Povežite se sa nama

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, SPOLJNOPOLITIČKI NOVINAR IZ ZAGREBA: Tramp je čovjek promjena, ali kakvih

Objavljeno prije

na

MONITOR: Izjave novog američkog predsjednika tumače se dvojako. Jedni kažu ono što je govorio Donald Tramp morao bi potpisati svaki liberalni ljevičar, a drugi to ocjenuju kao populistički, izrazito konzervativan i nacionalistički diskurs. Ko je po Vama u pravu?
JAKIĆ: Kao prvo, usprkos nekim konkretnim potezima što ih je već povukao, a na tragu onoga što je najavljivao u kampanji, Trump je i dalje u osnovi politička nepoznanica. No, u isto vrijeme on je i netko zbog kojega je – kao što kaže njemački šef diplomacije Steinmeier – sa starim svijetom jednom za svagda gotovo. Trump je čovjek promjena, i to ne kozmetičkih, nego dubinskih. Kakav će biti njihov karakter, ostaje da se vidi. To u ovome trenutku nitko ne može predvidjeti. Može se procjenjivati po onome što govori, a u čemu je često brzoplet, ali – čini mi se – mnogo važnije od onoga što napiše na Twitteru jest ono što je izrekao nakon što je postao predsjednik SAD. I, da, napisao sam u jednoj kolumni i ostajem kod toga: ako ga se procjenjuje po tome govoru koji nije ni izrazito konzervativan, ni nacionalistički, ali jest snažno nacionalno obojen, onda je njegov pristup daleko bliži političkoj ljevici nego ekstremnoj desnici s kakvom ga njegovi kritičari vole izjednačavati.

MONITOR: U Americi već počinju protesti raznih grupa. On ima manju podršku građana nego što je u startu imao Obama. Hoće li Tramp moći da ostvari i svoju viziju Amerike i njene nove uloge u svijetu, ili će praviti pragmatične zaokrete?
JAKIĆ: Obama je bio predsjednik koji je dočekan s velikim nadama, pretjeranima kao što se pokazalo. Od njega se mnogo očekivalo, krenuo je putem koji je obećavao, sjetite se samo čuvenih govora u Kairu i Pragu, ali nakon toga postao je definitivno zarobljenikom sistema i završio mandate s poraznom bilancom: bombardirao je više zemalja nego planetarno nepopularni, da ne kažem omraženi George Bush mlađi. Od Trumpa, se ne očekuje ništa ili se očekuje najgore. Možda nas pozitivno iznenadi, ne znam, ne bih se usudio prognozirati. Čini mi se da je čovjek koji će pokušati upravljati čvrstom rukom, na što je naučio u svijetu biznisa. Hoće li mu to poći za rukom, ovisi o tome čije će interese svojim potezima ugroziti.

MONITOR: Ukoliko Amerika krene putem koji je najavio Tramp, kako će se to reflektovati na međunarodnu političku scenu – na Rusiju, Kinu, islamski svijet i Evropu?
JAKIĆ: Citirao sam već njemačkog šefa diplomacije i mislim da je on potpuno u pravu, dapače da je jedan od rijetkih koji shvaća potencijalne domašaje smjene u Bijeloj kući. Naravno, Trump prije svega mora uvesti red u svoju ekupu, gdje ima i ljude koji zagovaraju stavove prilično udaljene od njegovih, pogotovo kada je u pitanju odnos s Rusijom. Što se tiče njegovih izjava o Evropi i NATO, ne znam zašto se digla tolika dreka, odnosno znam: netko se usudio reći istinu. NATO je zastario? Pa naravno da jest. NATO je produkt i relikt hladnoga rata, stvoren u uvjetima bitno drugačijima od današnjih, mada su se neki dobrano trudili da takve uvjete vrate. Evropska će se unija raspasti, jer će biti još zemalja koje će slijediti primjer Britanije? Nisam baš siguran da će biti tako, ali da je EU u ozbiljnoj krizi i da zbog toga gubi na privlačnosti za svoje članice, pa to je posve jasno. Islamski svijet ne bih nikako izjednačavao s radikalnim islamskim terorizmom, džihadizmom zapravo. Ako Trumpu uspije stvoriti efikasnu svjetsku koaliciju za borbu protiv tzv. Islamske države, učinit će u prvome redu uslugu islamskom svijetu, jer će sa njega skinuti hipoteku terorizma. Jedino što mi se ne sviđa u Trumpovim vanjsko-političkim najavama, to je njegov odnos prema Kini. Kinu ne valja podcjenjivati i s njome treba tražiti način nastavljanja partnerskih odnosa, a ne ići na konfrontaciju.

MONITOR: A kako na naš region?
JAKIĆ: Trumpova će vanjska politika, grubo rečeno, biti u osnovi izolacionistička, odnosno polazit će od toga što je u interesu Sjedinjenih Država. A nikakva nova zaoštravanja, nikakva konfrontiranja na jugoistoku Evrope nisu i ne mogu biti u američkom interesu. Baš kao što nisu ni u ruskome. Dakle, ne budemo li nekom novom krizom primorali SAD da nam poklanjaju veću pažnju, možemo očekivati korektan odnos i ništa više od toga. Trumpovoj Americi sasvim sigurno ne trebaju kao ,,strateški partneri ili saveznici” državice izrasle na području nekadašnje jugoslavenske federacije.

MONITOR: Dolazi li vrijeme autoritarnih lidera, kojima neće biti u prvom planu briga o ljudskim pravima i pravima manjina?
JAKIĆ: Ponovit ću: očekujem da će Trump pokušati upravljati čvrstom rukom, jer je tako naučio postupati u svijeti biznisa. Da li to nužno znači zanemarivanje ljudskih i manjinskih prava? Ne mislim tako. I opet se vraćam njegovom inauguracijskom govoru kojega je – usput budi rečeno – sam pisao. I podsjećam na rečenicu: ,,Možemo mi biti crni, smeđi, ili žuti, ali svima nama u venama teče ista crvena krv”. Dok ne dokaže suprotno, smatrat ću to njegovim zavjetom poštovanja jednakosti svih ljudi, bez obzira na bilo kakve razlike. Osim toga, podsjetio bih vas na još nešto. Još prošloga ljeta, kada je prihvaćao republikansku nominaciju za predsjedničkog kandidata, izričito je obećao punu zaštitu homoseksualnoj zajednici. I zahvalio na aplauzu što ga je nakon te rečenice dobio. Populizam? Demagogija? Nije isključeno. Ali, dok njegova djela ne demantiraju ono što je govorio, preferiram ostati umjereni i znatiželjni optimist.

MONITOR: Sve se češće govori i o mogućem raspadu Evropske unije. Kakvi su izgledi da se to desi?
JAKIĆ: Evropska unija se mora vratiti svojem izvorištu. Njezin bi raspad bio potencijalno vrlo opasan i otvorio bi vrata mogućnosti novih oružanih sukoba na Starome kontinentu. Upravo zato je bitno shvatiti što znači ujedinjena Evropa i kakva je njezina važnost, ne samo za nas, nego i za generacije što dolaze. Ne vjerujem da će se Unija raspasti, ali ne mislim ni da bi bilo dobro da nastavi životariti u sadašnjem stanju, objektivno razjedinjena i sve više podložna nacionalizmima koji su izmiljeli iz svojih mišjih rupa i nagrizaju temelje onoga što su zamislili ljudi koji su upoznali užase Drugog svjetskog rata. Vjerujem da nova američka vanjska politika neće više negativno djelovati na EU, poticanjem radikalizma u tzv. tranzicijskim zemljama i koristeći ih kao prvu liniju fronte u novome hladnom ratu što su ga Obama i Hillary Clinton otvorili s Rusijom.

MONITOR: Ukoliko dođe do raspada EU kakve bi to posljedice imalo u Evropi, posebno u našem regionu?
JAKIĆ: To je posve hipotetsko pitanje i mislim da ne bi imalo smisla praviti bilo kakve spekulacije na tu temu. Ponavljam: nadam se i vjerujem da će Evropska unija opstati, ali da bi opstala – mora se i promijeniti.

MONITOR: I u našem regionu jačaju desne snage, nacionalizmi, vraća se retorika ratnih devedesetih… Prijete li nam novi sukobi?
JAKIĆ: Da ima onih koji bi već sutra najradije u nove ratove – ima ih. I to ne samo na jednoj strani. Da se prave računice, pa i u medijima, tko bi koga porazio i tko ima bolje naoružanje – točno je. Da većina, ni u jednoj državi regije, ne želi rat, u to sam siguran. Samo, tko je kada pitao većinu što misli? Nema političke volje da se stane na kraj sve zapjenjenijim nacionalizmima, nerijetko i profašistički obojenima, jer se režimi pojedinih država hrane time što potpiruju antagonizam prema drugim državama i što šire predrasude prema njihovim narodima. Kako tome stati na kraj – ne znam. Jer, svi smo mi te režime izabrali na slobodnim, demokratskim izborima.

MONITOR: Kako će se po Vašem mišljenju okončati sve zategnutiji odnosi između Hrvatske, Srbije i BiH?
JAKIĆ: Čim bude postojala politička volja da se krene na kolosjek normalnih odnosa i da se sporovi rješavaju pregovorima, a ne razmjenjivanjem optužbi i prijetnji kroz medije, bit će stvoreni i uvjeti da se stvari normaliziraju u trokutu Beograd-Zagreb-Sarajevo. Ponavljam uvijek iznova: bez političke volje da se tako radi, ostat ćemo u začaranom krugu međusobnih napetosti i potencijalnih sukoba, ne nužno oružanih. Sukob je, na kraju krajeva, i to ako na nekoliko dana zatvorite granicu sa susjednom državom.

MONITOR: Kakve su šanse da se u regionu bolje povežu antinacionalističke snage i alternativni pokreti?
JAKIĆ: Slabe, jer ni u okvirima pojedinih država ne prepoznajem volju i sposobnost povezivanja, koordiniranja i zajedničkog djelovanja onih koji bi morali biti na istoj liniji razmišljanja.

Evropa se izgubila

MONITOR: Sve su učestalija upozorenja da je svijet u nekotrolisanom haosu, da u Evropi jačaju desnica, pa i fašizam. Šta nas čeka u doglednoj budućnosti?
JAKIĆ: Teško pitanje na koje – mislim – nitko nema odgovora. Svijet jest u kaosu koji je dobrim dijelom posljedica dosadašnje američke politike globalnoga intervencionizma. Predstoji nam period prestrojavanja – da li u novi kaos, ili u novi red, odnosno poredak, ne bih se usudio predviđati. A Evropa se definitivno izgubila, izgubila je, zaboravila smisao projekta koji ju je trebao ujediniti, izgubila je sposobnost da prepozna koliko je važnije da evropski identitet i evropski interes dobiju prednost nad pojedinačnim, nacionalnim interesima. To jest u suprotnosti s Trumpovom doktrinom ,,Amerika – prije svega”, ali samo dotle, dok ne shvatimo da bi naša krilatica trebala biti ,,Evropa – prije svega”, a ne, govorim nasumce, ,,Britanija, Njemačka, Francuska, Italija, Poljska, Mađarska – prije svega”. Razjedinjeni ne predstavljamo ništa – u gobalnim okvirima. Ujedinjeni možemo biti zanimljiv i potreban partner i Americi, i Rusiji, i Kini, i Indiji i da dalje ne nabrajam. To, naravno, podrazumijeva da evropski projekt treba oteti iz ruku bruxelleskih činovnika i jedva prosječnih političara kakvi danas ,,gospodare” evropskom scenom i da taj projekt u svoje ruke moraju uzeti ljudi s vizijom, slični onima koji su i osmislili ujedinjavanje Evrope. Siguran sam da takvi ljudi postoje. Ako me pitate hoće li dobiti šansu, onda je odgovor: nisam uopće siguran da hoće.

Tužni kraj novinarske profesije

MONITOR: Kao dugogodišnji novinar šta mislite o današnjim medijima i novinarima. Jesu li propaganda i senzacionalizam protjerali profesionalizam?
JAKIĆ: Pravo je pitanje danas: tko su ljudi koji se nazivaju novinarima. Uz sve rjeđe izuzetke, a njima svaka čast, danas su novinarsku profesiju uzurpirali propagandisti, lovci na senzacije i ekskluzive (koje nerijetko dolaze iz obavještajnih službi). Tužni kraj jedne nekada časne i za slobodno društvo toliko potrebne profesije, ali u isto vrijeme i logična posljedica uvjeta u kojima je sve roba i u kojima se vrijednost bilo čega, pa i informiranja, mjeri isključivo novcem.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo