Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ RANKE ČARAPIĆ, BIVŠE VDT: Fioke

Objavljeno prije

na

Bivša vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić ponovo je – na kratko, ali zapaženo – dospjela u javnost. Inspektori za privredni kriminal pokrenuli su izviđaj protiv nje zbog sumnje da je tokom istrage, koja je protiv Svetozara Marovića pokrenuta 2008. godine, bilo zloupotrebe položaja. Dan je izvijestio da policija provjerava zbog čega je Čarapićeva više od osam godina predmet protiv Marovića, ali i ostalih budvanskih funkcionera, držala u fioci. Potom je uslijedio demanti. Napisali su u tužilaštvu: Specijalno državno tužilaštvo, niti inspektori za privredni kriminal ne preduzimaju radnje protiv Čarapićeve, zbog postojanja osnova sumnje da je izvršila bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, a iz nadležnosti tog tužilaštva. Kada je već opet tu, osvrnimo se.

Nakon odlaska sa funkcije glavnog tužioca (bila do 2013. godine) Čarapićeva se, prošlog ljeta, obrela u advokaturi. Zajedno sa sinom Matijom (koji je za njenog mandata odradio pripravnički u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici, kod Ljiljane Klikovac koju je naimenovala mama Ranka) osnovala je advokatsku kancelariju, iako, maltene, nije zabilježeno da se u toj ulozi i pojavljivala u crnogorskim sudnicama.

Prije nego se bacila u advokatske vode svjedočili smo sistemskoj neaktivnosti tužilaštva naročito imajući u vidu ono što se definiše kao korupcija na visokom, najvišem nivou. Kod nije nije bilo čak ni pravosudnih predstava zarad zamazivanja očiju javnosti. Od kada je Čarapić stupila na čelo tužilaštva – predložena krajem 2007. godine od strane aktuelne predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja joj je jedno vrijeme bila i nadređena, ona se predstavila kao bespogovorni zaštitnik režima.

Cijela njena tužilačka saga, period obnašanja jedne od najvažnijih i najodgovornijih funkcija u državi, kao neki vid lajt-motiva, staje u sada već čuvenu izjavu Čarapićeve kojom je izabrala da odgovori opoziciji u Skupštini Crne Gore. ,,Kriminalci imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene. Zato ja nikada nijesam imala problema, zato što nikada nikome na teret nijesam stavila ono za šta nijesam imala dokaze”. Istorija će to pamtiti: kriminalci imaju svoj moral.

Zar onda treba da čudi njen odnos prema aferi Snimak, najeklatantnijem, crno-na-bijelo, dokazu o malverzacijama i zloupotrebama koje se tiču izbornog procesa u Crnoj Gori. Ona je, podsjetimo, cijelu aferu maltene riješila u narednih nekoliko dana, nakon što je iskrsla pred očima cijele ovdašnje javnosti, ali i onih koji se, vani, bave Crnom Gorom i posmatraju je. Brisel, recimo.

Prisjetimo se, tada je njeno tužilaštvo saopštilo kako je izvršilo analizu audio snimka koji svjedoči o petočasovnom toku sjednice Savjeta za sprovođenje izbornog programa DPS-a, te da je ocijenilo da nijedan učesnik sjednice svojom izjavom nije ostvario elemente bića nijednog krivičnog djela koje predviđa Krivični zakonik Crne Gore! Dodali su: ,,Izjave učesnika sjednice cijenjene su i u svijetlu kaznenih odredbi Zakona o finansiranju političkih partija nakon čega je zaključeno, da datim izjavama nijedan od učesnika nije ostvario elemente prekršaja koje propisuje Zakon”. Svi smo čuli sve, ali Čarapićeva je, ipak, stavila tačku: nijesmo čuli ništa.

A onda afera Telekom koja je drmala Crnom Gorom i u kojoj su američke institucije, između ostalih, ,,nacrtale” sestru crnogorskog premijera, advokaticu Anu Kolarević. I tada je Čarapićeva odradila svojski. Kazala je da u slučaju Telekom nema osnova za pokretanje krivičnog postupka!

Nema veze što je pola decenije duga istraga u SAD došla do dokaza da je privatizacija tog preduzeća prošla u znaku korupcije nekoliko vladinih zvaničnika i povezanih lica. Nema veze što su u tom procesu optuženi bivši direktori Mađar Telekoma da su dvojici funkcionera crnogorske Vlade i “sestri visokog Vladinog zvaničnika koja se bavi advokaturom” platili 7,35 miliona eura mita u procesu privatizacije Telekoma Crne Gore 2005. godine. Ništa to za Ranku.

Ona je pričala: ,,Mi imamo obiman materijal, ali ne sve, jer nijesmo dobili sve što smo tražili, ali je činjenica da na osnovu tog obimnog materijala nemamo nijedan dokaz koji bi nam dao osnov da protiv neke odgovorne osobe, u pravcu koruptivnog ili bilo kojeg drugog krivičnog djela, pokrenemo istragu ili krivični postupak. To bismo uradili kao i u svakom drugom slučaju za koji posjedujemo dokaze”.

Nešto ranije, početkom 2012. godine, Čarapić sa svojim tužilaštvom opet je briljirala. Naravno: u očima režima. Naime, nakon što je nešto što se naziva Nacionalna komisija za borbu protiv kriminala zatražila od policije i tužilaštva (na insistiranje direktorica nevladine organizacije MANS Vanje Ćalović) da provjere da li se Brano Mićunović bavi kriminalnim poslovima, iz tužilaštva je stigla informacija da nemaju formirani dosije narečenog čovjeka, koji, kažimo uzgred, slovi za prvog čovjeka ovdašnjeg podzemlja.

Precizno: ,,Državno tužilaštvo nije prikupljalo informacije o tome kojim se poslovima navodno bavi Branislav Brano Mićunović i državno tužilaštvo nema pokrenute postupke protiv ovog lica”, glasila je rečenica koju je Čarapićeva proslijedila tadašnjem predsjedniku Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije, sadašnjem vicepremijeru i ministru pravde Dušku Markoviću. Dakle Čarapićeva nije prikupljala podatke o tome čime se bavi Mićunović. Očigledno je upravo za to i bila postavljena i plaćena.

Veoma ilustrativno djeluje i analiza koju su uradili u MANS-u, a koja se tiče tužilačkih dostignuća i dometa najvećim dijelom za vrijeme Ranke Čarapić. Naime, rezultati istraživanja više od 300 prvostepenih presuda koju je uradila ta NVO demonstriraju da su neuporedivo veće šanse da šumari završe u zatvoru zbog korupcije nego javni funkcioneri! Još više: u njen vakat krivična djela koja nijesu koruptivna činila su 63 odsto zvanične statistike, čiji su podaci uljepšani i fiktivno povećani, notirano je u analizi.

,,Podaci pokazuju da su tužioci zbog korupcije češće gonili zaposlene u privatnom sektoru, nego javne funkcionere i državne službenike. Neobično veliki broj postupaka u javnom sektoru je vođen protiv šumara, čime je uljepšana zvanična statistika. Primjetno je veća efikasnosti i tužilaštva i sudova u postupcima koji se vode protiv privrednika nego u predmetima vezanim za korupciju u javnom sektoru, što takođe uljepšava ukupnu statistiku. Čak i kada tužioci pokrenu postupke protiv javnih funkcionera, oni su mnogo rjeđe osuđeni nego oni optuženi za korupciju na najnižem nivou. Mnogo je veća vjerovatnoća da lugar osuđen za korupciju završi u zatvoru nego javni funkcioner”.

U pauzama ne-rada Čarapićeva je, od kad je preuzela tužilaštvo (2008. godine), u više navrata bila u sukobu interesa. Najkraće: rukovodila je istragama (nije neposredno postupala, ali je kao vrhovna, razumije se, imala konačnu riječ) protiv recimo bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, pa šefova u Kombinatu aluminijuma, zatim Elektroprivredi Crne Gore …, za vrijeme dok je njen muž Budimir Čarapić (firma Comexport), potpisivao poslovne aranžmane s istim tim firmama.

Tako je radila Ranka Čarapić. Sve sumnje koje idu ka vrhu, pravac – fioka.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo