobanim metodama otimanja, potkupljivanja i falsifikovanjima. Ako se ne bi istrajalo u otporu, svako trezven morao bi da postavi pitanje gdje su granice otimanja, falsifikovanja i samovolje. Bar u ovom konkretnom slučaju manipulatori moraju odgovarati.
Na ovim izborima je konačno došla do izražaja dugo očekivana i priželjkivana tendencija slabljenja ovog i ovakvog režima. Pojedini ambasadori i visoko rangirani predstavnici međunarodne zajednice u izjavama nakon izbora nijesu vodili računa o tim tendencijama i jadnom ekonomsko-socijalnom i ukupnom stanju u našoj državi. Ti pojedinci to dobro znaju, pa ipak koriste metode divljenja, laskanja i ushićenja pojedincima iz vlasti. Takve izjave po pravilu mogu se iskazivati u kolonijama i državama koje se nalaze pod zavedenim međunarodnim protektoratom. Ostaje nam da vjerujemo da će i oni konačno shvatiti koliko štete nanose njihove sebične i nedovoljno kontrolisane izjave. A ko zna – možda se naša država, formalno ili neformalno, nalazi u stanju nekog oblika protektorata za koji važe pravila: „Ako uradiš to i tako, mi ćemo prema tebi postupiti ovako”. U to ne želim da vjerujem. Ali, ako je to makar i djelimično istina, boljitka, prije svega na demokratskom i pravnom planu, uskoro neće biti. U to sam uvjeren.
Vasilije Miličković, biznismen
Bojkot
– Jedino rješenje za Nikšić, Podgoricu i Andrijevicu je bojkot svih
institucija i napuštanje lokalnih skupština i republičkog parlamenta. Crna Gora je zarobljena država od strane Mila Đukanovića i njegovih DPS vojnika. Nije realno očekivati da zarobljena partijska državna tužiteljka nepristrasno istraži i procesuira političku korupciju i kriminal u Nikšiću, Andrijevici ili Podgorici u kojoj Miomir Mugoša i DPS vladaju skoro će dvije godine mojim opozicionim glasom i glasom svih opozicionih odbornika u Gradskoj skupštini. Taj kriminal i brutalna pljačka slobodne volje građana se vidi sa planete Mars, ali neće da je vidi Ranka Čarapić ili mlađi oficir DPS-a direktor Uprave policije Božo Vuksanović. Njegov partijski šef Đukanović javno kaže da je Policija političko dobro DPS-a osvojeno na posljednjim izborima.
Ne manji problem je što lideri opozicije izvanredno dobro znaju da su svi dosadašnji izbori neslobodni i nedemokratski i da je jedino rješenje prelazna vlada, a oni ne preduzimaju ništa u tom pravcu. Izgleda da im je ugodno u opozicionim klupama, što izaziva
veliko nezadovoljstvo velikog broja nezaposlenih i gladnih građana, pa se iskreno plašim uličnog scenarija za rješenje svih naših problema. Taj strah mi se čini opravdanim, jer je Đukanović riješio da ubrza bankrot Cren Gore najavljujući dalje spasavanje KAP-a, a to znači ubrzani scenarij – svi u jamu.
Milika Pavlović, književnik
Režimu uzvratiti zajedničkim ciljem – smjenom Režimska koalicija se cinično i zlurado kezi na izigranu izbornu pobjedu građana i opozicije u Nikšiću. Takav rug joj je, izgleda, omogućio neki bivši policajac, odbornik pravedničke partije. Na režimski kez opozicija bi trebala uzvratiti jedinstveno i ubjedljivo – redizajniranjem svojih dosadašnjih političkih i ideoloških profila, što bi joj otvorilo i izgledniju budućnost. Neki bi trebalo da se odreknu ideologije Pavla Đurišića, neki Krsta Popovića, a svi opozicioni prvaci – da se ostave tvrdoglavosti, isprazne retorike, samoljublja i slogana sa nacionalističkim bunikama. Opozicija treba da sačini zajedničku, studioznu, temeljnu ekonomsku platformu za ostvarenje zajedničkog cilja – smjenu vlasti. Bez toga će i dalje ostati epizodist vladajuće tragikomedije.
Duško Kovačević, kolumnista
Ko je opozicija
– Kada se uzme u obzir ova postizborna ,,opoziciona” burleska u Nikšiću, u svoj svojoj tragikomičnoj ukupnosti, ispada da je Đurović iz Pozitivne potpuno bio u pravu kada je podržao DPSDP.
Nije dovoljno apriori biti protiv kriminala i korupcije, pa predstavljati valjanu alternativu. Potrebno je imati kapaciteta, širine i pragme za kompromis uz minimum odgovornosti i ozbiljnosti prema hrabrom i prkosnom puku nikšićkom. Ali opozicione lidere baš briga za to. Pitanje je ko je prodao svoju poziciju: nesrećni Đurović ili njegovi nadređeni (tu mislim i na DF ). Sad je kudikamo jasnije zašto su propali predizborni pregovori između DF-a i SNP-a. Dakle, Đurović je dao glas onima koji umiju i mogu da se dogovore. Koliko god je ironična ova konstatacija toliko je i realna, kao što i politika mora biti prije svega realna.
I šta sada poslije ovakvog debakla i dilentatizma da radi opozicija na ponovljenim izborima kada će kompletan državni i paradržavni aparat revanšistički biti fokusiran na mali Nikšić? Neka unaprijed umjesto trobojke i krstaša podignu bijelu zastavu. Štaviše, bojati se da će se ova mučna atmosfera pogubno reflektirati i na predsjedničke izbore i ugled Miodraga Lekića.
Da li smo pred vratima još jedne nečuvene prevare kada je opozicija dobijene izbore vratila režimu u ruke kao 2001, odnosno, ko je naša opozicija? I za čije interese ona radi?
Mihailo Jovović, glavni urednik Vijesti
Vratiti ukradeni mandat
– Treba da urade sve, unutar i van institucija, da se demokratskim sredstvima izbore da im se vrati ukradeni mandat. Ako to ne uspiju i dođe do novih izbora, treba da nastupe u koaliciji sa unaprijed dogovorenom platformom, kadrovskim rješenjima, i, što je najvažnije, preciznim planom za vađenje Nikšića iz ambisa. Jedino tako mogu imati šansu da im Nikšićani daju još jednu priliku.
Esad KOČAN
Miloš BAKIĆ
Komentari
Afera Belivuk, koja se, između ostalog, stavlja na teret Lazoviću i Katniću nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“. To je priča, kako ju je prezentovao ovaj ugledni amerčki list – priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda, po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?
U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić. Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.
Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista – penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.
Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT, Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.
Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom
Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić. Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.
Na ovonedjeljnom ročištu advokatica Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.
Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana, saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo. Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.
Vijesti su u februaru ove godine objavile transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim kriminalom.
Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.
Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.
Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa. Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima. Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.
Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu. Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu. Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.
Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.
Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta. On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put. Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.
Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.
Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno 31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.
Izvještaj pokazuje da su osnovni sudovi u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto, viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.
„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.
„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.
Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata na Starom Aerodromu u Podgorici.
Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su slučaj Plantaže, predmet Stanovi…
S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.
Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.
Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.
Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova. Skoro dvije decenije.
U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.
Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića. Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti su u septembru 2010. dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.
Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko Rabrenović i Darko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.
“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.
Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.
Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike
Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika. Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.
Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.
Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.
Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.
Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.
Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.
Đukanović senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.
Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.
Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.
Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.
Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.
Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.
Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.
Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.
Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.
Kumovi u blokadi
Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke…
Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017. godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije, potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.
Dragan Brković je još jedan kum koji je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.
Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.
Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.
Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini