Povežite se sa nama

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, SPOLJNOPOLITIČKI NOVINAR IZ ZAGREBA: Tramp je čovjek promjena, ali kakvih

Objavljeno prije

na

MONITOR: Izjave novog američkog predsjednika tumače se dvojako. Jedni kažu ono što je govorio Donald Tramp morao bi potpisati svaki liberalni ljevičar, a drugi to ocjenuju kao populistički, izrazito konzervativan i nacionalistički diskurs. Ko je po Vama u pravu?
JAKIĆ: Kao prvo, usprkos nekim konkretnim potezima što ih je već povukao, a na tragu onoga što je najavljivao u kampanji, Trump je i dalje u osnovi politička nepoznanica. No, u isto vrijeme on je i netko zbog kojega je – kao što kaže njemački šef diplomacije Steinmeier – sa starim svijetom jednom za svagda gotovo. Trump je čovjek promjena, i to ne kozmetičkih, nego dubinskih. Kakav će biti njihov karakter, ostaje da se vidi. To u ovome trenutku nitko ne može predvidjeti. Može se procjenjivati po onome što govori, a u čemu je često brzoplet, ali – čini mi se – mnogo važnije od onoga što napiše na Twitteru jest ono što je izrekao nakon što je postao predsjednik SAD. I, da, napisao sam u jednoj kolumni i ostajem kod toga: ako ga se procjenjuje po tome govoru koji nije ni izrazito konzervativan, ni nacionalistički, ali jest snažno nacionalno obojen, onda je njegov pristup daleko bliži političkoj ljevici nego ekstremnoj desnici s kakvom ga njegovi kritičari vole izjednačavati.

MONITOR: U Americi već počinju protesti raznih grupa. On ima manju podršku građana nego što je u startu imao Obama. Hoće li Tramp moći da ostvari i svoju viziju Amerike i njene nove uloge u svijetu, ili će praviti pragmatične zaokrete?
JAKIĆ: Obama je bio predsjednik koji je dočekan s velikim nadama, pretjeranima kao što se pokazalo. Od njega se mnogo očekivalo, krenuo je putem koji je obećavao, sjetite se samo čuvenih govora u Kairu i Pragu, ali nakon toga postao je definitivno zarobljenikom sistema i završio mandate s poraznom bilancom: bombardirao je više zemalja nego planetarno nepopularni, da ne kažem omraženi George Bush mlađi. Od Trumpa, se ne očekuje ništa ili se očekuje najgore. Možda nas pozitivno iznenadi, ne znam, ne bih se usudio prognozirati. Čini mi se da je čovjek koji će pokušati upravljati čvrstom rukom, na što je naučio u svijetu biznisa. Hoće li mu to poći za rukom, ovisi o tome čije će interese svojim potezima ugroziti.

MONITOR: Ukoliko Amerika krene putem koji je najavio Tramp, kako će se to reflektovati na međunarodnu političku scenu – na Rusiju, Kinu, islamski svijet i Evropu?
JAKIĆ: Citirao sam već njemačkog šefa diplomacije i mislim da je on potpuno u pravu, dapače da je jedan od rijetkih koji shvaća potencijalne domašaje smjene u Bijeloj kući. Naravno, Trump prije svega mora uvesti red u svoju ekupu, gdje ima i ljude koji zagovaraju stavove prilično udaljene od njegovih, pogotovo kada je u pitanju odnos s Rusijom. Što se tiče njegovih izjava o Evropi i NATO, ne znam zašto se digla tolika dreka, odnosno znam: netko se usudio reći istinu. NATO je zastario? Pa naravno da jest. NATO je produkt i relikt hladnoga rata, stvoren u uvjetima bitno drugačijima od današnjih, mada su se neki dobrano trudili da takve uvjete vrate. Evropska će se unija raspasti, jer će biti još zemalja koje će slijediti primjer Britanije? Nisam baš siguran da će biti tako, ali da je EU u ozbiljnoj krizi i da zbog toga gubi na privlačnosti za svoje članice, pa to je posve jasno. Islamski svijet ne bih nikako izjednačavao s radikalnim islamskim terorizmom, džihadizmom zapravo. Ako Trumpu uspije stvoriti efikasnu svjetsku koaliciju za borbu protiv tzv. Islamske države, učinit će u prvome redu uslugu islamskom svijetu, jer će sa njega skinuti hipoteku terorizma. Jedino što mi se ne sviđa u Trumpovim vanjsko-političkim najavama, to je njegov odnos prema Kini. Kinu ne valja podcjenjivati i s njome treba tražiti način nastavljanja partnerskih odnosa, a ne ići na konfrontaciju.

MONITOR: A kako na naš region?
JAKIĆ: Trumpova će vanjska politika, grubo rečeno, biti u osnovi izolacionistička, odnosno polazit će od toga što je u interesu Sjedinjenih Država. A nikakva nova zaoštravanja, nikakva konfrontiranja na jugoistoku Evrope nisu i ne mogu biti u američkom interesu. Baš kao što nisu ni u ruskome. Dakle, ne budemo li nekom novom krizom primorali SAD da nam poklanjaju veću pažnju, možemo očekivati korektan odnos i ništa više od toga. Trumpovoj Americi sasvim sigurno ne trebaju kao ,,strateški partneri ili saveznici” državice izrasle na području nekadašnje jugoslavenske federacije.

MONITOR: Dolazi li vrijeme autoritarnih lidera, kojima neće biti u prvom planu briga o ljudskim pravima i pravima manjina?
JAKIĆ: Ponovit ću: očekujem da će Trump pokušati upravljati čvrstom rukom, jer je tako naučio postupati u svijeti biznisa. Da li to nužno znači zanemarivanje ljudskih i manjinskih prava? Ne mislim tako. I opet se vraćam njegovom inauguracijskom govoru kojega je – usput budi rečeno – sam pisao. I podsjećam na rečenicu: ,,Možemo mi biti crni, smeđi, ili žuti, ali svima nama u venama teče ista crvena krv”. Dok ne dokaže suprotno, smatrat ću to njegovim zavjetom poštovanja jednakosti svih ljudi, bez obzira na bilo kakve razlike. Osim toga, podsjetio bih vas na još nešto. Još prošloga ljeta, kada je prihvaćao republikansku nominaciju za predsjedničkog kandidata, izričito je obećao punu zaštitu homoseksualnoj zajednici. I zahvalio na aplauzu što ga je nakon te rečenice dobio. Populizam? Demagogija? Nije isključeno. Ali, dok njegova djela ne demantiraju ono što je govorio, preferiram ostati umjereni i znatiželjni optimist.

MONITOR: Sve se češće govori i o mogućem raspadu Evropske unije. Kakvi su izgledi da se to desi?
JAKIĆ: Evropska unija se mora vratiti svojem izvorištu. Njezin bi raspad bio potencijalno vrlo opasan i otvorio bi vrata mogućnosti novih oružanih sukoba na Starome kontinentu. Upravo zato je bitno shvatiti što znači ujedinjena Evropa i kakva je njezina važnost, ne samo za nas, nego i za generacije što dolaze. Ne vjerujem da će se Unija raspasti, ali ne mislim ni da bi bilo dobro da nastavi životariti u sadašnjem stanju, objektivno razjedinjena i sve više podložna nacionalizmima koji su izmiljeli iz svojih mišjih rupa i nagrizaju temelje onoga što su zamislili ljudi koji su upoznali užase Drugog svjetskog rata. Vjerujem da nova američka vanjska politika neće više negativno djelovati na EU, poticanjem radikalizma u tzv. tranzicijskim zemljama i koristeći ih kao prvu liniju fronte u novome hladnom ratu što su ga Obama i Hillary Clinton otvorili s Rusijom.

MONITOR: Ukoliko dođe do raspada EU kakve bi to posljedice imalo u Evropi, posebno u našem regionu?
JAKIĆ: To je posve hipotetsko pitanje i mislim da ne bi imalo smisla praviti bilo kakve spekulacije na tu temu. Ponavljam: nadam se i vjerujem da će Evropska unija opstati, ali da bi opstala – mora se i promijeniti.

MONITOR: I u našem regionu jačaju desne snage, nacionalizmi, vraća se retorika ratnih devedesetih… Prijete li nam novi sukobi?
JAKIĆ: Da ima onih koji bi već sutra najradije u nove ratove – ima ih. I to ne samo na jednoj strani. Da se prave računice, pa i u medijima, tko bi koga porazio i tko ima bolje naoružanje – točno je. Da većina, ni u jednoj državi regije, ne želi rat, u to sam siguran. Samo, tko je kada pitao većinu što misli? Nema političke volje da se stane na kraj sve zapjenjenijim nacionalizmima, nerijetko i profašistički obojenima, jer se režimi pojedinih država hrane time što potpiruju antagonizam prema drugim državama i što šire predrasude prema njihovim narodima. Kako tome stati na kraj – ne znam. Jer, svi smo mi te režime izabrali na slobodnim, demokratskim izborima.

MONITOR: Kako će se po Vašem mišljenju okončati sve zategnutiji odnosi između Hrvatske, Srbije i BiH?
JAKIĆ: Čim bude postojala politička volja da se krene na kolosjek normalnih odnosa i da se sporovi rješavaju pregovorima, a ne razmjenjivanjem optužbi i prijetnji kroz medije, bit će stvoreni i uvjeti da se stvari normaliziraju u trokutu Beograd-Zagreb-Sarajevo. Ponavljam uvijek iznova: bez političke volje da se tako radi, ostat ćemo u začaranom krugu međusobnih napetosti i potencijalnih sukoba, ne nužno oružanih. Sukob je, na kraju krajeva, i to ako na nekoliko dana zatvorite granicu sa susjednom državom.

MONITOR: Kakve su šanse da se u regionu bolje povežu antinacionalističke snage i alternativni pokreti?
JAKIĆ: Slabe, jer ni u okvirima pojedinih država ne prepoznajem volju i sposobnost povezivanja, koordiniranja i zajedničkog djelovanja onih koji bi morali biti na istoj liniji razmišljanja.

Evropa se izgubila

MONITOR: Sve su učestalija upozorenja da je svijet u nekotrolisanom haosu, da u Evropi jačaju desnica, pa i fašizam. Šta nas čeka u doglednoj budućnosti?
JAKIĆ: Teško pitanje na koje – mislim – nitko nema odgovora. Svijet jest u kaosu koji je dobrim dijelom posljedica dosadašnje američke politike globalnoga intervencionizma. Predstoji nam period prestrojavanja – da li u novi kaos, ili u novi red, odnosno poredak, ne bih se usudio predviđati. A Evropa se definitivno izgubila, izgubila je, zaboravila smisao projekta koji ju je trebao ujediniti, izgubila je sposobnost da prepozna koliko je važnije da evropski identitet i evropski interes dobiju prednost nad pojedinačnim, nacionalnim interesima. To jest u suprotnosti s Trumpovom doktrinom ,,Amerika – prije svega”, ali samo dotle, dok ne shvatimo da bi naša krilatica trebala biti ,,Evropa – prije svega”, a ne, govorim nasumce, ,,Britanija, Njemačka, Francuska, Italija, Poljska, Mađarska – prije svega”. Razjedinjeni ne predstavljamo ništa – u gobalnim okvirima. Ujedinjeni možemo biti zanimljiv i potreban partner i Americi, i Rusiji, i Kini, i Indiji i da dalje ne nabrajam. To, naravno, podrazumijeva da evropski projekt treba oteti iz ruku bruxelleskih činovnika i jedva prosječnih političara kakvi danas ,,gospodare” evropskom scenom i da taj projekt u svoje ruke moraju uzeti ljudi s vizijom, slični onima koji su i osmislili ujedinjavanje Evrope. Siguran sam da takvi ljudi postoje. Ako me pitate hoće li dobiti šansu, onda je odgovor: nisam uopće siguran da hoće.

Tužni kraj novinarske profesije

MONITOR: Kao dugogodišnji novinar šta mislite o današnjim medijima i novinarima. Jesu li propaganda i senzacionalizam protjerali profesionalizam?
JAKIĆ: Pravo je pitanje danas: tko su ljudi koji se nazivaju novinarima. Uz sve rjeđe izuzetke, a njima svaka čast, danas su novinarsku profesiju uzurpirali propagandisti, lovci na senzacije i ekskluzive (koje nerijetko dolaze iz obavještajnih službi). Tužni kraj jedne nekada časne i za slobodno društvo toliko potrebne profesije, ali u isto vrijeme i logična posljedica uvjeta u kojima je sve roba i u kojima se vrijednost bilo čega, pa i informiranja, mjeri isključivo novcem.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo