Povežite se sa nama

INTERVJU

AZEM VLASI, DUGOGODIŠNJI JUGOSLOVENSKI I KOSOVSKI POLITIČAR: Kosovo ne želi rat

Objavljeno prije

na

MONITOR: Povod za razgovor sa Vama je voz koji je nedavno krenuo iz Beograda za Kosovsku Mitrovicu. Taj slučaj se različito komentariše u Srbiji i na Kosovu. Je li to još jedna provokacija srpskih vlasti?
VLASI: U seriji provokacija iz Srbije sa kojima smo suočeni već izvjesno vrijeme, slučaj sa tzv. ruskim vozom je najdrskija. Na relaciji između Srbije i Kosova, odnosno Kraljeva i Mitrovice, već više godina saobraća putnički voz za potrebe građana. Saobraća mimo voznoga reda Kosovskih željeznica, ali mi od toga nismo pravili problem. Ali, ovaj posebni voz koji je danima iz Beograda najavljivan kao ,,ruski voz” jer su mediji javljali da je dobijen iz Rusije kao poklon, ukrašen je nacionalističkom i provokativnom dekoracijom, parolama ,,Kosovo je Srbija” na raznim jezicima. Dakle, voz je najavljivan kao provokacija uz jasnu poruku da oni na Kosovo mogu da uđu kad god hoće i kako hoće, i to uz rusku podršku. Tu je u kratkom periodu i podizanje zida u Mitrovici, naredba predstavnicima kosovskih Srba da napuste institucije Kosova, eksplozije i napadi na zgradu kosovskih institucija u Mitrovici, potjernica za Haradinajem…

MONITOR: Šta je bila namjera Beograda?
VLASI: Namjera Beograda je testiranje spremnosti Kosova da reaguje na takve provokacije. Računali su da na voz koji je ,,kukavičije jaje” nećemo reagirati, pa bi to uzeli kao dokaz da mi nismo nikakva država zbog čega su ispisali na tom vozu poruku ,,Kosovo je Srbija”. Mi smo odlučili reagirati i voz je zaustavljen. Uvijek ćemo tako postupiti u sličnim situacijama.

Ako Beograd ima scenario da otcijepi četiri opštine na sjeveru Kosova, najbolje bi im bilo da to ne pokušavaju, jer će istovremeno imati nevolje u Preševskoj dolini sa Albancima kojih je koliko i Srba na Kosovu. Cijeli se taj kraj graniči sa Kosovom i sa onim dijelom Makedonije u kojem žive Albanci. Srbija je imala nedavno rat sa Albancima za Kosovo i ljudi na vlasti ne bi trebalo da zaborave kako je to završeno. Mi ne želimo rat, ali ni dijelić svoje teritorije ne damo. Srbija je ta koja se stalno poziva na Rezoluciju SB UN 1244, a ona garantira teritorijalnu cjelovitost Kosova u njenim granicama po Ustavu SFRJ iz 1974.

MONITOR: Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić je upozorio da je Srbija spremna da pošalje oružane snage na Kosovo ako srpsko stanovništvo u pokrajini bude ugroženo?
VLASI: Preciznije, on je rekao da će poslati vojsku ako mi na Kosovu ubijamo Srbe. To je ionako prazna prijetnja jer mi ne mislimo ubijati svoje građane Srbe niti ih bilo kako ugroziti. Na takvu demagogiju Tomislava Nikolića, srpska se javnost navikla. Najbolja je bila reakcija dijela srpske javnosti i medija koji su na takve isprazne prijetnje Nikoliću poručili neka on sa svojim sinovima pođe u rat ako mu rata nije dosta. Na Kosovu već ima jedna vojska, to je formacija NATO u formatu KFOR-a. Imamo Kosovske sigurnosne snage (FSK) koje u slučaju potrebe mogu djelovati kao vojska u punom kapacitetu, a imamo i veoma organiziranu, opremeljenu i sposobnu policiju. Poslije ,,ruskog voza”, Vučić i Nikolić se ljute što su naši specijalci došli na granicu između Kosova i Srbije sa dugim cijevima. Nisu valjda očekivali policajce sa rukama u džepovima?

Naši državni čelnici kosovskim Srbima poslali su iskrenu poruku: oni će uvijek imati punu zaštitu i sigurnost kosovskih institucija kao i svi drugi građani i naša država ima punu odgovornost za to. Ako nešto može da ugrozi kosovske Srbe, to može biti jedino pokušaj Beograda da ih uključi u neki scenario za destabilizaciju Kosova. Tako ih je jednom Milošević uvalio u sukob sa Albancima, zbog čega i danas osjećaju posljedice.

MONITOR: Svjetski mediji povodom slanja voza iz Beograda i njegovog zaustavljanja na Kosovu javljaju da je to ,,dramatična eskalacija tenzija između bivših ratnih neprijatelja”…
VLASI: Mi želimo normalizaciju odnosa sa Srbijom, jer od neprijateljstva sa bilo kim, pa i sa Srbijom, nemamo nikakve koristi. Šteta od takvih odnosa je obostrana. Mi ničim ne provociramo. Provokacije i zaoštravanje, intenzivno u posljednje vrijeme, krenuli su iz Srbije. U Beogradu računaju da je EU u izvjesnoj krizi, tranzicija vlasti u Vašingtonu može da donese nešto u njihovu korist, a Rusija im je više nego ikada na usluzi. U takvoj situaciji nastoje izazvati destabilizaciju Kosova i stvoriti uslove za brzo otcjepljenje četiri opštine na sjeveru. Iz istih razloga pojačane su tenzije i u Bosni sa ciljem otcjepljenja entiteta RS.

Mi ne razumijemo toliko neprijateljstvo vladajuće strukture Srbije prema Kosovu i isprazno ponavljanje kako Srbija nikada neće priznati Kosovo. Vlast u Srbiji zaboravlja da je Međunarodni sud pravde odgovorio na njena pitanja da proglašenje nezavisnosti Kosova nije u suprotnosti sa međunarodnim pravom niti u suprotnosti sa Rezolucijom 1244 SB UN.

MONITOR: Kada se sve to sabere kakva je situacija na Kosovu i odnosi Kosova sa Srbijom?
VLASI: Situacija na Kosovu je relativno dobra i stabilna. Država je iznutra prilično konsolidirana i ako imamo u vidu da tek devet godina imamo državu, a poslije nestanka Jugoslavije prošli smo najteži put do države. Sa Srbijom želimo normalne dobrosusjedske odnose. Problem je Srbije što ona i nadalje ima neskrivene teritorijalne pretenzije prema Kosovu. Ljudi na vlasti u Beogradu dobro znaju da je Kosovo za Srbiju završena priča kao što je Jugoslavija, u kojoj smo imali autonomiju i neke veze sa Srbijom, završena priča.

Kada u Srbiji budu shvatili da se ne možemo dogovoriti oko eventualno novih granica, shvatiće da je jedino rješenje da poštujemo postojeće.

Formula da narodi ne mogu živjeti zajedno nije naš izum. To je izum režima Slobodana Miloševića i zbog toga su se desili toliki ratovi i stradanja. Ovi na vlasti u Srbiji su i po tom pitanju sljedbenici te politike. Ipak, rekao bih da većinsko raspoloženje u Srbiji ide u drugom pravcu. Srbi većinom ne žele rat, naročito ne zbog granica u cilju širenja teritorije Srbije. Oni su kao i drugi željni mira i normalnih odnosa sa susjedima.

MONITOR: Kakva je situacija u postizbornoj Makedoniji?
VLASI: Makedonija je u pat-poziciji. Nijedna, od dvije velike makedonske stranke ne može formirati vladu bez Albanaca. A teško im je prihvatiti albanske zahtjeve da bi ušli sa njima u koaliciju. Problem je u tome što su Makedonci dugo navikli da Albancima daju prava na kapaljku, kao milost, a Albanci su dugo navikli da budu ignorirani, prevareni obećanjima da će dobiti više prava. Pa oni izgleda više ne pristaju na to. Albanaca je u Makedoniji oko 30 odsto. Makedonija se ne smije raspasti po etničkim šavovima, jer će to imati teške posljedice za njene stanovnike, ali i za okruženje. No, činjenica je da njena sudbina zavisi od političke volje i dogovora Makedonaca i Albanaca. I jedni i drugi moraju biti mudri i naći formulu suživota. Etničko zatvaranje je samo prividno zadovoljstvo za kratkovide ljude i političare.

MONITOR: Neki analitičari smatraju da BiH prijeti eskalacija koja može da preraste u ratne sukobe. Šta Vi o tome mislite?
VLASI: Od dolaska na vlast u Srbiji sadašnje garniture prisustvujemo reinkarnaciji duha Miloševićeve politike iz 90-ih godina. A refleksije su najuočljivije na BH entitetu RS i ponašanju Beograda prema Kosovu. Upornost da se 9. januar slavi kao Dan RS je vraćanje, proslava i podsjećanje na dan kada je objavljen rat Bosni i kada se krenulo u njezino rušenje. Tada je i formalno utemeljena srpska politika tzv. etničkog razdvajanja koja je nužno značila zločine, etničko čišćenje i genocid. Zašto zvaničnici RS govore da prihvataju projekat ,,Dejtonske Bosne”? Današnja Bosna je utemeljena i funkcionira kao ,,Dejtonska Bosna” jer su to rješenje prihvatili predstavnici sva tri naroda. Po tome, dan RS bi trebalo da bude 21. novembar, jer je kao BH entitet stvorena tim Sporazumom, a ne po odlukama od 9. januara 1991. godine. Istrajavanje na danu koji je simbol stradanja i rušenja Bosne je prizivanje duha toga vremena. Dodik je samo izvođač radova na poslu rušenja BiH, a to znači direktno prizivanje rata.

Ostavite Bosnu na miru

MONITOR: Odnosi između Srbije, Hrvatske i BiH su ponovo napeti…
VLASI: Pogoršanje odnosa u tom trokutu bivše Jugoslavije najopasnija je pojava. Formula da se to prevaziđe nije teška ni nedostižna i jednostavna je: ,,Ostavite Bosnu na miru!” Srbija ne bi smjela ohrabrivati separatističke tendencije i raditi na rasturanju Bosne. Hrvatskoj, u svakoj varijanti, najviše odgovara jedinstvena Bosna. Hrvatska nema interesa da destabilizira Bosnu i to ne treba da čini. Time bi radila protiv svojih interesa. Hrvatska i Srbija liječe stare međusobne ožiljke, i vremenom će ih izliječiti. Ali, Bosnu neka ostave na miru. To je jedino rješenje.

Kosovo i Crna Gora nemaju otvorenih pitanja

MONITOR: I dalje je aktuelno razgraničenje Crne Gore i Kosova. Zastupnici više opozicionih stranaka iz Prištine tvrde da je Crna Gora oštetila Kosovo za 8.000 kvadratnih metara teritorije…
VLASI: Crna Gora nije oštetila Kosovo ni za jedan metar kvadratni. Između Kosova i Crne Gore kao dvije prijateljske zemlje nema nijedno otvoreno pitanje. Pitanje demarkacije granice je spor između opozicije i vladajuće koalicije na Kosovu, pa je kao takvo zapravo unutrašnje pitanje Kosova. Opozicija je to pokrenula u pokušaju rušenja Vlade i iznuđivanja vanrednih izbora. Svakome je jasno da je pitanje granice između dvije države međudržavno pitanje, a nikako ne pitanje želje opozicije jedne od graničnih država. Vlade Crne Gore i Kosova su odlično sarađivale u procesu obilježavanja granice. Nije tu bilo nikakvog naguravanja, prevare niti nametanja. U Sporazumu, koji je potpisan, ima tačka koja kaže da ako se naknadno utvrdi neka greška, dvije vlade će formirati zajedničku komisiju koja će to ispraviti. Naša Vlada već preduzima nešto da se spor između opozicije i Vlade po ovom pitanju razriješi.

Ako se posvađamo svi ćemo stradati

MONITOR: Kako će se sve veća polarizacija u svijetu odraziti na naš region?
VLASI: Od vremena ,,hladnoga rata” svijet nije bio u težem stanju, sa puno izazova i opasnosti. Mi na ovim prostorima, koji još nosimo ratne ožiljke, moramo biti pametni. Treba da sarađujemo, a ne nasrćemo jedni na druge. Ako se opet posvađamo, nema nas ko miriti i stradaćemo svi. Srbija kao ključni izazivač ratova koji su nas zadesili, ima posebnu odgovornost za mir i stabilnost u regionu. Pogrešna je računica da osloncem na Rusiju može ostvariti ono što ratom nije uspjela – teritorijalna proširenja na štetu susjeda. Neka ostave Bosnu, Kosovo, Crnu Goru na miru. Ovoga puta mi smo svi zajedno u želji da se odbranimo i sačuvamo mir u našim državama.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo