Povežite se sa nama

INTERVJU

AZEM VLASI, DUGOGODIŠNJI JUGOSLOVENSKI I KOSOVSKI POLITIČAR: Kosovo ne želi rat

Objavljeno prije

na

MONITOR: Povod za razgovor sa Vama je voz koji je nedavno krenuo iz Beograda za Kosovsku Mitrovicu. Taj slučaj se različito komentariše u Srbiji i na Kosovu. Je li to još jedna provokacija srpskih vlasti?
VLASI: U seriji provokacija iz Srbije sa kojima smo suočeni već izvjesno vrijeme, slučaj sa tzv. ruskim vozom je najdrskija. Na relaciji između Srbije i Kosova, odnosno Kraljeva i Mitrovice, već više godina saobraća putnički voz za potrebe građana. Saobraća mimo voznoga reda Kosovskih željeznica, ali mi od toga nismo pravili problem. Ali, ovaj posebni voz koji je danima iz Beograda najavljivan kao ,,ruski voz” jer su mediji javljali da je dobijen iz Rusije kao poklon, ukrašen je nacionalističkom i provokativnom dekoracijom, parolama ,,Kosovo je Srbija” na raznim jezicima. Dakle, voz je najavljivan kao provokacija uz jasnu poruku da oni na Kosovo mogu da uđu kad god hoće i kako hoće, i to uz rusku podršku. Tu je u kratkom periodu i podizanje zida u Mitrovici, naredba predstavnicima kosovskih Srba da napuste institucije Kosova, eksplozije i napadi na zgradu kosovskih institucija u Mitrovici, potjernica za Haradinajem…

MONITOR: Šta je bila namjera Beograda?
VLASI: Namjera Beograda je testiranje spremnosti Kosova da reaguje na takve provokacije. Računali su da na voz koji je ,,kukavičije jaje” nećemo reagirati, pa bi to uzeli kao dokaz da mi nismo nikakva država zbog čega su ispisali na tom vozu poruku ,,Kosovo je Srbija”. Mi smo odlučili reagirati i voz je zaustavljen. Uvijek ćemo tako postupiti u sličnim situacijama.

Ako Beograd ima scenario da otcijepi četiri opštine na sjeveru Kosova, najbolje bi im bilo da to ne pokušavaju, jer će istovremeno imati nevolje u Preševskoj dolini sa Albancima kojih je koliko i Srba na Kosovu. Cijeli se taj kraj graniči sa Kosovom i sa onim dijelom Makedonije u kojem žive Albanci. Srbija je imala nedavno rat sa Albancima za Kosovo i ljudi na vlasti ne bi trebalo da zaborave kako je to završeno. Mi ne želimo rat, ali ni dijelić svoje teritorije ne damo. Srbija je ta koja se stalno poziva na Rezoluciju SB UN 1244, a ona garantira teritorijalnu cjelovitost Kosova u njenim granicama po Ustavu SFRJ iz 1974.

MONITOR: Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić je upozorio da je Srbija spremna da pošalje oružane snage na Kosovo ako srpsko stanovništvo u pokrajini bude ugroženo?
VLASI: Preciznije, on je rekao da će poslati vojsku ako mi na Kosovu ubijamo Srbe. To je ionako prazna prijetnja jer mi ne mislimo ubijati svoje građane Srbe niti ih bilo kako ugroziti. Na takvu demagogiju Tomislava Nikolića, srpska se javnost navikla. Najbolja je bila reakcija dijela srpske javnosti i medija koji su na takve isprazne prijetnje Nikoliću poručili neka on sa svojim sinovima pođe u rat ako mu rata nije dosta. Na Kosovu već ima jedna vojska, to je formacija NATO u formatu KFOR-a. Imamo Kosovske sigurnosne snage (FSK) koje u slučaju potrebe mogu djelovati kao vojska u punom kapacitetu, a imamo i veoma organiziranu, opremeljenu i sposobnu policiju. Poslije ,,ruskog voza”, Vučić i Nikolić se ljute što su naši specijalci došli na granicu između Kosova i Srbije sa dugim cijevima. Nisu valjda očekivali policajce sa rukama u džepovima?

Naši državni čelnici kosovskim Srbima poslali su iskrenu poruku: oni će uvijek imati punu zaštitu i sigurnost kosovskih institucija kao i svi drugi građani i naša država ima punu odgovornost za to. Ako nešto može da ugrozi kosovske Srbe, to može biti jedino pokušaj Beograda da ih uključi u neki scenario za destabilizaciju Kosova. Tako ih je jednom Milošević uvalio u sukob sa Albancima, zbog čega i danas osjećaju posljedice.

MONITOR: Svjetski mediji povodom slanja voza iz Beograda i njegovog zaustavljanja na Kosovu javljaju da je to ,,dramatična eskalacija tenzija između bivših ratnih neprijatelja”…
VLASI: Mi želimo normalizaciju odnosa sa Srbijom, jer od neprijateljstva sa bilo kim, pa i sa Srbijom, nemamo nikakve koristi. Šteta od takvih odnosa je obostrana. Mi ničim ne provociramo. Provokacije i zaoštravanje, intenzivno u posljednje vrijeme, krenuli su iz Srbije. U Beogradu računaju da je EU u izvjesnoj krizi, tranzicija vlasti u Vašingtonu može da donese nešto u njihovu korist, a Rusija im je više nego ikada na usluzi. U takvoj situaciji nastoje izazvati destabilizaciju Kosova i stvoriti uslove za brzo otcjepljenje četiri opštine na sjeveru. Iz istih razloga pojačane su tenzije i u Bosni sa ciljem otcjepljenja entiteta RS.

Mi ne razumijemo toliko neprijateljstvo vladajuće strukture Srbije prema Kosovu i isprazno ponavljanje kako Srbija nikada neće priznati Kosovo. Vlast u Srbiji zaboravlja da je Međunarodni sud pravde odgovorio na njena pitanja da proglašenje nezavisnosti Kosova nije u suprotnosti sa međunarodnim pravom niti u suprotnosti sa Rezolucijom 1244 SB UN.

MONITOR: Kada se sve to sabere kakva je situacija na Kosovu i odnosi Kosova sa Srbijom?
VLASI: Situacija na Kosovu je relativno dobra i stabilna. Država je iznutra prilično konsolidirana i ako imamo u vidu da tek devet godina imamo državu, a poslije nestanka Jugoslavije prošli smo najteži put do države. Sa Srbijom želimo normalne dobrosusjedske odnose. Problem je Srbije što ona i nadalje ima neskrivene teritorijalne pretenzije prema Kosovu. Ljudi na vlasti u Beogradu dobro znaju da je Kosovo za Srbiju završena priča kao što je Jugoslavija, u kojoj smo imali autonomiju i neke veze sa Srbijom, završena priča.

Kada u Srbiji budu shvatili da se ne možemo dogovoriti oko eventualno novih granica, shvatiće da je jedino rješenje da poštujemo postojeće.

Formula da narodi ne mogu živjeti zajedno nije naš izum. To je izum režima Slobodana Miloševića i zbog toga su se desili toliki ratovi i stradanja. Ovi na vlasti u Srbiji su i po tom pitanju sljedbenici te politike. Ipak, rekao bih da većinsko raspoloženje u Srbiji ide u drugom pravcu. Srbi većinom ne žele rat, naročito ne zbog granica u cilju širenja teritorije Srbije. Oni su kao i drugi željni mira i normalnih odnosa sa susjedima.

MONITOR: Kakva je situacija u postizbornoj Makedoniji?
VLASI: Makedonija je u pat-poziciji. Nijedna, od dvije velike makedonske stranke ne može formirati vladu bez Albanaca. A teško im je prihvatiti albanske zahtjeve da bi ušli sa njima u koaliciju. Problem je u tome što su Makedonci dugo navikli da Albancima daju prava na kapaljku, kao milost, a Albanci su dugo navikli da budu ignorirani, prevareni obećanjima da će dobiti više prava. Pa oni izgleda više ne pristaju na to. Albanaca je u Makedoniji oko 30 odsto. Makedonija se ne smije raspasti po etničkim šavovima, jer će to imati teške posljedice za njene stanovnike, ali i za okruženje. No, činjenica je da njena sudbina zavisi od političke volje i dogovora Makedonaca i Albanaca. I jedni i drugi moraju biti mudri i naći formulu suživota. Etničko zatvaranje je samo prividno zadovoljstvo za kratkovide ljude i političare.

MONITOR: Neki analitičari smatraju da BiH prijeti eskalacija koja može da preraste u ratne sukobe. Šta Vi o tome mislite?
VLASI: Od dolaska na vlast u Srbiji sadašnje garniture prisustvujemo reinkarnaciji duha Miloševićeve politike iz 90-ih godina. A refleksije su najuočljivije na BH entitetu RS i ponašanju Beograda prema Kosovu. Upornost da se 9. januar slavi kao Dan RS je vraćanje, proslava i podsjećanje na dan kada je objavljen rat Bosni i kada se krenulo u njezino rušenje. Tada je i formalno utemeljena srpska politika tzv. etničkog razdvajanja koja je nužno značila zločine, etničko čišćenje i genocid. Zašto zvaničnici RS govore da prihvataju projekat ,,Dejtonske Bosne”? Današnja Bosna je utemeljena i funkcionira kao ,,Dejtonska Bosna” jer su to rješenje prihvatili predstavnici sva tri naroda. Po tome, dan RS bi trebalo da bude 21. novembar, jer je kao BH entitet stvorena tim Sporazumom, a ne po odlukama od 9. januara 1991. godine. Istrajavanje na danu koji je simbol stradanja i rušenja Bosne je prizivanje duha toga vremena. Dodik je samo izvođač radova na poslu rušenja BiH, a to znači direktno prizivanje rata.

Ostavite Bosnu na miru

MONITOR: Odnosi između Srbije, Hrvatske i BiH su ponovo napeti…
VLASI: Pogoršanje odnosa u tom trokutu bivše Jugoslavije najopasnija je pojava. Formula da se to prevaziđe nije teška ni nedostižna i jednostavna je: ,,Ostavite Bosnu na miru!” Srbija ne bi smjela ohrabrivati separatističke tendencije i raditi na rasturanju Bosne. Hrvatskoj, u svakoj varijanti, najviše odgovara jedinstvena Bosna. Hrvatska nema interesa da destabilizira Bosnu i to ne treba da čini. Time bi radila protiv svojih interesa. Hrvatska i Srbija liječe stare međusobne ožiljke, i vremenom će ih izliječiti. Ali, Bosnu neka ostave na miru. To je jedino rješenje.

Kosovo i Crna Gora nemaju otvorenih pitanja

MONITOR: I dalje je aktuelno razgraničenje Crne Gore i Kosova. Zastupnici više opozicionih stranaka iz Prištine tvrde da je Crna Gora oštetila Kosovo za 8.000 kvadratnih metara teritorije…
VLASI: Crna Gora nije oštetila Kosovo ni za jedan metar kvadratni. Između Kosova i Crne Gore kao dvije prijateljske zemlje nema nijedno otvoreno pitanje. Pitanje demarkacije granice je spor između opozicije i vladajuće koalicije na Kosovu, pa je kao takvo zapravo unutrašnje pitanje Kosova. Opozicija je to pokrenula u pokušaju rušenja Vlade i iznuđivanja vanrednih izbora. Svakome je jasno da je pitanje granice između dvije države međudržavno pitanje, a nikako ne pitanje želje opozicije jedne od graničnih država. Vlade Crne Gore i Kosova su odlično sarađivale u procesu obilježavanja granice. Nije tu bilo nikakvog naguravanja, prevare niti nametanja. U Sporazumu, koji je potpisan, ima tačka koja kaže da ako se naknadno utvrdi neka greška, dvije vlade će formirati zajedničku komisiju koja će to ispraviti. Naša Vlada već preduzima nešto da se spor između opozicije i Vlade po ovom pitanju razriješi.

Ako se posvađamo svi ćemo stradati

MONITOR: Kako će se sve veća polarizacija u svijetu odraziti na naš region?
VLASI: Od vremena ,,hladnoga rata” svijet nije bio u težem stanju, sa puno izazova i opasnosti. Mi na ovim prostorima, koji još nosimo ratne ožiljke, moramo biti pametni. Treba da sarađujemo, a ne nasrćemo jedni na druge. Ako se opet posvađamo, nema nas ko miriti i stradaćemo svi. Srbija kao ključni izazivač ratova koji su nas zadesili, ima posebnu odgovornost za mir i stabilnost u regionu. Pogrešna je računica da osloncem na Rusiju može ostvariti ono što ratom nije uspjela – teritorijalna proširenja na štetu susjeda. Neka ostave Bosnu, Kosovo, Crnu Goru na miru. Ovoga puta mi smo svi zajedno u želji da se odbranimo i sačuvamo mir u našim državama.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo