Povežite se sa nama

MONITORING

AVALA, SUD I AUTORSKA PRAVA ARHITEKTE PLAMENCA: Nezakonito, ali odštete nema

Objavljeno prije

na

Arhitekta Vladislav Vlado Plamenac u devetogodišnjem sudskom procesu još ne uspijeva da naplati povredu svojih autorskih prava u slučaju potpuno uništenog djela – hotela Avala u Budvi. Za sada urnisani hotelski kompleks Avala-Mogren, Plamenac je 1985. dobio najznačajnije državno priznanje 13. julsku nagradu.

Nedavno, u novembru prošle godine Viši sud u Podgorici, predsjednica sudija Snežana Vukčević i članovi Vijeća Zorica Šćepanović i Senka Danilović, potvrdio je presudu Osnovnog suda u Kotoru kojim se osporava njegov tužbeni zahtjev za isplatu materijalne i nematerijalne štete od kompanije Bepler i Džejkobson koja gazduje hotelom Avala.

Plamenac je 2006. protiv firme Bepler i Džejkobson, tada u vlasništvu biznismena Zorana-Ćoća Bećirovića, pokrenuo tužbu zbog kršenja autorskih prava prilikom rekonstrukcije i dogradnje hotela Avala. Tužio ih je nakon što je Bećirovićeva kompanija mimo njegove saglasnosti da rekonstruiše unutrašnjost hotela, počela i sa spoljašnjim promjenama na hotelu, a uprkos sudskim i inspekcijskim zabranama (vidi boks).

Plamenac je na ime naknade štete za povredu autorskih prava tražio da mu Bepler isplati ukupno milion i 400 hiljada eura – na ime imovinske štete oko 900.000, a na ime povrede moralnih prava 500.000 eura. Sudski vještaci arhitektonske struke su utvrdili ovoliku visinu odštete uz obrazloženje da je to minimalni iznos, obračunat po minimalnim cijenama stručnih poslova i da bi se mogao korigovati ,,samo na više”.

Osnovni sud u Kotoru je u dvije presude, 2008. i 2012, odbio zahtjev Plamenca. Viši sud u Podgorici je nakon prve presude kotorskog suda cijeli slučaj vratio na ponovni postupak. Kotorski sud je u maju 2012. (sudija Zoran Klikovac) ponovo odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je Plamenac za izmjenu, tačnije uništavanje, svoga djela dao prećutnu saglasnost!

Kako, da li je negdje klimnuo glavom, nije objašnjeno. Viši sud u najnovijoj presudi pobija prećutnu saglasnost i utvrđuje da je Plamenac dao saglasnost samo za unutrašnju rekonstrukciju uz očuvanje spoljašnjeg izgleda objekta. Sud je utvrdio i , ono što je očigledno, da je Bepler rekonstrukciju izvršio ,,mimo obima rekonstrukcije za koju je dobio saglasnost nadležnih državnih organa”. U odluci suda navodi se i hronologija nezakonitih radova Beplera.

Citiran je i nalaz vještaka kojeg je sud angažovao, arhitekte Boška Banićevića da ,,sadašnji izgled hotela i vila Avala, nakon izvršene rekonstrukcije, predstavlja 100 odsto uništeno djelo tužioca za koje je dobio državnu nagradu, te da od tog djela nije ostao nijedan trag”.

Banićević je konstatovao da je Plamenčevo djelo unakaženo, kao i da su prekršena njegova autorska prava, te da nije dobijena njegova saglasnost za intervencije na hotelu.

Viši sud u presudi utvrđuje da kompanija Bepler nije ponudila Plamencu da izvrši preradu svog djela, što je po Zakonu o autorskim i srodnim pravima bila obavezna. Po tom osnovu Plamenac je potraživo štetu od 900.000 eura, ,,a koji iznos odgovara zbiru cijene koštanja stručnih poslova koje je u smislu čl. 34 Zakona o izgradnji objekata kao autor trebao uraditi”.

I pored toga što je Viši sud konstatovao brojne nezakonitosti prilikom rekonstrukcije hotela Avala, koje bi mogle biti od koristi i tužilaštvu, u zaključku pribjegava rješenju poput onog o prećutnoj saglasnosti Osnovnog suda. Naime, Viši sud je zaključio da Plamenac nije bio član Inženjerske komore, a ,,nedostatak ovog svojstva čini neosnovanim njegovo očekivanje da mu se kao autoru djela ponudi prerada djela, te samim tim neosnovan je tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete”.

Plamenac, za Monitor, kaže da je ovaj argument apsurdan i da se tokom suđenja nije nigdje pominjao kao bitan, te da je u pitanju samo formalni razlog da bi se njegova tužba odbila.

Ističe da je važno to što Viši sud u presudi ne pominje vještačenje Božidarke Mićunović, koje je taj isti sud naložio. Čak je i odštetni zahtjev na kraju usklađen sa tim vještačenjem na 770.000, a ona je tokom suđenja potvrdila da Plamenac i mimo članstva u Inženjerskoj komori mogao raditi projekat rekonstrukcije jer je nosilac autorskog prava i može angažovati preduzeće koje ispunjava sve potrebne zakonske kriterijume. Plamenac je inače član Inženjerske akademije Crne Gore.

Zanimljivo je da je na posljednjem ročištu u sud stiglo punomoćje novog zastupnika Beplera Zorana Piperovića. Nakon posljednjeg ročišta, Plamenac je prvi put tokom skoro decenijskog spora sa Beplerom, dobio poziv iz ove kompanije za sastanak. Koji je Plamenac odbio.

,,Ovo je skandalozna presuda kao što su bile sve prethodne. Ne moram biti član Inženjerske komore ja sam nosilac autorskog prava, a to mi ne mogu oduzeti neuki i korumpirani sudovi. Kompletan slučaj Avale prati kršenje svih propisa što se tiče gradnje i autorskih prava”, kaže Plamenac.

Apsurdnost odluke Višeg suda je veća ako se zna da je Plamenac jedan od najznačajnijih crnogorskih arhitekata koji je pored Avale i Mogrena, projektovao i hotele Oliva i Palas u Petrovcu, Beograd u Bečićima, te da je pored 13-julske, dobio i uglednu saveznu Borbinu nagradu za arhitekturu. Odlukom Višeg suda ispada da Plamenac ima sudsku potvrdu da ne može više projektovati? Nije član, komore.

Zanimljivo je da je Viši sud preinačio odluku Osnovnog suda i na ime neimovinske štete zbog povrede moralnog autorskog prava Plamencu dodijelio 12.000 eura. Iznos koji je toliki da podmiruje sudske troškove maratonske sudanije dodjeljen je uz ironičnu konstataciju da od Plamenčevog djela nije ostalo ni traga te da ,,uništavanje djela predstavlja veliki udarac za duhovnu vezu arhitekte i djela i predstavlja kršenje moralnih prava autora”.

Plamenac najavljuje da će se žaliti i međunarodnim organizacijama za zaštitu autorskih prava. Prije par mjeseci premijer Đukanović i Filip Vujanović sastali su se u Podgorici sa generalnim direktorom Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu Frensisom Garijem. Podsjetili su se da zaštita intelektualne svojine u Crnoj Gori traje više od 130 godina, jer je još Knjaževina Crna Gora bila članica Pariske (1883) i Bernske (1893) konvencije. Zaključeno je da je u okviru pregovaračkog poglavlja sedam (intelektualna svojina) sve med i mlijeko. Slučaj Avale to najbolje potvrđuje.

A iscrpljujućoj sudaniji, tokom koje je sud maltretirao Plamenca i dva puta ga slao na psihijatrijska vještačenja, koja su se kasnije ispostavila kao skroz nepotrebna, se ne nazire kraj. Nastavak slijedi na Vrhovnom i Ustavnom sudu, i konačno Strazburu, ukoliko domaći sudovi ne dokažu proklamovanu tradicionalnu brigu za zaštitu intelektualne svojine.

Kad Ćoćo može sve

Rekonstrukcija hotela Avala počela je 2005. godine, a građevinska dozvola izdata je tek nakon pet godina – 2010. Iako su imali dozvolu samo za unutrašnju rekonstrukciju, u Bepleru su bez ijednog odobrenja trostruko uvećali gabarite hotela. Republička građevinska inspekcija je u maju 2006. zapečatila gradilište Avale i zabranila izvođenje radova. Tadašnji vlasnik Beplera biznismen Zoran – Ćoćo Bećirović uklanja državni pečat i nastavlja gradnju. Iste godine rješenje protiv rekonstrukcije izdao je i Republički zavod za zaštitu spomenika, jer je Avala još 1994. proglašena zaštićenim spomenikom. Slične efekte imali su i rješenje inspekcije iz januara 2007, kojim se nalaže rušenje prekobrojno podignutih spratova, kao i krivična prijava. I kotorski Osnovni sud je u dva navrata donosio rješenja o obustavi radova. Sve uzalud. Bećirović je uspješno izgradio crni hotel, u kome je kraljevski apartman rezervisan za premijera Đukanovića. Inače, prvi gosti su u novoj Avali ljetovali 2007. godine, iako je hotel dobio upotrebnu dozvolu tek prije dva mjeseca.

Perdrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo