Povežite se sa nama

INTERVJU

AZEM VLASI, DUGOGODIŠNJI JUGOSLOVENSKI I KOSOVSKI POLITIČAR: Kosovo ne želi rat

Objavljeno prije

na

MONITOR: Povod za razgovor sa Vama je voz koji je nedavno krenuo iz Beograda za Kosovsku Mitrovicu. Taj slučaj se različito komentariše u Srbiji i na Kosovu. Je li to još jedna provokacija srpskih vlasti?
VLASI: U seriji provokacija iz Srbije sa kojima smo suočeni već izvjesno vrijeme, slučaj sa tzv. ruskim vozom je najdrskija. Na relaciji između Srbije i Kosova, odnosno Kraljeva i Mitrovice, već više godina saobraća putnički voz za potrebe građana. Saobraća mimo voznoga reda Kosovskih željeznica, ali mi od toga nismo pravili problem. Ali, ovaj posebni voz koji je danima iz Beograda najavljivan kao ,,ruski voz” jer su mediji javljali da je dobijen iz Rusije kao poklon, ukrašen je nacionalističkom i provokativnom dekoracijom, parolama ,,Kosovo je Srbija” na raznim jezicima. Dakle, voz je najavljivan kao provokacija uz jasnu poruku da oni na Kosovo mogu da uđu kad god hoće i kako hoće, i to uz rusku podršku. Tu je u kratkom periodu i podizanje zida u Mitrovici, naredba predstavnicima kosovskih Srba da napuste institucije Kosova, eksplozije i napadi na zgradu kosovskih institucija u Mitrovici, potjernica za Haradinajem…

MONITOR: Šta je bila namjera Beograda?
VLASI: Namjera Beograda je testiranje spremnosti Kosova da reaguje na takve provokacije. Računali su da na voz koji je ,,kukavičije jaje” nećemo reagirati, pa bi to uzeli kao dokaz da mi nismo nikakva država zbog čega su ispisali na tom vozu poruku ,,Kosovo je Srbija”. Mi smo odlučili reagirati i voz je zaustavljen. Uvijek ćemo tako postupiti u sličnim situacijama.

Ako Beograd ima scenario da otcijepi četiri opštine na sjeveru Kosova, najbolje bi im bilo da to ne pokušavaju, jer će istovremeno imati nevolje u Preševskoj dolini sa Albancima kojih je koliko i Srba na Kosovu. Cijeli se taj kraj graniči sa Kosovom i sa onim dijelom Makedonije u kojem žive Albanci. Srbija je imala nedavno rat sa Albancima za Kosovo i ljudi na vlasti ne bi trebalo da zaborave kako je to završeno. Mi ne želimo rat, ali ni dijelić svoje teritorije ne damo. Srbija je ta koja se stalno poziva na Rezoluciju SB UN 1244, a ona garantira teritorijalnu cjelovitost Kosova u njenim granicama po Ustavu SFRJ iz 1974.

MONITOR: Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić je upozorio da je Srbija spremna da pošalje oružane snage na Kosovo ako srpsko stanovništvo u pokrajini bude ugroženo?
VLASI: Preciznije, on je rekao da će poslati vojsku ako mi na Kosovu ubijamo Srbe. To je ionako prazna prijetnja jer mi ne mislimo ubijati svoje građane Srbe niti ih bilo kako ugroziti. Na takvu demagogiju Tomislava Nikolića, srpska se javnost navikla. Najbolja je bila reakcija dijela srpske javnosti i medija koji su na takve isprazne prijetnje Nikoliću poručili neka on sa svojim sinovima pođe u rat ako mu rata nije dosta. Na Kosovu već ima jedna vojska, to je formacija NATO u formatu KFOR-a. Imamo Kosovske sigurnosne snage (FSK) koje u slučaju potrebe mogu djelovati kao vojska u punom kapacitetu, a imamo i veoma organiziranu, opremeljenu i sposobnu policiju. Poslije ,,ruskog voza”, Vučić i Nikolić se ljute što su naši specijalci došli na granicu između Kosova i Srbije sa dugim cijevima. Nisu valjda očekivali policajce sa rukama u džepovima?

Naši državni čelnici kosovskim Srbima poslali su iskrenu poruku: oni će uvijek imati punu zaštitu i sigurnost kosovskih institucija kao i svi drugi građani i naša država ima punu odgovornost za to. Ako nešto može da ugrozi kosovske Srbe, to može biti jedino pokušaj Beograda da ih uključi u neki scenario za destabilizaciju Kosova. Tako ih je jednom Milošević uvalio u sukob sa Albancima, zbog čega i danas osjećaju posljedice.

MONITOR: Svjetski mediji povodom slanja voza iz Beograda i njegovog zaustavljanja na Kosovu javljaju da je to ,,dramatična eskalacija tenzija između bivših ratnih neprijatelja”…
VLASI: Mi želimo normalizaciju odnosa sa Srbijom, jer od neprijateljstva sa bilo kim, pa i sa Srbijom, nemamo nikakve koristi. Šteta od takvih odnosa je obostrana. Mi ničim ne provociramo. Provokacije i zaoštravanje, intenzivno u posljednje vrijeme, krenuli su iz Srbije. U Beogradu računaju da je EU u izvjesnoj krizi, tranzicija vlasti u Vašingtonu može da donese nešto u njihovu korist, a Rusija im je više nego ikada na usluzi. U takvoj situaciji nastoje izazvati destabilizaciju Kosova i stvoriti uslove za brzo otcjepljenje četiri opštine na sjeveru. Iz istih razloga pojačane su tenzije i u Bosni sa ciljem otcjepljenja entiteta RS.

Mi ne razumijemo toliko neprijateljstvo vladajuće strukture Srbije prema Kosovu i isprazno ponavljanje kako Srbija nikada neće priznati Kosovo. Vlast u Srbiji zaboravlja da je Međunarodni sud pravde odgovorio na njena pitanja da proglašenje nezavisnosti Kosova nije u suprotnosti sa međunarodnim pravom niti u suprotnosti sa Rezolucijom 1244 SB UN.

MONITOR: Kada se sve to sabere kakva je situacija na Kosovu i odnosi Kosova sa Srbijom?
VLASI: Situacija na Kosovu je relativno dobra i stabilna. Država je iznutra prilično konsolidirana i ako imamo u vidu da tek devet godina imamo državu, a poslije nestanka Jugoslavije prošli smo najteži put do države. Sa Srbijom želimo normalne dobrosusjedske odnose. Problem je Srbije što ona i nadalje ima neskrivene teritorijalne pretenzije prema Kosovu. Ljudi na vlasti u Beogradu dobro znaju da je Kosovo za Srbiju završena priča kao što je Jugoslavija, u kojoj smo imali autonomiju i neke veze sa Srbijom, završena priča.

Kada u Srbiji budu shvatili da se ne možemo dogovoriti oko eventualno novih granica, shvatiće da je jedino rješenje da poštujemo postojeće.

Formula da narodi ne mogu živjeti zajedno nije naš izum. To je izum režima Slobodana Miloševića i zbog toga su se desili toliki ratovi i stradanja. Ovi na vlasti u Srbiji su i po tom pitanju sljedbenici te politike. Ipak, rekao bih da većinsko raspoloženje u Srbiji ide u drugom pravcu. Srbi većinom ne žele rat, naročito ne zbog granica u cilju širenja teritorije Srbije. Oni su kao i drugi željni mira i normalnih odnosa sa susjedima.

MONITOR: Kakva je situacija u postizbornoj Makedoniji?
VLASI: Makedonija je u pat-poziciji. Nijedna, od dvije velike makedonske stranke ne može formirati vladu bez Albanaca. A teško im je prihvatiti albanske zahtjeve da bi ušli sa njima u koaliciju. Problem je u tome što su Makedonci dugo navikli da Albancima daju prava na kapaljku, kao milost, a Albanci su dugo navikli da budu ignorirani, prevareni obećanjima da će dobiti više prava. Pa oni izgleda više ne pristaju na to. Albanaca je u Makedoniji oko 30 odsto. Makedonija se ne smije raspasti po etničkim šavovima, jer će to imati teške posljedice za njene stanovnike, ali i za okruženje. No, činjenica je da njena sudbina zavisi od političke volje i dogovora Makedonaca i Albanaca. I jedni i drugi moraju biti mudri i naći formulu suživota. Etničko zatvaranje je samo prividno zadovoljstvo za kratkovide ljude i političare.

MONITOR: Neki analitičari smatraju da BiH prijeti eskalacija koja može da preraste u ratne sukobe. Šta Vi o tome mislite?
VLASI: Od dolaska na vlast u Srbiji sadašnje garniture prisustvujemo reinkarnaciji duha Miloševićeve politike iz 90-ih godina. A refleksije su najuočljivije na BH entitetu RS i ponašanju Beograda prema Kosovu. Upornost da se 9. januar slavi kao Dan RS je vraćanje, proslava i podsjećanje na dan kada je objavljen rat Bosni i kada se krenulo u njezino rušenje. Tada je i formalno utemeljena srpska politika tzv. etničkog razdvajanja koja je nužno značila zločine, etničko čišćenje i genocid. Zašto zvaničnici RS govore da prihvataju projekat ,,Dejtonske Bosne”? Današnja Bosna je utemeljena i funkcionira kao ,,Dejtonska Bosna” jer su to rješenje prihvatili predstavnici sva tri naroda. Po tome, dan RS bi trebalo da bude 21. novembar, jer je kao BH entitet stvorena tim Sporazumom, a ne po odlukama od 9. januara 1991. godine. Istrajavanje na danu koji je simbol stradanja i rušenja Bosne je prizivanje duha toga vremena. Dodik je samo izvođač radova na poslu rušenja BiH, a to znači direktno prizivanje rata.

Ostavite Bosnu na miru

MONITOR: Odnosi između Srbije, Hrvatske i BiH su ponovo napeti…
VLASI: Pogoršanje odnosa u tom trokutu bivše Jugoslavije najopasnija je pojava. Formula da se to prevaziđe nije teška ni nedostižna i jednostavna je: ,,Ostavite Bosnu na miru!” Srbija ne bi smjela ohrabrivati separatističke tendencije i raditi na rasturanju Bosne. Hrvatskoj, u svakoj varijanti, najviše odgovara jedinstvena Bosna. Hrvatska nema interesa da destabilizira Bosnu i to ne treba da čini. Time bi radila protiv svojih interesa. Hrvatska i Srbija liječe stare međusobne ožiljke, i vremenom će ih izliječiti. Ali, Bosnu neka ostave na miru. To je jedino rješenje.

Kosovo i Crna Gora nemaju otvorenih pitanja

MONITOR: I dalje je aktuelno razgraničenje Crne Gore i Kosova. Zastupnici više opozicionih stranaka iz Prištine tvrde da je Crna Gora oštetila Kosovo za 8.000 kvadratnih metara teritorije…
VLASI: Crna Gora nije oštetila Kosovo ni za jedan metar kvadratni. Između Kosova i Crne Gore kao dvije prijateljske zemlje nema nijedno otvoreno pitanje. Pitanje demarkacije granice je spor između opozicije i vladajuće koalicije na Kosovu, pa je kao takvo zapravo unutrašnje pitanje Kosova. Opozicija je to pokrenula u pokušaju rušenja Vlade i iznuđivanja vanrednih izbora. Svakome je jasno da je pitanje granice između dvije države međudržavno pitanje, a nikako ne pitanje želje opozicije jedne od graničnih država. Vlade Crne Gore i Kosova su odlično sarađivale u procesu obilježavanja granice. Nije tu bilo nikakvog naguravanja, prevare niti nametanja. U Sporazumu, koji je potpisan, ima tačka koja kaže da ako se naknadno utvrdi neka greška, dvije vlade će formirati zajedničku komisiju koja će to ispraviti. Naša Vlada već preduzima nešto da se spor između opozicije i Vlade po ovom pitanju razriješi.

Ako se posvađamo svi ćemo stradati

MONITOR: Kako će se sve veća polarizacija u svijetu odraziti na naš region?
VLASI: Od vremena ,,hladnoga rata” svijet nije bio u težem stanju, sa puno izazova i opasnosti. Mi na ovim prostorima, koji još nosimo ratne ožiljke, moramo biti pametni. Treba da sarađujemo, a ne nasrćemo jedni na druge. Ako se opet posvađamo, nema nas ko miriti i stradaćemo svi. Srbija kao ključni izazivač ratova koji su nas zadesili, ima posebnu odgovornost za mir i stabilnost u regionu. Pogrešna je računica da osloncem na Rusiju može ostvariti ono što ratom nije uspjela – teritorijalna proširenja na štetu susjeda. Neka ostave Bosnu, Kosovo, Crnu Goru na miru. Ovoga puta mi smo svi zajedno u želji da se odbranimo i sačuvamo mir u našim državama.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo