Povežite se sa nama

PERISKOP

Politički embargo na istinu

Objavljeno prije

na

Premijerka Srbije Ana Brnabić u intervjuu datom DW negirala je genocid u Srebrenici. Tragično i zapanjujuće za premijerku Srbije, koja pretenduje da bude članica Europske unije, i da bude, čak, predvodnik najpozitivnijih procesa u regionu…

Nije Brnabićeva prva osoba koja negira da je u Srebrenici počinjen genocid, koji su dokazali i presudili međunarodni sudovi. Premijerka Brnabić je samo dio kontinuiteta prekodrinskih pokušaja da se istina o monstruoznom genocidu verbalno i na svaki drugi način pretvori u laž državne propagande koja bi da sakrije genocid.

Kad se uzme u obzir broj godina zatvora na koje su osuđeni pojedini naredbodavci poslednjeg genocida u dvadesetom vijeku, pa i eksplikacije presuda haškog tribunala, čovjek ne može vjerovati da neko ima obraza da izgovori negaciju genocida u Srebrenici.

Ali, ako se zna da je svojedobno sam Dobrica Ćosić govorio o laži kao efikasnom sredstvu srbijanske politike kroz istoriju, onda mišljenje jednog politički objektivno malog igrača, svojevrsne izgovaračice misli njenih šefova i krunskih igrača recentne srpske politike predstavlja samo pitanje kontinuiranog procesa zamjene istine za svespasonosnu laž, to je samo novi dokaz o neiskrenosti verbalizama današnjeg političkog Beograda, koji se ne udaljava od Miloševićeve političke matrice, pa i metoda njegovog pragmskog djelovanja.

Ako sagledavamo moralnu dimenziju negacije genocida počinjenog u Srebrenici, onda je najmanja, a potpuno logična mjera da već sutra vlasti u Srebrenici Anu Brnabić proglase nepoželjnom osobom, ne samo na mezaristanu u Potočarima, nego i na teritoriji cijeloga grada mučenika…

Prosto je nevjerovatna šutnja sa kojom bosanskohercegovački političari prate ovaj embargo na istinu, ovaj novi srbijanski nasrtaj na Bosnu i Hercegovinu.

Poslije političke i svake druge ogavnosti poslanice Radikala Vjerice Radete, premijerka Ana Brnabić nedvosmisleno potvrđuje srbijansku politiku koja laž stavlja ispred istine i revidirajući haške presude i istorijske istine dodatno dosoljava nikad zacijeljene srebreničke rane.

Živimo u vremenu i prostoru laži u kojem srbijanski političari koriste i dokazuju Gebelsovu teoriju da deset puta ponovljena laž postaje istina; živimo prokletstvo nekažnjenog negiranja genocida, što bi u svakoj demokratskoj državi u svijetu bilo krivično djelo; živimo vrijeme krivog naukovanja u školama i na fakultetima, što je najbolji put da se strave genocida ponove.

Kako da misle mladi ljudi u današnjoj Srbiji o tome šta se desilo u Srebrenici kad njihova premijerka lažima skriva krvave ruke i djela onih, koji u percepciji nebeskog naroda nerijetko i toliko godina poslije počinjenog genocida bivaju nazivani herojima, kojima se kliče, koji se pojavljuju na njihovim televizijama, o kojima progovara i ruralni deseterac?

Čin Ane Brnabić je čin bez presedana u modernoj istoriji srpskog besrama.

Čin šutnje bosanskohercegovačkih političara je čin kapitulantstva politike u kojoj nema državnika već postoje samo činovnici u provedbi stranačkih i nacionalističkih interesa.

Anti bosanskohercegovačko djelovanje i jednih i drugih!!!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Republikanci i njihovi protivnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povratak naziva republika BIH, otetog četničkom agresijom i nametnutim dejtonskim ustavom ne sviđa se prije svega Miloradu Dodiku, koji radi sve da  država BiH što prije nestane. Ne sviđa  ni ultranacionalistima iz HDZ-ovog parapolitičkog tijela, Hrvatskog narodnog sabora,  najgorljivijim protagonistima ustašoidne politike u BiH

 

Nedavno održani kongres SDA uzburkao je ionako nemirnu bh. političku scenu. Deklaracija koju je Kongres usvojio promovira građansku državu, povratak Ustava Republike BiH, dakle i povratak naziva republika, otetog srbočetničkom agresijom i nametnutim dejtonskim ustavom. To se, naravno, ne sviđa svima onima koji bi željeli nestanak bh. države za sva vremena.

Prije svega ne sviđa se to Miloradu Dodiku, koji na svaki način, iako je formalno član Predsjedništva BiH, radi sve da  država BiH što prije nestane.

Ne sviđa se to ni ultranacionalistima iz HDZ-ovog parapolitičkog tijela, Hrvatskog narodnog sabora, dakle najgorljivijim protagonistima ustašoidne politike u BiH.

Ne sviđa se to ni nekim tzv. građanskim snagama u BiH, jer to nije njihov izum, pa kako bi onda to moglo vrijediti i imati političku validnost.

Elem, niko trenutno osim normalnih i trezvenih građana ne bi da podrži SDA-ovu deklaraciju.

Sve ovogovori o uskosti i neperincipijelnosti jednih i otvorenom antibosanskohercegovačkom djelovanju drugih.

BiH nikog od njih ne zanima, a svi joj javno ili tajno negiraju državotvornost. Smatram da se radi o par ekselance državotvornom dokumentu.SDA nije ni na koji način tražila nametanje ovih rješenja. Ali u BiH nije izgleda nikome stalo do opstanka stoljetne države.

Sramotno negiranje krajnje dobronamjernog dokumenta posljednjeg kongresa SDA pokazuje duboke podjele i na ljevici i na desnici u BiH. Ova bi deklaracija u normalnim demokratskim društvima bila normalna i poželjna stvar. Ali politička zakerala u bh. političkom ambijentu pokazuju političku nezrelost i otvoreno antibosanskohercegovačko djelovanje.

Jadno i sramotno antibosanstvo kojim je na nož dočekana Deklaracija Kongresa SDA.

Ova situacija otvorila je i druga krupna politička pitanja u Bosni i Hercegovini. Prije svega koje su to zapravo patriotske i državotvorne stranke  i  ko u budućnosti uopšte može činiti patriotski i državotvorni blok. Jer, duboke podjele oko ulaska u NATO, čemu se stranke iz Republike Srpske protive, zatim sve snažnije tendencije disolucije iz Hrvatskog narodnog sabora, sve to komplicira političku situaciju u BiH.

Uspavani nevladin sektor i okrenutost građana goloj egzistencijalnoj borbi za ekonomski opstanak samo dodatno komplikuju političku atmosferu. Sve veće prisustvo ruskog, izrazito anti bh uticaja preko stranaka iz Republike Srpske, ali i Čovićevog HDZ-a, prijeti da zapaljivu retoriku pretvori u ozbiljnije unutrašnje sukobe u BiH.

Na jednoj su, dakle, strani republikanci iz SDA, a na drugoj strani uobraženi, nezainteresovani i anti bh. elementi.

Građane ionako niko ništa ne pita.

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

I slikar i scenograf

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hari Ejubović iskazuje nevjerovatan osjećaj za oneobičavanja sasvim realističnih situacija, ali i stavljanje u funkciju realnosti potpuno iz mašte dovedenih prizora. Njegove ptice u i van kaveza sušta su poezija umjetnikove maštovite igre

 

Harija Ejubovića, tuzlanskog slikara, upoznao sam nekih godišta u kojima je tuzlansko Narodno pozorište predvođeno Eldinom Tabučićem imalo za jugoslovenske prilike izniman zamah i let u prostore čiste nepatvoreneumjetnosti.Ejubović je svojom umjetničkom imaginacijom već signalizirao da se radi o stvaraocu razvihorene mašte i visoke likovne kulture. Pokazivao je i sjajan odnos prema pojedinim slikarskim i scenografskim materijalima, od kojih je svojim zlatnim rukama pravio prava mala čuda i likovne senzacije.

Međutim, potpuni ulazak u svijet njegove imaginacije omogućio mi je rad na projektu Malone umire, prema Beketovim jednočinkama i prozama, koje sam autorski oblikovao u predstavu Bosanskog kulturnog centra iz Tuzle. Tada sam shvatio da je ovaj likovni stvaralac više i od slikara i od scenografa, kao pukog teatarskog praktičara.

Hari Ejubović iskazuje nevjerovatan osjećaj za oneobičavanja sasvim realističnih situacija, ali i stavljanje u funkciju realnosti potpuno iz mašte dovedenih prizora. Njegove ptice u i van kaveza sušta su poezija umjetnikove maštovite igre.

Susret sa najnovijim radovima ovog tuzlanskog, bosanskohercegovačkog i europskog umjetnika, jer je Ejubović i ranije i danas, itekako vezan za čudesni umjetnički stratum Praga i češke umjetnosti uopće, pokazao mi je neka potpuno nova smjeranja ovog trajno nadahnutog likovnog magičara.

Ejubović u biću drveta traži inspirativ, pa već izrezane zadivljujuće forme,sjedne strane koristi kao postojani samogovoreći artefakt,a s druge strane urezani dio slika samo njemu pristajućim skladom boja,progovaraju krajnje kozmopolitskim govorom.

Umjetnik je to koji stvara neke samo njemu znane i duboko značeće svjetove.

Nova poetika ovoga stvaraoca ne oslanja se ni na jedan do sada poznati pravac niti izam.On logikom premošćavanja čitavih perioda iz povjesnice umjetnosti ostvaruje nove literarno i likovno relevantne sinteze iz kojih progovara i nadrealno i sirealizam, ali neminovno itvrdazbilja vezana za bh. rural u najširem smislu.

Naravno, kompletan postav novih Ejubovićevih radova,koje bih mogao pozicionirati između citatskog i autocitatskog,kolažnih majstorija i nekog samo Ejuboviću pripadajućeg naiviteta gotovo djetinjeg rasuđivanja,koji se može vidjetina plohama BKC-a u Tuzli, usmjeren je,pak, na ono što bih mogao nazvati kombinacijom čiste likovne duhovnosti i majstorskog uplitanja  primjenjeno-umjetničkih obrazaca.

Ejubović stvara krajnje oneobičajen svijet u kojem je svakom gledatelju dozvoljeno da dograđuje,naravno u dosluhu sa svojim znanjem i imaginacijom, široke i duboke prostore njegovog likovnog angažmana.

Opus je ovo koji kvalitetom i širinama opservacije po mnogo čemu nadvisuje recentnu tuzlansku likovnu scenu.

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Medijske fekalije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada ja kao strasni gutač svega napisanog i otisnutog na novinski papir sve češće odbijam da uz jutarnje kafenisanje,  šta je tek sa onim manje strasnim čitačima, koji se informišu putem interneta ili televizije

 

 

Sve češće odbijam da uz jutarnji ritual kafenisanja pregledam novine,bez obzira iz kojeg dijela bivše nam zajedničke domovine stizale.

Neki dan sam sâm sebi,   u nekom unutarnjem monologu kazao da kada ja kao strasni gutač svega napisanog i otisnutog na novinski papir tako rezonujem, šta li je sa onim manje strasnim čitačima,koji se informišu putem interneta ili televizije.

Televizije sam prestao gledati iz dva razloga: njihove neobjektivnosti  i stranačke pristrasnosti, te krajnje nekvalitetnog ukupnog,a ne tek i samo informativnog programa.

Šta je to što me do te mjere udaljava od medija,i to redom, a ne tek pojedinih?

Količina grubih manipulacija i čistih laži kojima obiluje medijska slika na zemljopisnom,a obezduhovljenom prostoru bivše Jugoslavije je tolika da niko, ko imalo drži do vlastitog dostojanstva i ličnog intelektualnog integriteta, ne može podnijeti poniženje na koje nas prisiljavaju krajnje neodgovorni, a nerijetko neuki i profesiji nedorasli urednički timovi.

Poseban problem je okupacija pojedinih medija od strane kadrova stranaka na vlasti, te potkupljivanje tvoraca medijske slike da nam serviraju isključivo ono što  nacionalne i državne, a sve češće i vjerske vođe žele, odnosno samo ono što je po njihovom vlastodržačkom ukusu.

Već dugo vapim kao čitalac i gledalac da čujem,pročitam i vidim ozbiljan komentar stranački ili državno-vlasnički neostrašćen.

Izgleda da je vrijeme ozbiljnih komentara i ozbiljnih komentatora daleko iza nas,iza ovog nesretnog vremena, čijim smo, nažalost dionicima, a pojedinci i sudionicima.

Namjerno pravim ovu dinstikciju jer ne želim biti dijelom manipulirane mase građana,kojima žurnalistički diletanti i stranački dobro plaćeni medijski činovnici permanentno ispiraju mozak.

Vlastodršcima u svim jugoslavenskim sredinama odgovaraju polupismeni i nepismeni pisci naručenih vijesti i kvazi komentara,koji se ne mogu tretirati drugačije nego kao medijske fekalije. U takvoj situaciji nerijetko sam i sâm bio u poziciji da razmišljam  ima li uopšte smisla išta pisati, kome pisati, za koga, jer  činjenica da mediji koji siju laži i koji su pisani jezikom ulice i podzemlja, imaju prođu mnogo bolju od onih rijetkih, koji se bore za istinu i za eliminaciju laži inajgrubljih falsifikata, govori sama za sebe.
Današnja medijska slika naših sredina, odnosno sredina koje komuniciraju jezikom koji svi razumijemo, je ustvari civilizacijski sunovrat,  trijumf duha palanke i poraz onih snaga u našim južnoslavenskim sredinama koje imaju svijest da je jedini spas iz ovih političkih i kulturnih nedođija u koje smo uvedeni protiv svoje volje pisati i govoriti istine i demontirati laži na svaki način.

Zavedenost medijima čitalaca, slušalaca i gledalaca je tolika da uspjevaju samo neuki, neobrazovani i najčešće nedotupavni poslušnici,koji savjestostavljaju pred vratima svojih partijskih i državnih šefova i kojekakvih moćnika.

Raskinuti sa ovakvom medijskom okupiranošću svih naših sredina značilo bi ozbiljno ozdravljenje društava i država…Ali, ko je taj ko to može napraviti? Taj se nažalost ne vidi niti na dalekom horizontu. A sve dotle dok se ne raščisti fekalizirano ostrašćena, debelo potkupljena novinarska diletantska bagra bićemo svi zajedno zarobljenicima neviđene manipulacije u svakom pogledu.

Pobjedu nad medijskim fekalijama trebali bi svi građani koji iole misle o budućnosti sebe, a osobito svoje djece, staviti u prvi plan i boriti se za to do zadnjeg atoma snage.

U suprotnom, i dalje nam se crno piše.

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo