Povežite se sa nama

PERISKOP

Slikkar stvarne nestvarnosti

Objavljeno prije

na

Među bosanskohercegovačkim slikarima Borko Močević je apsolutna posebnost.Njegov slikarski doprinos savremenoj bh. likovnoj umjetnosti je posljednjih godina znatno dinamizirao ne samo ovdašnju nego i regionalnu likovnu scenu i to na više planova. Ostajući dosljedan u izboru motiva, ali i slikarskim tehnikama kojima ostvaruje svoje slikarske fantazme, Močević je imao u zanatskom smislu konstantu,i onda kad slika male formate i kada se razbokori na većim plohama. Močević koristi tvrdu podlogu,najčešće šperploče da bi svoj umjetnički rafinman prenio do publike koja je itekako prihvatila i prihvata njegovo stvaralaštvo.

Močević pozicionira stvari i motive iz naše stvarnosti,ali njegova tvoračka oneobičavanja stalno tendiraju ka nestvarnom i onostranom svijetu. On,zapravo, slikajući konja kroz anatomsku strukturu učitava svoj slikarski vjeruju u poeziju odnosa čovjeka i životinje.

Kad,pak,slika motive starobosanske čaršijske stvarnosti slikar se defakto poigrava s povjesnim određenjima,on šalje umjetničke krijesnice o bogatoj povjesti i nesigurnoj sadašnjosti zemljice Bosne.

Strukturu Močevićevih slikarskih prizora prije i iznad svega određuje njegova temeljna crtačka magija…Po mnogo čemu njegov me vehementni crtež podsjeća na virtuozitet crtačke energije velikog , ili, pak, Mostarca Mehe Sefića.

Močević rijetkom samosviješću opredjeljuje svoju imaginaciju na životinjski svijet slikajući briljantnog Bijelog gavrana ili čitave grupe izuzetno uspjelih konja i njihove poezije koju slikar prepoznaje tankoćutnošću svojih poteza.

Njegova odanost ovim motivima kao da dolazi iz gotovo nestvarnih prostora unutarnje lirske Močevićeve osjećajnosti,on jednostavno slika liriku svoga doživljaja.

Do kraja strasno,a slikarski u bojama samo njemu prepoznatljivog svijeta.Močević ni jednog trena nije slikar prostog mimezisa.Njegova mašta nadgrađuje, nadsvođuje običnost realije i sliku odvodi u prostore meke sirealistične (ne)stvarnosti.

Močevićeve slike nisu odraz isključivo zanatske moći,uzoran zanat ovaj slikar koristi da bi otišao iza gole stvarnosti, donoseći na našu gledateljsku trpezu prizore svog unutarnjeg ganglijskog sustava,vodeći nas svojim kolorima od Otranta do crnomorske stvarnosti i sjevernih glečera.

Močevićevo slikarstvo tek očekuje pravu kritičku valorizaciju,ali je zasigurno istinita činjenica da on nije autor preslika gole stvarnosti.

On je slikar nove likovne energije u kojoj podjednako participiraju mašta i realnost koju on vidi u svojoj svakodnevici.

Vrijeme će pokazati da je Močević slikar dvadeset drugog stoljeća.

On ne može da se pomiri sa realitetom, a nije pobornik nikakve pikasovštine!

Vrhunski majstor koji u svom ateljeu u Istočnom Sarajevu stvara nestvarne likovne atrakcije, a autor je i prvog odličnog festivala umjetnosti Art Ist.

Kompletan umjetnik za dvadesetdrugo stoljeće. Zapamtite i pamtite trajno ime Borko Močević.Trebaće vam ako na bilo koji način osjećate umjetnost!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Bogi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bogić Bogičević  naš Bogi, kako ga  većina Sarajlija od milja zovu,  ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju pigmejskim kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imali politički stav

 

Čudne stvari posljednjih se nekoliko godina dešavaju na bosanskohercegovačkoj političkoj ljevici…Ili, pak,možda ja griješim u procjenama…Jedno je sigurno: bilo što da se desi sa bosanskoheregovačkom socijaldemokracijom,ipak,postoji jedna konstanta,jedna okomica. Uz Harisa Silajdžića jedini stvarni državnik u Bosni i Hercegovini je Bogić Bogičević.

Izabrao sam upravo ovaj trenutak kad SDP BiH”kocka” šansu za šansom da dotuče i svoje koalicijske partnere, ali i da “ljute”desničare pošalje u ropotarnicu zaborava,  da u Periskopu pišem o Bogiću Bogićeviću…Čovjek koji je pri raspadu Jugoslavije glasao protiv uvodjenja izvanrednog stanja i kao član Predsjedništva SFRJ izravno spasio pojedine tadašnje republike i gradjane od velikosrpskog vojnog udara nedavno je doživio da mu njegove stranačke kolege iz SDP BIH “izmaknu stolicu” grubo manipulirajući sa nacionalistima. Veliki Bogičević, političar od formata i iznimno moralan čovjek, prozreo je ovu namještenu”igranku” i gospodskim manirom izišao iz političkoga mulja.

Naš Bogi je bio jedino istinsko rješenje za gradonačelnika bh metropole! Danas kad su u SDP BIH primljeni oni koji su Bogiju “nasapunjali dasku” da se oklizne stvari su postale bjelodano jasne : vodjstvo ove stranke izravno je radilo protiv ovoga monumenta čestitosti.

Bogiću Bogičeviću svojevremeno sam posvetio svoju režiju predstave Posljednji iz kaste strasti koja je na zeničkoj pozornici progovarala o velikoj Dolores Ibaruri La Pasionariji. Jer ta LJUDINA zaslužuje mnogo više.,,

Živimo u svijetu varalica. Ali ponoviću:  Bogijevu moralnu okomicu ne mogu polomiti pigmeji, promašeni ljudi !

Naš Bogi, kako ga njemu bliski ljudi i većina Sarajlija od milja zovu ostao je politička okomica, grandiozna poema moralnosti medju kalkulantima i potkupljenim jadnicima koji nisu niti će ikada imati politički stav.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Sarajevska bajka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svetlana Broz je od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica sačinila knjigu Galaksija Gojer. Knjigu koja je više od  moje autobiografije,pa i više od njene osobne impresije. U  Sarajevu je u galeriji  Mak odžana dirljiva promocija te knjige

 

 

U Sarajevu u prostoru Galerije Mak Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti održana je promocija knjige dr Svetlane Broz Galaksija Gojer u kojoj je autorica uspjela napraviti, kombinacijom teatrografskih i drugih literarnih metoda, jedan ozbiljan portret moga života i stvaralaštva u teatru i književnosti.

Svjeta, kako je poetično Svetlanu Broz zvao jedan Rus zabasao na naše prostore, je napravila  od rasutosti teatrografskih i životopisnih činjenica knjigu koja je više od autobiografije, pa i više od njene osobne impresije.

Čvrstinu autorskog stava ispoljila je stavljajući u knjigu tek nekoliko fotosa iz moje posljednje redateljske radnje višestrukio nagradjivane Pijana noć 1918 po Krleži, ali dostatne da i slikovno svjedoči o meni…

Neugodno mi je pisati o sebi pa i knjizi koja govori o mom životu i radu,ali zbog zamamnog rada ispoljenog u kulturologijskom traganju moram i na ovaj način pohvaliti podhvat da se ovako seriozno pisanom knjigom u vremenima svekolike devalvacije umjetnosti ostavi za povijest trag da je nekada postojao stvaralac Gradimir Gojer! Nema sumnje knjiga je pisana za future kada ni mene ni moga djela malo tko će se i sjetiti…

Hvala ti Svjeta, svjetlosti moja u sveopćem mraku i beznadju u kojem živimo!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Doba ponosa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Juče kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade ,navrla su sjećanja… Na čudesno doba, bajkovito

 

Sjedili smo u malom teatarskom bifeu sarajevskog Pozorišta mladih kad je do nas doprla fenomenalna vijest:  Sarajevo je dobilo organizaciju Četrnaestih olimpijskih igara.

Jučer kad je Haris Džinović, pjevač moje mladosti, i kava  u istom dom bifeu,  pozvao puk na Jahorinu da se obilježi četrdeset godina od Sarajevske olimpijade navrla su sječanja…Na čudesno doba, bajkovito. Ne zato što smo bili četrdeset godina mlađi… Ne, već zbog toga što je doba Četrnaestih zimskih olimpijskih igara bilo prije svega  vrijeme jakih ličnosti,kojih, nažalost niti u Sarajevu, a bogme niti u drugim djelovima bivše nam domovine sve teže i sve rjeđe nalazim..

Olimpijada je bila golemi ispit koji je polagalo Sarajevo, koji je polagala Jugoslavija…Sa timom ozbiljnih osoba kojih danas nema, sa istinskim državnikom Brankom Mikulićem, ovaj generacijski projekat ne da je samo uspio. Četrnaeste zimske olimpijske igre postale su mjerilo uspješnosti u svijetu svjetskog olimpizma.

Jarko se sječam svakoga dana sarajevske olimpijade. Sječam se šampiona Jure Franka kome su Sarajlije ispjevali pjesmu:”Eto Jureka sladjeg od bureka…”

Nevjerojatnu atmosferu koju obujmljuju Zetra i Skenderija,olimpijske planine i borilišta, opći porast umjetničkog života tih dana, razdraganih lica na ulicama Šehera…Sve to je trajalo za vrijeme Četrnaestih olimpijskih igara kao nestvarni san. Bajka, veličanstvena bajka,šeherska.

Sad kad obilježavamo četrdeset godina od ove nestvarnosti koja je Sarajevo tih dana učinila centrom svijeta, u mojim ušima odjekuju riječi predsjednika Medjunarodnog olimpijskog komiteta sa spuštanja zavjese na sve te bajkovite prizore:”…Hvala drago Sarajevo!”

Neka ove riječi dragog Huana Antonia Samarana budu epilog ovom Periskopu

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo