Povežite se sa nama

PERISKOP

Bačanovići

Objavljeno prije

na

Malo je u Bosni i Hercegovini porodica koje imaju umjetnički potencijal kakav ima porodica Bačanović.Milivoje Bačanović, koji je nakon završene Pomorske trgovačke akademije u Dubrovniku i Kotoru, studirao solo pjevanje u Italiji na Konzervatoriju Rosini u Pezaru,bio je i ostao u povijesti jedan od sinonima i simbola uspješnosti Opere Narodnog pozorišta Sarajevo.

Milivoje Bačanović ostao je vjeran sarajevskoj opernoj kući od njenog osnivanja 1946.,u koju je došao iz Centralne umjetničke trupe USAOJ-a Ivo Lola Ribar,iz Beograda, sve do penzioniranja. Jednu je umjetničku sezonu proveo u zagrebačkoj Operi,gdje je držao prvačke baritonske partije u sezoni 1955/56.

Gostovao je u nizu inozemnih opernih prestižnih kuća, te u svim jugoslavenskim opernim teatrima.

Bačanović je dao golemi doprinos pedagogiji, jer je na poziv Sarajevske opere davao časove mladim opernim pjevačima.Zanimljivo je da je u prebogatoj umjetničkoj karijeri ovaj operni prvak imao iznimne uspjehe i u interpretaciji širokog repertoara zabavnih,narodnih i starogradskih pjesama.

Godine 1971. u okviru velike izložbe Umjetnost na tlu Jugoslavije (Pariz, Gran Pale 1971.) Milivoje Bačanović je sa Ljiljanom Molnar Talajić i Mladenom Pozajićem dao izniman doprinos ovoj prezentaciji jugoslovenskog umjetničkog stvaralaštva.

Brojne nagrade i priznanja u Jugoslaviji i u inozemstvu pripale su ovom opernom prvaku, između ostalih i Dvadesetsedmojulska i Šestoaprilska nagrada, a tu su i Orden rada sa zlatnim vijencem i Orden rada trećeg reda i drugog reda…

Umjetničku lozu Crnogoraca Bačanovića, koji su dali značajan poticaj umjetničkom stvaralaštvu u Sarajevu nastavlja Milivojev sin Branko, najznačajniji grafički dizajner i jedna od perjanica likovnog stvaralaštva uopće u BiH.

Ovjenčan brojnim internacionalnim priznanjima u oblasti grafičkog dizajna posljednjih godina Branko Bačanović djeluje slikarski, grafički i proširenomedijski.

Novinarstvo najmlađeg iz ove sjajne tvoračke obitelji, Vuka Bačanovića, domeće posljednjih godina ozbiljne i prestižne poene ovojporodiciobdarenojraznolikimtalentima.

Zanimljivo je da se fenomenom ove crnogorske porodice u Sarajevu nije ozbiljno bavila umjetničkakritika niti u BiH niti u Crnoj Gori.

Zato je ovaj zapis o Bačanovićima tek mali dio u mogućem valoriziranju njihovih nevjerojatno velikih postignuća u oblastima stvaralaštva u kojima su djelovali i djeluju.

Bačanovići su rijetko uspješna obitelj koju umjetnička kritika i u budućnosti treba izučavati kao svojevrstan fenomen.

Stvaralaštvo Bačanovića je ugradilo ozbiljne alem kamenove i u crnogorsku, ali jednako i u bosanskohercegovačku opernu i likovnu umjetnost, kao i u suvremeno novinarstvo u bh. printanim medijima.

Baviti se fenomenom ove obitelji znači slijediti najprogresivnije staze i tokove umjetnosti na južnoslavenskim prostorima uopće.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Pjesnik Mostara u Ekseteru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mišo Marić je pred fašizmom morao odseliti u engleski Ekseter. Povremena tugom”ovijena” pisma koja iz tog engleskog grada stižu govore koliko je pjesnik tužan zbog tragične svoje, ali i sudbine hiljada drugih Mostaraca. Vremešan pjesnik Mostara samuje u maglinama i kišama engleskim…

 

Mišu Marića,pjesnika i novinara tko ne poznaje taj ne zna ništa o Mostaru,a bojim se da malo ili ništa zna o književnosti…Rodjen u Bosanskoj krajini,afirmiran u negdanjoj mostarskoj Slobodi ,zaslužan za česte posjete dvojice velikana književnosti iz Vojvodine, Pere Zupca i Mike Antića gradu na Neretvi ovaj je pjesnik,u mladosti i bohem,najprije uspio izgraditi ozbiljan pjesnički profil, a zatim pomoći i brojnim hitmejkerima bosanskohercegovačkim da njihova muzika dobije odgovarajuće stihove…

Tačno je da je Kemal Monteno za života bio ne samo odličan interpretator zabavne muzike nego i cijenjen i tražen,u jugoslavenskim razmjerama, kompozitor. Monteno nikada nije dvoumio kada je u njegovoj imaginaciji”prozujala” melodija koja mu se doimala kao budući hit…Sjedao je Kemica u kola, pa”trkom” u Mostar, na Rondo kod svoga Mišela… Dok ih kelner poslužuje u čuvenoj “dašćari” na Rondou Monteno otpjeva Mariću melodiju…Prisustvovao sam jednom karakterističnom detalju;koliko su se dva stvaraoca”mirisala”, koliko je bila snažna kemija medju njima,Marić, naprasno, prekida Montena i počinje već recitirati stihove…Tako su nastali brojni hitovi.Malo je poznato da je Kemal Monteno inače veliki navijač Fudbalskog kluba Sarajevo (uostalom otac mu Aldo bio je zaposlenik na stadionu Koševo, gdje je popularni kantautor i odrastao)  komponirao himnu mostarskog Veleža. Naravno na molbu svoga mostarskog jarana Miše Marića…

Samo onaj tko je dobro poznavao”predratnog”Marića mogao je i danas može ispričati nevjerojatno duhovite skaske i dijaloge ove dvojice umjetnika…Nažalost svih nas koji smo bili i ostali istinski vjernici LJEPOTE Montenova se životna storija okončala prerano…A Marić je pred fašizmom morao odseliti u engleski Ekseter. Pjesnik koji je tako raspjevano govorio o mostarskom suncu,Neretvi,o Aleksi Šantiću morao je u egzil u daleki hladni i kišoviti Ekseter…Povremena tugom”ovijena” pisma koja iz tog engleskog grada stižu govore koliko je pjesnik tužan zbog tragične svoje ,ali i sudbine hiljada drugih mostaraca.Zamuklo je ono”cvrkutavo” pero Miše Marića. Vremešan pjesnik Mostara samuje u maglinama i kišama engleskim. Eto, pa ne napiši ovo Gojeru kao skicu druga mi dobrog, predobrog…

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo