Povežite se sa nama

DRUŠTVO

USTAVNI SUD O POSLANICIMA: Dirigovana sloboda

Objavljeno prije

na

Ustavni sud se nije usudio da zaštiti ni poslanike, ni njihova ljudska prava. Nije se pozvao na Ustav, već je našao ,,kvaku” da to izbjegne i ostavio sudijama nižih sudova na volju da pronalaze nova kreativna rješenja za ,,stavljanje” ljudi tamo ili ovamo

 

Zahvaljujući odluci Ustavnog suda poslanik Nebojša Medojević ,,izvađen” je iz zatvora, a njegov kolega Milan Knežević koji se od ,,stavljanja” u zatvor štitio boravkom u zgradi Skupštine Crne Gore mogao je da ode kući. To je kraj jedne od bezbroj rundi kojom se sudstvo u Crnoj Gori obračunava sa političkim protivnicima, Demokratskim frontom, prije svih. Istovremeno, moglo bi se govoriti o kraju prava, kao takvog, u ovoj državi.  Ostaje kao nekadašnje zemlje koje su poharali osvajači zgaženo, zapaljeno i na kraju posuto solju, da zadugo ne nikne.

Tokom 13 dana koliko je Medojević proveo u zatvoru, a Knežević u Skupštini, ljudstvo u Crnoj Gori bilo je u prilici da sazna suptilne razlike između pritvora, zatvora i stavljanja u zatvor. Sve to da bi se opravdalo to što je poslanik, da bi bio ispunjen nečiji čef, stavljen iza rešetaka kao kriminalac. Proslavio se VIši sud objašnjenjem:  ,,Radi se o svjedoku, a ne o okrivljenom i o stavljanju u zatvor, a ne o pritvoru, zbog čega nijesu primjenjene odredbe vezane za imunitet”. O tome da je riječ o kršenju suštine postojanja odredbe Ustava o imunitetu poslanika, već je sve napisano. Malo je vjerovatno da Viši sud ima baš toliko smisla za nijanse, ali,  iako nehotice, utrefili su volju nalogodavca – stvari se ,,stavljaju”, a ne ljudi, oni su poslanika sveli na stvar.

Ustavni sud je, iako je njegova odluka dovela do oslobađanja poslanika do daljnjeg, samo nastavio u istom pravcu. Uvaženi suci nijesu se usudili da ukinu rješenja Apelacionog suda, već su riješili da razmotre ustavnost odredbe člana 119 stav 2. Zakonika o krivičnom postupku u dijelu koji glasi: ,,a ako i poslije toga odbije da svjedoči, može se zatvoriti. Zatvor traje dok svjedok pristane da svjedoči ili dok njegovo saslušanje postane nepotrebno ili dok se krivični postupak završi, ali najduže dva mjeseca”.

U saopštenju sa XXVI sjednice Ustavnog suda Crne Gore piše da je, pod jedan, donijeto rješenje o pokretanju postupka za ocjenu ustavnosti tog člana ZKP-a. Pod dva,  Ustavni sud je donio rješenje da se ,,obustavlja izvršenje” odluka Apelacionog i Višeg suda i nalaže da se ,,odmah, po dobijanju ovog rješenja, bez odlaganja obustave prinudne mjere zatvaranja N.M. i M.K.”.

,,Obustava izvršenja” traje do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Crne Gore ustavnosti spornog člana ZKP-a.

Ustavni sud se nije usudio da zaštiti ni poslanike, ni njihova ljudska prava. Nije se pozvao na Ustav, već je našao ,,kvaku” da to izbjegne i ostavio sudjama nižih sudova na volju da pronalaze nova kreativna rješenja za ,,stavljanje” ljudi tamo ili ovamo.

Akcija za ljudska prava pozdravila je činjenicu da je Medojević na ovaj način oslobođen i da poslanik Knežević neće biti uhapšen, ali i ukazao da ključna pitanja zatvaranja poslanika zbog odbijanja da svjedoče ovim nisu riješena, niti je izvjesno da će u ovom postupku pred Ustavnim sudom biti riješena.

,,HRA smatra da Ustavni sud ne bi smio da na ovaj način odloži ili onemogući i hitno odlučivanje o ustavnim žalbama poslanika, koje se bave pitanjima nezakonitog i neustavnog postupanja Višeg suda i Apelacionog suda prema poslanicima u postupcima u kojima im je određen zatvor, i posebno tumačenjem opsega poslaničkog imuniteta”, saopšteno je iz Akcije za ljudska prava.

U spornom članu Zakona o krivičnom postupku piše: ,,Ako svjedok dođe i, nakon što bude opomenut i upozoren u skladu sa članom 113 stav 2 ovog zakonika, odbije bez zakonskog razloga da svjedoči, može se kazniti novčano do 1.000 €, a ako i poslije toga odbije da svjedoči, može se zatvoriti. Zatvor traje dok svjedok pristane da svjedoči ili dok njegovo saslušanje postane nepotrebno ili dok se krivični postupak završi, ali najduže dva mjeseca”.

Takve odredbe u zakonima po svijetu su, kažu upućeni, sasvim uobičajene.

U Zakoniku o krivičnom postupku Srbije piše: ,,Ako svedok dođe, pa pošto je upozoren na posledice odbije bez zakonskog razloga da svedoči, sud ga može kazniti novčano do 150.000 dinara, a ako i posle toga odbije da svedoči, može ga još jednom kazniti istom kaznom”.

Hrvatski Zakon o kaznenom postupku propisuje: ,,Ako svjedok dođe, pa nakon što je upozoren na posljedice neće, bez zakonskog razloga svjedočiti, sudac istrage njega može, na obrazloženi prijedlog državnog odvjetnika kazniti novčanom kaznom do 50.000 kuna, a ako i nakon toga odbije svjedočiti, može se zatvoriti. Zatvor traje dok svjedok ne pristane svjedočiti ili dok njegovo ispitivanje ne postane nepotrebno, ili dok se kazneni postupak ne završi, ali najdulje mjesec dana”.

Zakonski osnov je tu, mogli su i u susjedstvu zatvarati ljude, uz malo kreativnog tumačenja, i za ono što izgovore u kafani, kamo li u parlamentu. Samo se to, prosto, ne radi. I baš će biti zanimljivo šta će crnogorski Ustavni sud sad da uradi sa parčetom člana zakona koji, sam po sebi, zapravo nije sporan.

O postupku Ustavnog suda svjedoči i zadovoljstvo premijera Duška Markovića. ,,Današnja odluka Ustavnog suda potrvđuje zakonitost rada Višeg i Apelacionog suda i zakonitost njihovih odluka. Dakle, stavovi Demokratskog fronta i njihovih advokata, da je ta odluka nezakonita je pala u vodu… Možda će biti potvrđena ustavnost stava 2 člana 119, a možda neće. Dakle, današnja odluka Ustavnog suda dala je puni legitimitet redovnim sudovima, djelovanju Specijalnog državnog tužilaštva i potvrdila kredibilitet Ustavnog suda“, kazao je premijer. Nije primijetio samo da Ustavni sud, kao i svi drugi koje je pomenuo, nije odlučivao – nego slušao.

Usput, dan ranije, Marković, po struci pravnik, tvrdio je kako je rješenje sudova o stavljanju u zatvor ,,u svakom slučaju zakonsko”, a da se ,,može voditi polemika da li je Ustavno”.

Iz izvora bliskih režimu dolaze vijesti da je vlast popustila zato što joj je važno da se nastavi dijalog o izbornim zakonima u parlamentu. Iz Demokratskog fronta vraćanje u Skupštinu ne pominju. Trenutno su odlučni da će i dalje organizovati proteste. Kažu da je ova “mala pobjeda” pokazala da se puno toga može postići kada se ujedine opozicija, građani, civilni sektor, intelektualci.

Na protestu ispred Skupštine predsjednik DF-a Andrija Mandić kazao je da  Demokratski front želi da, vaninstitucijalnim putem, zajedno sa ostatkom opozicije, sruši Vladu Duška Markovića.

,,Pozivamo sve opozicione partije, lidere opozicionih partija da se dogovorimo. Pozvaćemo ih sve da sjednemo zajedno, bez uslova, ali svi moramo biti za istim stolom. Tema: kako Crnu Goru odbraniti od DPS-a, kako da se oslobodimo od korumpiranog sudstva i tužilaštva? Zajedno ćemo sa vama, opozicionari, vaninstitucionalno, uspostaviti ključni zahtjev, da Vlada podsnese ostavku. Jedini naš cilj je to, kako bi se formirala nova vlada. Ne želimo vlast na ulici. Treba nam nova vlada i fer i demoratski izbori”, kazao je jedan od čelnika Fronta Predrag Bulatović.

Nije to nikakav nov recept, znaju i u DF-u. Izvori Monitora iz tog saveza primjećuju da nijesu velike šanse da zaista počnu da rade zajedno sa, na primjer, Demokratama. Kažu da se upravo objavljeni rezultati CEDEM-ovog istraživanja po kojem DF ima podršku desetak, a Demokrate oko 20 odsto građana, netačni i da DPS-u koriste da se Demokrate osjete jačima nego što jesu i odbiju saradnju sa DF-om.

 

Kad se počelo govoriti o formiranju radne grupe za izmjenu izbornog zakonodavstva mnogi su mislili da je rano. Na pragu je 2019, već naredna godina je izborna. Otezanje stvari mjesecima, sve dok ne postanu besmislene, uža je specijalnost ove vlasti. U međuvremenu, uvijek mogu naći način da svakoga ,,stave” gdje im je volja i da rade šta im je volja. Takva nam je demokratija.

 

MARINA MEDOJEVIĆ: Institucije s kapuljačom

 

Sa Marinom Medojević vodili smo razgovor u ponedjeljak, nekoliko sati prije nego što je Neboša Medojević po drugi put iz ZIKS-a prebačen u Klinički centar, a dva dana prije odluke Ustavnog suda.

MONITOR: Kakvo je zdravstveno stanje Vašeg supruga?
MEDOJEVIĆ: Pregledala su ga četiri doktora i smatraju da je ozbiljno narušio zdravlje, pogotovo što ima visoki pritisak. Znajući Nebošu da ništa neće reći, pokušala sam da doktorima ukažem na porodičnu anamnezu da su njegovi bliski rođaci umrli od srčanog i moždanog udara.

MONITOR: Da li su Vam dozvoljene posjete?
MEDOJEVIĆ: Po zatvorskim pravilima imamo dvije posjete mjesečno, i jednu vanrednu. Ali kako je nama ovo sve bilo iznenada mi smo sve to iskoristili. Tako da sada nemamao nikakvog kontakta.

MONITOR: Imate li neki kontakt u ZIKS-u ili sa ljekarima?
MEDOJEVIĆ: Ne. Na moj zahtjev sam tražila doktorku i rekli su mi da nije tada na poslu. Htjela sam da ih upozorim na porodičnu istoriju bolesti, jer znam njega da o tome neće pričati i da je za njega uvijek sve odlično. Kasnije je doktorka došla i upozorila sam je kakve genetske predispozicije ima, a ona mi je rekla da je pod video nadzorom 24 časa. Naglasila je da se samo u slučaju smrtne ugroženosti odvodi u KCCG. Zamislite kad vam to kaže doktor i poslije vi čujete da su njega poveli u KCCG.

MONITOR: Uspjeli ste da ga vidite u KCCG?
MEDOJEVIĆ: Ne, ne daju. Samo sam sa doktorima i sestrama pričala. Takva su pravila, kažu. Da je to neko ko je uradio neki prekršaj pa se i porodica nekako spremi i očekuje to. Ovako umirujem djecu, a ništa ne znam. Pravila su tamo striktna.

MONITOR: Je li bilo nekih najava da će se desiti hapšenje?
MEDOJEVIĆ: Dan prije nego što je uhapšen on mi je rekao da je, dok ga je kolega vozio kući, vidio dva čovjeka u kapuljačama koji su ga pratili. Kada je došao do naše zgrade i krenuo ka ulazu oni su ga i dalje pratili, on je uzeo telefon da ih slika i pitao ih šta hoćete, oni su pobjegli. On je sjutradan pisao zvaničnicima. Pitali smo se ko su ti ljudi, s obzirom na to da stalno priča o opasnim stvarima o kriminalu i korupciji. U meni je to probudilo sjećanje od prošle godine kada nam je policija upala u stan, bili smo ja i ćerka. Četa policije, unutra, ispred zgrade, razne ekipe. Taj stres mi se vratio sa ovim.

MONITOR: Kako ste saznali da je uhapšen?
MEDOJEVIĆ: Zabrinula sam se to veče kada je Nebojša na Fejzbuku objavio sliku ljudi sa kapuljačama. Onda sam u Skupštini vidjela kako insistira da mu objasne ko su ti ljudi. Uplašila sam se i poslala mu poruku da traži obezbjeđenje do kuće, jer nema ni vozača ni tjelohranitelja, da ga neko zaštiti da dođe kući. Više sam se plašila da su to neki kriminalci, eto naivno, nisam vjerovala da imamo te ljude sa kapuljačama koji rade za državu. Kada se Skupština završila poslao mi je poruku – dolazim. Prolazi vrijeme njega nema. Evo sada ne mogu da se sjetim ko me zvao i rekao mi – Marina, izgleda da su Meda poveli u Spuž. Poslije nekog vremena javlja mi se Nebojša, sa nekog nepoznatog broja – Samo da ti kažem ja sam u Spužu. Nisam znala što da radim. Kasnije mi je Slaven pričao kako je sve bilo.  Kada sam bila kod Nebojše u posjeti kazao mi je da su mu dali neki papir ali da to nije nalog za hapšenje, i da na tom papiru ne piše ništa. On ih je pitao – imate li nalog za hapšenje, a oni su mu rekli – vjerujte, sve je po zakonu.

MONITOR: Kako su izgledale te posjete, ima li kakvog razočarenja?
MEDOJEVIĆ: On je čovjek koji sve ovo radi iz uvjerenja. Borio se za Crnu Goru kada je malo ko bio na toj strani, tada su bili izdajnici. Vjeruje u svoju ideju i nije pokoleban. On je mene tješio, kada sam ga posjetila u zatvoru.

MONITOR: Kako vi kao porodica sve ovo preživaljavate?
MEDOJEVIĆ: Da li se sjećate da su moga sina sa 15 godina izbili pripadnici zagoričkog klana. Zato što je tata mnogo pričao. Pa se to pokušalo zataškati. Kada smo otišli u MUP ispitivala su ga tri inspektora. Tek nakon višesatnog isljeđivanja otišli smo u Hitnu.

MONITOR: Vodite NVO Banka hrane, a iako ste ekonomista nikada, za razliku od mnogih poslanika vlasti ali i opozicije, nijeste uspjeli da nađete posao.
MEDOJEVIĆ: Imam diplomu Ekonomskog fakulteta i intenzivno tražim posao, i evo sam već preko 25 godina na birou rada.  Volim da radim i da sam od koristi. Otuda i to sa Bankom hrane, sada će u januaru biti devet godina od kada smo počeli. Do sada smo obišli  više hiljada siromašnih porodica u Crnoj Gori. Ali, ispada da sam ja kolateralna šteta muževog bavljenja politikom. Jednom mi je i sam Nebojša rekao da više ne šaljem CV i molbe za posao na razne adrese, da mi se ne smiju. Jedna mi je savjetnica prije par godina i rekla da bi mogao i suprug da kaže kakvu lijepu riječ za mene. Pa da dobijem posao. Odgovorila sam joj da ne mislim da neko meni treba da hvata vezu, a da moj muž misli da on treba da ukazuje na anomalije društva i bori se protiv njih, da se stanje popravi. Ona mi je na to kazala – on je odabrao prioritete.

MONITOR: Svako sam bira prioritete.
MEDOJEVIĆ:  Nebojša se borio za ovu zemlju, pored ostalog i da bi njegova djeca ovdje živjela bolje. A djeca se školuju u inostranstvu i to zato što su odlični đaci i dobili su stipendije. A ja sada kao majka nikad im ne bih preporučila da se vrate. I to jako boli. Udaranje, šamaranja. Ja sam bila na aerodromu kada ga je taj čovjek udario i kada je uzeo metalnu šipku i htio da Nebojšu i njome udari, da mu glavu razbije. Tada je, srećom,  reagovalo obezbjeđenje. Na suđenju se nasilnik naravno kajao. A ja sam mu tražila oči samo da ga pogledam. Zabio je glavu u koljena, samo da me ne pogleda u oči. Isto tako na suđenju kada su mi sina prebili – njihovi advokati, njih pet, provocirali su ga i postavljali mu nezgodna pitanja. A ja sam sa njim bila jer je maloljetan. U jednom trenutku se sin okrenuo prema meni i pitao me: Majko: – jesmo li mi što krivi? Sada i ja pitam – jesmo li mi kao porodica što skrivili?

 

Ponižavanje

Ovom prilikom, posljednje poniženje za porodicu Medojević vlast je priredila to što, ni u ponoć u srijedu, desetak sati nakon što je objavljena odluka Ustavnog suda, Nebojša Medojević još nije pušten iz zatvora. Poslije jedan sat je stiglo objašnjenje da pošto je Medojević osuđen dva puta po dva mjeseca, jedno od tih rješenja nije usklađeno sa odlukom Ustavnog suda. Medojević je iz ZIKS-a pušten tek u 2 sata poslije ponoći.

Miloš BAKIĆ/Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo