Povežite se sa nama

INTERVJU

TOMISLAV JAKIĆ, SPOLJNOPOLITIČKI NOVINAR IZ ZAGREBA: Tramp je čovjek promjena, ali kakvih

Objavljeno prije

6 godina

na

tomislav-jakic

MONITOR: Izjave novog američkog predsjednika tumače se dvojako. Jedni kažu ono što je govorio Donald Tramp morao bi potpisati svaki liberalni ljevičar, a drugi to ocjenuju kao populistički, izrazito konzervativan i nacionalistički diskurs. Ko je po Vama u pravu?
JAKIĆ: Kao prvo, usprkos nekim konkretnim potezima što ih je već povukao, a na tragu onoga što je najavljivao u kampanji, Trump je i dalje u osnovi politička nepoznanica. No, u isto vrijeme on je i netko zbog kojega je – kao što kaže njemački šef diplomacije Steinmeier – sa starim svijetom jednom za svagda gotovo. Trump je čovjek promjena, i to ne kozmetičkih, nego dubinskih. Kakav će biti njihov karakter, ostaje da se vidi. To u ovome trenutku nitko ne može predvidjeti. Može se procjenjivati po onome što govori, a u čemu je često brzoplet, ali – čini mi se – mnogo važnije od onoga što napiše na Twitteru jest ono što je izrekao nakon što je postao predsjednik SAD. I, da, napisao sam u jednoj kolumni i ostajem kod toga: ako ga se procjenjuje po tome govoru koji nije ni izrazito konzervativan, ni nacionalistički, ali jest snažno nacionalno obojen, onda je njegov pristup daleko bliži političkoj ljevici nego ekstremnoj desnici s kakvom ga njegovi kritičari vole izjednačavati.

MONITOR: U Americi već počinju protesti raznih grupa. On ima manju podršku građana nego što je u startu imao Obama. Hoće li Tramp moći da ostvari i svoju viziju Amerike i njene nove uloge u svijetu, ili će praviti pragmatične zaokrete?
JAKIĆ: Obama je bio predsjednik koji je dočekan s velikim nadama, pretjeranima kao što se pokazalo. Od njega se mnogo očekivalo, krenuo je putem koji je obećavao, sjetite se samo čuvenih govora u Kairu i Pragu, ali nakon toga postao je definitivno zarobljenikom sistema i završio mandate s poraznom bilancom: bombardirao je više zemalja nego planetarno nepopularni, da ne kažem omraženi George Bush mlađi. Od Trumpa, se ne očekuje ništa ili se očekuje najgore. Možda nas pozitivno iznenadi, ne znam, ne bih se usudio prognozirati. Čini mi se da je čovjek koji će pokušati upravljati čvrstom rukom, na što je naučio u svijetu biznisa. Hoće li mu to poći za rukom, ovisi o tome čije će interese svojim potezima ugroziti.

MONITOR: Ukoliko Amerika krene putem koji je najavio Tramp, kako će se to reflektovati na međunarodnu političku scenu – na Rusiju, Kinu, islamski svijet i Evropu?
JAKIĆ: Citirao sam već njemačkog šefa diplomacije i mislim da je on potpuno u pravu, dapače da je jedan od rijetkih koji shvaća potencijalne domašaje smjene u Bijeloj kući. Naravno, Trump prije svega mora uvesti red u svoju ekupu, gdje ima i ljude koji zagovaraju stavove prilično udaljene od njegovih, pogotovo kada je u pitanju odnos s Rusijom. Što se tiče njegovih izjava o Evropi i NATO, ne znam zašto se digla tolika dreka, odnosno znam: netko se usudio reći istinu. NATO je zastario? Pa naravno da jest. NATO je produkt i relikt hladnoga rata, stvoren u uvjetima bitno drugačijima od današnjih, mada su se neki dobrano trudili da takve uvjete vrate. Evropska će se unija raspasti, jer će biti još zemalja koje će slijediti primjer Britanije? Nisam baš siguran da će biti tako, ali da je EU u ozbiljnoj krizi i da zbog toga gubi na privlačnosti za svoje članice, pa to je posve jasno. Islamski svijet ne bih nikako izjednačavao s radikalnim islamskim terorizmom, džihadizmom zapravo. Ako Trumpu uspije stvoriti efikasnu svjetsku koaliciju za borbu protiv tzv. Islamske države, učinit će u prvome redu uslugu islamskom svijetu, jer će sa njega skinuti hipoteku terorizma. Jedino što mi se ne sviđa u Trumpovim vanjsko-političkim najavama, to je njegov odnos prema Kini. Kinu ne valja podcjenjivati i s njome treba tražiti način nastavljanja partnerskih odnosa, a ne ići na konfrontaciju.

MONITOR: A kako na naš region?
JAKIĆ: Trumpova će vanjska politika, grubo rečeno, biti u osnovi izolacionistička, odnosno polazit će od toga što je u interesu Sjedinjenih Država. A nikakva nova zaoštravanja, nikakva konfrontiranja na jugoistoku Evrope nisu i ne mogu biti u američkom interesu. Baš kao što nisu ni u ruskome. Dakle, ne budemo li nekom novom krizom primorali SAD da nam poklanjaju veću pažnju, možemo očekivati korektan odnos i ništa više od toga. Trumpovoj Americi sasvim sigurno ne trebaju kao ,,strateški partneri ili saveznici” državice izrasle na području nekadašnje jugoslavenske federacije.

MONITOR: Dolazi li vrijeme autoritarnih lidera, kojima neće biti u prvom planu briga o ljudskim pravima i pravima manjina?
JAKIĆ: Ponovit ću: očekujem da će Trump pokušati upravljati čvrstom rukom, jer je tako naučio postupati u svijeti biznisa. Da li to nužno znači zanemarivanje ljudskih i manjinskih prava? Ne mislim tako. I opet se vraćam njegovom inauguracijskom govoru kojega je – usput budi rečeno – sam pisao. I podsjećam na rečenicu: ,,Možemo mi biti crni, smeđi, ili žuti, ali svima nama u venama teče ista crvena krv”. Dok ne dokaže suprotno, smatrat ću to njegovim zavjetom poštovanja jednakosti svih ljudi, bez obzira na bilo kakve razlike. Osim toga, podsjetio bih vas na još nešto. Još prošloga ljeta, kada je prihvaćao republikansku nominaciju za predsjedničkog kandidata, izričito je obećao punu zaštitu homoseksualnoj zajednici. I zahvalio na aplauzu što ga je nakon te rečenice dobio. Populizam? Demagogija? Nije isključeno. Ali, dok njegova djela ne demantiraju ono što je govorio, preferiram ostati umjereni i znatiželjni optimist.

MONITOR: Sve se češće govori i o mogućem raspadu Evropske unije. Kakvi su izgledi da se to desi?
JAKIĆ: Evropska unija se mora vratiti svojem izvorištu. Njezin bi raspad bio potencijalno vrlo opasan i otvorio bi vrata mogućnosti novih oružanih sukoba na Starome kontinentu. Upravo zato je bitno shvatiti što znači ujedinjena Evropa i kakva je njezina važnost, ne samo za nas, nego i za generacije što dolaze. Ne vjerujem da će se Unija raspasti, ali ne mislim ni da bi bilo dobro da nastavi životariti u sadašnjem stanju, objektivno razjedinjena i sve više podložna nacionalizmima koji su izmiljeli iz svojih mišjih rupa i nagrizaju temelje onoga što su zamislili ljudi koji su upoznali užase Drugog svjetskog rata. Vjerujem da nova američka vanjska politika neće više negativno djelovati na EU, poticanjem radikalizma u tzv. tranzicijskim zemljama i koristeći ih kao prvu liniju fronte u novome hladnom ratu što su ga Obama i Hillary Clinton otvorili s Rusijom.

MONITOR: Ukoliko dođe do raspada EU kakve bi to posljedice imalo u Evropi, posebno u našem regionu?
JAKIĆ: To je posve hipotetsko pitanje i mislim da ne bi imalo smisla praviti bilo kakve spekulacije na tu temu. Ponavljam: nadam se i vjerujem da će Evropska unija opstati, ali da bi opstala – mora se i promijeniti.

MONITOR: I u našem regionu jačaju desne snage, nacionalizmi, vraća se retorika ratnih devedesetih… Prijete li nam novi sukobi?
JAKIĆ: Da ima onih koji bi već sutra najradije u nove ratove – ima ih. I to ne samo na jednoj strani. Da se prave računice, pa i u medijima, tko bi koga porazio i tko ima bolje naoružanje – točno je. Da većina, ni u jednoj državi regije, ne želi rat, u to sam siguran. Samo, tko je kada pitao većinu što misli? Nema političke volje da se stane na kraj sve zapjenjenijim nacionalizmima, nerijetko i profašistički obojenima, jer se režimi pojedinih država hrane time što potpiruju antagonizam prema drugim državama i što šire predrasude prema njihovim narodima. Kako tome stati na kraj – ne znam. Jer, svi smo mi te režime izabrali na slobodnim, demokratskim izborima.

MONITOR: Kako će se po Vašem mišljenju okončati sve zategnutiji odnosi između Hrvatske, Srbije i BiH?
JAKIĆ: Čim bude postojala politička volja da se krene na kolosjek normalnih odnosa i da se sporovi rješavaju pregovorima, a ne razmjenjivanjem optužbi i prijetnji kroz medije, bit će stvoreni i uvjeti da se stvari normaliziraju u trokutu Beograd-Zagreb-Sarajevo. Ponavljam uvijek iznova: bez političke volje da se tako radi, ostat ćemo u začaranom krugu međusobnih napetosti i potencijalnih sukoba, ne nužno oružanih. Sukob je, na kraju krajeva, i to ako na nekoliko dana zatvorite granicu sa susjednom državom.

MONITOR: Kakve su šanse da se u regionu bolje povežu antinacionalističke snage i alternativni pokreti?
JAKIĆ: Slabe, jer ni u okvirima pojedinih država ne prepoznajem volju i sposobnost povezivanja, koordiniranja i zajedničkog djelovanja onih koji bi morali biti na istoj liniji razmišljanja.

Evropa se izgubila

MONITOR: Sve su učestalija upozorenja da je svijet u nekotrolisanom haosu, da u Evropi jačaju desnica, pa i fašizam. Šta nas čeka u doglednoj budućnosti?
JAKIĆ: Teško pitanje na koje – mislim – nitko nema odgovora. Svijet jest u kaosu koji je dobrim dijelom posljedica dosadašnje američke politike globalnoga intervencionizma. Predstoji nam period prestrojavanja – da li u novi kaos, ili u novi red, odnosno poredak, ne bih se usudio predviđati. A Evropa se definitivno izgubila, izgubila je, zaboravila smisao projekta koji ju je trebao ujediniti, izgubila je sposobnost da prepozna koliko je važnije da evropski identitet i evropski interes dobiju prednost nad pojedinačnim, nacionalnim interesima. To jest u suprotnosti s Trumpovom doktrinom ,,Amerika – prije svega”, ali samo dotle, dok ne shvatimo da bi naša krilatica trebala biti ,,Evropa – prije svega”, a ne, govorim nasumce, ,,Britanija, Njemačka, Francuska, Italija, Poljska, Mađarska – prije svega”. Razjedinjeni ne predstavljamo ništa – u gobalnim okvirima. Ujedinjeni možemo biti zanimljiv i potreban partner i Americi, i Rusiji, i Kini, i Indiji i da dalje ne nabrajam. To, naravno, podrazumijeva da evropski projekt treba oteti iz ruku bruxelleskih činovnika i jedva prosječnih političara kakvi danas ,,gospodare” evropskom scenom i da taj projekt u svoje ruke moraju uzeti ljudi s vizijom, slični onima koji su i osmislili ujedinjavanje Evrope. Siguran sam da takvi ljudi postoje. Ako me pitate hoće li dobiti šansu, onda je odgovor: nisam uopće siguran da hoće.

Tužni kraj novinarske profesije

MONITOR: Kao dugogodišnji novinar šta mislite o današnjim medijima i novinarima. Jesu li propaganda i senzacionalizam protjerali profesionalizam?
JAKIĆ: Pravo je pitanje danas: tko su ljudi koji se nazivaju novinarima. Uz sve rjeđe izuzetke, a njima svaka čast, danas su novinarsku profesiju uzurpirali propagandisti, lovci na senzacije i ekskluzive (koje nerijetko dolaze iz obavještajnih službi). Tužni kraj jedne nekada časne i za slobodno društvo toliko potrebne profesije, ali u isto vrijeme i logična posljedica uvjeta u kojima je sve roba i u kojima se vrijednost bilo čega, pa i informiranja, mjeri isključivo novcem.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

ZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI POSLANIK: Sadašnji vladari nedorasli društvenim potrebama

Objavljeno prije

2 dana

na

9 Juna, 2023

Objavio:

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila

 

MONITOR: Krajem sedmice su vanredni parlamentarni izbori, prvi nakon Đukanovićevog odlaska sa političke scene. Šta bi ti izbori mogli da nam donesu?

PEJOVIĆ: Nakon pada tridesetogodišnje autokratije je za očekivati podrhtavanje terena. Biće tu različitih uspinjanja i padova, pa očekujem prijevremene izborne cikluse, uslijed nestabilnih Vlada. Na žalost i na ove izbore idemo po starom izbornom sistemu glasanja za liste, umjesto za imena, što liderima opet daje pravo koje im po Ustavu ne pripada, da sami kreiraju sastav parlamenta.

MONITOR: A šta bi trebalo, odnosno šta je ono što se mora mijenjati?

PEJOVIĆ: Trebaju nam ozbiljniji ljudi u politici, sa više znanja i odgovornosti. Rezervisan sam prema  mlađoj generaciji političara.  Premijer koga parlament opozove, no on za to ne haje, već tehnički mandat posmatra kao redovno stanje. Bivši gradonačelnik Podgorice koji budući poražen na izborima,  mjesecima boravi u kancelariji iščekujući da Ustavni sud odluči o očigledno nebitnim prigovorima na izborni proces. Kažnjava građane neorganizovanjem novogodišnjeg bazara, jer zaboga  nijesu bili svjesni uloge i značaja vladavine DPS-a. Tu je i predsjednik partije Evropa Sad, koji predviđa bankrot javnih finansija, ali i obećava rast zarada. Kao da su  javne finansije i  zarade u paralelnim univerzumima, te jedno  drugo ne tangiraju. Ovih primjera svakako ima još, i manifestacija su “spirale negativnog rada institucija”. Na žalost, i dalje smo jedna od  najsiromašnijih država u Evropi.  Nalazi Svjetske banke i UNICEF ukazuju, da oko 99 hiljada građana Crne Gore živi sa manje od 5,12 eura dnevno. To su poražavajući nalazi.

Ako je istorijska dijalektika iz neznanih razloga nagrađivala Crnu Goru liderima i vladarima, koji su svojim kapacitetima daleko prevazilazili društveni kontekst iz koga su proizašli, rekao bih da nas je ova “nafaka”  napustila. Istini za volju i globalno je prisutna kriza liderstva.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALIJA BEHRAM, NOVINAR I POLITIČKI ANALITIČAR, MOSTAR: Presudom  Stanišiću i Simatoviću otvara se novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske

Objavljeno prije

2 dana

na

9 Juna, 2023

Objavio:

U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog svijeta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije

 

MONITOR: Međunarodni mehanizam za krivične sudove (MMKS), odlukom Žalbenog vijeća osudio je bivše čelnike SDB Srbije, Jovicu Stanišića i Franka Simatovića, na po 15 godina zatvora. Proglašeni su krivim za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u šest mesta u BiH i jednim u Hrvatskoj. Kako se reagovalo u BiH?

BEHRAM:  Dijelim mišljenje sa brojnima u Bosni i Hercegovini koji smatraju da je nakon skoro dvije decenije dugog sudskog procesa pred Međunarodnim mehanizmom za krivične sudove (MMKS) u Hagu odlukom Žalbenog vijeća konačno izrečena istorijski važna presuda čelnicima srbijanskih obavještajnih službi, Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću. U BiH nije bilo možda i očekivanog likovanja i trijumfalizma, ali je presuda sa najvažnije pravne adrese u svijetu pozdravljena sa olakšanjem i odobravanjem u velikom dijelu javnosti. Sa više adresa, ona je protumačena kao jasan pokazatelj agresije koju je Srbija izvršila na BiH. Sa brojnih adresa političkih stranaka koje se deklariraju kao probosanskohercegovačke, poput – recimo, Naše stranke, „presuda bivšim čelnim ljudima državne bezbjednosti Srbije predstavlja najsnažniji pravni pečat na sve dosadašnje dokaze o Srbiji kao agresoru na BiH…“ Brojni građani, takođe pozdravljaju istrajnost Tribunala bez čije uloge bi danas bilo nemoguće ustanoviti barem minimum saglasnosti o događajima koji su prethodili, uzrokovali i doveli do ratova 90-tih godina. Sa više adresa izrečen je stav da je presuda Stanišiču i Simatoviću, zapravo, konačna pravna osuda projekta „Velike Srbije“. U BiH javnosti nije malo onih koji smatraju da je to i presuda aktuelnom projektu takozvanog „srpskog sveta“, iza kojeg takođe stoje sadašnje obavještajne i političke strukture Srbije. Munira Subašić, predsjednica Udruženja majki enklava Srebrenica i Žepa, podsjeća da mnoge majke Srebrenice i cijelog Podrinja nisu doživjele ovu Hašku presudu, ali ona utire put preživjelim žrtvama da se izbore za pravdu koju čekaju skoro tri decenije. „Uvijek smo govorili: bez istine nema pravde, bez pravde nema pomirenja “ – kaže Munira Subašić najavljujući razgovore u UN i na drugim relevantnim adresama uključujući Srbiju, kako bi se nakon ovako važne presude otvorili razgovori i tražila pravična ratna odšteta za žrtve. „Mi smo tužili Vladu Nizozemske, nema sumnje da ćemo tako uraditi i kada je riječ o odgovornosti Srbije i Republike Srpske“ – poruka je Munire Subašić.

MONITOR: Može li se očekivati da Srbiji, kao posljedica ove presude, bude „ispostavljen račun“?

BEHRAM: Ovako utemeljene i presuđene činjenice sa najvažnije pravne adrese u svijetu, otvaraju potpuno novo poglavlje u odnosima BiH, Srbije i Hrvatske kada je u pitanju pravno tretiranje događaja iz bliske prošlosti. Iako su godinama postojali mnogi ubjedljivi navodi o umiješanosti vojnih i policijskih struktura Srbije u dešavanja u BiH 90-tih, ovo je prva sudska presuda koja to nedvojbeno utvrđuje i nepobitno pravno dokazuje i potkrepljuje. Dakle, Stanišić i Simatović su jedini srpski zvaničnici koje je sud UN-a – kao arhitekte rata, osudio za umiješanost u zločine u BiH. Stanišić je nesumnjivo kao kreator bio na čelu piramide zločina u regiji, a Simatović najdirektnije komandovao policijskim i paravojnim formacijama sastavljenim od iskusnih profesionalaca ali i bitangi i kriminalaca puštenih iz zatvora u zamjenu za „patriotski angažman“ na terenu gdje su vršeni ratni zločini i sprovođen plan za progon nesrpskog stanovništva. „Crvene beretke“, „Škorpioni“, Arkanovi „Tigrovi“, „Beli orlovi“, Srpska dobrovoljačka garda, kosovski „Šeširići“ i brojne druge paravojne formacije nazivane su najčešće i „frenkijevcima“, po njihovom zapovjedniku Franku Simatoviću Frenkiju. Haškom presudom potvrđeno je učešće državnih organa Srbije u oružanom sukobu u BiH i Hrvatskoj. Tužbe protiv Srbije najavljuje i Hrvatska, a tek treba vidjeti kako će se u ovoj pravnoj stvari odrediti državni organi BiH.

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

1 sedmica

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

MONITOR: Pozvali ste članove Vlade, predsjednike opština i direktore državnih preduzeća da ne održavaju izborne aktivnosti. Ko su oni koji to čine?

KOPRIVICA: Najzanačnije anomalije ovog procesa nalaze se u zloupotrebi državnih resursa, partijskom zapošljavanju, netransparentnom finansiranju partija i funkcionerskoj kampanji.

Zato smo pozvali državne funkcionere i funkcionerke na svim nivoima da od danas, do dana izbora, ne održavaju javne aktivnosti koje se na bilo koji način mogu podvesti pod funkcionersku kampanju. U duhu potpisanog Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju, željeli smo da se i državne institucije, na svoj način, „pridruže” inicijativi i daju svoj važan doprinos raskidu sa prethodnim lošim praksama.

Zadatak svakog demokratskog društva jeste da razlika između partijskih i državnih aktivnosti bude jasna, vidljiva i uređena zakonskim normama. Da partije ne prisvajaju državni novac, projekte i aktivnosti kao svoje. Kako to kod nas još nije slučaj, smatramo da ovom vrstom dobrovoljne aktivnosti možemo napraviti važan korak naprijed.

Naša inicijativa nije uperena protiv učešća u kampanji funkcionera koji se nalaze na listama. Mi želimo da se odvoji politička promocija i kampanja od obaveza državnih institucija. Želimo da javnost dobro razumije šta funkcionerska kampanja zapravo znači i da pri svakom nastupu ovog tipa sebi postavi dva pitanja: prvo, da li je konkretna promotivna aktivnost nešto bez čega se ne može, odnosno da li će njenim izostankom biti propuštena neka važna prilika za razvoj države; i drugo, da li bi ta aktivnost mogla biti ostvarena bez javnog eksponiranja i/ili prisustva javnog funkcionera.

I kad postavite ta dva pitanja, vidjećete da većina predizbornih aktivnosti funkcionera zapravo jeste primitivna funkcionerska kampanja. Da se radi o izostanku političke kulture i poštovanja demokratskih principa fer kampanje. I da je to pojava koja je naslijeđena od prethodne vlasti, a usavršena u posljednje tri godine.

Ostaje nam da vjerujemo da se sa promjenom političke scene mijenjaju i građani i građanke i da će ove aktivnosti početi izazivati drugačiji efekat nego ranije: otpor, revolt, aktivizam i kažnjavanje na izborima.

MONITOR: CDT je radio istraživanje o predizbornim manipulacijama. Koliko je ova kampanja time opterećena?

KOPRIVICA: Tim našeg portala Raskrinkavanje.me zabilježio je dezinformacije i u ovoj kampanji – lažna istraživanja, fabrikovanje izjava i pristrasnost dijela medija, pojavljivanje novih, neregistrovanih portala i davanje prostora samo favoritima uredničke politike. Ipak, kada uporedimo ovu kampanju sa onom za predsjedničke, pa i lokalne izbore, dezinformacija ima znatno manje. Čak i na društvenim mrežama, osim standardnih političkih prepucavanja i uvreda između pristalica i partijskih botova, nema onoliko dezinformacija kao u martu. Cjelokupna slika na ovom polju je bolja i zbog manjeg interesovanja tabloida iz Srbije za ovaj izborni proces. Za razliku od prethodnih izbora još uvijek nema specijalnih emisija o crnogorskim izborima i posebnih rubrika na portalima, iako, naravno, pojedine liste dobijaju mnogo više prostora nego druge. Ipak, ovo ne možemo pripisati nekom napretku medija, poštovanju standarda, razvoju svijesti i savjesti, jednostavno su tabloidi u regionu trenunto okupirani dešavanjima na Kosovu pa im naši izbori nisu u vrhu agende.

MONITOR: Neke prakse se ne mijenjaju. Izbori se održavaju po starim pravilima, a izborna reforma je jedno od predizbornih obećanja. Koliko će to uticati na izborni proces?

KOPRIVICA: Nadamo se da će izbori zanimati političke partije i nakon 11. juna,  jer je to period kada bismo mogli da riješimo sve one probleme na koje godinama unazad upozoravamo. Izborna reforma bi morala da bude prioritet novog sastava parlamenta. Tada je potrebno uložiti značajan napor i energiju kako bi se postigao konsenzus vlasti i opozicije i naši izborni zakoni konačno uskladili sa demokratskim standardima. U ovoj godini nijesu postojali uslovi i mogućnost da se radi na reformi izbornog zakonodavstva, ali smo pojedine izjave predstavnika partija i potpisivanje Kodeksa za fer i demokratsku izbornu kampanju doživjeli kao opredjeljenje da se krene u rješavanje spornih pitanja koja opterećuju izborni proces u našoj zemlji.

Od izbora do izbora se pokazuje koliki je problem to što nam izbore sprovede institucije koje direktno kontrolišu političke partije i što imamo nesređen birački spisak s kojim su povezani problemi neažurnosti registara prebivališta, registra državljanja i matičnog registra umrlih. Dalje, imamo slučajeve medijskog, političkog i finansijskog uplitanja u izbore sa strane, koji, očigledno, nijesu pretjerano interesovali naše izabrane predstavnike, a zloupotrebe javnih resursa, posebno kroz partijsko zapošljavanje i funkcionersku kampanju, su potpuno normalizovane.

Dobra vijest je da za ove probleme imamo predloge rješenja koja su oprobana i dokazana u mnogim demokratskim zemljama. Ali kako bi se to usvojilo, najmanje dvije trećine budućeg sastava parlamenta treba da sjedne i napravi dogovor.

Važno je potcrtati da izbori ne predstavljaju neko tehničko pitanje, već izvor legitimiteta svake funkcije, institucije i javne politike. Ipak, pristup koji su demonstrirale naše političke partije jasno pokazuje da je njima odgovarao status quo i one su dobro znale da iskoriste različite anomalije i pravne praznine kako bi pribavile političku korist.

Političke partije su često znale da potvrde da je izborne reforma neophodna, ali uvijek kada bi došlo vrijeme da se ona sprovede, naše poslanici i poslanice su imali preča posla.

Sjećate se da je sadašnja vlast, dok je bila opozicija, vrlo glasno i često pred parlametarne izbore 2020. obećavala da će sprovesti izbornu reformu, ona je čak našla mjesto i u ekspozeu dva premijera od tada, ali nažalost reforma je ostala upravo tu, na papiru. A bio je očit nedostatak političke volje i sa strane opozicije. Podsjetiću da su u jednom trenutku dvije najveće partije vlasti i opozicije, DF i DPS u isto vrijeme bojtkovale parlament kada je trebalo raditi u Odboru za izbornu reformu, što dovoljno govori o odnosu prema ovom ključnom pitanju i za našu unutrašnju demokratiju i za članstvo u EU. Normalno je da postoje politička razmimoilaženja, ali ne i da to parališe ključne reformske procese.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo