Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ RANKE ČARAPIĆ, BIVŠE VDT: Fioke

Objavljeno prije

na

ranka-carapic

Bivša vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić ponovo je – na kratko, ali zapaženo – dospjela u javnost. Inspektori za privredni kriminal pokrenuli su izviđaj protiv nje zbog sumnje da je tokom istrage, koja je protiv Svetozara Marovića pokrenuta 2008. godine, bilo zloupotrebe položaja. Dan je izvijestio da policija provjerava zbog čega je Čarapićeva više od osam godina predmet protiv Marovića, ali i ostalih budvanskih funkcionera, držala u fioci. Potom je uslijedio demanti. Napisali su u tužilaštvu: Specijalno državno tužilaštvo, niti inspektori za privredni kriminal ne preduzimaju radnje protiv Čarapićeve, zbog postojanja osnova sumnje da je izvršila bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, a iz nadležnosti tog tužilaštva. Kada je već opet tu, osvrnimo se.

Nakon odlaska sa funkcije glavnog tužioca (bila do 2013. godine) Čarapićeva se, prošlog ljeta, obrela u advokaturi. Zajedno sa sinom Matijom (koji je za njenog mandata odradio pripravnički u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici, kod Ljiljane Klikovac koju je naimenovala mama Ranka) osnovala je advokatsku kancelariju, iako, maltene, nije zabilježeno da se u toj ulozi i pojavljivala u crnogorskim sudnicama.

Prije nego se bacila u advokatske vode svjedočili smo sistemskoj neaktivnosti tužilaštva naročito imajući u vidu ono što se definiše kao korupcija na visokom, najvišem nivou. Kod nije nije bilo čak ni pravosudnih predstava zarad zamazivanja očiju javnosti. Od kada je Čarapić stupila na čelo tužilaštva – predložena krajem 2007. godine od strane aktuelne predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja joj je jedno vrijeme bila i nadređena, ona se predstavila kao bespogovorni zaštitnik režima.

Cijela njena tužilačka saga, period obnašanja jedne od najvažnijih i najodgovornijih funkcija u državi, kao neki vid lajt-motiva, staje u sada već čuvenu izjavu Čarapićeve kojom je izabrala da odgovori opoziciji u Skupštini Crne Gore. ,,Kriminalci imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene. Zato ja nikada nijesam imala problema, zato što nikada nikome na teret nijesam stavila ono za šta nijesam imala dokaze”. Istorija će to pamtiti: kriminalci imaju svoj moral.

Zar onda treba da čudi njen odnos prema aferi Snimak, najeklatantnijem, crno-na-bijelo, dokazu o malverzacijama i zloupotrebama koje se tiču izbornog procesa u Crnoj Gori. Ona je, podsjetimo, cijelu aferu maltene riješila u narednih nekoliko dana, nakon što je iskrsla pred očima cijele ovdašnje javnosti, ali i onih koji se, vani, bave Crnom Gorom i posmatraju je. Brisel, recimo.

Prisjetimo se, tada je njeno tužilaštvo saopštilo kako je izvršilo analizu audio snimka koji svjedoči o petočasovnom toku sjednice Savjeta za sprovođenje izbornog programa DPS-a, te da je ocijenilo da nijedan učesnik sjednice svojom izjavom nije ostvario elemente bića nijednog krivičnog djela koje predviđa Krivični zakonik Crne Gore! Dodali su: ,,Izjave učesnika sjednice cijenjene su i u svijetlu kaznenih odredbi Zakona o finansiranju političkih partija nakon čega je zaključeno, da datim izjavama nijedan od učesnika nije ostvario elemente prekršaja koje propisuje Zakon”. Svi smo čuli sve, ali Čarapićeva je, ipak, stavila tačku: nijesmo čuli ništa.

A onda afera Telekom koja je drmala Crnom Gorom i u kojoj su američke institucije, između ostalih, ,,nacrtale” sestru crnogorskog premijera, advokaticu Anu Kolarević. I tada je Čarapićeva odradila svojski. Kazala je da u slučaju Telekom nema osnova za pokretanje krivičnog postupka!

Nema veze što je pola decenije duga istraga u SAD došla do dokaza da je privatizacija tog preduzeća prošla u znaku korupcije nekoliko vladinih zvaničnika i povezanih lica. Nema veze što su u tom procesu optuženi bivši direktori Mađar Telekoma da su dvojici funkcionera crnogorske Vlade i “sestri visokog Vladinog zvaničnika koja se bavi advokaturom” platili 7,35 miliona eura mita u procesu privatizacije Telekoma Crne Gore 2005. godine. Ništa to za Ranku.

Ona je pričala: ,,Mi imamo obiman materijal, ali ne sve, jer nijesmo dobili sve što smo tražili, ali je činjenica da na osnovu tog obimnog materijala nemamo nijedan dokaz koji bi nam dao osnov da protiv neke odgovorne osobe, u pravcu koruptivnog ili bilo kojeg drugog krivičnog djela, pokrenemo istragu ili krivični postupak. To bismo uradili kao i u svakom drugom slučaju za koji posjedujemo dokaze”.

Nešto ranije, početkom 2012. godine, Čarapić sa svojim tužilaštvom opet je briljirala. Naravno: u očima režima. Naime, nakon što je nešto što se naziva Nacionalna komisija za borbu protiv kriminala zatražila od policije i tužilaštva (na insistiranje direktorica nevladine organizacije MANS Vanje Ćalović) da provjere da li se Brano Mićunović bavi kriminalnim poslovima, iz tužilaštva je stigla informacija da nemaju formirani dosije narečenog čovjeka, koji, kažimo uzgred, slovi za prvog čovjeka ovdašnjeg podzemlja.

Precizno: ,,Državno tužilaštvo nije prikupljalo informacije o tome kojim se poslovima navodno bavi Branislav Brano Mićunović i državno tužilaštvo nema pokrenute postupke protiv ovog lica”, glasila je rečenica koju je Čarapićeva proslijedila tadašnjem predsjedniku Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije, sadašnjem vicepremijeru i ministru pravde Dušku Markoviću. Dakle Čarapićeva nije prikupljala podatke o tome čime se bavi Mićunović. Očigledno je upravo za to i bila postavljena i plaćena.

Veoma ilustrativno djeluje i analiza koju su uradili u MANS-u, a koja se tiče tužilačkih dostignuća i dometa najvećim dijelom za vrijeme Ranke Čarapić. Naime, rezultati istraživanja više od 300 prvostepenih presuda koju je uradila ta NVO demonstriraju da su neuporedivo veće šanse da šumari završe u zatvoru zbog korupcije nego javni funkcioneri! Još više: u njen vakat krivična djela koja nijesu koruptivna činila su 63 odsto zvanične statistike, čiji su podaci uljepšani i fiktivno povećani, notirano je u analizi.

,,Podaci pokazuju da su tužioci zbog korupcije češće gonili zaposlene u privatnom sektoru, nego javne funkcionere i državne službenike. Neobično veliki broj postupaka u javnom sektoru je vođen protiv šumara, čime je uljepšana zvanična statistika. Primjetno je veća efikasnosti i tužilaštva i sudova u postupcima koji se vode protiv privrednika nego u predmetima vezanim za korupciju u javnom sektoru, što takođe uljepšava ukupnu statistiku. Čak i kada tužioci pokrenu postupke protiv javnih funkcionera, oni su mnogo rjeđe osuđeni nego oni optuženi za korupciju na najnižem nivou. Mnogo je veća vjerovatnoća da lugar osuđen za korupciju završi u zatvoru nego javni funkcioner”.

U pauzama ne-rada Čarapićeva je, od kad je preuzela tužilaštvo (2008. godine), u više navrata bila u sukobu interesa. Najkraće: rukovodila je istragama (nije neposredno postupala, ali je kao vrhovna, razumije se, imala konačnu riječ) protiv recimo bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, pa šefova u Kombinatu aluminijuma, zatim Elektroprivredi Crne Gore …, za vrijeme dok je njen muž Budimir Čarapić (firma Comexport), potpisivao poslovne aranžmane s istim tim firmama.

Tako je radila Ranka Čarapić. Sve sumnje koje idu ka vrhu, pravac – fioka.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo