Povežite se sa nama

INTERVJU

RADOSAV NIKČEVIĆ, PREDSJEDNIK NVO ZELENI CRNE GORE: Fino voće u surovoj klimi

Objavljeno prije

na

Nažalost  i na štetu proklamovana ekološka država Crna Gora ostala je samo fikcija. Može li se ekočistota ostvariti u siromaštvu?  Ne može! Ali može u bogatstvu, koje je moguće!

 

Crna Gora  je desetog decembra, na Međuvladinoj konferenciji o pristupanju Evropskoj uniji, u Briselu, otvorila pregovore o  poglavlju 27 – Životna sredina i klimatske promjene. To je bio i jedan od povoda za razgovor sa Radosavom Nikčevićem, predsjednikom NVO Zeleni Crne Gore,  koja se  godinama bavi ekologijom. Na pitanje koliko je danas, nakon 27 godina od proglašenja za prvu  ekološku džavu na svijetu, Crna Gora zaista ekološka, Nikčević je ovako odgovorio:

– Ta plemenita ideja da čitava država bude: čisto, udobno i bogato stanište za sva živa bića, pa i za čovjeka kao najvažnijeg segmenta crnogorskog ekosistema, generisala je optimizam da će se to u bliskoj budućnosti i ostvariti! Prirodni  resursi u Crnoj Gori su zavidnog kvaliteta i obima: more, jezera, rijeke, planine, šume, rude… Ne oskudijeva se ni u potrebnom ljudstvu. Očekivala se uspješna estetska, ekološka i ekonomska  valorizacija postojeće prirodne i stvorene osnove, po ugledu na alpski dio Evrope, na primjer. Da je to učinjeno Crna Gora se mogla transformisati, u relativno kratkom roku, od ekološki ugrožene i ekonomski ekstenzivne sredine  u društvo visokih ekoloških standarda sa ekonomijom koja te standarde podržava. Nažalost  i na štetu proklamovana ekološka država ostala je samo fikcija. Može li se eko čistota ostvariti u siromaštvu?  Ne može! Ali može u bogatstvu, koje je moguće! Do tog  cilja   stiže   se   samo   ubrzanim   razvojem! Ekološka Crna Gora mi liči na fino voće u surovoj klimi –  kao pomorandža u Sibiru.

MONITOR: Iz Vlade  je saopšteno, kad je riječ o poglavlju 27, da je ono najskuplje, jer će biti utrošeno preko milijardu i po eura do 2030. godine za potrebe dostizanja ekoloških standarda. Može li to ionako prezadužena Crna Gora obezbijediti?
NIKČEVIĆ: Može. Nije problem zajam nego vraćanje! Ta sredstva treba uložiti u proizvodnju,i to ne za sljedićih 12 godina,već najdalje za četiri. Ne trebaju tu dugi rokovi – kad ćemo živjeti?

MONITOR: Kako da Crna Gora stvarno postane ekološka država?
NIKČEVIĆ: Crna Gora je naš dom. Taj dom vrlo brzo može doseći standarde ekološke države. Može se transferisati u udobno i bogato stanište – vizuelno estetski, ekološki, ekonomski. Mi imamo rešenje!

MONITOR: Koje je to rješenje?
NIKČEVIĆ:  Uvažavati znanje, a ignorisati neznanje – u kakvom ishodištu je moguće izvršiti brzi transfer prosperitetnih tehnologija ekonomsko-ekoloških!

MONITOR: Koji su naši najvažniji razvojni resursi i kako ih koristimo?
NIKČEVIĆ: Naši ljudi i njihovo znanje ono znanje koje imamo mi i ono koje imaju drugi, a mi ga možemo koristiti! Međutim, kod nas se znanje, uglavnom, ignoriše, a neznanje uglavnom dominira! Takva stvarnost generiše siromaštvo i demografsku regresiju!

MONITOR:  Inženjer ste šumarstva. Šta se dešava sa šumama u Crnoj Gori?
NIKČEVIĆ: Šumski ekosistem  je najsloženiji ekosistem na zemlji! Šumari su najobrazovaniji ekolozi na našoj planeti! Crnogorskim šumama  se neracionalno gazduje. Enormne opožarene površine  ugrožavaju i prostu reprodukciju.  Država i šumarska struka ne gazduju integralno šumama. Gazdovanje se, većim dijelom, obavlja u koncesionim aranžmanima, laičkog i destruktivnog tipa.  Klasične ekonomske šume se proglašavaju nacionalnim parkovima –  Plav i Gusinje, na primjer. Time se imobiliše njihovo integralno gazdovanje, izuzimaju se iz struke i predaju u neuke ruke. Ekonomska valorizacija kroz što veću drvopreradu je zanemarljiva.

MONITOR: A šta je sa vodama?
NIKČEVIĆ: Vode su opšte, narodno, dobro. Rječni slivovi su naše najznačajnije ekološko i ekonomsko dobro! Njima, integralno, treba da gazduje država! Naši rječni slivovi su, dominantno, bujičnog karaktera. Njima godišnje protekne oko 25 milijardi kubnih metara vode. Njihovo korišćenje, putem višenamjenskih hidrokumulacija – novi ekosistemi, navodnjavanje, vodosnabdijevanje, pejzaž, turizam, ustavljanje erozionih procesa, energija, novac, profit…) je  minorno. To je za Crnu Goru ogromni egzistencijalni i razvojni resurs. Te vode, kao bujice, beskorisno prolaze mimo nas, a pritom prave štete – erozija, poplave… Aktuelno energetsko korišćenje, putem tirolskih zahvata, voda u cijevi i koncesionih aranžmana je laički pristup! Takva energetska postrojenja, bez više namjenskih hidroakumulacija, višestruko degradiraju te vodotoke – vizuelno estetski, ekološki, energetski, integralno ekonomski! Primjeri su – Bukovica, u namjeri; Bistrica, Šekularska rijeka, Babinopoljka, Đurička rijeka, sliv Zlorečice… Kanjonski dio Tare  smo sačuvali od degradacije koju bi izazvala planirana hidroakumulacija – hidroelektrana „ Buk bijela“ u BiH. To je pozitivno, jer taj dio Tare je posebna prirodna vrijednost, raritet, nacionalni park i dio svjetske prirodne baštine i to nije samo naše bogatstvo već i svjetsko. Međutim, staviti pod zaštitu, razvojnu imobilizaciju, cio sliv Tare, uzvodno od mosta na Lever Tari, je višestruka ekološko-ekonomska šteta.

MONITOR: Ugroženo je i Sakadarsko jezero…
NIKČEVIĆ: To najveće balkansko jezero je sa crnogorske strane  proglašeno za  nacionalni park. Samo po tom osnovu ono bi trebalo da je zaštićeno  od zagađenih otpadnih voda  i čvrstog  otpada. Međutim, surova je stvarnost  da je ono  „septička jama“ Nikšića, Danilovgrada i  Podgorice za otpadne vode, kao i deponija  za dobar dio čvrstoog otpada koji u njega dospijeva iz bliže i dalje okoline.  Dodatno ga  ugrožava i Kombinat aluminijuma, a  ugroženo je i sa albanske strane. Preko njega je, čak, planiran i autoput? Ovdje  imamo obostrani konflikt – Skadarsko jezero  je ugroženo, a ono  ugrožava  i ljude.Od 1846.  jezero na crnogorskoj strani  plavi oko 14 000 hektara najplodnije zemlje u Evropi i hiljade domaćinstava i njihove imovine. Crna Gora ima pravo a i obavezu  da se  od takve ugroženosti brani!  Preko njega je čak  planiran i autoput!? U ovakvoj stvarnosti njegov status nacionalnog parka je – forma, bez suštine.

MONITOR: Ni more nije pošteđeno…
NIKČEVIĆ: More nam cvjeta zbog ispuštanja neprečišćenih otpadnih voda. Na obali je instalisano  minmum 700.000 turističkih ležajeva, uglavnom ekstenzivnog tipa. Od te instalisane i nove turističke strukture treba zahvatiti potrebna sredstva za interventnu ekološku sanaciju i dugoročnu, najsavremeniju zaštitu našeg mora od otpadnih voda i čvrstog odpada. Nije prihvatljivo, da bilo ko, građevinski ili drugi lobi, enormno zarađuje, a da pritom kontaminira čitav naš morski ekosistem i generiše opštu, narodsku-državnu štetu! Istraživanje i moguća eksploatacija nafte, nije baš saglasna sa kupališnim turizmom. Uz to, radi se o malim količinama, pa se postavlja pitanje boniteta takvih namjera.

MONITOR: Odavno se bavite planinsko-turističkim razvojem Crne Gore. Koliko su crnogorske planine iskorišćene kao turistički resurs?
NIKČEVIĆ: Planinsko turističko dobro Crne Gore  je najbonitetniji planinsko turistički resus Evrope, južno od Alpa. I pored toga  na tom prostoru ima manje od  jedan odsto turističkih ležajeva  u odnosu na našu morsku obalu.  Turistička i opšta nerazvijenost našeg planinskog prostora generiše  intezivnu demografsku regresiju – pražnjenje  ovog prirodno bogatog dijela Crne Gore.  Postojeći planovi  za Durmitor, Bjelasicu, Plav i Gusinje, na primjer, su laički koncipirani, pa objektivno ne mogu biti razvojni oslonac, naprotiv ! Crnogorski ekspertii  kroz autorska djela su razvojno projektovali i georeferncirali  cio planinski prostor Crne Gore na kojem se može podići, u komfornom prostornom rasporedu, 700.- 000 turističkih ležajeva,  ski staze i žičare, putevi, energetika, vodosnabdijevanje i prečišćavanje odpadnih voda,višenamjenske hidroakumulcije, komplementarni agrokompleks, smještajne jedinice, ekonomske proporcije.  Sve je to projektovano kao transfer alpske planinsko-turističke tehnologije. Ali to vrlo meritorno znanje i razvojne projekcije  institucionalno  do sada nijesu uvažavani.

 

Tara je mogla ostati čista 

MONITOR:  Ovih dana traje polemika oko toga da li je autoput ugrozio Taru…
NIKČEVIĆ:  Autoputevi su generatori razvoja! I ovo naše parče, koje pravimo, od Smokovca do Mateševa,  principijelno ima taj karakter. Značajniji  pozitivni efekti će tek biti – kad se dionica Bar-Boljare uradi i uveže sa Beogradom, u jednom smjeru, i sa Jadransko-jonskim autoputem, u drugom . Dugo je do tada! „Dugo je  do murava“, što kažu u Bandićima. Privreda se neće revitalizovati i ubrzano razviti, stići će anuitet  i – zajam se mora vraćati! Kako, odakle?

MONITOR:  Jesu li ekološke destrukcije mogle biti manje, a ekonomski-razvojni benefiti veći?
NIKĆEVIĆ: I na ovako maloj distanci, od oko 40 kilometara, kod planiranja, projektovanja i građenja nijesmo se proslavili: petlja na Smokovcu; dug i visok most preko Morače; dugi tuneli, trasa nije izašla na Verušu kao jedinom razvojnom resursu do Mateševa. Trasa je mogla ići desnim priobaljem Tare, na 50 metara visinski od korita rijeke, u kojoj varijanti bi Tara ostala nevina i čista, sa petljom  za Kolašin i Andrijevicu,  u širokoj dolini Drcke, na primjer. No, izvođenje napredujel Ali, može se nešto u hodu i popraviti: umjesto Smokovca, uraditi petlju na Straganici i petlju za Verušu u Lopatama. Autoputevi su velike građevine. Oni značajno modifikuju prostor kojim prolaze. U znalačkom izvođačkom projektu hoću da vjerujem da je takav i ovaj naš – odmorišta, energetske instalacije, marketi, usijeci, zasjeci i nasipi, mostovi, prelazi za divljač, signalizacija… treba da bude izvedena sa najvećim siguronosnim i vizuelno-estetskim efektima. U takvom ishodištu i autoput može biti ekološki manje konfliktan, a estetski čak i dopadljiv!


Crnogorska zastava na Mont  Everestu

MONITOR: Bili ste vođa prve crnogorske-jugoslovenske ekspedicije na Mont Everest. Napisali ste i knjigu „Mont Everest i mi“. Kako  su se prvi Crnogorci popeli na „Krov svijeta“?
NIKČEVIĆ: To je veliko dostignuće. Od tog 23. maja 2010. godine, u tri sata, Crna Gora se svrstala u 65 veličanstvenih nacija čiji su se ljudi domogli  te najveće zemaljske visine. Tu privilegiju imali su izuzetni virtouzi: Marko Blečić, Đorđije Vujičić i Drago Vujović, iz Planinarsko-smučarskog društva Javorak Nikšić. U takmičenju, u borbi, sa Krovom svijeta, skoro sve je na strani te najveće planine. Onima koji kreću ka njoj, po pravilu, ulog je glava.Ta stvarnost se egzaktno spoznaje iz zapisa neposredno pred uspon na vrh: „ Od danas se vodimo kao nestali…“ Ali – nema tu straha, plašljivi tamo ne idu. Međutim, ima strasti ili strasti na sedmi stepen. Ima i patriotizma. Našla se tamo i naša zastava, tamo gdje joj je i mjesto. Uzletio je naš „olrlić“ na to planinarsko nebo!

                                                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo