Povežite se sa nama

INTERVJU

SRĐAN PUHALO, POLITIČKI ANALITIČAR IZ BANJALUKE: Strah od rata parališe svaku pobunu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako sa distance od dvadesetak dana vidite proslavu Dana RS u Banjaluci i sve ono što je pratilo?
PUHALO: Proslava 9. januara već polako pada u zaborav, jer je nedobijanje vize Dodika za odlazak u Vašington i inauguracija Trampa, novog predsjednika SAD, nova top tema u RS i BiH. Proslava Dana RS je trebala biti spektakularnija nego ranije, ali nisam siguran da su to i uspjeli da urade. Ove godine je izostalo crkveno obilježavanje Dana RS, ali smo imali paradu policije, poštara, mažoretkinja, studenata, gorske službe spasavanja i bajkera. Paradu je pratio mali broj građana Banjaluke, što je bacilo sjenku na cijelu manifestaciju. Sama proslava, tj. svečana akademija je bila već viđeno i pokazala je da se Dodik i RS nalaze u međunarodnoj izolaciji. Odsustvo predstavnika EU, ambasada zemalja EU i SAD su najbolji dokaz tome. Predsjednik Srbije Nikolić je pokušao da zamijeni ,,opravdano” odsutnog Vučića, a Kusturica se u besjedi, u maniru sarajevskog jalijaša, obračunao sa Novim svjetskim poretkom, Izetbegovićem, ,,Islamskom deklaracijom” i ostalim protivnicima RS, glorifikujući Dodika.

MONITOR: Dodikovi politički protivnici smatraju da je proslava bio mini državni udar…
PUHALO: To je mnogo komplikovana priča, kao i mnoge druge priče u BiH. Sve je počelo apelacijom Izetbegovića i odlukom Ustavnog suda 2015. godine da Zakon o praznicima RS nije u skladu sa Ustavom BiH. Od tada se Dan RS na poseban način proslavlja u RS, a 2017. godine predsjednik Dodik je prvi put zatražio da 3. pješadijski puk Oružanih snaga BiH i njegovi pripadnici učestvuju u aktivnostima predviđenim programom. Ministarstvo odbrane BiH nije izdalo naređenje za učešće pripadnika OS BiH u aktivnostima povodom proslave Dana RS, ali su se pripadnici 3. pješadijskog puka, na izričit zahtjev srpskog člana Predsjedništva BiH Ivanića postrojili i 8. i 9. januara u Banjaluci. Sada čekamo rezultate istrage o tim dešavanjima, koja bi trebala da se okonča početkom februara. Naravno, interpretacije svega toga se potpuno razlikuju iz pozicije Bošnjaka i Srba. Bošnjaci su to vidjeli kao mini ,,državni udar”, kraj Oružanih snaga BiH, dok to Srbi opažaju kao nešto logično i normalno.

MONITOR: Predsjednik RS izjavio je da je Srpska primarno zainteresovana da joj se vrate izvorna ovlašćenja predviđena Dejtonskim sporazumom i da je, ukoliko to ne bude moguće, niko neće zadržati u BiH…
PUHALO: Što se tiče vraćanja prenesenih nadležnosti RS to je teško ostvarivo iz tehničkih razloga, tj. za to je potrebna saglasnost i Bošnjaka i Hrvata u parlamentu BiH, a to je malo vjerovatno. Što se tiče izlaska RS iz BiH to je sada na nivou spekulacija i tu moramo razdvojiti stavove političkih partija od stavova građana. Ne postoji politički konsenzus od odvajanju RS iz BiH. Partije na vlasti u RS forsiraju tu priču, dok partije koje su u opoziciji u RS, ali na vlasti na nivou BiH, mnogo su opreznije oko ovakvih izjava jer smatraju da je to u ovom trenutku nerealno i da bi moglo da dovede do novog rata, jer Bošnjaci ne bi dozvolili da se RS odvoji od BiH mirnim putem. Možemo reći da je i javno mnjenje, tj. građani u RS podijeljeni o tom pitanju. Među Srbima RS je nešto što se ne dovodi u pitanje, ali mi ne znamo koliko je njih za entitet u okviru BiH, koliko za nezavisnost, a koliko za pripajanje Srbiji.

MONITOR: Dodik kaže da je SAD sankcije uveo isključivo njemu. Drugi tvrde da su napadnute institucije Srpske. Radi li se o sankcijama ličnosti ili instituciji?
PUHALO: Vladini analitičari ni sami ne mogu da se slože oko toga kome su SAD uvele sankcije. Jedni tvrde da je to udar na instituciju predsjednika RS, a samim tim i na RS. Drugi tvrde da je ovo nešto lično između Dodika i ambasadorke SAD Kormak. Savjetnik Dodika, Kecmanović tvrdi da je Dodik kolateralna šteta sukoba odlazeće i dolazeće američke administracije, Američka ambasada je bila vrlo jasna: ovo su sankcije usmjerene prema Dodiku, a ne RS ili njenim građanima, ali će to svakako uticati na njen imidž. Ipak, teško je sakriti budućem investitoru da je predsjednik RS na američkoj ,,crnoj listi”. Takođe, moramo imati na umu da je Dodik najpopularniji političar među Srbima u BiH koji podržavaju njegovu politiku, što pokazuju izbori, a ovo jeste svojevrsna poruka o njegovoj politici.

MONITOR: Dodikov savjetnik Pero Simić u beogradskom Danasu tvrdi da su predsjedniku RS uvedene sankcije kako bi se pažnja javnosti ,,sa prestonice islamskog radikalizma u Evropi – Sarajeva, koja predstavlja stvarnu opasnost za BiH i region, prebacila na Republiku Srpsku i Milorada Dodika”…
PUHALO: To je potpuna besmislica, jer se i EU i SAD upravo najviše plaše islamskog radikalizma koji može doći iz BiH. Nelogično je da ako se plašite islamskog radikalizma u BiH, sankcionišete Srbe i RS zbog toga. Srbi bi trebali biti prirodni saveznici hrišćanske zapadne Evrope u borbi protiv islamskog radikalizma. Američka ambasada je bila vrlo precizna u obrazloženju motiva stavljanja na ,,crnu listu” Dodika. Kao što sam kazao, Dodikovi ljudi ni sami ne mogu da se slože zašto je Dodik sankcionisan, mada to više liči na spinovanje u cilju sluđivanja stanovnika RS.

MONITOR: Na drugoj strani Bakir Izetbegović u zagrebačkom Globusu, kategorički tvrdi da nikad neće prihvatiti rješenja koja produbljuju Dejtonske etnoteritorijalne podjele u BiH i da Dodik ne može srušiti Dejtonski sporazum a da ne sruši mir u BiH i regiji.
PUHALO: Dodik i Izetbegović odlično funkionišu kada je riječ o Dejtonskom sporazumu . Dodik ga kao napada, a Izetbegović ga kao brani. Oni to tako sinhronizovano i srčano rade samo da se problemi kao što su nezaposlenost, niske plate, loša ekonomija, odlazak mladih i obrazovanih, negativan natalitet ne bi primijetili. Njima čitava priča o Dejtonu služi za spinovanje javnosti, mada je sasvim jasno da BiH veoma loše funkcioniše i umjesto da rješavaju probleme, oni od nerješavanja tih problema odlično žive. Naravno da bi svako jednostrano odvajanje bilo kojeg naroda od BiH bilo opasnost za mir, ali mislim da niko nije spreman za takav avanturizam, pa ni Dodik. Posebno je pitanje čime bi se ratovalo u BiH, jer toliko smo siromašni i za to morali da tražimo kredit. Osim toga ni Hrvatska ni Srbija ne bi u ovom trenutku podržale takve akcije, ali taj strah od rata odlično služi za paralisanje bilo kakve pobune, protesta ili nezadovoljstva među Srbima, Bošnjacima i Hrvatima.

MONITOR: Jesu li, kako se može čuti, u RS ugrožena prava Bošnjaka i Hrvata?
PUHALO: Kada govorimo o pravima Bošnjaka danas je najveći problem naziv jezika kojim oni govore. Oni tvrde da govore bosanskim jezikom, što RS ne prihvata i tvrdi da je to bošnjački jezik. Hrvata danas ima vrlo malo u RS i nisam siguran da prema njima postoji sistemska diskriminacija. Inače, to se pretvorilo u političko, a ne lingvističko pitanje i to je stiglo i do sudova. Stanje je takvo da je najveći broj ljudi ugrožen bez obzira na etničku pripadnost i vjeroispovijest, teško se zapošljavaju i žive i Srbi i Bošnjaci i Hrvati. Sve se svelo na to da li si član neke političke partije, porodice ili klana. Ono što je isto na cijeloj teritoriji BiH je to da se malo ili nikako vodi računa o etničkim grupama koje su u manjini, bez obzira na to da li su konstitutivni ili ne i što se više vodi računa o kolektivnim nego individualnim pravima.

MONITOR: Mediji su objavili da je nedavno u Mostaru grupa bošnjačkih intelektualaca navodno proglasila književno djelo Iva Andrića genocidnim?
PUHALO: Ta teza se pojavila još 90-ih godina, ali to danas malo ko razuman i obrazovan uzima za ozbiljno i među Bošnjacima, a kamoli među Hrvatima i Srbima u Bosni i Hercegovini. Ovo u Mostaru je izmišljeno i nije se tako govorilo o Andriću.

Opozicija je čudna priča

MONITOR: Koliko je opozicija u RS moćna da se suprotstavi aktuelnoj vlasti?
PUHALO: Kada se radi o opoziciji u RS to je jedna veoma čudna priča. Oni su opozicija na nivou RS, a vlast na nivou BiH i stiče se dojam da su oni time bili i zadovoljni, barem do lokalnih izbora 2016. godine, kada su ih SNSD, DNS i Socijalistička partija rasturili. Upravo ti izbori su pokazali da opozicija međusobno ne sarađuje, ne koordinira aktivnosti, ne kontroliše svoju stranačku infrastrukturu, nema ideje i nije alternativa vlastima u RS. Njihova obećana borba protiv kriminala i korupcije nije imala nikakve efekte, a lokalne sredine nisu imale neke velike koristi od njih na vlasti. Naravno, moramo imati na umu da vlast u RS ne bira sredstva da ocrni opoziciju, koristeći za to novinsku agenciju RS (SRNA), javni medijski servis RTRS i sve ostale javne institucije, predstavljajući ih kao izdajnike RS, sluge zapada i nesposobnjakoviće. Trenutno se opozicija reorganizuje ili barem to obećava, najavljuje novu platformu za izbore 2018. godine, najavljuje ,,vladu u sjenci”, a do tada sve se svelo na rasprave u parlamentu RS.

Zna se tačan broj stradalih Srba

MONITOR: I dalje se manipuliše brojem stradalih Srba u ratu devedesetih. Zašto se to radi i zna li se stvaran broj poginulih i prognanih Srba?
PUHALO: Tačan broj Srba koji su poginuli u ratu kao vojnici i civili postoji i njega ima Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica. U periodu od 1. januara 1991. godine do 31. decembra 1995. godine u BiH je poginulo 26.714 Srba. Od ukupnog broja poginulih Srba, 21. 751 (81,4%) su vojnici, 4658 (17,4%) civili, dok 305 osoba ima nepoznat status. Problem nastaje kada domaći političari svjesno manipulišu ovim podacima zarad dnevne politike. Takođe, moramo imati u vidu da svaki nacionalista, pa i srpski, preuveličava broj svojih žrtava i žali što ih nije bilo više, ma koliko god to izgledalo suludo. Da bi parirali broju žrtava Bošnjaka u proteklom ratu, koje su mnogo veće, oko 65.000 od toga 51,6% civila i 48,3% vojnika. Takođe, problem je što država Bosna i Hercegovina nikada nije uradila jedinstvenu bazu žrtava, koje bi prihvatili srpski, hrvatski i bošnjački eksperti i političari i na taj način stavili tačku na manipulisanje žrtvama i počeli ozbiljan proces suočavanja sa prošlošću, koji je tako neophodan.

Za BiH najzainteresovaniji Bošnjaci

MONITOR: Da li su samo Bošnjaci zainteresovani za cjelovitu BiH?
PUHALO: Možemo slobodno reći da su oni najviše zainteresovani za BiH, jer Hrvati i Srbi bi se veoma lako navikli na nepostojanje ove države. Postavlja se pitanje da li te želje Bošnjaka prate i aktivnosti koje bi trebale da ojačaju ovu državu. Tu nastaju problemi. Recimo da u BiH ne postoji nijedna partija za koju glasaju i Srbi i Hrvati i Bošnjaci. Sve je etnički podijeljeno i tako funkcioniše današnja BiH. Naravno, ne možemo sve da svalimo na Bošnjake jer i među Srbima i Hrvatima postoje političari i opcije koje žele da pokažu da je BiH nemoguća država.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR: Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

MONITOR: U Izvještaju EK konstatuje se da još nema pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije i organizovanog kriminala, što i javnost percipira kao jedan od ključnih pokazatelja nereformisanog sudstva.  Zašto procesi toliko dugo traju i koriste li sudovi sve mehanizme da se to ne dešava?

VUKOVIĆ: Normativni okvir usklađen sa relevantnim međunarodnim standarima u krivičnim procedurama  i raspoloživi pravosudni resursi, ključan su preduslov za punu efikasnost krivičnih postupaka. U tom cilju  nužna je blagovremena izmjena procesnog zakona i hitno rješavanje problema nedovoljnog broja sudijskog kadra i evidentnog nedostatka  adekvatno opremljenih sudnica. Međutim, neke od najčešćih procesnih prepreka, odsustvo optuženih i branilaca, razne taktike za odlaganje suđenja, moguće je prevazići  korišćenjem postojećih instrumenata u skladu sa važećim odredbama ZKP. Iako trenutni pravni okvir predstavlja određena ograničenja, sudije su i sada u mogućnosti da koriste postojeće procesne mehanizme i tehnološke alate kako bi poboljšali upravljanje predmetima. U tu svrhu, Vrhovni sud Crne Gore je izradio  smjernice za upravljanje u predmetima teškog i organizovanog kriminala, koje su osmišljene da poboljšaju i promovišu kulturu efikasnosti i poštovanja sudskog procesa. Da bi se smanjila nepotrebna kašnjenja i osigurala brza pravda, preporučeno je sačinjavanje plana za upravljanje predmetima, organizovanje blok listi -više povezanih pretresa zakazanih u određenom vremenskom okviru,upotreba  postojećih mehanizama  (novčane kazne)za održavanje procesne discipline, upotreba sistema elektronske komunikacije i upravljanja dokumentima i dr. mehanizmi.

MONITOR: Hoće li izmjene Zakona o krivičnom postupku promijeniti stvari?

VUKOVIĆ: Zakon se ne razumije ako se samo čita, on se može suštinski razumjeti samo kroz  njegovu primjenu kada se istovremeno uviđaju i nedostaci u vidu normi koje su tako koncipirane da ne mogu uspješno odgovoriti svim savremenim izazovima, posebno u postupcima organizovanog kriminala. Konzervativan stav ZKP-a prepoznatljiv je ne samo u pogledu upotrebe savremenih tehnologija u vidu elektronske komunikacije već i u primjeni brojnih formalističkih i komplikovanih procedura koje značajno usporavaju efikasnost sudskih procedura. Loše prakse u vidu prekomjernog trajanja postupaka izdvojile su se posebno u postupcima kontrole optužnica.Očekuje se  da će predložene izmjene ZKP biti uskoro u skupštinskoj proceduri.Odgovornost je na zakonodovnoj vlasti koja mora prepoznati značaj potrebe da hitno obezbijedi adekvatan normativni okvir koji je  ključni preduslov za punu efikasnost krivičnih postupaka.

MONITOR: Neki misle da je veting neophodan. Rekli ste da je pitanje  kako bi se sproveo u ovom trenutku. Na šta tačno mislite?

VUKOVIĆ: Ako nam je cilj reformisano  pravosuđe i ako ga hoćemo, onda treba  da hoćemo i sredstva koja vode do tog cilja. Veting se od strane stručne  javnosti  potencira kao jedna od efikasnijih mjera koja je u drugim pravosudnim sistemima dala pozitivne rezultate, koje svakako  treba uvažiti. Odgovornost nosilaca sudijskih funkcija predstavlja neophodni balans sudijskoj nezavisnosti. Pozivanje na odgovornost  onih koji su ukaljali sudijsku funkciju je prioritet. U sudstvu se mora uspostaviti  nulta tolerancija na korupciju, kriminal i druge pošasti. Iako se odgovarajući model vetinga  mora pažljivo osmislitii i vješto procijeniti, dinamika njegovog sprovođenja, nužno ne povlači odugovlačenje ukupnog procesa.Veting je moguće  započeti već pri  prvom novom izboru sudija.Takođe, primjenom postojećih mehanizama, analizom kvaliteta rada,   životnog stila i ukupnog  ponašanja sudija, mogu se dobiti mjerljivi  pokazatelji odgovornog  obavljanja ove funkcije i uporedo planirati potreba  za budućim kadrovima, kako proces funkcionisanja sudskog sistema ne bi bio dodatno ugrožen.

MONITOR: Šta su po vama ključni problemi crnogorskog pravosuđa?

VUKOVIĆ: Postupci visokog prioriteta, posebno oni koji uključuju slučajeve teškog i organizovanog kriminala, moraju dobiti promptnu pažnju i resurse. Neuspjeh izvršne vlasti da adekvatno finansira pravosudni sistem i obezbijedi  potrebne infrastrukturne i druge materijalne resurse, jeste osnovni ali ne i jedini  razlog stagniranja crnogorskog pravosuđa. Nezavisnost i profesionalnost sudskog sistema suštinski zavisi od nosilaca sudijskih funkcija, u čemu značajnu ulogu u dijelu kreiranja kadrovske politike u pravosuđu, ima Sudski savjet. Samo Sudski savjet koji funkcioniše u punom sastavu, podržan i adekvatnim ljudskim, finansijskim iinfrastrukturnim resursima, svoje ključne funkcije može vršiti profesionalno, transparentno i nepristrasno. Crnogorsko sudstvo  nema odlučujuću ulogu u kreiranju sopstvenog budžeta, već o tome odlučuje izvršna vlast. Iznosi koji se opredjeljuju za rad sudova su po pravilu znatno  manji od iznosa koje  predloži Sudski savjet. Ovakav sistem finansiranja ograničava eksternu nezavisnost sudstva, što se posledično odražava na sve ostale probleme kako u organizaciji tako i efikasnosti funkcionisnja ukupnog sistema.

MONITOR: Koliko je  to isto ono pravosuđe na čelu sa Vesnom Medenicom?

VUKOVIĆ: Profesionalna i moralna dužnost Predsjednika Vrhovnog suda je da  prevashodno ličnim primjerom  garantuje poštovanje Ustava i zakona i da isto to, kao primus inter partes među sudijama, zahtijeva od sudija. Sudstvo ipak ne smije  počivati na sposobnostima i autoritetu jedne osobe. Svaki sudija pojedinačno,  mora se i sam brinuti o povjerenju i poštovanju koje treba da mu se ukaže, što je osnovna titula njegove nezavisnosti. Sudija ne smije dozvoliti da počini  grešku koja će uništiti ne samo njegovu savjest, već će se direktno odraziti na autoritet ukupnog pravosudnog sistema.

MONITOR: Više puta ste se prijavljivali za poziciju predsjednice Vrhovnog suda, a opstrukcije da se to ne desi bile su očigledne.  Kako to komentarišete, i šta  te opstrukcije govore o stanju u pravosuđu?

VUKOVIĆ: Osam prethodnih neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskoh sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje. Zbog toga se nijesam osjećala nimalo ugodno. Iako mi je u međuvremenu još mnogo toga ubijalo motivaciju, izabrala sam da se ponovo  kandidujem  i ostanem čuvar dostojanstva svoje profesije. Jer ako pravdu ne održavamo ni ona neće održati nas.

MONITOR: Koliki je politički pritisak na pravosuđe?

VUKOVIĆ: Sudstvo je suočeno sa brojnim problemima i izazovima  kojih će u kontekstu međunarodnih integracija biti još. Ostvarenje projektovanih rezultata zavisi od više sudionika, sudske, zakonodavne i nadasve volje izvršne vlasti. Često se ta volja, ili njen nedostatak, oblikuje u direktan pritisak na pravosuđe. Na taj način politika želi  kreirati pravosuđe po svojoj mjeri. U sistemu podjele i kontrole vlasti sudstvo ima mehanizme da se suprotstavi  svim pritiscima i pokaže sopstvenu snagu i dostojanstvo. Nažalost, svjedoci smo da pravosuđe  nije uvijek bilo spremno i voljno da slobodno odlučuje.

 MONITOR: Neki govore i o pritisku javnosti. 

VUKOVIĆ: Percepcija pravde iz ugla onih koji koriste usluge sudova nije ohrabrujuća. Javnost ne tako rijetko može i na neadekvatan način da interveniše u procesu sprovođenja pravde. Međutim, sudija ima posebnu odgovornost uspostavljanja uvjerenja  da je pod bilo čijim ili bilo kojim uticajem. U samom činu suđenja, sudija ne smije ostaviti prostora glasinama, predrasudama ili sumnjičavostima. Svojim radom, odlukama i ponašanjem,  sudija je taj koji uvijek mora demonstrirati pravičnost, i nadasve,  biti voljan i spreman donijeti zakonitu odluku.

MONITOR:  Govorili ste da je neophodna kultura integriteta i nezavisnosti sudija. Zašto je nema? 

VUKOVIĆ: Uspostavljanje kulture nezavisnog, efikasnog i odgovornog  sudstva koje neće biti otuđeno od građanina koji traži pravdu, prevashodna je dužnost sudija.Stalnost sudijske funkcije ne može  pružiti garanciju nezavisnog  i nepristrasnog  sudstva sve dok postupak  izbora sudija  ne bude utemeljen na objektivnim kriterijuma integriteta i stručnosti a ne na  političkoj podobnosti. Dodatna  afirmacija ovih garancija su lična nezavisnost i hrabrost svakog sudije.Veliki broj sudija, koji časno i predano obavlaju ovaj težak i odgovoran posao, neopravdano nose teret osude javnosti,  koja je već dugo željna da pravdu vidi i osjeti. Samo sudovi koji uživaju povjerenje građana mogu biti uspješni u obavljanju svog posla i povratiti urušeni ugled pravosuđa.Treba zaslužiti takvo povjerenje.

 

Kad sudimo i nama se sudi

MONITOR: Koliko je na vaš profesionalni put uticao slučaj S.Č, u kom ste bili istražna sutkinja?

VUKOVIĆ: Pravo na profesionalnu nezavisnost izborila sam uz dosta isleđivanja, osporavanja i potcjenjivanja. Neki su tu moju posebnost prepoznali i pohvalili. A ja sam već na početku sudijske karijere naučila da se pravda  ne može doseći ako nam je za istinu potrebno odobrenje drugih. Na tom putu kojim se ređe ide, naučila sam i da je dobro kad te nedobronamjerni potcijene, daju priliku da pokažeš da posjeduješ integritet i da su moralne vrijednosti i profesionalne obaveze sudije nedjeljive. Kada sudimo i nama se sudi, što  nije teško prihvatiti ako vam je lična i profesionalna savjest čista.

Vrijeme je  prolazno da bi karijeru fiksirali  i dozvolili da jedan slučaj  oboji naše profesionalno postojanje. Profesionalno iskustvo, posebno  sudije krivičara, svakodnevno nas odvodi u teme bliske tamnoj strani ljudske prirode, teške zločine i mnoge oblike kriminaliteta. Tokom  suđenja i donošenja odluke, sudija  mora imati emotivnu distancu. Ipak, kao ljudsko biće emotivnu osjetljivost ne možete uvijek lako podrediti profesionalnom iskustvu koje vas čini svjedokom tuđe patnje, bola, gubitka, kajanja. Sva ta iskustva nosite u sebi, pokušavajući da potisnete njihovu neprijatnost.

Ovaj posao nekada ukrsti  događaje i ljude  koje ne možete  zaboraviti, koliko god da su se potrudili da nas zvanično uvjere da se ništa što bi zavrijedilo krivične procedure, zapravo nije ni desilo. Nepriznavanjem tog postojanja  samo su pomogli  da opstanu čak i nakon 20 i više godina.

O lošim pojavama ne bi imalo smisla ni govoriti da nijesu u velikoj mjeri prisutne u našem društvu.Ne smijemo ih ni ignorisati. Nema ničeg  superiornog  u demonstriranju moći  sa kojom se poistovjetiš i živiš u stalnom strahu da će isčeznuti. To je samo loša hrana za uplašeni ego. Istina se ne može ničim uniziti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADNAN ĆERIMAGIĆ, INICIJATIVA ZA EVROPSKU STABILNOST, BERLIN: Važno je da EU kompenzuje promjene koje će doći iz Vašingtona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Evropskoj komisiji i ključnim zemljama članicama, postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno boriti da to svoje viđenje nametnu svima koji odlučuju. Zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU

 

 

 

MONITOR: Na lokalnim izborima u BiH pobijedile su nacionalne stranke, ali su građanske dobile važne gradove. Koliko su ovi izbori „uvertira“ za opšte izbore u 2026. i koliki je danas pomak u odnosu na uticaj nacionalnih stranaka na izbore u davnoj 1990.?

ĆERIMAGIĆ: BiH se često opisuje kao zemlja permanentne neizvjesnosti. Ukoliko prihvatimo da je to tačno onda je jedna iznimka kalendar održavanja izbora. BiH ne poznaje institut prijevremenih izbora, pa se svake dvije godine u oktobru održavaju lokalni ili opći (parlamentarni i predsjednički) izbori. U prošlosti, lokalni izbori su često bili dobar pokazatelj trendova, ali su rijetko bili preslika općih izbora. Zbog fiksnog kalendara, za političare i stranke vrijeme nakon lokalnih, predstavlja drugo poluvrijeme za opće izbore.

Milorad Dodik, Dragan Čović i Bakir Izetbegović su pobjednici ovih izbora. Dodik i Čović su time zauzeli dobre pozicije za drugo poluvrijeme, a Izetbegović je učvrstio svoju poziciju unutar SDA. Prije dvije godine on je izgubio izbore za Predsjedništvo BiH, a SDA je ostvarila najbolji rezultat među strankama. Poruka glasača bila je da žele SDA ali ne nužno i Izetbegovića. Neki su smatrali da će to dovesti do promjena u stranci. Međutim, do toga nije došlo i zbog nepromišljenog miješanja visokog predstavnika Christiana Schmidta. On je-koristeći tzv. bonske ovlasti, omogućio opoziciji da u vladi na entitetskom nivou zaobiđu SDA. Time je Izetbegović od individualnog gubitnika preko noći postao žrtva.

Današnja politička scena u BiH je neuporediva s onom iz 1990. Tada su tri najjače stranke, SDA, SDS, i HDZ BiH, osvojile utrke za svih sedam članova Predsjedništva BiH, i 85 posto mjesta u oba doma parlamenta. Danas, tri najjače stranke, SDA, SNSD, i HDZ BiH, imaju tek jednog od tri člana Predsjedništva, a u oba doma parlamenta imaju manje od pola poslanika. Od 14 vlada, u samo dva mala kantona, HDZ BiH može vladati samostalno. U svim drugim vladama sjedi po četiri-pet i nerijetko više stranaka. Međutim, nacionalne agende i uz to povezana ustavna pitanja, još uvijek dominiraju političkim narativima u BiH. Zbog toga se čini kako je sve isto, bez obzira što glasači često i rado glasaju i za nedominantne nacionalne stranke.

MONITOR: Održan je treći sastanak vladajuće koalicije u Mostaru. Traži se saglasnost oko urgentnih stvari: ispunjenja zahtjeva EU u vezi sa dobijanjem sredstava iz Plana rasta za ZB i otvaranja pristupnih pregovora. Koliko je ova koalicija pokazala funkcionalnost i jesu li očekivanja od nje bila prevelika?

ĆERIMAGIĆ: Koalicioni sporazum iz decembra 2022. ima tek nešto manje od tri stranice, ali u njemu je čitav niz pitanja i ciljeva važnih za svakodnevicu građana i privrede BiH, od procesa EU integracija do vladavine prava, ekonomskog razvoja, i sl.

Ukoliko pitate građane i privredu u BiH, teško da će vam kazati kako je sporazum ispunjen na način da se njihova svakodnevica promijenila nabolje. Među rijetkim koji će pohvaliti rad vladajućih je Europska komisija-koja je u susret odlukama o kandidatskom statusu i otvaranju pregovora o članstvu, u svojim izvještajima navodila čitav niz odluka, zakona, strateških dokumenata i akcijskih planova.

MONITOR: Dodik je za neispunjavanje zahtjeva u vezi sa Planom rasta, optužio SDA koja u nekim kantonima nije donijela potrebne odluke. On tvrdi da ni ulazak u EU nije ono što želi Izetbegovićeva stranka. Koliko je SDA zaista kočnica napretku BiH ka EU?

ĆERIMAGIĆ: Ne, SDA nije kriva za neusvajanje Reformske agende. Ona je u okviru procesa odlučivanja o sadržaju agende-a koji uključuje suodlučivanje četiri kantona gdje SDA ima premijere, tražila da se u potpunosti ispoštuju zahtjevi i preporuke Europske komisije. Ideja Milorada Dodika-koju je podržala vladajuća koalicija na državnom nivou, bila je da se prvo usvoji nepotpuna agenda, a onda da se pokušaju ispregovarati povoljniji uslovi kod Europske komisije. SDA je to odbila.

MONITOR: Formirana je nova Evropska komisija, a komesarka za proširenje je Slovenka Marta Kos. I ona i nova-stara šefica EK Ursula fon der Lajen-na skorašnjoj posjeti Zapadnom Balkanu, puno govore o proširenju EU. Na ZB najviše obećanja dobila je Crna Gora. Koliko je EU zaista važno da što više objedini „geografsku Evropu“?

ĆERIMAGIĆ: Držim da za razliku od prije pet i deset godina, u Europskoj komisiji i ključnim zemljama članicama postoji značajan broj donosioca odluka koji vjeruju kako je za budućnost EU politika proširenja izuzetno važna. Vjerujem i da će se veliki broj njih iskreno i uporno boriti da to svoje viđenje i uvjerenje nametnu svima koji odlučuju. Za njih u novim okolnostima koji su nastali nakon pandemije i invazije na Ukrajinu, u Europi nema mjesta za međuprostor. Odnosno, zemlje mogu biti dio EU ili dio problema koji slabi EU.

Međutim, u isto vrijeme moram kazati kako u ovom trenutku ne razmišljaju svi na takav način. Ali i da se EU suočava sa generacijskim izazovima, od rata u Ukrajini i odnosa sa SAD-om i Kinom, do prijeko potrebnih strukturalnih reformi i promjena u jedinstvenom tržištu i ekonomiji. Zbog toga je teško kazati da li će „pobijediti“ oni koji proširenje vide kao dio odgovora na ove izazove.

MONITOR: Volodimir Zelenski insistira i dalje na ulasku Ukrajine u NATO. U ovom interegnumu dok se čeka nova administracija SAD, da li je moguće zamisliti da dio nekih budućih pregovora o miru, bude brzo članstvo Ukrajine u EU i davanje garancija NATO umjesto članstva? Koliko će Zapadni Balkan biti važan EU ako u skorije vrijeme počnu pregovori o prestanku sukoba u Ukrajini?

ĆERIMAGIĆ: U ovom trenutku previše je nepoznanica vezanih za sadržaj i moguće okvire budućeg mira u Ukrajini. Pozicije ključnih aktera-uključujući i Kijev, mijenjaju se iz dana u dan.  Držim da je u interesu EU i NATO-a da za pregovarački sto sjedne što snažnija Ukrajina-što bi naravno, podrazumijevalo i ponudu EU i NATO-a o punopravnom članstvu.

Kada govorimo o ponudi brzog članstva, mislim da ona kao takva ne može biti na stolu. Ukrajina će kao i sve druge kandidatkinje morati ispuniti sve uslove za članstvo: od kvalitete statistike-do zakonodavstva, politika i institucija po pitanju zaštite okoliša, javnih nabavki i transporta. Ukrajini, kao i zemljama zapadnog Balkana, potrebna je ponuda EU koja sadrži punu tehničku, političku i finansijsku podršku da se svi ti uslovi ispune u razumnom roku.

MONITOR: Koliko će na militarizaciju Evrope uticati izbor Donalda Trampa koji je, u ranijem mandatu, bio dosta kritičan prema NATO-u. I kako razumijete izjavu generalnog sekretara NATO, Marka Rutea, da se ne treba pribojavati Trampove pobjede?

ĆERIMAGIĆ: Mark Rute je generalni sekretar NATO-a i njegov mandat će obilježiti sposobnost da uspostavi dobar lični odnos sa predsjednikom Donaldom Trumpom. U tom svjetlu bih shvatio i njegovu poruku-i poziv zemljama članicama NATO-a da ne strahuju, već da budu proaktivne prema interesima SAD-a i idejama Predsjednika Trumpa. To znači prije svega spremnost za preuzimanje veće uloge Europe u vlastitoj odbrani. Kroz značajnu modernizaciju i naoružavanje, uključujući i kroz veću kupovinu američkog naoružanja.

MONITOR: Šta je najveći legat Bajdenovog predsjedničkog mandata i u kom pravcu će se kretati spoljna politika Trampove administracije?

ĆERIMAGIĆ: Iz perspektive zapadnog Balkana-a tokom Bidenove administracije, vlasti u Banja Luci objavile su i krenule sa provođenjem plana o urušavanju institucionalnog i ustavnog okvira BiH, a u Kosovu smo imali otmicu tri kosovska policajca, sukob srpskog stanovništva sa KFOR-om, sukob srpskih paravojnih formacija sa kosovskim institucijama u Banjskoj, slanje srpske vojske na granicu sa Kosovom. Kroz režim individualnih sankcija, objavljivanje osjetljivih obavještajnih podataka i diplomatski pritisak, SAD su spriječile punu eskalaciju situacije-ali, nažalost, strateški i dugoročno nisu riješile nijedno od žarišta u regionu.

Pod Trumpom teško je očekivati nastavak ovakvog pristupa i politike, prije svega zbog ličnih i poslovnih odnosa koji su Beograd i Banja Luka izgradile sa ljudima bliskim Trumpu. Zbog toga je važno da EU pojača svoje aktivnosti u regiji i kompenzuje promjene koje će doći iz Washingtona.

 

Raspakivanja ustavnih okvira nema  zbog straha gdje bi to  odvelo BiH

MONITOR: Pokazalo se više puta da je vođenje jedinstvene spoljne politike veliki problem za BiH, posebno se to vidi u ponašanju članova Predsjedništva. Naša stranka je nudila rješenje-u vidu samo jednog predsjednika/ce koji bi bili birani u Parlamentarnoj skupštini. To, izgleda, većini ne odgovara. Zbog „kršenja Dejtona“ ili je u pitanju nešto drugo?

ĆERIMAGIĆ: Zadnji pokušaj izmjene ustava BiH je vođen pod pokroviteljstvom EU i SAD-a tokom 2021. i 2022. Jedan od razloga za njihov neuspjeh bio je i što je fokus tih razgovora bio sužen na sastav i izbor Predsjedništva BiH i gornjih domova (naroda) na državnom i nivou Federacije BiH. Taj pokušaj pokazao je kako bi za „namirivanje“ različitih interesa, vizija i frustracija-i postizanje kompromisa koji imaju šansu da prođu parlamentarnu proceduru, bilo potrebno puno šire raspakovati ustavni i institucionalni okvir BiH. Međutim, u to se za sada ne ide, najviše zbog straha gdje bi takvo raspakivanje moglo odvesti BiH, ali i zbog činjenice da EU i SAD nisu u stanju ohrabriti domaće aktere da se dogovore i oko nekih manje važnih odluka.

 

 

Uspjeh visoke predstavnice Kallas ovisi od toga da li će staviti sadržaj iznad procesa

MONITOR: Doskorašnji visoki predstavnik EU za spoljnu politiku, Žozep Borel, djelovao je kao neko ko pokušava da izjavama i inicijativama doprinese izbalansiranijem pristupu Brisela dvjema najvećim ratnim krizama u svijetu.  Šta se  može očekivati od nove visoke predstavnice EU za spoljnu politiku i bezbjednost, Kaje Kalas?

ĆERIMAGIĆ: Vanjskopolitička i sigurnosna situacija u svijetu-u i oko EU, je izuzetno ozbiljna. U EU se o vanjskoj i sigurnosnoj politici odlučuje konsenzusom. Iluzija je očekivati da je za stolom gdje se donose odluke-a za kojim sjede Orban i Fico, moguće doći do konsenzusa koji će EU učiniti ozbiljnim, snažnim i proaktivnim vanjskopolitičkim i sigurnosnim akterom. Zbog toga uspjeh visoke predstavnice Kallas ovisi od toga da li će staviti sadržaj iznad procesa. Jedini način da ima utjecaja je da -koliko god može, ignoriše pravilo konsenzusa i osigura podršku dovoljnog broja važnih država.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SARA KURGAŠ – KURGASHIAN, HIP-HOPERKA: Kroz muziku odgovaram na sopstvena pitanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu, ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup

 

 

Crnogorska hip-hop scena je izuzetno aktivna poslednjih godina. To samo po sebi ne znači puno, ali kreativnost koja izbija iz nje i pjesme i materijali koji se nižu su ono što se računa. U tom talasu kvaliteta stigao nam je i prvi materijal jedna domaće hip-hoperke. Nije ona prva koja se uhvatila u koštac sa bitovima i rimama, ali je prva koja je uspjela doći do objavljenog materijala, u ovom slučaju EP-a. Sara Kurgaš, poznatija pod umjetničkim imenom Kurgashian najavila je svoj dolazak pjesmom „Sara Tonin”, nastavila singlovima “Halal” i “Lukavo”, da bi se uz pomoć DJ Mona udružila sa koleginicama – crnogorskim reperkama Jutro, Apro, Labia i Marijom B u numeri Anemoi. Valjda je normalan nastavak takve muzičke trajektorije bio i taj pomenuti prvi EP jednostavnog, a intrigantnog naziva Mudra. O svemu ovome i još nekim temama smo popričali sa Sarom Kurgaš.

MONITOR: Tvoja priča je počela nedavno. Prije dvije godine objavila si singl Sarah Tonin i sve je krenulo. Pošto prvi put predstavljamo tvoj rad našim čitaocima, možeš li nam reći više o tom singlu i onome što je nakon njega došlo.

KURGAŠ: Sarah Tonin je moj prvi umjetnički pokušaj i čini mi se da je bio prilično uspješan. Nisam uopšte razmišljala o nekom kontinuitetu kada sam objavila ovu pjesmu, jednostavno se od mene očekivao neki nastavak. Sada nema nazad. Nakon tog singla, za koji sam entuzijastično pisala tekst, morala sam da otkrijem i neki drugi dio mog identiteta kroz pjesmu Halal. Tako se nastavlja priča i kroz Lastiš gdje govorim o tome kako se od malena osjećam u društvu. Jednostavno, kroz ovaj vid izražavanja pronalazim sebe i odgovaram na sopstvena pitanja.

MONITOR: Učestvovala si i na dva važna projekta. Domaća rabota i Anemoi su pokazali svu jačinu i autentičnost domaće hip hop scene. Kako sa distance vidiš ova dva muzička projekta?

KURGAŠ: Domaća rabota je definitivno bio jedan vrlo važan projekat za crnogorsku rep scenu. Kroz ovu kompilaciju mogu se čuti razni dijalekti, što uljepšava cijelu priču. Čuju se i razlike u flowu koje nas čine posebnima, izbor instrumentala koji takođe ukazuje na dodatne subkategorije koje se nalaze unutar hip hopa.

Anemoi je sam početak projekta Vibin wit DJ Mono i izuzetno mi je drago što sam dio trake koja je oslikala ženski rep u Crnoj Gori, gdje se takođe može čuti posebnost u versovima svake od nas.

MONITOR: Rijetko se autori odluče da singlove ne uvrste u debi materijal, ipak tvoj korak je bio djelimično takav. Sve što je objavljeno nije ušlo na EP Mudra. Reci nam nešto više o izdanju i odluci da ne uvrstiš sve singlove u njega.

KURGAŠ: Kao što sam negdje to već izjavila, neke uspjehe moramo ostaviti iza sebe. Mislim da je uspjeh numere Sarah Tonin bio samo puka sreća i vjerujem da mogu da iznesem nešto mnogo bolje i ozbiljnije od toga. Što se tiče EP-a, on kao proizvod prema mom mišljenju mora da ima neki konkretan redosljed i smisao. Potrudila sam se da uvrstim sve ono što ide jedno sa drugim i, primjera radi, da prva pjesma na albumu bude pjesma bez hooka jer to mora da bude neki intro. Generalno, kad želim da upoznam izvođača kroz muziku, odslušam cijeli album od početka do kraja i shvatam da uglavnom druga pjesma bude ona na kojoj se album zasniva tj oslikava cijelu ideju, a treća  negdje najslušanija. Onda plejlista polako pada u smislu tempa, i feat često bude na kraju. Ovakav koncept je imao najviše smisla za mene. Naravno, to je samo početak, pa će EP prerasti u nešto više od malog formata.

MONITOR: Zanimljiv mi je bio i dio najave “Ono što na rep sceni izdvaja Kurgashian jeste lirika bez prostih riječi i vulgarnosti, koja zadržava domaći sleng i izgovor”. I bez vulgarnosti  se može biti oštar i kritičan. Koliko je ovakav pristup važan onima koji slušaju hip hop?

KURGAŠ: Mislim da je važno da uživamo u muzici koju možemo da slušamo pred bilo kim. Sjećam se da sam pri porodičnim putovanjima često imala slušalice i roditelji nisu mogli da dopru do mene. Onda sam počela da puštam muziku naglas i pred njima, ali je to uglavnom bila strana muzika, pa nisu mogli sve baš da razumiju, pogotovo sleng. Vjerujem da je bolje da snimam nešto što mogu da pustim bilo kome i bilo gdje.

MONITOR: Posljednjih godina ovaj žanr ne samo da dominira u muzici Crne Gore već možemo reći i da konačno ima veliki broj kreativnih i autentičnih reprezenata. Čini  se da po prvi put umjetnici traže svoj izraz u svojoj okolini i iskustvima, a ne po značajnim regionalnim centrima te scene. Kako vidiš stanje u hip hopu, pa i muzici kod nas?

KURGAŠ: Hip hop kao žanr ne bi trebao da ide niz dlaku okolini i da bude ono što je očekivano. Za mene, ova vrsta muzike ukazuje na svu problematiku u društvu ili je sam izvođač neka vrsta problema tom društvu. Mislim da smo ovdje, u Crnoj Gori, nedavno skupili dovoljno hrabrosti da istupimo kao pojedinci, bez mnogo razmišljanja o tome šta će ko reći ili ko će kako vidjeti naš nastup. Ovo što ja radim zaista radim iz ljubavi, bez ikakvog materijalnog i socijalnog interesa.

MONITOR: Možeš li zbog onih koji bi se tek okušali u ovim vodama, bilo kao slušaoci ili stvaraoci, otkriti koje su to autorke ili autori najviše uticali na tebe. Naravno, ne moraju biti muzički.

KURGAŠ: Na mene su najviše uticale ličnosti koje su se usudile da se bave onim što ih najviše ispunjava. Važno mi je bilo da shvatim kako je najbolje ostati na pravom putu. Sazrijevajući, moje ambicije su se mijenjale ali i očekivanja su svedena na minimum, i to ne samo po pitanju muzike. Čitajući dosta knjiga, analizirajući tekstove pjesama, a upijala sam i mnogo filmova, dokumentaraca – bilo mi je jasno da život koji sanjam moram odnekud započeti sama. Odavno sam shvatila da mogu mnogo da izgubim ukoliko nezrela i premlada uđem u svijet muzičke industrije. Zato sada mogu da priuštim sve svoje greške i uglavnom svoje odluke donosim tako što prije toga dobro izračunam moguće gubitke. Vjerujem da je ovo recept za uspjeh, kada saberem sve legende, odnosno svoje uzore i njihova iskustva, pogotovo njihove greške jer su brojni i oni koji su me razočarali.

MONITOR: Šta misliš kakva je budućnost žanra?

KURGAŠ: Ne vjerujem da možemo da izmislimo “toplu vodu”. Prema mojoj skromnoj procjeni, vjerujem da će u budućnosti samo izranjati novi hibridi. Nevjerovatno je kakvi se sve žanrovi danas preklapaju i uklapaju. To jeste novi zvuk, ali često bude miks osnovnih taktova različitih žanrova.

MONITOR: Za kraj reci nam nešto o muzičkoj budućnosti  Sare Kurgaš.

KURGAŠ: To uglavnom zavisi od publike. Dokle god mogu da računam na barem jednu osobu koja će sa zadovoljstvom da sluša moju muziku, ja ću nastavljati da je stvaram.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo