Povežite se sa nama

PERISKOP

Blago

Objavljeno prije

na

Blago bh. umjetnosti koje se nalazi u  Bošnjačkom institutu, pokazuje koliko je Adil Beg Zulfikarpašić  pomagao  Bosnu i Hercegovinu za života, a  statutarno pozicionirajući temeljna akta Bošnjačkog instituta ostavio naslijeđe sa razvojnim namjerama, koje moraju ući u anale najuspješnijih umjetničkih poduhvata ne samo u BiH već i u regionu. Blago po mjeri ktitora

 

U Sarajevu godinama djeluje Bošnjački institut, zadužbina, veliki ktitorski projekat Adil bega Zulfikarpašića, koji je začet i djelovanje otpočeo u Švajcarskoj, da bi ga vakuf vlasnik i osnivač prebacio u velebnu zgradu koju je, adaptiranjem nekadašnjeg Hamam bara onkraj sarajevske Katedrale, pretvorio u jedinstveni kulturni centar, koji je uz muzeološke zbirke i galerijsku djelatnost, te prebogatu biblioteku sa hiljadama naslova, postao jedan od najpropulzivnijih u kojem je prisutna i prikazivačka umjetnost i veliki broj muzičkih i književnih programa.

Ovu zadužbinu najviše cijenim zbog slikarskih legata, zbirki slikara i skulptora iz raznih perioda. To je uistinu fascinantan izbor stvarnog blaga koje prevazilazi značaj samog prisustva u prostorima Bošnjačkog instituta i postaje dio najreprezentativnije umjetnosti kojom Bosna i Hercegovina aktivno participira u monumentu europske likovnosti,uopšte.

Okupljanje na jednom mjestu svega najreprezentativnijeg u stvaralaštvu slikara Fuada Arifhodžića, Mersada Berbera, Safeta Zeca zamaman je i hvale vrijedan mega projekat.

Svojevrsna slikarska kronika stradanja Bošnjaka u agresiji na BiH, koju je izvojštio Mevludin Ekmečićizdvaja se svojim vrijednostima.Crtački perfekcionizam u tretmanu tragične stvarnosti toga doba u BiH zaprema široke tematske prostore od pojedinačnih stradanja do kolektivnih logorskih zatočenja i masovnih pogubljenja.

Ekmečić crta i prizore na pojedinim karakterističnim lokalitetima poput višegradske ćuprije na Drini. U njegov slikarski blok vrhunskim crtačkim virtuozitetom ulazi svojevrsna logorologija i prizori stravičnih dugotrajnih mučenja i stradavanja nevinog naroda.

Mevludina Ekmečića,veterana slikarske magije, upućeniji u događanja u likovnosti naših prostora pamte kao rijetko uspješnog direktora nekadašnje Jugoslovenske, današnje Međunarodne galerije portreta u Tuzli.Ovaj veliki slikar, čiji korijeni su vezani za Brčko, crtanjem prizora iz agresije na BiH daje izniman umjetnički akcenat na pokazivanje istine o stradanju u ratu 1992.-1995.

Zbirka slikarskih radova velikog akvareliste Fuada Arifhodžića, koju je vakufu Zulfikarpašića zavještao,uvakufio njegov sin,karijerni jugoslovenski i bh. diplomat, ambasador Nerkez Arifhodžić, predstavlja uistinu raritetan prilog slikarstvu teške, ali izazovne tehnike, akvarela.

Prilozi kolekcije umjetničkog blaga od strane velikog grafičara i slikaraMersada Berbera, člana prestižne Ruske akademije naukai umjetnosti, pokazuju rafinman i nevjerojatno europejstvo ukusa ktitora Zulfikarpašića,dok je prilog Safeta Zeca, čije umijeće krasi i pojedine crkve, a ne samo galerijske prostore Vatikana, vrijednost koju bi poželjele mnoge svjetske galerije ovovremene umjetnosti.

Zulfikarpašić je pod svodovima nesvakidašnjeg atraktivnog zdanja okupio i niz radova mlađih generacija bh. likovnih umjetnika,pa se niti jedna buduća retrospektivna izložba bh. likovne umjetnosti neće moći zamisliti bez radova ove kućekoja brine o svim periodima bh. likovnosti.

Ovo blago bh. umjetnosti nije samo legitimacija Bošnjačkog instituta, to je sad već zasigurno  i bh.  brend, kao svojevrsna komparativna prednost u odnosu na umjetnička bogatstva zemalja regiona, pa i šire.

Sve to pokazuje koliko je Adil Beg Zulfikarpašić aktivno pomagao državu Bosnu i Hercegovinuza života,a  statutarno pozicionirajući temeljna akta Bošnjačkog instituta ostavio naslijeđe sa razvojnim namjerama, koje moraju ući u anale najuspješnijih umjetničkih pothvata ne samo u Bosni i Hercegovini već i u cijelom regionu.

Blago po mjeri ktitora!

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Republikanci i njihovi protivnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povratak naziva republika BIH, otetog četničkom agresijom i nametnutim dejtonskim ustavom ne sviđa se prije svega Miloradu Dodiku, koji radi sve da  država BiH što prije nestane. Ne sviđa  ni ultranacionalistima iz HDZ-ovog parapolitičkog tijela, Hrvatskog narodnog sabora,  najgorljivijim protagonistima ustašoidne politike u BiH

 

Nedavno održani kongres SDA uzburkao je ionako nemirnu bh. političku scenu. Deklaracija koju je Kongres usvojio promovira građansku državu, povratak Ustava Republike BiH, dakle i povratak naziva republika, otetog srbočetničkom agresijom i nametnutim dejtonskim ustavom. To se, naravno, ne sviđa svima onima koji bi željeli nestanak bh. države za sva vremena.

Prije svega ne sviđa se to Miloradu Dodiku, koji na svaki način, iako je formalno član Predsjedništva BiH, radi sve da  država BiH što prije nestane.

Ne sviđa se to ni ultranacionalistima iz HDZ-ovog parapolitičkog tijela, Hrvatskog narodnog sabora, dakle najgorljivijim protagonistima ustašoidne politike u BiH.

Ne sviđa se to ni nekim tzv. građanskim snagama u BiH, jer to nije njihov izum, pa kako bi onda to moglo vrijediti i imati političku validnost.

Elem, niko trenutno osim normalnih i trezvenih građana ne bi da podrži SDA-ovu deklaraciju.

Sve ovogovori o uskosti i neperincipijelnosti jednih i otvorenom antibosanskohercegovačkom djelovanju drugih.

BiH nikog od njih ne zanima, a svi joj javno ili tajno negiraju državotvornost. Smatram da se radi o par ekselance državotvornom dokumentu.SDA nije ni na koji način tražila nametanje ovih rješenja. Ali u BiH nije izgleda nikome stalo do opstanka stoljetne države.

Sramotno negiranje krajnje dobronamjernog dokumenta posljednjeg kongresa SDA pokazuje duboke podjele i na ljevici i na desnici u BiH. Ova bi deklaracija u normalnim demokratskim društvima bila normalna i poželjna stvar. Ali politička zakerala u bh. političkom ambijentu pokazuju političku nezrelost i otvoreno antibosanskohercegovačko djelovanje.

Jadno i sramotno antibosanstvo kojim je na nož dočekana Deklaracija Kongresa SDA.

Ova situacija otvorila je i druga krupna politička pitanja u Bosni i Hercegovini. Prije svega koje su to zapravo patriotske i državotvorne stranke  i  ko u budućnosti uopšte može činiti patriotski i državotvorni blok. Jer, duboke podjele oko ulaska u NATO, čemu se stranke iz Republike Srpske protive, zatim sve snažnije tendencije disolucije iz Hrvatskog narodnog sabora, sve to komplicira političku situaciju u BiH.

Uspavani nevladin sektor i okrenutost građana goloj egzistencijalnoj borbi za ekonomski opstanak samo dodatno komplikuju političku atmosferu. Sve veće prisustvo ruskog, izrazito anti bh uticaja preko stranaka iz Republike Srpske, ali i Čovićevog HDZ-a, prijeti da zapaljivu retoriku pretvori u ozbiljnije unutrašnje sukobe u BiH.

Na jednoj su, dakle, strani republikanci iz SDA, a na drugoj strani uobraženi, nezainteresovani i anti bh. elementi.

Građane ionako niko ništa ne pita.

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

I slikar i scenograf

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hari Ejubović iskazuje nevjerovatan osjećaj za oneobičavanja sasvim realističnih situacija, ali i stavljanje u funkciju realnosti potpuno iz mašte dovedenih prizora. Njegove ptice u i van kaveza sušta su poezija umjetnikove maštovite igre

 

Harija Ejubovića, tuzlanskog slikara, upoznao sam nekih godišta u kojima je tuzlansko Narodno pozorište predvođeno Eldinom Tabučićem imalo za jugoslovenske prilike izniman zamah i let u prostore čiste nepatvoreneumjetnosti.Ejubović je svojom umjetničkom imaginacijom već signalizirao da se radi o stvaraocu razvihorene mašte i visoke likovne kulture. Pokazivao je i sjajan odnos prema pojedinim slikarskim i scenografskim materijalima, od kojih je svojim zlatnim rukama pravio prava mala čuda i likovne senzacije.

Međutim, potpuni ulazak u svijet njegove imaginacije omogućio mi je rad na projektu Malone umire, prema Beketovim jednočinkama i prozama, koje sam autorski oblikovao u predstavu Bosanskog kulturnog centra iz Tuzle. Tada sam shvatio da je ovaj likovni stvaralac više i od slikara i od scenografa, kao pukog teatarskog praktičara.

Hari Ejubović iskazuje nevjerovatan osjećaj za oneobičavanja sasvim realističnih situacija, ali i stavljanje u funkciju realnosti potpuno iz mašte dovedenih prizora. Njegove ptice u i van kaveza sušta su poezija umjetnikove maštovite igre.

Susret sa najnovijim radovima ovog tuzlanskog, bosanskohercegovačkog i europskog umjetnika, jer je Ejubović i ranije i danas, itekako vezan za čudesni umjetnički stratum Praga i češke umjetnosti uopće, pokazao mi je neka potpuno nova smjeranja ovog trajno nadahnutog likovnog magičara.

Ejubović u biću drveta traži inspirativ, pa već izrezane zadivljujuće forme,sjedne strane koristi kao postojani samogovoreći artefakt,a s druge strane urezani dio slika samo njemu pristajućim skladom boja,progovaraju krajnje kozmopolitskim govorom.

Umjetnik je to koji stvara neke samo njemu znane i duboko značeće svjetove.

Nova poetika ovoga stvaraoca ne oslanja se ni na jedan do sada poznati pravac niti izam.On logikom premošćavanja čitavih perioda iz povjesnice umjetnosti ostvaruje nove literarno i likovno relevantne sinteze iz kojih progovara i nadrealno i sirealizam, ali neminovno itvrdazbilja vezana za bh. rural u najširem smislu.

Naravno, kompletan postav novih Ejubovićevih radova,koje bih mogao pozicionirati između citatskog i autocitatskog,kolažnih majstorija i nekog samo Ejuboviću pripadajućeg naiviteta gotovo djetinjeg rasuđivanja,koji se može vidjetina plohama BKC-a u Tuzli, usmjeren je,pak, na ono što bih mogao nazvati kombinacijom čiste likovne duhovnosti i majstorskog uplitanja  primjenjeno-umjetničkih obrazaca.

Ejubović stvara krajnje oneobičajen svijet u kojem je svakom gledatelju dozvoljeno da dograđuje,naravno u dosluhu sa svojim znanjem i imaginacijom, široke i duboke prostore njegovog likovnog angažmana.

Opus je ovo koji kvalitetom i širinama opservacije po mnogo čemu nadvisuje recentnu tuzlansku likovnu scenu.

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Medijske fekalije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada ja kao strasni gutač svega napisanog i otisnutog na novinski papir sve češće odbijam da uz jutarnje kafenisanje,  šta je tek sa onim manje strasnim čitačima, koji se informišu putem interneta ili televizije

 

 

Sve češće odbijam da uz jutarnji ritual kafenisanja pregledam novine,bez obzira iz kojeg dijela bivše nam zajedničke domovine stizale.

Neki dan sam sâm sebi,   u nekom unutarnjem monologu kazao da kada ja kao strasni gutač svega napisanog i otisnutog na novinski papir tako rezonujem, šta li je sa onim manje strasnim čitačima,koji se informišu putem interneta ili televizije.

Televizije sam prestao gledati iz dva razloga: njihove neobjektivnosti  i stranačke pristrasnosti, te krajnje nekvalitetnog ukupnog,a ne tek i samo informativnog programa.

Šta je to što me do te mjere udaljava od medija,i to redom, a ne tek pojedinih?

Količina grubih manipulacija i čistih laži kojima obiluje medijska slika na zemljopisnom,a obezduhovljenom prostoru bivše Jugoslavije je tolika da niko, ko imalo drži do vlastitog dostojanstva i ličnog intelektualnog integriteta, ne može podnijeti poniženje na koje nas prisiljavaju krajnje neodgovorni, a nerijetko neuki i profesiji nedorasli urednički timovi.

Poseban problem je okupacija pojedinih medija od strane kadrova stranaka na vlasti, te potkupljivanje tvoraca medijske slike da nam serviraju isključivo ono što  nacionalne i državne, a sve češće i vjerske vođe žele, odnosno samo ono što je po njihovom vlastodržačkom ukusu.

Već dugo vapim kao čitalac i gledalac da čujem,pročitam i vidim ozbiljan komentar stranački ili državno-vlasnički neostrašćen.

Izgleda da je vrijeme ozbiljnih komentara i ozbiljnih komentatora daleko iza nas,iza ovog nesretnog vremena, čijim smo, nažalost dionicima, a pojedinci i sudionicima.

Namjerno pravim ovu dinstikciju jer ne želim biti dijelom manipulirane mase građana,kojima žurnalistički diletanti i stranački dobro plaćeni medijski činovnici permanentno ispiraju mozak.

Vlastodršcima u svim jugoslavenskim sredinama odgovaraju polupismeni i nepismeni pisci naručenih vijesti i kvazi komentara,koji se ne mogu tretirati drugačije nego kao medijske fekalije. U takvoj situaciji nerijetko sam i sâm bio u poziciji da razmišljam  ima li uopšte smisla išta pisati, kome pisati, za koga, jer  činjenica da mediji koji siju laži i koji su pisani jezikom ulice i podzemlja, imaju prođu mnogo bolju od onih rijetkih, koji se bore za istinu i za eliminaciju laži inajgrubljih falsifikata, govori sama za sebe.
Današnja medijska slika naših sredina, odnosno sredina koje komuniciraju jezikom koji svi razumijemo, je ustvari civilizacijski sunovrat,  trijumf duha palanke i poraz onih snaga u našim južnoslavenskim sredinama koje imaju svijest da je jedini spas iz ovih političkih i kulturnih nedođija u koje smo uvedeni protiv svoje volje pisati i govoriti istine i demontirati laži na svaki način.

Zavedenost medijima čitalaca, slušalaca i gledalaca je tolika da uspjevaju samo neuki, neobrazovani i najčešće nedotupavni poslušnici,koji savjestostavljaju pred vratima svojih partijskih i državnih šefova i kojekakvih moćnika.

Raskinuti sa ovakvom medijskom okupiranošću svih naših sredina značilo bi ozbiljno ozdravljenje društava i država…Ali, ko je taj ko to može napraviti? Taj se nažalost ne vidi niti na dalekom horizontu. A sve dotle dok se ne raščisti fekalizirano ostrašćena, debelo potkupljena novinarska diletantska bagra bićemo svi zajedno zarobljenicima neviđene manipulacije u svakom pogledu.

Pobjedu nad medijskim fekalijama trebali bi svi građani koji iole misle o budućnosti sebe, a osobito svoje djece, staviti u prvi plan i boriti se za to do zadnjeg atoma snage.

U suprotnom, i dalje nam se crno piše.

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo