Povežite se sa nama

DRUŠTVO

BERANE – ŽALOSNA SUDBINA HALE SPORTOVA: Klipovi u točkovima

Objavljeno prije

na

Stara hala pod Jasikovcem, podignuta osamdesetih godina prošlog vijeka, urušila se 2012. pod teretom velikog snijega i još veće nebrige. Ni nakon šest godina od rušenja hale sportova pod Jasikovcem, nije na pomolu rješenje za ruševine koje su odavno morale  biti uklonjene

 

Ni nakon šest godina od rušenja hale sportova pod Jasikovcem, nije na pomolu rješenje za ruševine koje su odavno morale  biti uklonjene dok je taj prostor arhitektonski opredijeljen u druge svrhe. Prema saznanjima Monitora stvar je zapela onog trenutka kada je raspuštena komisija ili jedinica za projekte pri Ministarstvu za održivi razvoj i turizam koja je već bila namijenila određena sredstva za desetak projekata među kojima i za halu sportova.

Nakon toga stvari su vraćene na početak. Dobro obaviješten sagovornik iz lokalne uprave u Beranama objasnio je da je ta komisija funkcionisala u Vladi koja bila aktuelana do 2016. godine.

,,Zadatak komisije bio je da odobrava arhitektonska rješenja, koja su potom dolazila do Direkcije za javne radove. Ta komisija je imala rješenje za negdje oko deset projekata među kojima je bila i beranska hala. Da je ostalo tako kako je trebalo da bude, taj prostor gdje su sada ruševine stare hale još u prošloj godini bio bi preuređen u nove sadržaje”, kaže taj sagovornik. On napominje  da je te 2016. godine došlo do političkih turbulencija i formiranja najprije prelazne, a potom  nove, odnosno sadašnje Vlade Crne Gore.

,,U tim turbulencijama prestala je s radom komisija i ne zna se šta je bilo s dokumentima vezanim za desetak projekata, pa i s projektom vezanim za prostor nekadašnje hale sportova pod Jasikovcem u Beranama”, kaže naš  sagovornik.

Prema njegovim riječima sada bi sve to trebalo ponoviti pred takozvanim državnim arhitektom.“Logično je bilo da je državni arhitekta preuzeo konkurs za projekte koji je pripremila nekadašnja komisija. Zašto nije i zbog čega se s tim poslom odugovlači, ne znam. Nije nemoguće da, kada se radi o Beranama, ima opstrukcije prema  opozicionoj opštini”, kaže sagovornik Monitora.

Stara hala pod Jasikovcem, podignuta osamdesetih godina prošlog vijeka, urušila se 2012. pod teretom velikog snijega i još veće nebrige.

Iz tadašnje lokalne uprave, na čijem je čelu bio DPS, odmah nakon rušenja najavljivana je ubrzana sanacija  ovog impozantnog objekta. Umjesto toga, srušena sportska dvorana se bez ikakve zaštite našla na meti brojnih lopova koji su do sada s nje odnijeli na stotine kvadrata bakarnog krova i metalnih elemenata, kao i različite djelove raspoloživog inventara.

Danas ovaj nekadašnji hram sporta, u kome se igralo, pjevalo, navijalo i skandiralo, odaje sliku koja nije svojstvena urbanim sredinama.

Iz Koalicije Zdravo Berane (SNP – DF), koji su zajedno s Demokratama sada na vlasti, tvrde da isključivu odgovornost za uništavanje stare sportske dvorane snosi bivša lokalna vlast i prethodna rukovodeća struktura u Sportskom centru.

,,DPS, odnosno predstvanici prethodne lokalne vlasti i tadašnji rukovodeći ljudi Sportskog centra nijesu preduzeli ništa da sačuvaju staru sportsku dvoranu, nego su dozvolili da je snijeg 2012. godine, sravni sa zemljom. Oni su odmah nakon toga napustili poslovni prostor stare hale sportova pod Jasikovcem, iako za tako nešto nije bilo nikakve potrebe. Dozvolili su da lopovi odnesu sve što se moglo odnijeti, a bili su dužni da organzuju čuvanje imovine ”, navode iz ove koalicije.

Lopovi su,  između ostalog, odnijeli dva skupocjena koša, 160 reflektora, na stotine metara elektro i drugih instalacija, čitav sistem za grijanje, mesingane ograde, sef težak oko 500 kilograma, na stotine kvadrata bakarnog krova.

,,Pričinjena šteta se mjeri stotinama hiljada eura”, kažu u ovoj koaliciji.

Oni tvrde da je bivše rukovodstvo Sportskog centra ostavilo na  nemilost i vrijednu dokumentaciju koja se nalazila u poslovnim prostorijama sportske dvorane.

,,Prilikom rušenja dvorane poslovne prostorije su ostale potpuno neoštećene. U njima je mogao da se, organizuje nesmetan rad. Bivše rukovodstvo je samovlasno donijelo odluku o napuštanju objekta da bi ga kasnije lopovi potpuno očerupali.  Ostaci vrijedne dokumentacije su se  mjesecima mogli pronaći po ruiniranim hodnicima”, saopšteno je iz koalicije Zdravo Berane.

Dvorana  nije sanirana uprkos činjenici što je prije godinu i po  iz Ministarstva održivog razvoja i turizma saopšteno da će ubrzo biti raspisan konkurs za izbor najboljeg arhitektonskog rješenja za prostor stare hale sportova u Beranama.

Tada je rečeno da projektni zadatak po kome će biti raspisan konkurs predviđa da se uz obnovu sportskog terena osmisli rješenje koje će uključivati i kongresnu salu, kao i dodatne prostore koji će služiti u sportske, kulturne i turističke svrhe.

,,Novi pristup u slučaju Berana znači da će u narednih mjesec dana biti raspisan međunarodni arhitektonski konkurs za idejno rješenje prostora stare hale sportova, nakon čega će uslijediti priprema tendera za kompletnu projektnu dokumentaciju na bazi pobjedničkog rješenja. Sredstva za konkurs i izradu projektne dokumentacije su obezbijeđena iz kapitalnog budžeta Crne Gore”, naglasili su iz Ministarstvu održivog razvoja i turizma u maju prošle godine.

Iz lokalne uprave napominju da  još ništa nije urađeno.

,,Predstavnici lokalne uprave su još 2017.  ostvarili kontakt s predstavnicima Ministarstva održivog razvoja. Tada je rečeno da će to Ministarstvo raspisati konkurs za izbor najboljeg arhitektonskog rješenja za prostor stare hale sportova.  Do toga još nije došlo pod izgovorom da za te namjene nijesu obezbijeđena sredstva. Hoćemo da se nadamo da će se u narednoj godini ove aktivnosti intenzivirati i ovaj prostor privesti određenoj namjeni”, kaže menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković.

Nada je jedino što je ostalo kada se radi o raščišćavanju prostora i rušenju ostataka zidova koji predstavljaju opasnost, a zatim o osmišljavanju novih rješenja za valorizaciju prostora na mjestu na kojem se nalazila  hala sportova.

Hoće li državne vlasti biti konačno  kooperativne prema jednoj opozicionoj opštini na sjeveru Crne Gore? Sve  što se dešava u ovom gradu  govori o permanentnoj opstrukciji.

 

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo