Povežite se sa nama

INTERVJU

AZEM VLASI, DUGOGODIŠNJI JUGOSLOVENSKI I KOSOVSKI POLITIČAR: Kosovo ne želi rat

Objavljeno prije

na

azem-vlasi-3

MONITOR: Povod za razgovor sa Vama je voz koji je nedavno krenuo iz Beograda za Kosovsku Mitrovicu. Taj slučaj se različito komentariše u Srbiji i na Kosovu. Je li to još jedna provokacija srpskih vlasti?
VLASI: U seriji provokacija iz Srbije sa kojima smo suočeni već izvjesno vrijeme, slučaj sa tzv. ruskim vozom je najdrskija. Na relaciji između Srbije i Kosova, odnosno Kraljeva i Mitrovice, već više godina saobraća putnički voz za potrebe građana. Saobraća mimo voznoga reda Kosovskih željeznica, ali mi od toga nismo pravili problem. Ali, ovaj posebni voz koji je danima iz Beograda najavljivan kao ,,ruski voz” jer su mediji javljali da je dobijen iz Rusije kao poklon, ukrašen je nacionalističkom i provokativnom dekoracijom, parolama ,,Kosovo je Srbija” na raznim jezicima. Dakle, voz je najavljivan kao provokacija uz jasnu poruku da oni na Kosovo mogu da uđu kad god hoće i kako hoće, i to uz rusku podršku. Tu je u kratkom periodu i podizanje zida u Mitrovici, naredba predstavnicima kosovskih Srba da napuste institucije Kosova, eksplozije i napadi na zgradu kosovskih institucija u Mitrovici, potjernica za Haradinajem…

MONITOR: Šta je bila namjera Beograda?
VLASI: Namjera Beograda je testiranje spremnosti Kosova da reaguje na takve provokacije. Računali su da na voz koji je ,,kukavičije jaje” nećemo reagirati, pa bi to uzeli kao dokaz da mi nismo nikakva država zbog čega su ispisali na tom vozu poruku ,,Kosovo je Srbija”. Mi smo odlučili reagirati i voz je zaustavljen. Uvijek ćemo tako postupiti u sličnim situacijama.

Ako Beograd ima scenario da otcijepi četiri opštine na sjeveru Kosova, najbolje bi im bilo da to ne pokušavaju, jer će istovremeno imati nevolje u Preševskoj dolini sa Albancima kojih je koliko i Srba na Kosovu. Cijeli se taj kraj graniči sa Kosovom i sa onim dijelom Makedonije u kojem žive Albanci. Srbija je imala nedavno rat sa Albancima za Kosovo i ljudi na vlasti ne bi trebalo da zaborave kako je to završeno. Mi ne želimo rat, ali ni dijelić svoje teritorije ne damo. Srbija je ta koja se stalno poziva na Rezoluciju SB UN 1244, a ona garantira teritorijalnu cjelovitost Kosova u njenim granicama po Ustavu SFRJ iz 1974.

MONITOR: Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić je upozorio da je Srbija spremna da pošalje oružane snage na Kosovo ako srpsko stanovništvo u pokrajini bude ugroženo?
VLASI: Preciznije, on je rekao da će poslati vojsku ako mi na Kosovu ubijamo Srbe. To je ionako prazna prijetnja jer mi ne mislimo ubijati svoje građane Srbe niti ih bilo kako ugroziti. Na takvu demagogiju Tomislava Nikolića, srpska se javnost navikla. Najbolja je bila reakcija dijela srpske javnosti i medija koji su na takve isprazne prijetnje Nikoliću poručili neka on sa svojim sinovima pođe u rat ako mu rata nije dosta. Na Kosovu već ima jedna vojska, to je formacija NATO u formatu KFOR-a. Imamo Kosovske sigurnosne snage (FSK) koje u slučaju potrebe mogu djelovati kao vojska u punom kapacitetu, a imamo i veoma organiziranu, opremeljenu i sposobnu policiju. Poslije ,,ruskog voza”, Vučić i Nikolić se ljute što su naši specijalci došli na granicu između Kosova i Srbije sa dugim cijevima. Nisu valjda očekivali policajce sa rukama u džepovima?

Naši državni čelnici kosovskim Srbima poslali su iskrenu poruku: oni će uvijek imati punu zaštitu i sigurnost kosovskih institucija kao i svi drugi građani i naša država ima punu odgovornost za to. Ako nešto može da ugrozi kosovske Srbe, to može biti jedino pokušaj Beograda da ih uključi u neki scenario za destabilizaciju Kosova. Tako ih je jednom Milošević uvalio u sukob sa Albancima, zbog čega i danas osjećaju posljedice.

MONITOR: Svjetski mediji povodom slanja voza iz Beograda i njegovog zaustavljanja na Kosovu javljaju da je to ,,dramatična eskalacija tenzija između bivših ratnih neprijatelja”…
VLASI: Mi želimo normalizaciju odnosa sa Srbijom, jer od neprijateljstva sa bilo kim, pa i sa Srbijom, nemamo nikakve koristi. Šteta od takvih odnosa je obostrana. Mi ničim ne provociramo. Provokacije i zaoštravanje, intenzivno u posljednje vrijeme, krenuli su iz Srbije. U Beogradu računaju da je EU u izvjesnoj krizi, tranzicija vlasti u Vašingtonu može da donese nešto u njihovu korist, a Rusija im je više nego ikada na usluzi. U takvoj situaciji nastoje izazvati destabilizaciju Kosova i stvoriti uslove za brzo otcjepljenje četiri opštine na sjeveru. Iz istih razloga pojačane su tenzije i u Bosni sa ciljem otcjepljenja entiteta RS.

Mi ne razumijemo toliko neprijateljstvo vladajuće strukture Srbije prema Kosovu i isprazno ponavljanje kako Srbija nikada neće priznati Kosovo. Vlast u Srbiji zaboravlja da je Međunarodni sud pravde odgovorio na njena pitanja da proglašenje nezavisnosti Kosova nije u suprotnosti sa međunarodnim pravom niti u suprotnosti sa Rezolucijom 1244 SB UN.

MONITOR: Kada se sve to sabere kakva je situacija na Kosovu i odnosi Kosova sa Srbijom?
VLASI: Situacija na Kosovu je relativno dobra i stabilna. Država je iznutra prilično konsolidirana i ako imamo u vidu da tek devet godina imamo državu, a poslije nestanka Jugoslavije prošli smo najteži put do države. Sa Srbijom želimo normalne dobrosusjedske odnose. Problem je Srbije što ona i nadalje ima neskrivene teritorijalne pretenzije prema Kosovu. Ljudi na vlasti u Beogradu dobro znaju da je Kosovo za Srbiju završena priča kao što je Jugoslavija, u kojoj smo imali autonomiju i neke veze sa Srbijom, završena priča.

Kada u Srbiji budu shvatili da se ne možemo dogovoriti oko eventualno novih granica, shvatiće da je jedino rješenje da poštujemo postojeće.

Formula da narodi ne mogu živjeti zajedno nije naš izum. To je izum režima Slobodana Miloševića i zbog toga su se desili toliki ratovi i stradanja. Ovi na vlasti u Srbiji su i po tom pitanju sljedbenici te politike. Ipak, rekao bih da većinsko raspoloženje u Srbiji ide u drugom pravcu. Srbi većinom ne žele rat, naročito ne zbog granica u cilju širenja teritorije Srbije. Oni su kao i drugi željni mira i normalnih odnosa sa susjedima.

MONITOR: Kakva je situacija u postizbornoj Makedoniji?
VLASI: Makedonija je u pat-poziciji. Nijedna, od dvije velike makedonske stranke ne može formirati vladu bez Albanaca. A teško im je prihvatiti albanske zahtjeve da bi ušli sa njima u koaliciju. Problem je u tome što su Makedonci dugo navikli da Albancima daju prava na kapaljku, kao milost, a Albanci su dugo navikli da budu ignorirani, prevareni obećanjima da će dobiti više prava. Pa oni izgleda više ne pristaju na to. Albanaca je u Makedoniji oko 30 odsto. Makedonija se ne smije raspasti po etničkim šavovima, jer će to imati teške posljedice za njene stanovnike, ali i za okruženje. No, činjenica je da njena sudbina zavisi od političke volje i dogovora Makedonaca i Albanaca. I jedni i drugi moraju biti mudri i naći formulu suživota. Etničko zatvaranje je samo prividno zadovoljstvo za kratkovide ljude i političare.

MONITOR: Neki analitičari smatraju da BiH prijeti eskalacija koja može da preraste u ratne sukobe. Šta Vi o tome mislite?
VLASI: Od dolaska na vlast u Srbiji sadašnje garniture prisustvujemo reinkarnaciji duha Miloševićeve politike iz 90-ih godina. A refleksije su najuočljivije na BH entitetu RS i ponašanju Beograda prema Kosovu. Upornost da se 9. januar slavi kao Dan RS je vraćanje, proslava i podsjećanje na dan kada je objavljen rat Bosni i kada se krenulo u njezino rušenje. Tada je i formalno utemeljena srpska politika tzv. etničkog razdvajanja koja je nužno značila zločine, etničko čišćenje i genocid. Zašto zvaničnici RS govore da prihvataju projekat ,,Dejtonske Bosne”? Današnja Bosna je utemeljena i funkcionira kao ,,Dejtonska Bosna” jer su to rješenje prihvatili predstavnici sva tri naroda. Po tome, dan RS bi trebalo da bude 21. novembar, jer je kao BH entitet stvorena tim Sporazumom, a ne po odlukama od 9. januara 1991. godine. Istrajavanje na danu koji je simbol stradanja i rušenja Bosne je prizivanje duha toga vremena. Dodik je samo izvođač radova na poslu rušenja BiH, a to znači direktno prizivanje rata.

Ostavite Bosnu na miru

MONITOR: Odnosi između Srbije, Hrvatske i BiH su ponovo napeti…
VLASI: Pogoršanje odnosa u tom trokutu bivše Jugoslavije najopasnija je pojava. Formula da se to prevaziđe nije teška ni nedostižna i jednostavna je: ,,Ostavite Bosnu na miru!” Srbija ne bi smjela ohrabrivati separatističke tendencije i raditi na rasturanju Bosne. Hrvatskoj, u svakoj varijanti, najviše odgovara jedinstvena Bosna. Hrvatska nema interesa da destabilizira Bosnu i to ne treba da čini. Time bi radila protiv svojih interesa. Hrvatska i Srbija liječe stare međusobne ožiljke, i vremenom će ih izliječiti. Ali, Bosnu neka ostave na miru. To je jedino rješenje.

Kosovo i Crna Gora nemaju otvorenih pitanja

MONITOR: I dalje je aktuelno razgraničenje Crne Gore i Kosova. Zastupnici više opozicionih stranaka iz Prištine tvrde da je Crna Gora oštetila Kosovo za 8.000 kvadratnih metara teritorije…
VLASI: Crna Gora nije oštetila Kosovo ni za jedan metar kvadratni. Između Kosova i Crne Gore kao dvije prijateljske zemlje nema nijedno otvoreno pitanje. Pitanje demarkacije granice je spor između opozicije i vladajuće koalicije na Kosovu, pa je kao takvo zapravo unutrašnje pitanje Kosova. Opozicija je to pokrenula u pokušaju rušenja Vlade i iznuđivanja vanrednih izbora. Svakome je jasno da je pitanje granice između dvije države međudržavno pitanje, a nikako ne pitanje želje opozicije jedne od graničnih država. Vlade Crne Gore i Kosova su odlično sarađivale u procesu obilježavanja granice. Nije tu bilo nikakvog naguravanja, prevare niti nametanja. U Sporazumu, koji je potpisan, ima tačka koja kaže da ako se naknadno utvrdi neka greška, dvije vlade će formirati zajedničku komisiju koja će to ispraviti. Naša Vlada već preduzima nešto da se spor između opozicije i Vlade po ovom pitanju razriješi.

Ako se posvađamo svi ćemo stradati

MONITOR: Kako će se sve veća polarizacija u svijetu odraziti na naš region?
VLASI: Od vremena ,,hladnoga rata” svijet nije bio u težem stanju, sa puno izazova i opasnosti. Mi na ovim prostorima, koji još nosimo ratne ožiljke, moramo biti pametni. Treba da sarađujemo, a ne nasrćemo jedni na druge. Ako se opet posvađamo, nema nas ko miriti i stradaćemo svi. Srbija kao ključni izazivač ratova koji su nas zadesili, ima posebnu odgovornost za mir i stabilnost u regionu. Pogrešna je računica da osloncem na Rusiju može ostvariti ono što ratom nije uspjela – teritorijalna proširenja na štetu susjeda. Neka ostave Bosnu, Kosovo, Crnu Goru na miru. Ovoga puta mi smo svi zajedno u želji da se odbranimo i sačuvamo mir u našim državama.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo