Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ RANKE ČARAPIĆ, BIVŠE VDT: Fioke

Objavljeno prije

na

Bivša vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić ponovo je – na kratko, ali zapaženo – dospjela u javnost. Inspektori za privredni kriminal pokrenuli su izviđaj protiv nje zbog sumnje da je tokom istrage, koja je protiv Svetozara Marovića pokrenuta 2008. godine, bilo zloupotrebe položaja. Dan je izvijestio da policija provjerava zbog čega je Čarapićeva više od osam godina predmet protiv Marovića, ali i ostalih budvanskih funkcionera, držala u fioci. Potom je uslijedio demanti. Napisali su u tužilaštvu: Specijalno državno tužilaštvo, niti inspektori za privredni kriminal ne preduzimaju radnje protiv Čarapićeve, zbog postojanja osnova sumnje da je izvršila bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, a iz nadležnosti tog tužilaštva. Kada je već opet tu, osvrnimo se.

Nakon odlaska sa funkcije glavnog tužioca (bila do 2013. godine) Čarapićeva se, prošlog ljeta, obrela u advokaturi. Zajedno sa sinom Matijom (koji je za njenog mandata odradio pripravnički u Osnovnom tužilaštvu u Podgorici, kod Ljiljane Klikovac koju je naimenovala mama Ranka) osnovala je advokatsku kancelariju, iako, maltene, nije zabilježeno da se u toj ulozi i pojavljivala u crnogorskim sudnicama.

Prije nego se bacila u advokatske vode svjedočili smo sistemskoj neaktivnosti tužilaštva naročito imajući u vidu ono što se definiše kao korupcija na visokom, najvišem nivou. Kod nije nije bilo čak ni pravosudnih predstava zarad zamazivanja očiju javnosti. Od kada je Čarapić stupila na čelo tužilaštva – predložena krajem 2007. godine od strane aktuelne predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja joj je jedno vrijeme bila i nadređena, ona se predstavila kao bespogovorni zaštitnik režima.

Cijela njena tužilačka saga, period obnašanja jedne od najvažnijih i najodgovornijih funkcija u državi, kao neki vid lajt-motiva, staje u sada već čuvenu izjavu Čarapićeve kojom je izabrala da odgovori opoziciji u Skupštini Crne Gore. ,,Kriminalci imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene. Zato ja nikada nijesam imala problema, zato što nikada nikome na teret nijesam stavila ono za šta nijesam imala dokaze”. Istorija će to pamtiti: kriminalci imaju svoj moral.

Zar onda treba da čudi njen odnos prema aferi Snimak, najeklatantnijem, crno-na-bijelo, dokazu o malverzacijama i zloupotrebama koje se tiču izbornog procesa u Crnoj Gori. Ona je, podsjetimo, cijelu aferu maltene riješila u narednih nekoliko dana, nakon što je iskrsla pred očima cijele ovdašnje javnosti, ali i onih koji se, vani, bave Crnom Gorom i posmatraju je. Brisel, recimo.

Prisjetimo se, tada je njeno tužilaštvo saopštilo kako je izvršilo analizu audio snimka koji svjedoči o petočasovnom toku sjednice Savjeta za sprovođenje izbornog programa DPS-a, te da je ocijenilo da nijedan učesnik sjednice svojom izjavom nije ostvario elemente bića nijednog krivičnog djela koje predviđa Krivični zakonik Crne Gore! Dodali su: ,,Izjave učesnika sjednice cijenjene su i u svijetlu kaznenih odredbi Zakona o finansiranju političkih partija nakon čega je zaključeno, da datim izjavama nijedan od učesnika nije ostvario elemente prekršaja koje propisuje Zakon”. Svi smo čuli sve, ali Čarapićeva je, ipak, stavila tačku: nijesmo čuli ništa.

A onda afera Telekom koja je drmala Crnom Gorom i u kojoj su američke institucije, između ostalih, ,,nacrtale” sestru crnogorskog premijera, advokaticu Anu Kolarević. I tada je Čarapićeva odradila svojski. Kazala je da u slučaju Telekom nema osnova za pokretanje krivičnog postupka!

Nema veze što je pola decenije duga istraga u SAD došla do dokaza da je privatizacija tog preduzeća prošla u znaku korupcije nekoliko vladinih zvaničnika i povezanih lica. Nema veze što su u tom procesu optuženi bivši direktori Mađar Telekoma da su dvojici funkcionera crnogorske Vlade i “sestri visokog Vladinog zvaničnika koja se bavi advokaturom” platili 7,35 miliona eura mita u procesu privatizacije Telekoma Crne Gore 2005. godine. Ništa to za Ranku.

Ona je pričala: ,,Mi imamo obiman materijal, ali ne sve, jer nijesmo dobili sve što smo tražili, ali je činjenica da na osnovu tog obimnog materijala nemamo nijedan dokaz koji bi nam dao osnov da protiv neke odgovorne osobe, u pravcu koruptivnog ili bilo kojeg drugog krivičnog djela, pokrenemo istragu ili krivični postupak. To bismo uradili kao i u svakom drugom slučaju za koji posjedujemo dokaze”.

Nešto ranije, početkom 2012. godine, Čarapić sa svojim tužilaštvom opet je briljirala. Naravno: u očima režima. Naime, nakon što je nešto što se naziva Nacionalna komisija za borbu protiv kriminala zatražila od policije i tužilaštva (na insistiranje direktorica nevladine organizacije MANS Vanje Ćalović) da provjere da li se Brano Mićunović bavi kriminalnim poslovima, iz tužilaštva je stigla informacija da nemaju formirani dosije narečenog čovjeka, koji, kažimo uzgred, slovi za prvog čovjeka ovdašnjeg podzemlja.

Precizno: ,,Državno tužilaštvo nije prikupljalo informacije o tome kojim se poslovima navodno bavi Branislav Brano Mićunović i državno tužilaštvo nema pokrenute postupke protiv ovog lica”, glasila je rečenica koju je Čarapićeva proslijedila tadašnjem predsjedniku Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije, sadašnjem vicepremijeru i ministru pravde Dušku Markoviću. Dakle Čarapićeva nije prikupljala podatke o tome čime se bavi Mićunović. Očigledno je upravo za to i bila postavljena i plaćena.

Veoma ilustrativno djeluje i analiza koju su uradili u MANS-u, a koja se tiče tužilačkih dostignuća i dometa najvećim dijelom za vrijeme Ranke Čarapić. Naime, rezultati istraživanja više od 300 prvostepenih presuda koju je uradila ta NVO demonstriraju da su neuporedivo veće šanse da šumari završe u zatvoru zbog korupcije nego javni funkcioneri! Još više: u njen vakat krivična djela koja nijesu koruptivna činila su 63 odsto zvanične statistike, čiji su podaci uljepšani i fiktivno povećani, notirano je u analizi.

,,Podaci pokazuju da su tužioci zbog korupcije češće gonili zaposlene u privatnom sektoru, nego javne funkcionere i državne službenike. Neobično veliki broj postupaka u javnom sektoru je vođen protiv šumara, čime je uljepšana zvanična statistika. Primjetno je veća efikasnosti i tužilaštva i sudova u postupcima koji se vode protiv privrednika nego u predmetima vezanim za korupciju u javnom sektoru, što takođe uljepšava ukupnu statistiku. Čak i kada tužioci pokrenu postupke protiv javnih funkcionera, oni su mnogo rjeđe osuđeni nego oni optuženi za korupciju na najnižem nivou. Mnogo je veća vjerovatnoća da lugar osuđen za korupciju završi u zatvoru nego javni funkcioner”.

U pauzama ne-rada Čarapićeva je, od kad je preuzela tužilaštvo (2008. godine), u više navrata bila u sukobu interesa. Najkraće: rukovodila je istragama (nije neposredno postupala, ali je kao vrhovna, razumije se, imala konačnu riječ) protiv recimo bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše, pa šefova u Kombinatu aluminijuma, zatim Elektroprivredi Crne Gore …, za vrijeme dok je njen muž Budimir Čarapić (firma Comexport), potpisivao poslovne aranžmane s istim tim firmama.

Tako je radila Ranka Čarapić. Sve sumnje koje idu ka vrhu, pravac – fioka.

Marko MILAČIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo