Povežite se sa nama

FOKUS

Bojkot ili saučesništvo

Objavljeno prije

na

Operacijom u Nikšiću Demokratska partija socijalista još jednom gazi jedan od prvih članova Ustava: Ne može se uspostaviti niti priznati vlast koja ne proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima, u skladu sa zakonom. Ako se volja građana ne sviđa DPS-u, utoliko gore po volju građana. I po Ustav.

Sirova demonstracija sile vladajuće koalicije u Nikšiću, opoziciji je donijela još jednu šansu da pokaže da zna šta hoće i da nešto može. Njihovo prethodno zaplitanje u pregovorima lako je moglo učiniti da se udave sami. Ovako, mogu da puste da ih udavi DPS ili da napuste igre koje se igraju po pravilima vlasti i osmisle svoj put.

Odbjegli odbornik Pozitivne Crne Gore Drago Đurović trenutno raspolaže voljom preko 20.000 građana Nikšića. Tu poziciju formalno omogućio mu je zakon koji propisuje da su odbornici i poslanici, a ne partije koje su ih kandidovale, vlasnici mandata. Taj je propis, naravno, sasvim u skladu sa demokratskim standardima. U demokratskim društvima. Ovdje, riječ je o najjednostavnijem načinu da se otmu izbori.

Samo da ne bude kakve zabune -nema demokratskog pravila koje ova vlast nije spremna i sposobna da izvrne u njihovu suprotnost. Ozbiljan naučni rad može se napisati o tome kako se kampanja od vrata do vrata, obična stvar u demokratskim zemljama, ovdje pretvorila u monstruma. Onog koji zna koliko je u vašoj kući nezaposlenih, ko prima socijalnu pomoć, koliko ko duguje struje, ko je i za koliko spreman da proda ličnu kartu. I dušu.

Posebno poglavlje vrijedjelo bi posvetiti transparentnosti koja obilježava čitav proces – uoči izbora DPS je objelodanio da ima vlastiti biro za zapošljavanje partijskih masa i za socijalnu pomoć. Osim ruganja zakonima, koliko je samo tu sadističkog iživljavanja nad nemoćnima i paničnog straha od gubitka moći. To obilježava naše dane i godine, pretvarajući Crnu Goru u zemlju poreknutih ljudi.

Smjena vlasti u demokratskim zemljama donosi personalne promjene, na vrhu. Đukanović je demonstrirao pristup toj stvari, u uslovima nesmjenjive vlasti. Izvođači koje postavljaju nesmjenjivi šefovi ispotpisivali su ostavke. Do Monitora je stigla dojava kako su neoprezni šefovi centara za socijalni rad napisali kako blanko ostavku podnose „na zahtjev ministra”. Papir im je vraćen kao neispravan. Mora da piše „na lični zahtjev”. Ne zna se za primjer da je neko rekao: ne želim da podnosim ostavku, već da se o mom radu razgovara. Nema druge poslušnosti u nedemokratskim zemljama do bespogovorne.

U takvim uslovima opozicija je riješila da se pouzda u zakon i rad tužilaštva i kroz institucije sistema dokaže kako je u Nikšiću formiranje vlasti onemogućeno zbog političke korupcije.

Obavještavajući javnost da je protiv Draga Đurovića Pozitivna podnijela krivičnu prijavu, potpredsjednica te partije Azra Jasavić kazala je: „Očekujemo da postupe po zakonu, tačnije, da preduzmu radnje i mjere previđene Zakonikom o krivičnom postupku, na osnovu kojih mogu jednostavno doći do validnih dokaza u konkretnom slučaju”.

Novoizabrani potpredsjednik Skupštine Branko Radulović ocijenio je da je opozicija u Nikšiću postigla cilj i dokazala da se radi o korupciji na najvišem nivou, te da će ,,vrhovni državni tužilac reagovati već ove sedmice” i da će u parlamentu hitno biti formiran antikorupcijski odbor kojem će Nikšić biti prva tačka dnevnog reda.

Kako da ne. I premijer Đukanović je pružio punu podršku ispitivanju ,,na pravnom planu”. A onda porukom Pozitivnoj neopozivo presudio o čemu se tu radi. ,,Dvoje vaših odbornika je promijenilo dres”. A otkad je to promjena dresa nezakonita pojava?

U međuvremenu je nikšićki tužilac saslušao Đurovića. Dabome, negirao je optužbe. Ne treba puno vidovitosti da se ugleda slika kako se proces gubi u katakombama sistema. Akcija tužilaštva u nikšićkom procesu treba da posluži za anesteziranje opozicije. Jednako će ostati bez zuba, ali će manje da boli.

Opozicija je prihvatila gubitničku igru. Povodom događaja u Nikšiću, funkcioner Pozitivne Dritan Abazović bio je veoma precizan. „To obesmišljava samu demokratiju. Čemu održavati nove izbore ako svaki put DPS može da kupi ono što joj nedostaje”. Slično su u parlamentu govorili i ostali. ,,U Nikšiću je udareno na Crnu Goru. Znamo ko je to učinio. Ako nismo demokratska država, koja je uloga izbora, ustava, institucija. Ako ne riješimo ovo pitanje da odbornik vrati mandat partiji, dovodimo u pitanje demokratski legitimitet svih institucija”, kazao je poslanik Demokratskog fronta Nebojša Medojević. Nije zaostajao ni Goran Danilović.

Nevolja je što im je svaka bila – na pogrešnom mjestu. Đukanoviću i satelitima u vlasti trebalo je da se opozicija nakon što je opljačkana a njeni birači poniženi, pojavi u parlamentu i tako im da demokratski legitimitet. Sve ostalo ide u rok službe. Čudno, poslaničke uši, tako osjetljive oko stihova himne, spremno su odslušale poj Mila Đukanovića. Ni da je Enriko Karuzo.

,,Dobro mu reče”, tap po ramenu – dometi su takve opozicione strategije. Marks bi, otprilike rekao – opozicija je dosad na različite načine DPS tumačila, radilo bi se o tome da se isti zaustavi.

Još se nije čuo plan opozicije – šta će da rade ako bude kao da ništa nije bilo. A biće. Nikšiću je potrebna hitna ruka podrške čitave Crne Gore. Ovo je malo veće nedjelo od poskupljenja računa za struju koji su izazvali proljeće građanske proteste.

Ne može se više pričati kako nije lijepo da DPSDP koalicija vlada Nikšićem i Podgoricom, a da to nije u skladu sa voljom birača. Šta to opozicija u parlamentu može da kaže, a da već nije rekla?

Inspirativan je slovenački slučaj. U Sloveniji se ne živi gore, već bolje nego u Crnoj Gori. U novembru je godišnja inflacija iznosila 2,3, mjesečna je bila negativna. U oktobru, u Crnoj Gori bila je 1,1, godišnja 5,2 odsto. Prosječna plata ovdje je 480, tamo 972 eura. U Sloveniji nema ni pomisli da bi vlast ovako popljačkala izbore. Svejedno, građani Slovenije su svojom pobunom uspjeli da pošalju poruku o onome što ih tišti i koju je čuo čitav svijet.

Treba se sjetiti – dva mjeseca prije izbora, crnogorska vlast je gazeći Ustav, upotrebljavajući sve državne resurse radi očuvanja vlasti DPSSDP koalicije, suštinski već pokrala izbore. Oko 75 hiljada partijskih parapolicajaca kružili su okolo sa ponudama koje se ne odbijaju. U glasanje su upregnuli mrtve duše. Svejedno, crnogorski građani su ostavili DPSDPLP koaliciju na izborima u manjini. Đukanovićevi su zato morali da kradu i poslije izbora. Taj rezultat obavezuje.

Biti za demokratsku smjenu vlasti ne znači pridržavati joj svijeću dok ona permanentno vrši državni udar. Odavno se to vidi – da bi se smijenila ovakva ultramonopolska i nasilnička vlast, osim izbornog rezultata, neophodna je spremnost opozicije i građana, ali i civilnog sektora i medija da brane slobodnu volju. Bojkot državnog parlamenta, parlamenata u svim opštinama i koordinirani građanski protesti solidarnosti nijesu nikakav hir. To su građanske mjere nužne odbrane. Red je Đukanoviću ostaviti za ukras u parlamentu Ranka Krivokapića i društvo. Opozicija je pred izborom: bojkot ili saučesništvo.


Marko Orlandić, bivši crnogorski političar

Otporom protiv otimanja i samovolje

– Naša stvarnost je veoma specifična. Nije lako naći sličnog primjera. Imamo pogoršanje, rekao bih, propadanje privrede i s tim u vezi zabrinjavajuće siromašenje velikog dijela stanovništva. Tu je i tendencija gotovo galopirajućeg zaduživanja čije posljedice tek predstoje. Država je ogrezla u kriminalu, korupciji, a nerijetko i otvorenoj pljački. Institucije države nečinjenjem šire prostor takvim pojavama i takvom stanju. Ko to neće da vidi, ili se pravi da ne vidi, nije patriota već akter koji iz ličnih ili jasnih političkih razloga direktno radi na slabljenju njenog ugleda, uticaja i njene stabilnosti.

No, ne vidim ozbiljnu aktivnost usmjerenu protiv onih koji su odgovorni za stanje u kojem se zemlja nalazi. A to su aktuelni režim, koji neprekidno traje bezmalo 24 godine i njegove vođe. Opozicija nema jasnu viziju borbe protiv režima, a time i za cjelovitu, dubinsku promjenu stanja. Stiče se utisak da se njihova aktivnost svodi na očuvanje stečenih pozicija i privilegija. Kao da se zadovoljavaju verbalnim prepucavanjima sa režimskim predstavnicima. Sve se uglavnom svodi na analize stanja prije svega u privredi, koje su u dobrom dijelu tačne, ali bez programa konkretnih akcija. Njih faktički nije bilo osim onih u prvom dijelu ove godine u organizaciji Unije sindikata, MANS-a i drugih koji su takođe bili kratkog dometa. Opšta situacija u državi zahtijeva radikalnije mjere poput bojkota institucija i svakako parlamenta.

Ipak, bez obzira na sve slabosti opozicije haos u SO Nikšić nije bruka samo opozicije već još veća sramota onih kojima je takva atmosfera dobro došla da se posluže isprobanim metodama otimanja, potkupljivanja i falsifikovanjima. Ako se ne bi istrajalo u otporu, svako trezven morao bi da postavi pitanje gdje su granice otimanja, falsifikovanja i samovolje. Bar u ovom konkretnom slučaju manipulatori moraju odgovarati.

Na ovim izborima je konačno došla do izražaja dugo očekivana i priželjkivana tendencija slabljenja ovog i ovakvog režima. Pojedini ambasadori i visoko rangirani predstavnici međunarodne zajednice u izjavama nakon izbora nijesu vodili računa o tim tendencijama i jadnom ekonomsko-socijalnom i ukupnom stanju u našoj državi. Ti pojedinci to dobro znaju, pa ipak koriste metode divljenja, laskanja i ushićenja pojedincima iz vlasti. Takve izjave po pravilu mogu se iskazivati u kolonijama i državama koje se nalaze pod zavedenim međunarodnim protektoratom. Ostaje nam da vjerujemo da će i oni konačno shvatiti koliko štete nanose njihove sebične i nedovoljno kontrolisane izjave. A ko zna – možda se naša država, formalno ili neformalno, nalazi u stanju nekog oblika protektorata za koji važe pravila: „Ako uradiš to i tako, mi ćemo prema tebi postupiti ovako”. U to ne želim da vjerujem. Ali, ako je to makar i djelimično istina, boljitka, prije svega na demokratskom i pravnom planu, uskoro neće biti. U to sam uvjeren.

 

Vasilije Miličković, biznismen
Bojkot

– Jedino rješenje za Nikšić, Podgoricu i Andrijevicu je bojkot svih

institucija i napuštanje lokalnih skupština i republičkog parlamenta. Crna Gora je zarobljena država od strane Mila Đukanovića i njegovih DPS vojnika. Nije realno očekivati da zarobljena partijska državna tužiteljka nepristrasno istraži i procesuira političku korupciju i kriminal u Nikšiću, Andrijevici ili Podgorici u kojoj Miomir Mugoša i DPS vladaju skoro će dvije godine mojim opozicionim glasom i glasom svih opozicionih odbornika u Gradskoj skupštini. Taj kriminal i brutalna pljačka slobodne volje građana se vidi sa planete Mars, ali neće da je vidi Ranka Čarapić ili mlađi oficir DPS-a direktor Uprave policije Božo Vuksanović. Njegov partijski šef Đukanović javno kaže da je Policija političko dobro DPS-a osvojeno na posljednjim izborima.

Ne manji problem je što lideri opozicije izvanredno dobro znaju da su svi dosadašnji izbori neslobodni i nedemokratski i da je jedino rješenje prelazna vlada, a oni ne preduzimaju ništa u tom pravcu. Izgleda da im je ugodno u opozicionim klupama, što izaziva

veliko nezadovoljstvo velikog broja nezaposlenih i gladnih građana, pa se iskreno plašim uličnog scenarija za rješenje svih naših problema. Taj strah mi se čini opravdanim, jer je Đukanović riješio da ubrza bankrot Cren Gore najavljujući dalje spasavanje KAP-a, a to znači ubrzani scenarij – svi u jamu.

 

Milika Pavlović, književnik

Režimu uzvratiti zajedničkim ciljem – smjenom Režimska koalicija se cinično i zlurado kezi na izigranu izbornu pobjedu građana i opozicije u Nikšiću. Takav rug joj je, izgleda, omogućio neki bivši policajac, odbornik pravedničke partije. Na režimski kez opozicija bi trebala uzvratiti jedinstveno i ubjedljivo – redizajniranjem svojih dosadašnjih političkih i ideoloških profila, što bi joj otvorilo i izgledniju budućnost. Neki bi trebalo da se odreknu ideologije Pavla Đurišića, neki Krsta Popovića, a svi opozicioni prvaci – da se ostave tvrdoglavosti, isprazne retorike, samoljublja i slogana sa nacionalističkim bunikama. Opozicija treba da sačini zajedničku, studioznu, temeljnu ekonomsku platformu za ostvarenje zajedničkog cilja – smjenu vlasti. Bez toga će i dalje ostati epizodist vladajuće tragikomedije.

 

Duško Kovačević, kolumnista
Ko je opozicija

– Kada se uzme u obzir ova postizborna ,,opoziciona” burleska u Nikšiću, u svoj svojoj tragikomičnoj ukupnosti, ispada da je Đurović iz Pozitivne potpuno bio u pravu kada je podržao DPSDP.

Nije dovoljno apriori biti protiv kriminala i korupcije, pa predstavljati valjanu alternativu. Potrebno je imati kapaciteta, širine i pragme za kompromis uz minimum odgovornosti i ozbiljnosti prema hrabrom i prkosnom puku nikšićkom. Ali opozicione lidere baš briga za to. Pitanje je ko je prodao svoju poziciju: nesrećni Đurović ili njegovi nadređeni (tu mislim i na DF ). Sad je kudikamo jasnije zašto su propali predizborni pregovori između DF-a i SNP-a. Dakle, Đurović je dao glas onima koji umiju i mogu da se dogovore. Koliko god je ironična ova konstatacija toliko je i realna, kao što i politika mora biti prije svega realna.

I šta sada poslije ovakvog debakla i dilentatizma da radi opozicija na ponovljenim izborima kada će kompletan državni i paradržavni aparat revanšistički biti fokusiran na mali Nikšić? Neka unaprijed umjesto trobojke i krstaša podignu bijelu zastavu. Štaviše, bojati se da će se ova mučna atmosfera pogubno reflektirati i na predsjedničke izbore i ugled Miodraga Lekića.

Da li smo pred vratima još jedne nečuvene prevare kada je opozicija dobijene izbore vratila režimu u ruke kao 2001, odnosno, ko je naša opozicija? I za čije interese ona radi?

 

Mihailo Jovović, glavni urednik Vijesti
Vratiti ukradeni mandat

– Treba da urade sve, unutar i van institucija, da se demokratskim sredstvima izbore da im se vrati ukradeni mandat. Ako to ne uspiju i dođe do novih izbora, treba da nastupe u koaliciji sa unaprijed dogovorenom platformom, kadrovskim rješenjima, i, što je najvažnije, preciznim planom za vađenje Nikšića iz ambisa. Jedino tako mogu imati šansu da im Nikšićani daju još jednu priliku.

Esad KOČAN
Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

USTAVNI SUD PO PARTIJSKIM KVOTAMA: Lako je Vatikanu, oni biraju samo jednog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Deblokada Ustavnog suda  je bila neophodna. Zbog  toga se danas pozdravlja dogovor političkih stranaka oko nedostajućih kandidata za sudije tog suda, pa makar i po kvotama. No,  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da  bude predmet  političke trgovine, već postane  nezavisna i kredibilna institucija

 

Djelimičan dogovor parlamentarnih stranaka oko sudija Ustavnog suda, kako bi se taj sud odblokirao, postignut je sredinom sedmice. Vodio se iza zatvorenih vrata Vile Gorica, a ne u parlamentu, baš kao da se dogovaraju ministarska mjesta, a ne sudije. To je dodatno pojačalo utisak koji se političkim klasama zamjera – da nedostajuće sudije Ustavnog suda biraju po modelu – naši i njihovi. Ni sami se parlamentarci nijesu libili da saopšte da se izbor odvija po principu partijskih kvota. ,,Pregovara se da od četvoro novih sudija, dvoje bude aktuelne većine, jedan DPS-a, jedan manjina“, nezvanično su objašnjavali mediji situaciju u kojoj političke klase biraju nedostajuće sudije Ustavnog suda.

Poslanici vlasti i opozicije, za sada su se dogovorili oko tri od četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda. Izbor jednog sudije dovoljan je da se odblokira rad tog suda, ali nedovoljan za donošenje važnih odluka. Parlamentarne stranke za sada su postigle dogovor oko ovih imena:  zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Dragana Đuranović.  Kandidatkinja Đuranović se tokom saslušanja u parlamentu izjasnila da je članica DPS-a, ali da će ukoliko bude izabrana za sutkinju Ustavnog suda, vratiti člansku kartu. I tokom prethodnih konkursa prijavljivala se za sutkinju Ustavnog suda i dobijala glasove DPS-a i LP-a. Ako se primijeni model – „dvoje parlamentarne većine, jedan DPS-a i jedan manjina“, s početka priče, jasno je da je Đuranović kandidatkinja DPS-a. Ona, međutim, ima još šest mjeseci do penzije, zbog čega, smatra se, parlamentarna većina nije kočila dogovor. Ono, ima i dovoljno vremena da utiče na određene važne odluke.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, Tešić protežiraju  poslanici Demokrata, a Armenko Demokratski front.  Ni sutkinja Tešić nije prvi put kandidatkinja za Ustavni sud. U maju prošle godine dobila je dva glasa  – Demokrata. Poslanik Marko Milačić tada je problematizovao njenu kandidaturu podsjećajuči da je zbog sumnje u njenu nepristrasnost bila izuzeta iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je stradala policijska službenica Maja Šljivančanin.  Presudom Osnovnog suda u Kotoru, maloljetni M.S. je bio osuđen na najduže 120 sati društveno-korisnog rada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STANJE REDOVNO: Ne vide, ne čuju, tvituju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer  Abazović ili, poput predsjednika Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u  u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku, onda vam i naša svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti

 

Sve je u najboljem redu. „Ja ne znam šta se ovdje vanredno dešava”, predočio je, neki dan, premijer Dritan Abazović. ,,Volio bih da me neko ubijedi koji dio crnogorskog sistema ne funkcioniše ili ne pruža one usluge koje je pružao. Ako izuzmemo Ustavni sud…“.

Izjava je došla kao neka vrsta odgovora  na javne kritike  zapadnih partnera. Vrijedi ih ponoviti pošto se nešto slično rijetko može čuti u jeziku diplomatije.

„Od zemlje koja je bila najuspješnija na putu ka EU, Crna Gora sada postaje zemlja problem”, poručila je ministarka vanjskih poslova Slovenije Tanja Fajon. ,,Crna Gora ostaje rak rana EU”, dodala je uz poruku ,,obavezali smo se da ćemo dalje pomagati Crnoj Gori”. Slična upozorenja stigla su i sa one strane Atlantika. ,,Crna Gora je u veoma dubokoj krizi. Blizu je institucionalnog kolapsa kakvog skoro nisam vidio u bilo kojoj zemlji”, saopštio je specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar upozoravajući na  ,,mnogo mogućih posljedica” takvog stanja.

Abazović, kazao je, ne osjeća odgovornost . ,,Da kažem da ne osjećam odgovornost zvučaću arogantno, ali da osjećam ono što neki ljudi nameću – ne osjećam. Vlada je završila sve svoje obaveze. Da nisu srušili Vladu i ove obaveze iz evropske agende bile bi završene”, predočio je premijer pomalo zatečenim novinarima. ,,I zašto  bih osjećao odgovornost? Tehnička Vlada radi bolje nego ona koja je bila u punom mandatu”.

Sve je, dakle, u osjećajima. Odnosno, percepciji. Pa ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer (,,hvala domaćinima što su mi ispunili jedan od dječačkih snova”) ili, poput predsjednika Mila Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u luksuznom hotelu Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku (nije nas udostojio komentara), onda svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti.

Nedavno smo iz Instituta za javno zdravlje dobili informaciju – alarmantno upozorenje  – da je dvoje od petoro (40 odsto) djece predškolskog uzrasta u Crnoj Gori nevakcinisano. Ili, da se ograničimo samo na mandat aktuelne (odlazeće, tehničke) Vlade: u 2022. godini vakcinisano je tek svako deseto dijete (11 odsto) rođeno prethodne godine. Vakine su tu, propisi su jasni, nedostajala je snaga države, ako nas već ima toliko koji više vjerujemo Guglu i Tviteru nego ljekarima.

Bez najave, prošlog petka Vlada je odložila početak drugog polugođa školske 22/23. Zvanično, kako bi omogućila bolju zaradu turističkim poslenicima sa sjevera!? Nezvanično, problem je bilo to što tek kupljeno gorivo (mazut) nije dopremljen do školskih kotlarnica, pa bi đake prošlog ponedjeljka dočekale hladne učionice.

Samo je do najupornijih doprla vijest da je Jugopetrol,  tek početkom nedjelje,  distribuirao neophodno gorivo. Alibi je bio mnogo glasniji. ,,Ako nema grijanja u školama, obratite se onima koji su planirali prethodni budžet (za 2022. godinu – prim. Monitora) i koji su zakinuli stavku vezanu za grijanje u školama u Ministarstvu prosvjete”, saopštio je premijer krajem novembra. Isto smo mogli čuti i od njegovih ministara zdravlja i prosvjete Dragloslava Šćekića i Miomira Vojinovića.

Svi skupa zaboravljaju da je ova Vlada prvi rebalans prošlogodišnjeg budžeta radila još prošlog proljeća. I, da su registrovali manjak novca za grijanje škola, imali su vremena da reaguju.  Pride, direktor Uprave za katastar i državnu imovinu Koča Đurišić  je, krajem prošle godine, na listu razloga zbog kojih njegova Uprava kasni sa tenderom za nabavku mazuta dodao i pomalo zaboravljene sajber napade na dio Vladinih sajtova. Uglavnom, grijanje je zakasnilo.  Za to, po  prilici, nijesu krivi ni DPS ni Moskva ili Brisel.

Ova Vlada je, sjetimo se, i u septembru pomjerila početak školske godine za pet dana. Ministar Vojinović je tada objašnjavao kako će to ,,doprinijeti kvalitetnijoj pripremi za nove školske obaveze i produžetku, odnosno nastavku uspješne turističke sezone u našoj državi”. O kvalitetu obrazovanja ni ljetos ni sada nije bilo riječi.

Svako malo saznamo kako pacijenti u Crnoj Gori ne mogu doći do neophodnih ljekova. Na neočekivanoj muci našli su se onkološki pacijenti, dijabetičari, srčani bolesnici a nedostajalo je i antibiotika za djecu, terapija za HIV pacijente, liječene zavisnike… Čak su i iz KBC-a  pacijente ili njihovu rodbinu slali u  apoteke da kupe nedostajući lijek, gazu, vatu, ubruse  ili hidrogen. Umjesto izvinjenja premijer nudi – samohvalu. I nova obećanja. Vlada će, prvi put, formirati fond za liječenje rijetkih bolesti a u ovu godinu smo, opet prvi put, ušli bez prenesenih dugova Fonda za zdravstvo. Pa će, sve skupa, jednom biti bolje.

Borba protiv kriminala i korpupcije je na vrhu liste. Nesporno je da su rezultati 42. i 43. Vlade na tom planu neuporedivo bolji od DPS-ovih. Što nije bilo ni malo teško. Ali, prošle su dvije godine kako se Petar Ivanović, poslanik, nekadašnji ministar poljoprivrede i kreator afere Abu Dabi fond našao na naslovnim stranama. Prošlo je godinu dok mu nije skinut imunitet. Pa još godinu da saznamo kako istraga nije završena iako su rokovi za podizanje optužnice istekli. Treba saslušati još neke svjedoke. Produžen je rok za podizanje optužnice i u slučaju Plantaže. Iz sličnih razloga.

Krstovići, otac i ćerka, oslobođeni su optužbi za učešće u švercu kokaina koji je za ishod imao rekordnu zapljenu narkotika na teritoriji Crne Gore. Drugih optuženih nema. Kokain iz Volijevog magacina  zaplijenjen je bez optuženih.

Od svih švercera duvana o kojima pričamo decenijama uhapšen je – Abazovićev partijski saradnik i bivši  v.d. direktor Uprave prihoda i carina Rade Milošević. I par vozača kamiona sa ilegalnim teretom.  Dokumenta, navodno povjerljiva, koja je objavio Raško Konjević sugerišu da su u švercu učestvovali ili makar za njega znali još neki funkcioneri URA-e. Zaboravili smo, sve je prilika, aferu televizor ali i ljetošnje hapšenje ruskih špijuna. Od kako je Abazović  smijenio direktora ANB-a Sava Kenteru ni o toj  aferi nije progovorena ni riječ.

Maji Jovanović, vršiocu dužnosti VDT-a drugi, prema zakonu posljednji,  v.d. mandat ističe 5. februara. Pokušavajući da nađu način za njegovo produženje iz Vlade su inicirali izmjene Zakona. O njima će se raspravljati 4. februara. U minut do 12.  Kako sada stoje stvari, makar DF i DPS glasaće protiv. To znači da Jovanović neće dobiti novi mandat, pa će tužilaštvo dobiti novog v.d. starješinu za narednih šest mjeseci. Pa onda sve ispočetka.

Politički predvodnici su jednako uspješni  i na zadatku normalizacije odnosa u regionu. Nemamo ambasadora ni u jednoj od zemalja sa kojom se graničimo. Ministri Aleksandar Damjanović i Marko Kovač ,,unaprijedili” su odnose sa BiH nedavnim odlaskom na svečanost povodom neustavnog Dana Republike Srpske. Milan Knežević je najavio povlačenje odluke o priznanju Kosova (šta ako Aleksandar Vučić, u međuvremenu, taj problem skine sa dnevnog reda?). Svetozar Marović još čeka izručenje, samo što ga iz Podgorice, izgleda, više niko ne traži. Nema ni najavljene normalizacije platnog prometa između dvije države. Teško je banke nagovoriti da se odreknu višemilionskog prihoda koji je, ujedno, potpuno nepotreban trošak za privrednike iz Crne Gore i Srbije. Koji, u krajnjem, plate njihovi potrošači.

Politička normalnost u Crnoj Gori priča je za sebe.

Aktuelno je iščuđavanje nad prijedlogom Branke Bošnjak da se, nakon političke selekcije i eliminacije dijela kandidata za sudije Ustavnog suda, upražnjena mjesta popune nekom vrstom žrijeba/lutrije. ,,Srećne dobitnike”, predlaže Bošnjak, izvlačio bi neko od predstavnika međunarodne zajednice, kako bi se izbjegle sumnje u nepristrasnost. U javnosti je ideja dočekana sa nevjericom i podsmjehom. Mnogo većim nego što ga je izazvala nedavna izjava potpredsjednika Vlade Vladimira Jokovića prema kome aktuelnoj parlamentarnoj većini pripada i većina u Ustavnom sudu. Zapalo ih.

Oktobarski izboru u Šavniku još nijesu završeni. Glasaće se – ko zna kada. I to nije do Ustavnog suda. Vlada našim novcem ulazi u neke nedefinisane projekte u Nikšiću i Baru (EPCG je kupila imovinu Željezare, država kupuje akcije Luke). Najavljuje se, istovremeno, prodaja Budvanske rivijere. Abazović i njegovi ministri u tehničko mandatu ne shvataju da nemaju mandate za dugoročne projekcije bilo koje vrste.

Čekamo primopredaju vlasti u Podgorici i Pljevljima. Parlamentarna većina se zavadila i oko planiranih izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi. Naum  je bio da Vlada uvede prinudnu upravu u tim opštinama kako bi razvlastila izborne gubitnike Ivana Vukovića i Rajka Kovačevića. Zapelo je, izgleda, oko imenovanja v.d. upravnika. Ili je riječ o tome što  dio vladajućih (Demokrate) priprema koaliciju sa Evropa sad, koji slovi za nezvaničnog pobjednika podgoričkih izbora, a to nekima ne odgovara pred dolazeće parlamentarne izbore.

Pošto su pregovori o formiranju vlade Miodraga Lekića propali, parlament bi, po slovu Ustava, trebalo da bude raspušten sredinom marta. Par dana pred prvi krug predsjedničkih izbora. Tako postaje upitna i ideja po kojoj bi predsjednica Skupštine Danijela Đurović mogla postati v.d. predsjednika države u slučaju da se predsjednički izbori zakomplikuju, a hoće ne bude li funkcionalnog Ustavnog suda,  pa ne budu završeni prije nego Đukanoviću istekne mandate (sredina maja).

Uostalom, još traje septembarska sjednica parlamenta na kojoj je DF inicirao smjenu predsjednice parlamenta. Pauza je u toku, evo četvrti mjesec.

Ima tu još sitnica koje bi se mogle pomenuti. Inflacija, Aerodromi, nacionalna avio-kompanija, auto-put, pohara rijeka i šuma, partijsko i porodično zapošljavanje, izostanak obećanih zakona o nelegalno stečenoj imovini, lustraciji, Vladi, Skupštini… Inače je sve u najboljem redu.  ,,Crna Gora pokreće svoj svemirski program”, obznanio je premijer na ovonedjeljnoj sjednici Vlade. Kao stvoreno za Tviter. Polijećemo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KROJENJE CRNOGORSKE POLITIKE: Model KVINTA, proljeće 2023

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“ . Rat u Ukrajini promijenio dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima

 

Da su Crna Gora i Zapadni Balkan politički trusno područje koje nije baš sposobno brinuti o sebi,  odavno je poznato. Mimo perioda Titove Jugoslavije malo je bilo vremena kada neko sa strane nije morao uređivati odnose u našem dvorištu. Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“.

Uslovi, pitanje i prag od 55 odsto neophodne većine za referendum o nezavisnosti 2006. godine je postavila administracija EU usljed nemogućnosti lokalnih političkih aktera da se sami dogovore. Neka kasnija rješenja iz Ustava su takođe morala biti diktirana od strane EU ili njenih glavnih članica uz „mišljenja i asistencije“ Venecijanske komisije (VK). Upravo zahvaljujući „medijaciji“ briselske administracije i VK, donesene su procedure izbora čelnih ljudi pravosuđa koji su se sada pokazali potpuno jalovim i bez deblokirajućih mehanizama. I dok institucije zemlje klize u v.d. stanje ili disfunkcionalnost jedna za drugom, sve je jasnije da tešku političku i institucionalnu krizu nije moguće riješiti bez ponovne medijacije i „usluga“ međunarodnog faktora. Nedavno je slovenačka vanjska ministarka Tanja Fajon po drugi put bila u Podgorici u mjesec dana urgirajući da se što prije izaberu sudije Ustavnog suda bez kojeg ne može biti ni izbora. Prva posjeta je upriličena krajem decembra pred gregorijanski Božić zajedno sa njenin austrijskim kolegom grofom Aleksanderom Šalenbergom. Tada je poslato jasno upozorenje da bi nova vlada sa mandatarom Miodragom Lekićem izglasana na osnovu novog i široko osporavanog Zakona o predsjedniku, bila „korak unazad“. Tada je Lekić poručio da skupštinska većina „ne želi konfrontacije s međunarodnom zajednicom, ali ni pretvaranje države u eksperimentalnu laboratoriju protektoratskog tipa“.

Slovenija kao dio bivše Jugoslavije i Austrija, nekadašnji vladar više od polovine prostora bivše zemlje,  izabrane  su da prenesu poruke kao neko ko najbolje razumije crnogorske kompleksnosti i političke mahinacije. Tanja Fajon je ranije radila u Evropskoj komisiji (EK) kod komesara za proširenje i ima veliko iskustvo sa Zapadnim Balkanom. Za nekoliko dana, tačnije 23. januara, Fajon treba predati izvještaj vanjskim ministrima članica EU. Ona je tokom druge posjete upozorila da ukoliko se ne osposobi Ustavni sud, u sada šestom pokušaju, da „postoji velika prijetnja da EU zaustavi pristupne pregovore sa Crnom Gorom”. Može se pretpostviti da je Fajon upozorenjem ciljala više na crnogorsku javnost nego političare kojima je jasno da su pristupni pregovori odavno defakto zaustavljeni, kako zbog nesposobnosti i nevoljnosti crnogorskih pregovarača tako i zbog umora u Evropi. Prošle godine u junu se navršila decenija mlitavih pristupnih pregovora koje je otpočela vlast odlazećeg predsjednika Mila Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista (DPS). Tokom 10 godina pregovora DPS je od 33 poglavlja neophodnih za ulazak u EU uspio privremeno zatvoriti samo tri i time je Crna Gora osim formalnog liderstva u evrointegricijama postala i lider u najdužim jalovim pregovorima. Međutim, formalni prekid, tj. obustava pristupnih pregovora bi svakako loše odjeknuo u javnosti dok bi za ostale zemlje u regionu takva objava bila dodatno obezhrabrujuća.

Slovensko-austrijski dvojac je bio pristutan i na sastanku sa liderima Zapadnog Balkana na marginama Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, Švajscarska. Cilj je jačanje integracija prema EU kako je na twitteru objavio v.d. premijer Dritan Abazović rekavši da je „cijelom regionu potrebno više eurooptimizma“. Bosna i Hercegovina je takođe u unutarnjoj blokadi. Predsjednik RS Milorad Dodik postaje sve drskiji u izjavama. Otvoreno je podržao rusku agresiju na Ukrajinu i njeno komadanje uz davanje ordena ruskom diktatoru Vladimiru Putinu. Dodik ne skriva da mu je želja da i BiH nestane. Nedavni nacionalistički izgredi na fudbalskom turniru u Sarajevu i napadi na roditelje mladih igrača iz Srbije podgrijavaju nacionalističke strasti uprkos brzoj akciji policije i privođenju krivaca. Makedonija i Albanija nikako da počnu pristupne pregovore zbog blokade Bugarske. Makedonci odbijajaju da prihvate bugarsko tumačenje njihovog nacionalnog i jezičkog identiteta. Odnosi između Srbije i Kosova koje je i dalje u međunarodnom poluprotektoratu su posljednjih mjeseci doveli maltene do usijanja i samo je direktna intervencija Evropske komisije i zemalja Kvinte/Petorke spriječila otvorenu eskalaciju i sukobe.

Rat u Ukrajini promijenio je dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima. Pogotovo se vidi jači uticaj anglo-saksonskog dijela Petorke (Amerikanci i Britanci) i rastući angažman Francuske. Nekadašnja praksa Zapada da da primat stabilokratiji nad demokratijom u regionu je dovedena u pitanje. Trpljenje autokrata u Republici Srpskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji samo da bi se dobila kratkoročna stabilnost se vremenom pokazala kontraproduktivnom jer su moćnici počeli da se ponašaju kao nedodirljiva božanstva.

Britanski interes u cilju obuzdavanja šverca cigareta i preko Luke Bar je već neko vrijeme jasno i javno definisan sa aktivnim angažmanom britanskih finansijskih i obavještajnih službi pri državnim organima u Podgorici. U utorak je objavljena informacija da je v.d. direktor Uprave prihoda i carina Vladan Bulatović imao sastanak sa ambasadorkom Karen Medoks i britanskim oficirom za vezu za privredni i finansijski kriminal. Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović je pred gregorijanski Božić posjetio London službeno radi jačanja saradnje „u oblasti borbe protiv korupcije i teškog i organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu i u Evropi“. Interesantno je da se ta posjeta poklapa sa hapšenjem bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića.

Valja se podsjetiti da su Anglosaksonci takođe bili uključeni i u raniji izborni proces u Crnoj Gori koji je doveo do pada DPS vlasti na sličan način na koji je i Slobodan Milošević uklonjen u oktobru 2000. godine, ali uz mnogo manje buke. Bez pomoći britanskih i američkih organizacija i njihovih konsultanata ujedinjavanje tadašnje crnogorske opozicije bi bilo teško zamislivo. U vrijeme kada je sadašnji specijalni američki izazlanik za Balkan Gabrijel Eskobar bio otpravnik poslova američke ambasade u Beogradu kafići i restorani u relativnoj blizini ambasade bili su puni gostiju iz Demokratskog fronta (DF) koji su dolazili na konsultacije i instrukcije, uglavnom uz pomoć prevodilaca. Navodno su i zadnja vrata ambasade često primala posjetioce. Slične scene su nekad viđane u Budimpešti sa osobama Demokratske opozicije Srbije (DOS) koji su pripremani za savezne izbore u jesen 2000. godine. Kakva je bila euforija nakon izborne pobjede 30. avgusta 2020. godine je opisao Andrija Mandić, jedan od DF lidera, na sjednici skupštinskog Odbora za bezbijednost 28. oktobra rekavši da je  „nosilac naše liste (Zdravko Krivokapić) jedva dočekao da utrči u američku ambasadu i pita šta treba da radi“. Naknadna grabež za pozicijama u novoj vlasti i izvrdavanje pojedinih dogovora je kasnije dovela i do američkog stava da „za sada“ DF nije partner u procesima u Crnoj Gori.

Za razliku od prilično jedinstvenog stava Anglosaksonaca, emisari koji dolaze iz Brisela su različitijih boja ali možda i uticaja. Stavovi Berlina su puno puta na odstojanju od Vašingtona i Londona a nekad bliži Moskvi nego što se i misli.

Miroslav Lajčak je odigrao veliku ulogu kao izaslanik EU tokom crnogorskog referenduma 2006. godine za čiji uspjeh je od vanjskih faktora jedino Moskva bila decidno zainteresirana i uključena da pomogne režimu Đukanovića. Lajčak je bivši komunistički diplomac MGIMO akademije u Moskvi čija diplomska slika stoji tik do slike ruskog vanjskog ministra Sergeja Lavrova i smatra se da nije slučajno što je on imao presudnu ulogu da referendum prođe kako je planirano. Nebojša Medojević ga je nedavno nazvao „starim agentom KGB-a“ i plaćenikom Đukanovićevog kartela. Lajčak je bio i ministar inostranih poslova u vladi Roberta Fica kada je ubijen slovački novinar Jan Kučijak i njegova vjerenica. Fico je u nedavnom intervjuu za prestižni švajcarski list NZZ osudio sankcije prema Rusiji dok je pomoć u oružju za odbranu Ukrajine označio kao „javni ratni zločin“. Lajčak koji je i sada čest službeni gost u Crnoj Gori je ovu skandaloznu izjavu svog partijskog šefa odćutao. Tonino Picula kao izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru je lijevi kadar i bivši hrvatski vanjski ministar. Njegova Socijaldemokratska partija kojoj pripada i predsjednik Zoran Milanović je  blokirala obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Picula je u svojim izjavama puno puta bio na liniji stavova DPS-a.

Ostaje da se vidi hoće li se Kvinta dogovoriti ili će svako na svoj način raditi na razrješenju krize u Crnoj Gori i krojenju njenog daljeg strateškog pravca. Tanja Fajon je tokom druge posjete Podgorici izjavila „od Crne Gore očekuje da isporuči rezultate“ i da povodom toga „ima dobar osjećaj“.

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo