Povežite se sa nama

MONITORING

AVALA, SUD I AUTORSKA PRAVA ARHITEKTE PLAMENCA: Nezakonito, ali odštete nema

Objavljeno prije

na

Arhitekta Vladislav Vlado Plamenac u devetogodišnjem sudskom procesu još ne uspijeva da naplati povredu svojih autorskih prava u slučaju potpuno uništenog djela – hotela Avala u Budvi. Za sada urnisani hotelski kompleks Avala-Mogren, Plamenac je 1985. dobio najznačajnije državno priznanje 13. julsku nagradu.

Nedavno, u novembru prošle godine Viši sud u Podgorici, predsjednica sudija Snežana Vukčević i članovi Vijeća Zorica Šćepanović i Senka Danilović, potvrdio je presudu Osnovnog suda u Kotoru kojim se osporava njegov tužbeni zahtjev za isplatu materijalne i nematerijalne štete od kompanije Bepler i Džejkobson koja gazduje hotelom Avala.

Plamenac je 2006. protiv firme Bepler i Džejkobson, tada u vlasništvu biznismena Zorana-Ćoća Bećirovića, pokrenuo tužbu zbog kršenja autorskih prava prilikom rekonstrukcije i dogradnje hotela Avala. Tužio ih je nakon što je Bećirovićeva kompanija mimo njegove saglasnosti da rekonstruiše unutrašnjost hotela, počela i sa spoljašnjim promjenama na hotelu, a uprkos sudskim i inspekcijskim zabranama (vidi boks).

Plamenac je na ime naknade štete za povredu autorskih prava tražio da mu Bepler isplati ukupno milion i 400 hiljada eura – na ime imovinske štete oko 900.000, a na ime povrede moralnih prava 500.000 eura. Sudski vještaci arhitektonske struke su utvrdili ovoliku visinu odštete uz obrazloženje da je to minimalni iznos, obračunat po minimalnim cijenama stručnih poslova i da bi se mogao korigovati ,,samo na više”.

Osnovni sud u Kotoru je u dvije presude, 2008. i 2012, odbio zahtjev Plamenca. Viši sud u Podgorici je nakon prve presude kotorskog suda cijeli slučaj vratio na ponovni postupak. Kotorski sud je u maju 2012. (sudija Zoran Klikovac) ponovo odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je Plamenac za izmjenu, tačnije uništavanje, svoga djela dao prećutnu saglasnost!

Kako, da li je negdje klimnuo glavom, nije objašnjeno. Viši sud u najnovijoj presudi pobija prećutnu saglasnost i utvrđuje da je Plamenac dao saglasnost samo za unutrašnju rekonstrukciju uz očuvanje spoljašnjeg izgleda objekta. Sud je utvrdio i , ono što je očigledno, da je Bepler rekonstrukciju izvršio ,,mimo obima rekonstrukcije za koju je dobio saglasnost nadležnih državnih organa”. U odluci suda navodi se i hronologija nezakonitih radova Beplera.

Citiran je i nalaz vještaka kojeg je sud angažovao, arhitekte Boška Banićevića da ,,sadašnji izgled hotela i vila Avala, nakon izvršene rekonstrukcije, predstavlja 100 odsto uništeno djelo tužioca za koje je dobio državnu nagradu, te da od tog djela nije ostao nijedan trag”.

Banićević je konstatovao da je Plamenčevo djelo unakaženo, kao i da su prekršena njegova autorska prava, te da nije dobijena njegova saglasnost za intervencije na hotelu.

Viši sud u presudi utvrđuje da kompanija Bepler nije ponudila Plamencu da izvrši preradu svog djela, što je po Zakonu o autorskim i srodnim pravima bila obavezna. Po tom osnovu Plamenac je potraživo štetu od 900.000 eura, ,,a koji iznos odgovara zbiru cijene koštanja stručnih poslova koje je u smislu čl. 34 Zakona o izgradnji objekata kao autor trebao uraditi”.

I pored toga što je Viši sud konstatovao brojne nezakonitosti prilikom rekonstrukcije hotela Avala, koje bi mogle biti od koristi i tužilaštvu, u zaključku pribjegava rješenju poput onog o prećutnoj saglasnosti Osnovnog suda. Naime, Viši sud je zaključio da Plamenac nije bio član Inženjerske komore, a ,,nedostatak ovog svojstva čini neosnovanim njegovo očekivanje da mu se kao autoru djela ponudi prerada djela, te samim tim neosnovan je tužbeni zahtjev za naknadu materijalne štete”.

Plamenac, za Monitor, kaže da je ovaj argument apsurdan i da se tokom suđenja nije nigdje pominjao kao bitan, te da je u pitanju samo formalni razlog da bi se njegova tužba odbila.

Ističe da je važno to što Viši sud u presudi ne pominje vještačenje Božidarke Mićunović, koje je taj isti sud naložio. Čak je i odštetni zahtjev na kraju usklađen sa tim vještačenjem na 770.000, a ona je tokom suđenja potvrdila da Plamenac i mimo članstva u Inženjerskoj komori mogao raditi projekat rekonstrukcije jer je nosilac autorskog prava i može angažovati preduzeće koje ispunjava sve potrebne zakonske kriterijume. Plamenac je inače član Inženjerske akademije Crne Gore.

Zanimljivo je da je na posljednjem ročištu u sud stiglo punomoćje novog zastupnika Beplera Zorana Piperovića. Nakon posljednjeg ročišta, Plamenac je prvi put tokom skoro decenijskog spora sa Beplerom, dobio poziv iz ove kompanije za sastanak. Koji je Plamenac odbio.

,,Ovo je skandalozna presuda kao što su bile sve prethodne. Ne moram biti član Inženjerske komore ja sam nosilac autorskog prava, a to mi ne mogu oduzeti neuki i korumpirani sudovi. Kompletan slučaj Avale prati kršenje svih propisa što se tiče gradnje i autorskih prava”, kaže Plamenac.

Apsurdnost odluke Višeg suda je veća ako se zna da je Plamenac jedan od najznačajnijih crnogorskih arhitekata koji je pored Avale i Mogrena, projektovao i hotele Oliva i Palas u Petrovcu, Beograd u Bečićima, te da je pored 13-julske, dobio i uglednu saveznu Borbinu nagradu za arhitekturu. Odlukom Višeg suda ispada da Plamenac ima sudsku potvrdu da ne može više projektovati? Nije član, komore.

Zanimljivo je da je Viši sud preinačio odluku Osnovnog suda i na ime neimovinske štete zbog povrede moralnog autorskog prava Plamencu dodijelio 12.000 eura. Iznos koji je toliki da podmiruje sudske troškove maratonske sudanije dodjeljen je uz ironičnu konstataciju da od Plamenčevog djela nije ostalo ni traga te da ,,uništavanje djela predstavlja veliki udarac za duhovnu vezu arhitekte i djela i predstavlja kršenje moralnih prava autora”.

Plamenac najavljuje da će se žaliti i međunarodnim organizacijama za zaštitu autorskih prava. Prije par mjeseci premijer Đukanović i Filip Vujanović sastali su se u Podgorici sa generalnim direktorom Svjetske organizacije za intelektualnu svojinu Frensisom Garijem. Podsjetili su se da zaštita intelektualne svojine u Crnoj Gori traje više od 130 godina, jer je još Knjaževina Crna Gora bila članica Pariske (1883) i Bernske (1893) konvencije. Zaključeno je da je u okviru pregovaračkog poglavlja sedam (intelektualna svojina) sve med i mlijeko. Slučaj Avale to najbolje potvrđuje.

A iscrpljujućoj sudaniji, tokom koje je sud maltretirao Plamenca i dva puta ga slao na psihijatrijska vještačenja, koja su se kasnije ispostavila kao skroz nepotrebna, se ne nazire kraj. Nastavak slijedi na Vrhovnom i Ustavnom sudu, i konačno Strazburu, ukoliko domaći sudovi ne dokažu proklamovanu tradicionalnu brigu za zaštitu intelektualne svojine.

Kad Ćoćo može sve

Rekonstrukcija hotela Avala počela je 2005. godine, a građevinska dozvola izdata je tek nakon pet godina – 2010. Iako su imali dozvolu samo za unutrašnju rekonstrukciju, u Bepleru su bez ijednog odobrenja trostruko uvećali gabarite hotela. Republička građevinska inspekcija je u maju 2006. zapečatila gradilište Avale i zabranila izvođenje radova. Tadašnji vlasnik Beplera biznismen Zoran – Ćoćo Bećirović uklanja državni pečat i nastavlja gradnju. Iste godine rješenje protiv rekonstrukcije izdao je i Republički zavod za zaštitu spomenika, jer je Avala još 1994. proglašena zaštićenim spomenikom. Slične efekte imali su i rješenje inspekcije iz januara 2007, kojim se nalaže rušenje prekobrojno podignutih spratova, kao i krivična prijava. I kotorski Osnovni sud je u dva navrata donosio rješenja o obustavi radova. Sve uzalud. Bećirović je uspješno izgradio crni hotel, u kome je kraljevski apartman rezervisan za premijera Đukanovića. Inače, prvi gosti su u novoj Avali ljetovali 2007. godine, iako je hotel dobio upotrebnu dozvolu tek prije dva mjeseca.

Perdrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo