Povežite se sa nama

FOKUS

Vođi mandat, saučesnicima suđenje

Objavljeno prije

na

Konačno je odlučeno: suđenje grupi optuženoj za mafijaško udruživanje i šverc cigareta iz Crne Gore u Italiju počeće u Bariju 7. februara naredne godine. Sudija Suzana De Feliće nije prihvatila zahtjev odbrane da se gotovo deceniju stare optužbe odbace i proces zaustavi, pa je sada izvjesno da će se u Italiji suditi i uticajnim pripadnicima crnogorskog političko-poslovnog establišmenta: Dušanki Jeknić Pešić, Branislavu Mićunoviću, Veselinu Baroviću i Branku Banji Vujoševiću.

Od ranije je poznato da su istim optužbama obuhvaćeni Andrija Drašković, kontroverzni biznismen iz Srbije sa jakim porodičnim i poslovnim vezama u Crnoj Gori i Stanko Cane Subotić, prijatelj višestrukog crnogorskog premijera Mila Đukanovića, čovjek koji je u Srbiji već osuđen zbog nezakonitih duvanskih poslova. Sud će tek u januaru naredne godine odlučiti da li će se Subotiću suditi sa ostalim akterima duvanskog šverca ili, kao što su tražili njegovi advokati, u odvojenom postupku po skraćenoj proceduri.

Na suđenju neće biti svi oni koje je tužilac Đuzepe Šelzi, prije više od deset godina, označio kao organizatore i glavne aktere šverca cigareta tokom posljednje decenije prošlog vijeka. Pojedini – poput Željka Ražnatovića Arkana – nijesu doživjeli podizanje optužnice i početak suđenja. Milo Đukanović, koji je u inicijalnim dokumentima tužioca Šelzija označen kao vođa „udružene kriminalne organizacije”, isključen je iz procesa zbog imuniteta koji je uživao kao premijer. Konačno, njegov nekadašnji kolega iz Vlade i Košarkaškog saveza Miroslav Ivanišević oslobođen je odgovornosti za optužbe da je učestvovao u nelegalnim duvanskim poslovima između Crne Gore i Italije.

Moguće da je slučajnost, ali valja zabilježiti da će se Đukanović, jedva dva mjeseca prije zakazanog suđenja, ponovo zaogrnuti plaštom premijerskog imuniteta. Zlu ne trebalo. Niz slučajnosti mogli bi upotpuniti i podatkom da su optuženi za ratni zločin deportacije izbjeglica iz Bosne i Hercegovine ponovo oslobođeni. Presuda je izrečena skoro u isto vrijeme kada je predsjednik Filip Vujanović povjerio Đukanoviću novi, valjda sedmi, mandat za sastav Vlade. Nije smetalo to što je naređenje za deportaciju ljudi koji su spas od rata potražili u Crnoj Gori stiglo iz Vlade kojom je i tada komandovao Milo Đukanović. Jednako, nikome iz vladajuće koalicije neće zasmetati to što bi jedan od prvih poslova buduće vlade mogla biti odluka o preuzmanju i plaćanju dugova koje su napravili vlasnici KAP-a. Oni su u posjed jednog od najznačajnijih crnogorskih preduzeća došli mimo zakonske procedure, u direktnim pregovorima sa Đukanovićem. Potom su od njegovih ministara dobili i privilegiju da dugove prebacuju na teret poreskih obveznika Crne Gore.

Dodamo li u tu priču privilegije Đukanovićeve Prve banke, sve nejasnoće oko aranžmana sa A2A i već dokazane finansijske marifetluke vladajuće partije kojoj je on na čelu – eto nama kopije onoga zbog čega je nekadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader u Zagrebu nepravosnažno osuđen na deset godina zatvora. Nakon što se, previše samouvjeren, odrekao imuniteta.

Đukanović zna da uči na tuđim greškama. Zato se vraća na čelo izvršne vlasti, a od kompletnog državnog aparata traži kovertirane ostavke. Ali, ni to ne može da stane na put divljenju koje prema Đukanoviću i njegovoj politici demonstriraju neki tzv. zapadni političari. Kao da ne shvataju da se Đukanović za integracije i prihvatanje evropskih vrijednosti najiskrenije zalagao onda kada je sa italijanskim mafijašima pravio švercersku mrežu raširenu preko srednje, zapadne i sjeverne Evrope.

Na momenat pomislite da mu svi oni zapravo zavide: od gradonačelnika Maribora Franca Kanglera protiv čije samovolje i zloupotreba demonstriraju hiljade stanovnika drugog po veličini grada u Sloveniji, pa do američkog diplomate Filipa Rikera koji je nedavno pohvalio Đukanovićevo „strateško razmišljanje”.

U neku ruku, o strateškom razmišljanju Mila Đukanovića govorio je 2001. i tadašnji italijanski ministar finansija Otavijano del Turko. On je, analizirajući štete koju Italija trpi zbog šverca cigaretama i mjestu koje u tom poslu ima poznati mafijaški bos Frančesko Prudentino, nagalašavao veze mafije i crnogorskih zvaničnika: ,,Bez Prudentina ne bi bilo Đukanovića, a bez Đukanovića ne bi bilo Prudentina”!

Domaći akteri ovog posla stoljeća više su polagali na partnerstvo sa Frankom Dela Torom, mafijašem koji je u direktnim pregovorima sa Đukanovićem zadobio status prve ruke u poslu šverca preko Jadrana. Od njega su više i zazirali. Kada je Dela Toro uhapšen početkom 2001, Dušanka Pešić, tadašnja šefica trgovačkog predstavništva Crne Gore u Milanu, u razgovoru sa Paolom Savinijem, još jednim mafiozom upletenim u crnogorske duvanske poslove brine zbog mogućnosti da bi Dela Tore mogao reći kako je postupao ,,kao predstavnik crnogorske vlade”. O tome svjedoče snimljeni telefonski razgovori koje je po nalogu tužilaštva prisluškivala italijanska policija.

Šelzi je još 2002. godine, na osnovu prikupljenih podataka i dokumenata, izložio model prema kome je šverca duvana preko Crne Gore počeo krajem 1992. i početkom 1993. godine, a da ga je sa brokerima iz SAD i Švajcarske, i kompanijama Filip Moris i RJ Rejndols, i mafijom iz Italije, pokrenula Vlada Crne Gore.

Italijani su (Dela Toreovi podizvođači) za svoj posao dobili precizno podijeljene lokacije na crnogorskoj obali, dok su se o finansijskim interesima države Crne Gore i njenih čelnika starale firme Zetatrans i MTT. Ovu drugu je, prema tvrdnjama domaćih i stranih medija, osnovala Služba državne bezbjednosti a njom su rukovodili Đukanovićevi „povjerenici” Veselin Barović i Branko Vujošević. Interese Stanka Subotića u cijelom poslu štitila je crnogorska ekspozitura njegove firme MIA kojom su upravljali Đukanovićevi kumovi i školski drugovi Dušan Ban i Željko Mihajlović. Šelzi tvrdi da je Subotić bio zadužen i za pranje novca zarađenog u ovom poslu.

O podjeli zarađenog precizno je, u Nacionalu, svojevremeno govorio Srećko Kestner, jedan od utemeljivača duvanskog biznisa u Crnoj Gori i Subotićev partner u MIA. On je, objašnjavao je Kestner, zarađivao 35 odsto, 15 odsto ,,Đukanovićevi kumovi” (Ban i Mihajlović) a 50 odsto išlo je Subotiću. Na svaki karton cigareta koji bi prošao kroz Crnu Goru domaćinu je pripadalo 36 dolara. U državnu kasu Crne Gore, tvrdio je Kestner iz prve ruke, uplaćivano je svega 20 dolara. Od preostalih 16 dolara, koji su trebali da završe u državnom budžetu, 6 je išlo ,,za sport” a 10 dolara ,,za čovjeka”, naime Đukanovića lično.

Od istog izvora stigao je i podatak da je potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović za „nemiješanje” dobijao po ,,100.000 maraka mjesečno”. Naknadno smo saznali da je Marović od decembra 1996. do marta 1999. vladinim avionom (kupljenim novcem Stanka Subotića) čak 11 puta letio za Milano. Procijenite da li to osporava ili podstiče sumnje o njegovoj umiješanosti u inkriminisana tranzitna posla.

Uglavnom, interese Đukanovićevih vlasti u Milanu je u to vrijeme zastupala Dušanka Jeknić Pešić. Detalji iz njene biografije daju specifičnu sliku ovog posla ali i načina na koji je „tranzit” uticao na njegovo aktere.

Do smrti svog supruga ministra inostranih poslova Crne Gore Janka Jeknića (poginuo u saobraćajnoj nesreći početkom 1997. godine) Dušanka je bila nepoznata široj javnosti. Već u proljeće ‘97. postaje crnogorska zastupnica u Milanu i osoba od značaja u duvanskom poslu. U Šelzijevoj optužnici se navodi kako je i Pešićeva ,,periodično uzimala veće sume novca” od Dela Torea. Kao njegova saradnica dobila je 1997. i audi A4 za koji je Dela Tore platio 44,6 miliona lira. Pešićeva je, kako je pisao Monitor, u drugoj polovini 1990-ih živjela na visokoj nozi, „čak i za standarde mondenskog Milana”. Agenti DIA-e, koji su je tajno nadzirali, notirali su kako je trgovala po najskupljim buticima Via Monte Napoleonea, u buticima Gučija, Karijera i Tincatija a zbog plaćanja računa u gotovini trgovci su je zvali Lejdi Keš.

Italijanska idila Dušanke Jeknić je trajala do 24. jula 2003. kada su u prostorije crnogorske trgovinske misije u Milanu upali istražitelji tužioca Đuzepea Šelzija. Nju nijesu zatekli. Već je napustila Italiju ali je iza sebe, tvrdi se, ostavila „zlatni rudnik” za Šelzijeve istražitelje: telefonske imenike, rokovnike, dokumenta, fotografije… Dio snimljenih telefonskih razgovora Dušanke Jeknić sa akterima šverca cigareta objavili su i ovdašnji mediji. Ti su razgovori, između ostalog, pokazali kako je i zašto postala jedna od najmoćnijih žena na crnogorskoj političko-ekonomskoj sceni. Možda objašnjavaju i zašto se, pored optužbi i predstojećeg suđenja, zadržala u diplomatiji, zastupajući crnogorske (ili interese vladajućeg establišmenta) u Ljubljani.

Konačno, Jeknić Pešić je jedina osoba iz kruga optuženika bliskih Milu Đukanoviću, spremna da komentariše odluku italijanskog suda o predstojećem suđenju. „Dobila sam odluku koju smo godinama čekali i jedva čekam da sve to počne. Najzad će se završiti ova agonija koja traje desetak godina. Konačno neće više biti pretpostavki i nagađanja a finale je izvjesno. Ja sam potpuno mirna”, rekla je Dnevnim novinama.

Valjda ćemo naredne nedjelje biti u prilici da saznamo šta o razvoju situacije u Bariju misli i mandatar Milo Đukanović. Iskustvo nas uči da će, kao i u aferi Telekom, Đukanović i ovdje vidjeti nešto jako zabavno i mnogo smiješno. Ne treba, ipak, zaboraviti: i Sanaderov je sunovrat započeo nakon što je u Beču pokrenuta istraga o nezakonitostima u poslovanju Hipo banke.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Od istog izvora stigao je i podatak da je potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović za „nemiješanje

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo