Povežite se sa nama

FOKUS

Vođi mandat, saučesnicima suđenje

Objavljeno prije

na

Konačno je odlučeno: suđenje grupi optuženoj za mafijaško udruživanje i šverc cigareta iz Crne Gore u Italiju počeće u Bariju 7. februara naredne godine. Sudija Suzana De Feliće nije prihvatila zahtjev odbrane da se gotovo deceniju stare optužbe odbace i proces zaustavi, pa je sada izvjesno da će se u Italiji suditi i uticajnim pripadnicima crnogorskog političko-poslovnog establišmenta: Dušanki Jeknić Pešić, Branislavu Mićunoviću, Veselinu Baroviću i Branku Banji Vujoševiću.

Od ranije je poznato da su istim optužbama obuhvaćeni Andrija Drašković, kontroverzni biznismen iz Srbije sa jakim porodičnim i poslovnim vezama u Crnoj Gori i Stanko Cane Subotić, prijatelj višestrukog crnogorskog premijera Mila Đukanovića, čovjek koji je u Srbiji već osuđen zbog nezakonitih duvanskih poslova. Sud će tek u januaru naredne godine odlučiti da li će se Subotiću suditi sa ostalim akterima duvanskog šverca ili, kao što su tražili njegovi advokati, u odvojenom postupku po skraćenoj proceduri.

Na suđenju neće biti svi oni koje je tužilac Đuzepe Šelzi, prije više od deset godina, označio kao organizatore i glavne aktere šverca cigareta tokom posljednje decenije prošlog vijeka. Pojedini – poput Željka Ražnatovića Arkana – nijesu doživjeli podizanje optužnice i početak suđenja. Milo Đukanović, koji je u inicijalnim dokumentima tužioca Šelzija označen kao vođa „udružene kriminalne organizacije”, isključen je iz procesa zbog imuniteta koji je uživao kao premijer. Konačno, njegov nekadašnji kolega iz Vlade i Košarkaškog saveza Miroslav Ivanišević oslobođen je odgovornosti za optužbe da je učestvovao u nelegalnim duvanskim poslovima između Crne Gore i Italije.

Moguće da je slučajnost, ali valja zabilježiti da će se Đukanović, jedva dva mjeseca prije zakazanog suđenja, ponovo zaogrnuti plaštom premijerskog imuniteta. Zlu ne trebalo. Niz slučajnosti mogli bi upotpuniti i podatkom da su optuženi za ratni zločin deportacije izbjeglica iz Bosne i Hercegovine ponovo oslobođeni. Presuda je izrečena skoro u isto vrijeme kada je predsjednik Filip Vujanović povjerio Đukanoviću novi, valjda sedmi, mandat za sastav Vlade. Nije smetalo to što je naređenje za deportaciju ljudi koji su spas od rata potražili u Crnoj Gori stiglo iz Vlade kojom je i tada komandovao Milo Đukanović. Jednako, nikome iz vladajuće koalicije neće zasmetati to što bi jedan od prvih poslova buduće vlade mogla biti odluka o preuzmanju i plaćanju dugova koje su napravili vlasnici KAP-a. Oni su u posjed jednog od najznačajnijih crnogorskih preduzeća došli mimo zakonske procedure, u direktnim pregovorima sa Đukanovićem. Potom su od njegovih ministara dobili i privilegiju da dugove prebacuju na teret poreskih obveznika Crne Gore.

Dodamo li u tu priču privilegije Đukanovićeve Prve banke, sve nejasnoće oko aranžmana sa A2A i već dokazane finansijske marifetluke vladajuće partije kojoj je on na čelu – eto nama kopije onoga zbog čega je nekadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader u Zagrebu nepravosnažno osuđen na deset godina zatvora. Nakon što se, previše samouvjeren, odrekao imuniteta.

Đukanović zna da uči na tuđim greškama. Zato se vraća na čelo izvršne vlasti, a od kompletnog državnog aparata traži kovertirane ostavke. Ali, ni to ne može da stane na put divljenju koje prema Đukanoviću i njegovoj politici demonstriraju neki tzv. zapadni političari. Kao da ne shvataju da se Đukanović za integracije i prihvatanje evropskih vrijednosti najiskrenije zalagao onda kada je sa italijanskim mafijašima pravio švercersku mrežu raširenu preko srednje, zapadne i sjeverne Evrope.

Na momenat pomislite da mu svi oni zapravo zavide: od gradonačelnika Maribora Franca Kanglera protiv čije samovolje i zloupotreba demonstriraju hiljade stanovnika drugog po veličini grada u Sloveniji, pa do američkog diplomate Filipa Rikera koji je nedavno pohvalio Đukanovićevo „strateško razmišljanje”.

U neku ruku, o strateškom razmišljanju Mila Đukanovića govorio je 2001. i tadašnji italijanski ministar finansija Otavijano del Turko. On je, analizirajući štete koju Italija trpi zbog šverca cigaretama i mjestu koje u tom poslu ima poznati mafijaški bos Frančesko Prudentino, nagalašavao veze mafije i crnogorskih zvaničnika: ,,Bez Prudentina ne bi bilo Đukanovića, a bez Đukanovića ne bi bilo Prudentina”!

Domaći akteri ovog posla stoljeća više su polagali na partnerstvo sa Frankom Dela Torom, mafijašem koji je u direktnim pregovorima sa Đukanovićem zadobio status prve ruke u poslu šverca preko Jadrana. Od njega su više i zazirali. Kada je Dela Toro uhapšen početkom 2001, Dušanka Pešić, tadašnja šefica trgovačkog predstavništva Crne Gore u Milanu, u razgovoru sa Paolom Savinijem, još jednim mafiozom upletenim u crnogorske duvanske poslove brine zbog mogućnosti da bi Dela Tore mogao reći kako je postupao ,,kao predstavnik crnogorske vlade”. O tome svjedoče snimljeni telefonski razgovori koje je po nalogu tužilaštva prisluškivala italijanska policija.

Šelzi je još 2002. godine, na osnovu prikupljenih podataka i dokumenata, izložio model prema kome je šverca duvana preko Crne Gore počeo krajem 1992. i početkom 1993. godine, a da ga je sa brokerima iz SAD i Švajcarske, i kompanijama Filip Moris i RJ Rejndols, i mafijom iz Italije, pokrenula Vlada Crne Gore.

Italijani su (Dela Toreovi podizvođači) za svoj posao dobili precizno podijeljene lokacije na crnogorskoj obali, dok su se o finansijskim interesima države Crne Gore i njenih čelnika starale firme Zetatrans i MTT. Ovu drugu je, prema tvrdnjama domaćih i stranih medija, osnovala Služba državne bezbjednosti a njom su rukovodili Đukanovićevi „povjerenici” Veselin Barović i Branko Vujošević. Interese Stanka Subotića u cijelom poslu štitila je crnogorska ekspozitura njegove firme MIA kojom su upravljali Đukanovićevi kumovi i školski drugovi Dušan Ban i Željko Mihajlović. Šelzi tvrdi da je Subotić bio zadužen i za pranje novca zarađenog u ovom poslu.

O podjeli zarađenog precizno je, u Nacionalu, svojevremeno govorio Srećko Kestner, jedan od utemeljivača duvanskog biznisa u Crnoj Gori i Subotićev partner u MIA. On je, objašnjavao je Kestner, zarađivao 35 odsto, 15 odsto ,,Đukanovićevi kumovi” (Ban i Mihajlović) a 50 odsto išlo je Subotiću. Na svaki karton cigareta koji bi prošao kroz Crnu Goru domaćinu je pripadalo 36 dolara. U državnu kasu Crne Gore, tvrdio je Kestner iz prve ruke, uplaćivano je svega 20 dolara. Od preostalih 16 dolara, koji su trebali da završe u državnom budžetu, 6 je išlo ,,za sport” a 10 dolara ,,za čovjeka”, naime Đukanovića lično.

Od istog izvora stigao je i podatak da je potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović za „nemiješanje” dobijao po ,,100.000 maraka mjesečno”. Naknadno smo saznali da je Marović od decembra 1996. do marta 1999. vladinim avionom (kupljenim novcem Stanka Subotića) čak 11 puta letio za Milano. Procijenite da li to osporava ili podstiče sumnje o njegovoj umiješanosti u inkriminisana tranzitna posla.

Uglavnom, interese Đukanovićevih vlasti u Milanu je u to vrijeme zastupala Dušanka Jeknić Pešić. Detalji iz njene biografije daju specifičnu sliku ovog posla ali i načina na koji je „tranzit” uticao na njegovo aktere.

Do smrti svog supruga ministra inostranih poslova Crne Gore Janka Jeknića (poginuo u saobraćajnoj nesreći početkom 1997. godine) Dušanka je bila nepoznata široj javnosti. Već u proljeće ‘97. postaje crnogorska zastupnica u Milanu i osoba od značaja u duvanskom poslu. U Šelzijevoj optužnici se navodi kako je i Pešićeva ,,periodično uzimala veće sume novca” od Dela Torea. Kao njegova saradnica dobila je 1997. i audi A4 za koji je Dela Tore platio 44,6 miliona lira. Pešićeva je, kako je pisao Monitor, u drugoj polovini 1990-ih živjela na visokoj nozi, „čak i za standarde mondenskog Milana”. Agenti DIA-e, koji su je tajno nadzirali, notirali su kako je trgovala po najskupljim buticima Via Monte Napoleonea, u buticima Gučija, Karijera i Tincatija a zbog plaćanja računa u gotovini trgovci su je zvali Lejdi Keš.

Italijanska idila Dušanke Jeknić je trajala do 24. jula 2003. kada su u prostorije crnogorske trgovinske misije u Milanu upali istražitelji tužioca Đuzepea Šelzija. Nju nijesu zatekli. Već je napustila Italiju ali je iza sebe, tvrdi se, ostavila „zlatni rudnik” za Šelzijeve istražitelje: telefonske imenike, rokovnike, dokumenta, fotografije… Dio snimljenih telefonskih razgovora Dušanke Jeknić sa akterima šverca cigareta objavili su i ovdašnji mediji. Ti su razgovori, između ostalog, pokazali kako je i zašto postala jedna od najmoćnijih žena na crnogorskoj političko-ekonomskoj sceni. Možda objašnjavaju i zašto se, pored optužbi i predstojećeg suđenja, zadržala u diplomatiji, zastupajući crnogorske (ili interese vladajućeg establišmenta) u Ljubljani.

Konačno, Jeknić Pešić je jedina osoba iz kruga optuženika bliskih Milu Đukanoviću, spremna da komentariše odluku italijanskog suda o predstojećem suđenju. „Dobila sam odluku koju smo godinama čekali i jedva čekam da sve to počne. Najzad će se završiti ova agonija koja traje desetak godina. Konačno neće više biti pretpostavki i nagađanja a finale je izvjesno. Ja sam potpuno mirna”, rekla je Dnevnim novinama.

Valjda ćemo naredne nedjelje biti u prilici da saznamo šta o razvoju situacije u Bariju misli i mandatar Milo Đukanović. Iskustvo nas uči da će, kao i u aferi Telekom, Đukanović i ovdje vidjeti nešto jako zabavno i mnogo smiješno. Ne treba, ipak, zaboraviti: i Sanaderov je sunovrat započeo nakon što je u Beču pokrenuta istraga o nezakonitostima u poslovanju Hipo banke.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Od istog izvora stigao je i podatak da je potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović za „nemiješanje

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KADROVANJE CRNE GORE: Gdje ja stadoh, ti produbi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Blizu 400 došlo, 210 otišlo, pa je državna kasa , od formiranja nove Vlade Zdravka Krivokapića, opterećena sa skoro dvije stotine novih plata. Prethodno je i odlazeća tehnička Vlada Duška Markovića od septembra do decembra u javnoj upravi zaposlila skoro 500 novih lica

 

„Izgubili smo devet hiljada radnih mjesta od kada je ova Vlada na vlasti“, saopštio je Nebojša Medojević obrazlažući svoju ostavku na poslaničku funkciju. Vlada nije napravila nijedan od rezova koji su bili neophodni, dodao je predsjednik PzP, pojašnjavajući kako nije smanjena potrošnja u državnoj administraciji, ali ni broj zaposlenih koji su paraziti DPS-a. ,,Samo smo se dodatno zadužili na staru privrednu strukturu…”.

Iako statistički podaci daju za pravo bivšem poslaniku, izvršnoj vlasti i njenim emisarima u javnim i državnim institucijama i preduzećima ne treba, tek tako, prebacivati kako ne stvaraju nova radna mjesta i ne zapošljavaju nove ljude. Medojević bi ponešto o tome mogao saznati i u vlastitoj partiji.

Treba, ipak, poći od početka. I  DPS vlasti koje su period između avgustovskih izbora i formiranja  nove Vlade iskoristile da među budžetske korisnike ubace što više svojih.

U periodu septembar – decembar prošle godine, tehnička Vlada Duška Markovića povećala je broj zaposlenih u potrošačkim jedinicama – korisnicima državnog budžeta za 3.178 osoba. Taj podatak Monitor je dobio iz Ministarstva javne uprave (MJU), odakle se pozivaju na podatke Ministarstva finansija i socijalnog staranja o broju zaposlenih u potrošačkim jedinicama budžeta na dan 30. novembar 2020.  To je oko dva odsto ukupno zaposlenih u Crnoj Gori.

Velika većina novozaposlenih obrela se u vaspitno-obrazovnim ustanovama (ukupno 2.702 zaposlena više u septembru nego u avgustu). Uglavnom je, kažu naši sagovornici riječ o vaspitačima, učiteljima i nastavnicima koji su angažovani na određeno vrijeme, pa im resorno ministarstvo svake godine „ukrade“ jul i avgust. Odnosno, isplati im 10 plata za godinu rada.

Ni  to nije kompletna priča. „Iako se mjesec avgust ne može uzeti kao pravi pokazatelj stvarnog rasta broja zaposlenih zbog ljetnjeg raspusta tokom kojeg zaposlenima na određeno vrijeme prestaje radni odnos i obnavlja se od septembra, povećanje broja zaposlenih u ovim ustanovama evidentno je, iako kao uporedni mjesec uzmemo maj 2020, kada je školska godina još uvijek trajala. U ovom slučaju, povećanje broja zaposlenih u tadašnjem resoru prosvjete iznosi 713 osoba “, rečeno nam je u kabinetu ministarke Tamare Srzentić. Naši sagovornici naglašavaju: „Izuzimajući sektor prosvjete, u ostatku javne uprave na centralnom nivou zaposleno je 476 novih lica za samo tri mjeseca“.

Toliko o zaostavštini DPS-a i njenih koalicionih partnera.  A sada malo o novim vlastima i njihovom kadrovanju. „Prema podacima kojima raspolaže Ministarstvo finansija i socijalnog staranja, u odnosu na mjesec decembar 2020. godine, prilikom obračuna zarada za mjesec mart 2021. godine registrovano je 396 lica koja nisu bila na platnom spisku u decembru 2020“, navodi se u odgovorima MJU na naša pitanja. „Od ovog broja, razlika se dominantno odnosi na sektor prosvjete i zdravstva“, konstatuju. Nude  i preciznije podatke: „Kada je u pitanju samo državna administracija (koja ne uključuje oblasti prosvjete, zdravstva i bezbjednosti), 152 lica su zaposlena na različitim pozicijama sa koeficijentom zarade ispod 9.40 (to nijesu rukovodeća mjesta – prim. Monitora), dok je 56 lica zaposleno na različitim rukovodećim pozicijama sa višim koeficijentom zarade. „Radni angažman je prestao za 210 lica, od čega su 142 lica radila na pozicijama sa koeficijentom zarade ispod 9.40 (uključujući i 9.40), dok je 68 lica pokrivalo više rukovodne pozicije“.

Dakle, blizu 400 došlo, 210 otišlo, pa je državna kasa u minusu  za skoro dvije stotine novih plata. Ne računajući mnogobrojne koji su angažovani po osnovu konsultantskih i ugovora o djelu.

Zanimljivo je da je  najveći broj novozapošljenih angažovan u sektoru prosvjete i zdravstva. To asocira na mogućnost da je riječ o nastavničkom i medicinskom kadru. Drugačije svjetlo na tu priču baca konkurs koji je novi direktor nikšićke Opšte bolnice, dr Marko Mitrović (kadar Demokrata) raspisao uoči lokalnih izbora u tom gradu. Oglasom je traženo 20 medicinskih sestara/tehničara i još 14 radnih mjesta za nemedicinski kadar. Konkursom su traženi  kuvari, pomoćni radnici u kuhinji, higijeničari, sekretara/ice direktora, referenti u kadrovskoj i tehničkoj službi, vozači… Sve do „rukovodioca parnog kotla“. Teško da je Opšta bolnica, prethodno, funkcionisala bez uposlenika na tim pozicijama.

Odgovor na pitanje šta je po srijedi možemo potražiti takođe u Nikšiću. Recimo, u Elektroprivredi Crne Gore. Trenutno najvrjednija i najbogatija državna kompanija u fokus je dospjela neposredno nakon lokalnih izbora, pošto je  premijer Krivokapić, bukvalno „preko noći“ odlučio da promijeni spisak članova novog borda direktora, nakon što je Vlada dala saglasnost na prijedlog resornog Ministarstva kapitalnih investicija. Tako je predsjednik borda Milutin Đukanović (DF), nenadano, dobio nove saradnike. Potom je i na mjesto izvršnog direktora kompanije imenovan Nikola Rovčanin (Demokrate).  Slijedila je sječa bivših direktora funkcionalnih i organizacionih cjelina, elektrana, regionalnih centara za naplatu (više od deset ljudi),  imenovanje novog menadžmenta (nijedan direktor nije zaposlen po osnovu oglasa), pa epidemija zapošljavanja sa kojom se, kažu naši izvori iz EPCG, firma nije susrela u ovom vijeku. A možda ni ranije.

Angažovani su novi savjetnici, sekterarice, vozači, lično obezbjeđenje, sve do čovjeka koji, isključivo za potrebe borda direktora rukuje fotokopir mašinom. Inače, u upravnoj zgradi EPCG već postoji kopirant koji taj posao obavlja za ostatak kolektiva. Neobičan je i slučaj službenice SO Nikšić koja je u lokalnoj upravi uzela bolovanje i došla u kabinet predsjednika borda – gdje je angažovana po ugovoru o djelu.

Nova uprava je, pride, formirala i 12 (dvanaest) različitih komisija sa zadatkom da prekontrolišu postupke njihovih prethodnika. U svakoj komisiji su, prema nezvaničnim saznanjima iz EPCG, po četiri člana. Samo po jedan od njih je zaposlen u EPCG. Ostali su izvanjci angažovani po osnovu ugovora o djelu (sadržaj tih ugovora je, kažu naši sagovornici, poslovna tajna). Tako da ugovorci ne ulaze u zvaničan popis radne snage. Baš kao ni oni koji su angažovani preko Agencija za zapošljavanje za „privremene i povremene poslove“.

Na upit Monitora iz EPCG odgovaraju kako je kod njih sve po redu i zakonu. „Broj zaposlenih u EPCG 1. 09. 2020. godine iznosio je 969, dok je početkom tekuće sedmice (8. juna) ukupan broj zaposlenih u našoj kompaniji iznosio 963“, saopšteno nam je iz Sektora za korporativne komunikacije EPCG. ,,Kada su u pitanju zapošljavanja u prethodna tri mjesaca, sva su sprovedena u skladu sa zakonom, potrebama procesa i organizacije rada i to na upražnjenim radnim mjestima“.

Naši (provjereni) izvori nude bitno drugačiju priču. Insistirajući na anonimnosti oni kažu kako se, za tri mjeseca  samo u upravnoj zgradi EPCG u Nikšiću pojavio ogroman broj novozaposlenih. „Prema procjeni većine zaposlenih, za posljednja tri mjeseca primljeno je preko 120 novih radnika“, kažu naši izvori. Objašnjavaju i zašto se ta promjena ne vidi i u zvaničnoj kompanijskoj statistici: „Stvar  kod ovog zapošljavanja je to što su novi ljudi angažovani prekoAgencije za preuzimanje ili imaju Ugovor o djelu koji zakon ne prepoznaje kao redni već kao obligacioni odnos“.  Pa stižu do poente: „Suština problema je to što nijesu zaposlili ljude koji ovdje rade na određeno vrijeme ili su nezaposleni, već osobe koje već imaju neki vid primanja (penzioneri, zaposleni u prvatnim firmama…)  i jake partijske ili lične veze“. I još i to: „Nijedan novi direktor u EPCG nije primljen po oglasu“.

Zna li premijer šta se radi u njegovoj Elektroprivredi?

Zoran RADULOVIĆ

 

 

DETEKTOR: Staro za novo

Povećan broj činovnika. Nema najavljene štednje. Masovna zlupotreba privilegija koje donosi vlast. Partijsko zapošljavanje. Idemo. Sve dublje

 

Na mjestima preko 350 smijenjenih visokorukovodećih kadrova u organima državne uprave, dovedeno je 570 novih. Zasad. Pripadnici manjina – čista rijetkost, i to na nižim pozicijama.

V.d. direktori, direktori direktorata, sekretari, načelnici, pojavili su se iznebuha, uz puno ignorisanje zakonske procedure. Nema oglasa i konkursa za državne službenike i namještenike preko Uprave za kadrove od početka godine, nijesu gotovi akti o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, nema Kadrovskog plana, nema Zakona o budzetu.

Nema ni najavljene štednje. Za 12 mjesečnih plata smijenjenih kadrova bivše vlasti  iz budžetskih rezervi će otići preko milion eura. Moglo je to i drugačije. Sačekati da tim funkcionerima istekne mandat i ne predlagati im da žurno daju otkaze. Kalkulacija je bivšim kadrovima jača strana. Kako im je najčešće do kraja mandata ostajalo par mjeseci oni su, naravno, podnosili ostavke i tako sticali mogućnost da godinu primaju visoke plate sjedeći kući.

I novo rukovodstvo uredno koristi sve privilegije koje donosi vlast. Raspoređuju se u upravne odbore i razne komisije (za polaganje stručnog ispita, za održavanje obuka preko Uprave za kadrove i slično), prisvojili su službena vozila i obilaze Crnu Goru uzduž i poprijeko, za lične potrebe, koriste kartice za gorivo Eko pumpi i nekontrolisano toče. Besplatno koriste restoranske usluge, jedu i piju, preko agancije Globus.

Zapošljavanja po partijskoj knjižici i partijskim kvotama su smjenu vlasti nadživjela kao princip. Dodata je, kao važna preporuka, bliskost sa SPC. Četvorostruka ministrica Vesna Bratić prednjači po takvom kadru kojim se okružila.

Advokatica Milica Kadović, kadar Demokrata, koja je u januaru postavljena za ekspertkinju u njenom resoru, u februaru je imenovana za članicu Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore. Danas je ona već državna sekretarka u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova Vlade, kako joj piše u rješenju. Ali, saglasnost joj nije data na sjednici Vlade, kakva je procedura.

Za vršiteljku dužnosti generalne direktorice Direktorata za predškolsko vaspitanje, osnovnu školu i inkluzivno obrazovanje određena je Slavica Ilinčić, kadar DF-a, profesorica istorije književnosti sa srpskim jezikom. Biće nadležna za oko 22.000 predškolaca i osnovaca. Njene stavove o rastjerivanju virusa duvanskim dimom, o paljenju NATO zastave, o tome da je Kosovo dio Srbije možemo čitati na njenom fb profilu.

Za vršiteljku dužnosti generalne direktorice Direktorata za kapitalne investicije u kulturi i kreativne industrije određena je Ina Plamenac, diplomirana modna dizajnerka. Možda će se kreatorka snaći s kapitalnim investicijama u kulturi kad one jednom zažive. Za sada ih nema. Umrtvljene.

Za vršioca dužnosti generalnog direktora Direktorata za podsticanje i razvoj kulturno-umjetničkog stvaralaštva određen je pjesnik Andrija Radulović. On svoje pjesme naziva „ćiriličnim stihovima”.  Široj javnosti poznat je i po tome kako je u kući četničkog vojvode Milete Pavićevića dočekao Nikolu Kavaju, u društvu sa budućim premijerom. A poznat je i po tome što se na samrtnom odru oprostio od mitropolita Amfilohija.

Uglavnom, politički stručnjaci i aktivisti nove vlasti predano šire mrežu, ali i za  preletače se nađe mjesta. Nina Blažić, supruga bivšeg državnog sekretara u minstarstvu kulture Drazena Blažića, skrasila se u novoj Vladi u Ministarstvu javne uprave. To što joj je suprug visoki funkcioner DPS-a nije smetnja. Zanimljivo, Đorđe Blažić, koji je u javnosti važio za opozcionara, je u bivšoj Vladi u resoru svog sina, spominjanog Dražena, bio angažovan kao konsultant na projektima. Dobro, veoma dobro, plaćen konsultant.

Dobrilu Vlahović, bivšu direktericu Direktorata za kulturnu baštinu u Ministarstvu kulture, ministrica Bratić je postavila za glavnu koordinatorku u Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta. Napredak, poslije smjene.

U Nacionalnom parku Lovćen imenovan je novi direktor Vladimir Martinović. Bivši direktor, SAJ-ovac Veselin Živanović je ostao tu, da mu se nađe.

I ono što je malo ko očekivao: Božidar Božović bivši direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara, poznati DPS vojnik, o kojem je Monitor često pisao, uspio je da preleti. Postao je pomoćnik direktora za UNESCO.

Na čelu Uprave za zaštitu kulturnih dobara postavljena je Milena Martinović, magistrica umjetnosti, konzervatorka za papir. Ona je biblioteci Cetinjskog manastira i pokojnom mitropolitu Amfilohiju predala na dar legat porodičnu biblioteku i arhivu svojih predaka sveštenika, kao i svoje djelo Rukopisne knjige manastira Rođenje Presvetle Bogorodice na Cetinju. U njenom opsegu poslova biće, uz ostalo, i briga o sudbini zamišljene kapele na Lovćenu.

Među novim partijskim kadrovima na javnim funkcijama jedno se ime posebno ističe. Svestranošću. Dragan Bojović, poslanik DF-a, član Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, član Odbora za antikorupciju, član Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije, zamjenik člana Stalne delegacije pri Parlamentarnoj skupštini (OEBS). Njegova supruga je ministrica zdravlja Jelena Borovinić – Bojovic, brat Radovan Bojović, sekretar u Ministarstvu ekologije.

Tako. Sve dublje.

Stela O. KOVAČ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IZABRAN NOVI MITROPOIT CRNOGORSKO PRIMORSKI: Igre Prijestola, uvod u novu fazu političke nestabilnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslije svega, 29. maja Sveti arhijerejski sabor u Beogradu saopštio  je da je Joanikija, administratora na Cetinju, izabrao za mitropolita MCP dok će Eparhiju budimljansko-nikšićku (koja pokriva 52 posto crnogorske teritorije) preuzeti episkop Metodije (ujak ministra Spajića). Drama tokom izbora mitropolita dobila je razne dimenzije, dovela do priče o nepovjerenju Vladi, a u fokus stavila i našu tradicionalnu temu – šverc cigareta

 

Pretprošlog četvrtka u kasno poslije podne iznenada je došla vijest sa portala i novinskih agencija da će crnogorski premijer Zdravko Krivokapić potpisati Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC) u beogradskoj patrijaršiji istu noć. Takođe je javljeno da je premijer sa saradnicima već u avionu i da će se potpisivanje direktno prenositi. Ekipa ruskog Sputnjika je već čekala po dojavi ispred zgrade Patrijaršije. Naredni sati i dani su donijeli filmske najave i obrte koji su se smjenjivali jedan za drugim. Iako je na kraju Vlada dobila svog mitropolita na tronu Svetog Petra Cetinjskog ne može se reći da je i Crna Gora dobila na stabilnosti – makar za sada.

Premijer je kasno 27. maja poručio da je u Beograd došao da „Njegovoj Svetosti (patrijarhu) prenese pozdrave vjernog naroda i njegovu volju da na tronu Svetog Petra Cetinjskog vide Vladiku Joanikija“ a da je predložio da se temeljni ugovor sa SPC potpiše 30. oktobra na Cetinju, na dan upokojenja mitropolita Amfilohija. Od Informativne službe SPC-a (kojom upravlja moćni bački episkop Irinej Bulović) je brzo stiglo potpuno suprotno saopštenje da je „jedini razlog dolaska predsednika Vlade Crne Gore Zdravka Krivokapića u Patrijaršijski dvor u Beogradu bio potpisivanje Temeljnog ugovora između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Crne Gore“ i da je Krivokapić „izneo nove razloge zbog kojih smatra da se potpisivanje Ugovora mora odložiti“. Idući dan je ovo isto saopštenje promijenilo potpisnika sa Informativne službe na Sveti arhijerejski sabor da bi se Vladika Irinej zaogrnuo i plaštom sabornosti, kako su kritičari u Srbiji komentarisali. Da li je patrijarh znao ili odobrio ovakvo saopštenje je upitno za mnoge, ali je izvjesno da ga nije ni demantovao. Naknadno su mediji objavili da su premijera Krivokapića pratili i ministar finansija Milojko Spajić, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović i generalni sekretar Vlade Božo Milonjić. U subotu, 29. maja je kasno poslije podne Sveti arhijerejski sabor saopštio da je izabrao dosadašnjeg administratora na Cetinju za mitropolita dok će Eparhiju budimljansko-nikšićku (koja pokriva 52 posto crnogorske teritorije) preuzeti mladi episkop Metodije (i ujak ministra Spajića). Mitropolit Joanikije je izabran aklamacijom svih prisutnih na prijedlog patrijarha Porfirija i nakon protesta episkopa bačkog Irineja, kruševačkog Davida i zvorničko-tuzlanskog Fotija zbog navodnog ucjenjivanja Sabora, aludirajući na posjetu crnogorskog premijera. Ipak niko od prisutnih nije tražio da se tajno glasa za izbor mitropolita. U slučaju Eparhije budimljansko-nikšićke, episkop Metodije je izabran u drugom krugu kada je porazio vikarnog episkopaStefana (Šarića).

Osim izbora novih pastira u Crnoj Gori, Sabor SPC-a je donio i odluku o ukidanju episkopskih savjeta van Srbije jer su bili osnovani kao privremena savjetodavna crkvena tijela „dok traju vanredne prilike i nemogućnost međusobnog susretanja naših episkopa u tadašnjim ratnim uslovima“ kao i da „više ne postoje prepreke za redovne susrete i saradnju između naših arhijereja na čitavom njenom kanonskom području“. Međutim Episkopski savjet u Crnoj Gori je osnovan 26. maja 2006. godine, 5 dana nakon proglašenja njene nezavisnosti i sedam godina nakon zadnjeg rata na ex-YU prostorima pa ostaje nejasan rezon Sabora. Rektor Bogoslovije na Cetinju i protojerej-stavrofor Mitropolije Gojko Perović je za TV Vijesti i sam izrazio čuđenje rekavši da se nada da će „u najskorije vrijeme biti jasno o čemu se tu u stvari radi i o kakvoj saborskoj odluci je riječ kad je u pitanju rad episkopskih savjeta“ jer „nama koji nijesmo pravnici ne daje prostor za neki jasan zaključak“. U opoziciji i dijelu skupštinske većine ukidanje episkopskih savjeta je jasan znak da svjetovne i duhovne vlasti Srbije nisu voljne da naprave suštinske ustupke ili čak da tolerišu do sada postignuti nivo autonomije Pravoslavne crkve u Crnoj Gori kako se i formalno zvala u početku rada Episkopskog savjeta kojim je predsjedavao Mitropolit Amfilohije.

Nakon što su potvrđene informacije da premijer Krivokapić ipak nije potpisao Konkordat sa Srpskom pravoslavnom crkvom ubrzo je došlo i do oštrih reakcija od strane dijela Demokratskog fronta (DF) koji je to navodno naprasno nepotpisivanje protumačio kao izdaju Crkve od strane premijera a jedan od lidera DF-a Andrija Mandić premijera je javno nazvao „lažovom“. Srpski vjerski analitičar Željko Injac, blizak Irineju Buloviću, je na Facebooku napisao da je Zdravko Krivokapić „došao u Beograd pijan i počeo da ucjenjuje SPC“. I sekretar Vlade Božo Milonjić se navodno na sastanku kod Patrijarha oštro okrenuo protiv premijera časteći ga istim epitetom kao i Andrija Mandić. Od ponedjeljka je Milonjić „na godišnjem odmoru“, kako je rekao portalu IN4S, dok se navodno očekuje njegovo razrješenje. Milonjić, bivši advokat Mitropolita Amfilohija, je istom portalu i prokomentirao navode o sukobu sa premijerom rekavši da „data riječ je svetinja, došli smo na vlast braneći svetinje“. Isti sekretar Vlade je skoro bio u fokusu javnosti kada je stao u zaštitu svom zamjeniku Nikoli Kandiću koji je u alkoholisanom stanju izazvao saobraćajni udes državnim Mercedesom kod poslovnog centra Palada u Podgorici naočigled mnogih svjedoka i koga su njegovi nadređeni pokušali zaštititi lažno tvrdeći da Kandić nije vozio auto već da je to bio neko drugi.

Povodom Krivokapićeve posjete glasnuo se i sam Vladika Joanikije rekavši da je od Krivokapića u Patrijaršiji tražio da potpiše Temeljni ugovor kao što je i obećao i da se „ne miješa u izbor mitropolita crnogorsko-primorskog“.

Prema informacijama Monitora Vladika Joanikije nije jedini koji je tražio od premijera da se ne miješa (direktno) u izbor mitropolita već da to radi kako se uvijek radilo decenijama i vjekovima unazad. Krivokapić je navodno u četvrtak kontaktiran od uticajnog zapadnog diplomate u Beogradu koji mu je prenio da ne ide na sastanak u Patrijaršiju jer ga čeka klopka koja mu je danima pripremana i koju je čak i sam Krivokapić pomenuo na premijerskom satu. Naime, ranije su osobe bliske bačkom episkopu Irineju Buloviću (koji nije krio neprijateljstvo prema pokojnom mitropolitu Amfilohiju i njegovom navodnom crnogorskom crkvenom autonomaštvu) preko Kurira TVVidovdana i društvenih mreža počeli ciljano puštati informacije da će Irinej ili postati novi cetinjski mitropolit ili u najmanju ruku administrator Mitropolije crnogorsko-primorske. Najavljivana je i čistka navodnog autonomaškog Amfilohijevog kadra i obnova srpskog karaktera mitropolije. Takođe dio DF-a je lobirao kod predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se izbor mitropolita odloži do jesenjeg zasijedanja arhijerejskog sabora kada bi trebali biti završena rekonstrukcija crnogorske vlade u skladu sa nadanjima DF-a. Front je vidio Joanikija kao garanciju kontinuiteta politike prethodnika sa kojim je bio u lošim odnosima ali izgleda i da Vučić u DF-u nije prepoznao potencijal zbog koga bi vrijedilo intervenisati na Saboru. Sam Vučić je mudro ćutao i pustio neiskusnog Krivokapića da napravi prvi i panični potez kako bi samog sebe diskreditovao kod svih. Kasnije je sam Vučić teatralno izjavio da „nije znao da Krivokapić posećuje patrijarha, niti ko će da bude mitropolit“.

Kod kuće, sada opoziciona Demokratska partrija socijalista (DPS) je optužila Krivokapića da saopštenje Patrijaršije dokazuje „da im je Krivokapić iza leđa javnosti obećao da će juče biti sklopljen Temeljni ugovor“ i da takvo ponašanje premijera „predstavlja ponižavanje Crne Gore i njenih građana“. Da li bi premijer Krivokapić namjerno ili nenamjerno ponizio Crnu Goru da je u Beogradu pokleknuo pritisku i potpisao Ugovor sa SPC-om, ostaje hipotetičko pitanje. Krivokapić i njegovi koalicioni partneri iz URE i Demokrata su nedvosmisleno rekli da pomenuti ugovor treba potpisati u Crnoj Gori za razliku od srpskih stranaka u DF-u kojima bi bilo draže da je to već urađeno u Beogradu. Osim samog Temeljnog ugovora koga je malo ko vidio a još manje javno iznio, postavlja se i pitanje ko ga treba potpisati od strane pravoslavne crkve. Pokojni Mitropolit Amfilohije je smatrao da ga on treba potpisati kao osoba najvećeg ranga SPC-a u Crnoj Gori, dok su njegovi protivnici u DF-u bili za to da Ugovor potpiše srpski patrijarh. Dosadašnje ugovore sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom su potpisali tamošnji episkopi najvišeg ranga. Takođe ugovore SPC eparhija u inostranstvu su potpisivali tamošnji episkopi sa državama u kojima su rezidenti.

DPS je tokom svoje 30-ogodišnje vladavine radio isto ono za šta sada optužuje Krivokapića. Svi dogovori sa SPC-om i Amfilohijem su bili iza leđa javnosti i kohabitacija je funkcionisala maltene perfektno – sve do zadnje godine vlasti DPS-a, kada je predsjednik partije i vlasnik države Milo Đukanović vjerovatno pomislio da i Crkva u Crnoj Gori može postati njegovo vlasništvo. Mitropolit Amfilohije je dugo pod DPS-om imao slobodu djelovanja i širenja SPC-ove nacionalne ideologije. Takođe, DPS je ćutao i na terenske „radove“ crkvenih vlasti koje su Mitropoliju crnogorsko-primorsku sveli na svega 40 posto teritorije Crne Gore. Od Mitropolije je stvorena Eparhija budimljansko-nikšićka 2001. godine a Sutorina u Boki Kotorskoj je data Eparhiji zahumsko-hercegovačkoj. Ranije su data i Pljevlja i dio bjelopoljske opštine Mileševskoj eparhiji sa sjedištem u Prijepolju. I nasumične prepravke i dorade na zakonom zaštićenim spomenicima kulture – drevnim manastirima i crkvama su mogle da prođu bez problema dok god je Amfilohije podržavao vladavinu i sistem vrijednosti Đukanovića.

DPS je jednako blagonaklono tretirao i Rimokatoličku crkvu. U junu 2011. Igor Lukšić kao predsjednik Vlade je otišao u Vatikan i tamo potpisao temeljni ugovor (konkordat) sa Svetom Stolicom koju je predstavljao državni sekretar Tartisio Bertoneo. Detalji ugovora su jednako bili nepoznati javnosti i DPS je pokazao krajnju nezainteresiranost da prije potpisivanja ugovora izdejstvuje bilo kakvo povoljnosti za državu Crnu Goru. To se prije svega odnosilo na pitanje kanonske jurisdikcije Kotorske biskupije koja je ostala pod Splitskom nadbiskupijom, time se oglušivši o pozive dijela katoličke zajednice da se makar razmotri vraćanje Kotora pod drevnu Barsku nadbiskupiju koja je bila duhovni centar dukljanske države. DPS je time dao slobodu hrvatskom kleru, isto kao i u slučaju srpske crkve, da teritoriju Kotorske biskupije tretira kao svoje kulturno nasljeđe.

U prošlu srijedu je novi mitropolit svečano dočekan od vjernog naroda i predstavnika vlasti predvođenih Krivokapićem ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Premijer je javno uvjeravao vladiku Joanikija da će Temeljni ugovor sa SPC biti potpisan, protiv čega nemaju ništa protiv ni Krivokapićevi koalicioni partneri Aleksa Bečić i Dritan Abazović. Krivokapić je takođe od Joanikija zatražio i oprost ako je „uradio išta loše“.

No, traženje međusobnog oprosta između Krivokapića i lidera Demokratskog fronta nikako da se desi, iako se svi javno predstavljaju kao vjernici pravoslavne crkve. Naprotiv, usred međusobnih optužbi za „laganje“, „namještanje afera“, „nezajažljivog apetita za funkcijama“, dvije strane izgledaju nikada dalje od dijaloga. Krivokapić i njegov ministar Spajić su u srijedu odbili da se odazovu na kontrolno saslušanje pred skupštinski, DF-om predvođen, Odbor za bezbjednost i odbranu koji ih je pozvao da se izjasne na optužbe o švercu cigareta preko Luke Bar, sada navodno u režiji čelnih ljudi nove Vlade i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Jedan of lidera DF-a Nebojša Medojević je direktno optužio novu Vladu da je propustila „94 šlepera ili 940 tona cigareta“ iz Luke Bar u 15 dana maja i „da je neko na poslu njihovog tranzita zaradio između 25 i 30 miliona eura“. Cigarete su navodno otišle na „tri uobičajene destinacije – Albaniju, Kosovo i Republiku Srpsku“ kao i da je država do sada zakinuta oko 20 miliona eura na osnovu prihoda od poreza i akciza na cigarete. Premijer je odgovorio da su optužbe „neistinite i besmislice“. Ministrar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović je u srijedu objasnio u Skupštini „da bi državni šverc funkcionisao do kraja, vrh države mora da bude uključen“ jer „morate da imate zeleno svjetlo u Carini, policiji, odnosno, Ministarstvu unutrašnjih poslova i u vrhu same Vlade. Dio prihoda od šverca ide u privatne džepove“. Ostalo je donekle nedorečeno da li je ministar pričao hipotetički ili je uvijeno priznao da je nastavljen glavni biznis iz doba Đukanovića.

Vrijeme će pokazati da li su Medojevićeve optužbe utemeljene. Novinari i nezavisni posmatrači uočavaju da ilegalnih cigareta na lokalnom tržištu ima više nego prije godinu kao i da Uprava za inspekcijske poslove, Agencija za duvan i Uprava prihoda ćute o takvim nalazima. Sem toga, Luka Bar je i dalje pod kontrolom DPS-a kao i skoro kompletno pravosuđe u Crnoj Gori pa do daljega ne postoji briga da će posao biti zaustavljen ko god da ga vodi. U međuvremenu će dobro doći da se takve teme izbjegnu okretanjem identitetskim raspravama o naciji i ko se kako Bogu moli (ako se uopšte i moli).

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ŠTRAJK ADVOKATA ZBOG FIKSALIZACIJE: Gdje će prevagnuti Justicija – na pravo ili na kasu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokati čekaju poziv na dogovore oko odlaganja fiskalizacije, dok Vlada optužuje esnaf za nezakonitu obustavu rada

 

Samo u jednom danu odloženo je 78 suđenja u najvećem osnovnom sudu u Crnoj Gori (podgoričkom), dok se u Višim tužilaštvima nije održalo nijedno. Razlog ovih odlaganja je štrajk Advokatske komore Crne Gore zbog novog Zakona o fiskalizaciji, koji propisuje obavezu svima da pređu na elektronsku fiskalizaciju.

Većina advokata tvrdi da je njihova profesija specifična, zbog čega ne mogu na taj način da budu fiskalizovani. Ističu da advokati ne pružaju usluge već pravnu pomoć, kako je to propisano u Ustavu Crne Gore. Ta pravna pomoć ponekad je i besplatna, pa se zbog toga ne mogu izjednačavati sa drugim pružaocima usluga. Elektronska fiskalizacija predviđa da se svi izdati računi automatski evidentiraju u bazi podataka Uprave prihoda pa neodgovorni poreski obveznici neće moći da potkradaju državu neizdavanjem fiskalnih računa ili instaliranjem duplih fiskalnih kasa. To bi značilo da advokati svaku svoju uslugu ili pravnu radnju odmah provuku kroz fiskalnu kasu. To se, kažu iz Advokatske komore, kosi sa prirodom njihovog posla jer obično svoje usluge ne naplaćuju odmah, već nakon završenog suđenja. Na ovaj način bi, tvrde, bili ugroženi i građani koji bi za advokatske savjete ili druge usluge morali da plate odmah, a ne nakon što se i sami naplate od suda.

Zbog svega ovog Advokatska komora je od Vlade tražila da se izuzmu iz procesa elektronske fiskalizacije, koja počinje od 1. juna. Iako su advokati prvo izašli sa informacijom da im je Vlada izašla u susret, ubrzo je to demantovano iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja, nakon čega su advokati stupili u štrajk. Sada imamo 960 advokata, registrovanih u Crnoj Gori, koji štrajkuju. Solidarisale  su se i njihove kolege iz Srbije saopštivši da niko od njih neće pristupati našim sudnicama dok traje obustava rada.

Nedolazak advokata u sudnicama znači odlaganje ročišta, zbog čega je došlo do blokade dobrog dijela pravosudnog sistema. Ukoliko osumnjičeni, optuženi ili okrivljeni nemaju advokata u različitim krivično-pravnim postupcima, ročišta se u većini slučajeva odlažu. Pogotovo ako je riječ o najtežim krivičnim djelima. Odlukom Advokatske komore, koju je na sjednici podržalo 700 delegata, predviđa se da advokati mogu samo da pišu tužbe, žalbe, zahtjeve, u onim predmetima gdje se može izgubiti pravo na ove pravne ljekove ili gdje ističu rokovi.

Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović kazao je za Monitor da svakog trenutka čekaju da ih neko pozove iz Vlade i postignu dogovor kako bi se izbjegao kolaps pravosudnog sistema. Poziv do srijede nije došao.

„Mi nijesmo oročili štrajk, nema rok trajanja, to nije predviđeno ni statutom Advokatske komore, tako da protestujemo dok se ne dogovorimo kako da izađemo iz ove situacije“, kazao je Begović.

U Vladi Crne Gore se nijesu pokazali jedinstveni kada je riječ o fiskalizaciji advokatskih kasa. Dok je Ministarstvo finansija, kao predlagač, branilo fiskalizaciju, Ministarstvo pravde, kojim rukovodi Vladimir Leposavić, se jasno stavilo na stranu advokata. Državni sekretar u tom ministarstvu Ivan Vukićević kazao je ranije da advokatura ne bi trebalo da podliježe fiskalizaciji na ovaj način, jer bi to moglo izazvati brojne negativne posljedice po građane i državu.

„U državama regiona, kao i u zemljama EU, advokatura je opravdano izuzeta iz fiskalizacije, pa nema razloga da standardi i argumenti koji su prihvaćeni u EU ne budu na isti način primijenjeni i u Crnoj Gori“, saopštio je Vukićević prije dvije sedmice.

Državna sekretarka u Ministarstvu finansija Mila Kasalica kaže da je politika Vlade, uprkos različitim saopštenjima dva ministarstva, jedinstvena i neselektivna. Crnogorski advokati, po podacima Uprave prihoda i carina, za poreze duguju više od pet i po miliona eura, a naplaćeno je još toliko njihovog duga.

,,Ako to sagledamo kroz prizmu poreza na dobit, stope od devet procenata, ili poreza na dodatu vrijednost, stope od 21 procenat, radi se o prometu koji se broji stotinama miliona eura… Pravna pomoć nije ništa više i ništa manje nego pružanje jedne visokokvalitetne strukovne usluge, na osnovu koje niti advokati rade altruistički posao, niti njihovi klijenti očekuju da će ih neko zastupati pred pravosudnim organima besplatno”, kazala je Kasalica.

Nakon što je Advokatska komora objavila štrajk iz Vlade nijesu stigli pozivi za pregovore kako su advokati očekivali, već su optuženi da krše zakon. U saopštenju Vlade se navodi da je odluka nezakonita, jer ne sadrži pravni osnov, tj. zakonsku odredbu na osnovu koje je Upravni odbor ili Skupština ovlašćena da donese obavezujuću odluku o opštoj obustavi. Ukazuju da u crnogorskom pravnom sistemu postoji samo pravo na štrajk, koje pripada svima, pa i advokatima, te da ono počiva na dobrovoljnosti.

„To podrazumijeva slobodno odlučivanje o učešću u štrajku, ali i odsustvo bilo kakvih sankcija, odnosno prinude ili prijetnje da se u njemu učestvuje ili ne učestvuje“, navode iz Vlade. Oni tvrde da je odlukom Advokatske komore narušeno pravo na rad, na odbranu, te pravo stranke da izjavi reviziju, ukazujući da je AKCG izašla iz okvira svojih nadležnosti.

Vršilac dužnosti direktora Uprave prihoda i carina Aleksandar Damjanović za Monitor kaže da štrajk advokata nije dobar jer će napraviti probleme i advokatima i građanima – odnosno cijeloj državi. Smatra da se zakon mora primijeniti, ali da se zbog toga hitno mora sjesti i razgovarati o tome bez radikalizma. On je rekao da u tehnološko-tehničkom smislu ne postoji nijedan razlog da advokatura ne bude fiskalizovana, kao što je to slučaj sa svim zemljama Evropske unije.

,,Ne vidim razlog da se ne krene 1. juna i u toj profesiji, imajući u vidu da su i neke druge profesije, koje su imale probleme, bili partneri prema državi i Upravi prihoda. Tu govorimo o turoperaterima, o predstavnicima turističkih agencija, notara, izvršitelja. Očekujem da ta odluka o obustavi rada bude preispitana. Mora se naći zajednički jezik i sa tom profesijom”, rekao je Damjanović.

I dok se čeka da „eksperti“ i „profesija“ pronađu zajednički jezik u ovoj situaciji najviše ispaštaju građani. Ukoliko štrajk potraje građani ostaju bez pravne pomoći koja im je Ustavom zagarantovana.

 

Goran Velimirović: Plaćamo desetostruko više poreza od „krivičara“

Jedan od advokata koji nije podržao odluku o štrajku je Goran Velimirović, ali je i on obustavio rad iz solidarnosti sa odlukama komore. Kaže i da je započeo tehnički postupak fiskalizacije i da će biti završen narednih dana.

,,Nisam podržao obustavu rada jer se, po mom mišljenju, zahtjev za izdvajanje advokature iz sistema fiskalizacije kosi sa ustavnim principom jednakosti i to kako na esnafskom tako i na mom konkretnom, ličnom polju. Na esnafskom nivou smatram da advokatska profesija ima, naravno, svojih specifičnosti, ali ne u tolikoj mjeri da bi bila izdvojena u odnosu na druge profesije. Takav stav, uzgred budi rečeno, imam i povodom sličnih slučajeva vezanih za druge profesije kao što je neradna nedjelja koja važi samo za radnike u trgovini, jer ne vidim nijednog razloga da se ti radnici izdvajaju, povlašćuju u odnosu recimo na ugostiteljske radnike. Dakle, na nivou profesija smatram da se ulazi u zonu kršenja ustavnog principa jednakosti. Na ličnom nivou nisam oduševljen činjenicom da su poreske obaveze i dažbine, moje, kao i mojih kolega koji primarno radimo sa pravnim licima, desetostruko veće od poreskih obaveza kolega koji se bave krivičnim pravom, i koji su prepoznati kao veoma uspješni i samim tim dobro plaćeni advokati”, kazao je Velimirović Vijestima.

Kako navodi, njegov lični skepticizam prema motivima i pozadini ovog štrajka je povećan stavom Ministarstva pravde koje se solidarisalo sa zahtjevom Advokatske komore.

 

Advokata čeka disciplinska komisija zbog kršenja štrajka

Disciplinski organ Advokatske komore odlučiće da li će zbog kršenja pravila štrajka pokrenuti disciplinski postupak protiv advokata Mikosava Boškovića koji je pred sudijom za istragu Višeg suda u Podgorici, po službenoj dužnosti zastupao dva albanska državljanina zbog šverca droge.

Advokat Bošković je kazao da podržava štrajk advokata ali da je neophodno obezbijediti minimum procesa rada. On je naveo da čeka odluku komore vezano za njegovo zastupanje u pritvorskom predmetu i istakao da ne želi da prejudicira odluku kolega advokata u odnosu na njega.

,,Nijesam advokat i čovjek bez časti, imam svoje ime i prezime i uvijek sam imao svoje mišljenje i svoj stav. Tačka. Javno i glasno sam rekao da podržavam štrajk ali smatram da mi advokati koji se borimo za pravdu i pravičnost drugih, moramo uzeti u obzir da kada je drugima ugrožena sloboda i pravo mi moramo biti tu za te ljude. Svaki pritvorski postupak je hitan”, kazao je Bošković.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo