Povežite se sa nama

INTERVJU

OBRAD NENEZIĆ, PISAC: Tranzicija je pojela sve što je ljudsko

Objavljeno prije

na

MONITOR: Vaš novi roman Šetači po mjesecu okarakterisan je kao crna hronika jedne mladosti. Individualna priča se širi i na tragediju grada, države društva, koja od ‘90-ih traje do danas. Kako bi Vi opisali roman?
NENEZIĆ: Postoji rečenica u jednom mom djelu, koju izgovara rezigniran lik: Tranzicija je pojela mnoge ljude, ali i sve što je ljudsko. Crnogorsko društvo, kultura, privreda, ljudi na kraju, teško su doživjeli i preživjeli tranziciju, a agonija je nastavljena u posttranziciji. Govorim o običnom narodu, odakle ja dolazim u svijet stvaralaštva. Ja jesam njihov hroničar u sukobu sa lažnim moralom, kvazielitizmom, malograđanštinom, politikantstvom i ostalim devijacijama društva. Nije nov pristup stvaralaca da preko jednog čovjeka ili familije govori o gradu ili državi. Ne mislim da je sudbina Crne Gore ,,tragična” posljednjh decenija, to iziskuje velike ratove, prolivenu krv, srušene gradove. Ali je teška da ne može biti teža za dobar dio stanovništva, pogotovo ako nijesu na ,,pravoj” strani. Ima i sa te druge strane onih koji savršeno balansiraju, šićare u podjelama, koje nikako ne daju Crnoj Gori da spremno i zajedno upali motore ka nekom blagoslovenom stanju. Skoro sam čuo podatak da preko 50 odsto mladih želi da ode iz zemlje. Ne smijem ni da pomislim koliki je postotak iz nerazvijenih djelova. Postoji li veći alarm za jedan sistem od toga? To je par ekselans romaneskna tema. To su Šetači po mjesecu. Mladi gubitnici koji ne umiju da se snađu u tranziciji i posttranziciji, a imaju velike snove kao i svi tinejdžeri. Dakle, Šetači po mjeseci su pjesnički rečeno ,,balada o gubitnicima” ili crna hronika jedne mladosti.

MONITOR: U romanu slikovito opisujete prožimanje politike I kriminala. I to je konstanta koja nas prati posljednjih decenija.
NENEZIĆ: Nijesam otkrio toplu vodu ako kažem da se čitaoci i gledaoci mijenjaju. Njih interesuju savremene teme. Kriminal se danas samo drugačije zove. Pogledamo li istoriju koja je nadahnjivala djela velikih pisaca, od kojih učimo, pronaći ćemo i tamo nebrojene primjere sprege kriminala i vlasti. U Šetačima po mjesecu sam pokušao da prepoznam subkulturu koja se javlja kao surogat politike i kriminala. Dosta sam o tome pisao i u kolumnama koje sam objavljivao u vašem nedjeljniku uporedo sa pisanjem romana. Na taj način sam osjećao kako diše društvo iz dana u dan i pokušao da te damare i otkucaje prenesem u roman. Tako sam obogatio svoj proces rada i učinio ga neponovljivim, da uporedo stvaram djelo, a kao neki istraživač objavljujem rezultate u časopisu koji je živ. Što se tiče politike tu nijesam rekao sve. Vjerujem da je posljednjih tri decenije izvanredan majdan. Naredne godine ću posveti tom djelu. I nadam se da mi neće trebati decenije da ga završim kao Šetače po mjesecu.

MONITOR: I umjetnici su uvučeni u tu igru moći, pa je sve očitija podjela na one koji podržavaju vlast i one koji joj se protive ili se drže po strani.
NENEZIĆ: To je, valjda, prirodno, kod nas a mislim da ni u svijetu nije mnogo drugačija slika. Umjetnik je čovjek koji je doveden na margine društva i egzistencije. Ljudski je popustiti pod teretom. Ljudski je i ne popustiti. To je individualno. Jeste da smo naučili da umjetnici imaju drugačiju ulogu, da prepoznaju, ukazuju i prozivaju devijacije ili dobra u društvu… Ali, mi učimo od malobrojnih. Gdje su svi oni ešaloni koji nijesu preživjeli nezgodno vrijeme. Ovo je prilično grdno vrijeme za umjetnike i mnogi su primorani da zatvore oči. Ne želim nikog da osuđujem, niti mi to pravo pripada. Neka svak radi onako kako misli da je za njega, a pogotovo njegovo djelo, najbolje. Ja imam svoj put – čini mi se ispravan. Ne mogu mijenjati vječne motive stvaranja, a među prvima su nepravda i pravda, izdaja i osveta, ljubav i mržnja bez obzira koliko to kome smeta. To je suština mog rada. Pisati o vječnim motivima koji su preživjeli i pismo, i film, i televiziju, i internet, i digitalni teatar. Ne vjerujem da će se čovjek pretvoriti u robota u digitalnom dobu. To je samo izgovor za onu vječnu pohlepu koju nosi u sebi. Digitalno doba će iskoristiti loši ljudi, kao što koriste ratove, samo da se obogate materijalno, uz izgovor da se bogate za opšte duhovno bogatstvo.

MONITOR: Kakav je Vaš stav o angažovanosti umjetnika u društvu?
NENEZIĆ: To je sve stvar profila i stila umjetnika. Ja sam od onih koji se ne libe angažovanosti, i to mi pričinjava izazov i zadovoljstvo. Za razliku od stava u životu, nikada u stvaralaštvu nijesam davao lične ocjene o nekim istorijskim dešavanjima, posebno savremenim, ali moji likovi raspravljaju o tome. Sasvim slobodno izražavaju svoje mišljenje, što nije i moje, jer mene interesuje sukob između njih, njihova dosljednost, ili još bolje opravdan preokret u njihovim stavovima. To što se neko pronađe u tim likovima još i bolje. Dakle, lik živi svoj život u čitalačkoj percepciji. U svom romanesknom naratorskom pristupu namjerno miješam autorovo i naratorovo, što je manir postmoderne književnosti. Takav godarovski pristup volim i u filmu. Pošto nemam mnogo šanse da se autorski ogledam u tom mediju, onda to primjenjujem u književnosti i pozorištu. Takođe, jedna vrsta angažovanosti, da se slobodno izrazim, jeste korespodencija sa današnjim vremenom kad radim (para)istorijske teme. Čak se uzima i kao greška ako neko djelo iz davne prošlosti ne korespondira sa današnjim vremenom. Ne treba biti isključiv, pogotovo ne danas, kad imamo pravi vatromet od pravaca i škola umjetnosti, gdje je svaki autor pravac za sebe.

MONITOR: Podnijeli ste tužbu protiv Nikšićkog pozorišta. Dokle je došao taj slučaj?
NENEZIĆ: Osnovni sud u Nikšiću je proglasio odluku tzv. Pozorišnog savjeta nezakonitom da izaberu mog protivkandidata. Dalje šta je bilo ne znam i ne interesuje me. Ukazao sam sistemu na grešku, a valjda postoje ljudi koji će da ispoštuju sudske odluke. To je nešto o čemu ne volim da govorim. Ja živim povučeno, daleko od skandala, pa i svako pojavljivanje u medijima meni je stresno. Pogotovo te vrste.

MONITOR: Kod nas i u regionu političari nameću preispitivanje prošlosti. A prvi na udaru su se našli veliki pisci, pa se razne etikete lijepe Njegošu, Andriću, Ćopiću… Vaš stav o tome?
NENEZIĆ: Mislim da tome ne treba davati značaj. U podijeljenom društvu ne preza se ni od čega, pa ni od takvog neznanja. Znamo da je Njegoš čitao antičke velikane, jer je očigledno u Gorskom vijencu da je poznavao pravila pisanja drame. U temi, kao što je – istraga poturica, jednostavno je greška da ratnici govore jezikom ljubavnika, ili slatkorječivih trgovaca, priprostih kočijaša i sl. Oni moraju biti riješeni ratnici i dosljedni u tome. Tu nastaje tek, onda, otvoreni sukob. Likovi moraju pokazati riješenost da bi doveli dramu, a ne rat, do kulminacije i kraja. U dramskom smislu – ovo je savršen sukob, a ranije sam naveo da bez velikog sukoba nema velikog djela po mom mišljenju. Veliki je sukob i ljubav, a tek rat. Imajući ovo u vidu više je nego jasno da Njegoš može izazivati estetske, filozofske, poetske ili dramske polemike, ali ne, nikako, politikantske. Tako mislim i o ostalim velikanima…

MONITOR: Po vašim tekstovima snimljeno je nekoliko filmova. Najavili ste snimanje filma o Ljubu Ćupiću. Ima li tu nekih pomaka?
NENEZIĆ: Skoro sam sa nekim prijateljima razgovarao o tome i rekao sam u šali da se bojim da je to ono djelo koje umjetnik nikad ne završi, a najviše želi. Svaki stvaralac ima to neko djelo. Uvijek se sjetim koliko je Nikola Popović, čuveni crnogorski i jugoslovenski producent, potrošio vremena da snimi film o Jeleni Savojskoj i nije uspio, a bio je mnogo, mnogo sposobniji producent od mene. I uz sebe je imao jednu ozbiljnu kinematografiju kao što je bila jugoslovenska. No, vjerujem i u sudbinu djela, odnosno da svako djelo ima svoj trenutak. Nadam se da ću i ja dobiti šansu da snimim tu ratnu dramu. Opet napominjem da je to ratna drama, a ne filmski spektakl kao što mnogi misle i zato je neophodno nešto manje od pola miliona, a ne milioni kako licitaraju neupućeni. Ekipa koja radi na tom projektu pokušava da zainteresuje neke strane producente, ali još smo u pregovorima.

MONITOR: Na čemu trenutno radite?
NENEZIĆ: Za jednog ozbiljnog crnogorskog producenta adaptiram moju dramu u stihu Jelena Savojska koja je objavljena u izdanju Nikšićkog pozorišta (2005), i dobitnik je nagrade Zaloga, a inspirisana je legendom o zabranjenoj ljubavi knjaginjice Jelene Petrović i crnogorskog perjanika. Ovaj autorki projekat ću raditi sa mladom ekipom crnogorskih glumaca i saradnika, a vrlo brzo će biti objavljeno u medijima, pa da ne prejudiciram. Radujem se procesu rada koji je nevjerovatno težak, jer se radi o stihu, ali neponovljiv jer donosi nevjerovatno čistu i bezvremenu teatarsku i poetsku estetiku. Imam namjeru da još nekoliko crnogorskih legendi o tragičnim ljubavima napišem i insceniram. A prva je bila Sveti i prokleti, inspirisana knezom Vladimirom i Kosarom koju sam prošle godine inscenirao za Barski ljetopis.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo