Povežite se sa nama

INTERVJU

LUKA LAGATOR, KARIKATURISTA: Iskra duha

Objavljeno prije

na

Sliku proživljavam, izgaram sa njom, nad njom bdijem, njoj se, na kraju, radujem, a karikatura je stvar trenutne inspiracije, mala magija, iskra duha i trenutak slave


MONITOR: U Skoplju ste upravo ovjenčani još jednom nagradom.
LAGATOR: Na pedesetom – jubilarnom internacionalnom festivalu karikature koji organizuje OSTEN – Skoplje, u velikoj konkurenciji najpoznatijih svjetskih autora, osvojio sam prvo mjesto u kategoriji satirični crtež. Ovo je bilo jedno od tri poznata svjetska takmičenja karikaturista na kojem još nijesam osvojio nijednu nagradu. Eto, desilo se i to, pa mi preostaju još dva. A dogodilo se i pravo čudo, pa smo na ovom jubilarnom Ostenu, nagrade osvojili i ja i gospodin Darko Drljević, što je značajno i za Crnu Goru. Ovim povodom, primio nas je i Predsjednik Vlade Makedonije gospodin Zoran Zaev, kao i gradonačelnik Skoplja. Njima su uručene mape naših crteža sa originalnim oznakama i potpisima, a koje je štampao i prigodno ukoričio organizator.

MONITOR: Podatak sa neta kaže da ste osvojili 112 nagrada. Kolika je sada ta brojka?
LAGATOR: Do sada sam osvojio 113 nagrada za karikaturu širom svijeta. Od Japana do Amerike. Sve nagrade su osvojene u velikoj međunarodnoj konkurenciji, gdje su radovi ocjenjivani od strane stručnih žirija iz raznih zemalja. A dobio sam i niz domaćih priznanja na koje sam posebno ponosan. Teško je reći koja mi je nagrada najdraža ili najznačajnija. Ipak, od nagrada bih izdvojio RED MAN-Kina, 2008. ZLATNI PJER – Beograd, 1999. AYDIN DOGAN – Turska, 2002. Nagradu japanskog dnevnika THE YOMIURI SHIMBUN – Tokio, 2002. MAJSTOR KARIKATURE – Plovdiv, Bugarska, 2015. i dvije Plakete Ujedinjenih Nacija, Njujork, 2013 i 2015. Od priznanja, svakako, najdraža i najznačajnija mi je Trinaestojulska nagrada i Plaketa Ivan Crnojević.

MONITOR: Koliko ste karikatura uradili do danas?
LAGATOR: Nemam preciznu evidenciju, ali u raznim listovima i časopisima objavio sam do sada oko 7.000 radova.

MONITOR: Kako najčešće funkcionišu internacionalna takmičenja i koliko su važne nagrade na njima?
LAGATOR: Različiti su principi na kojima funkcionišu pojedina internacionalna takmičenja. Ima tu festivala sa velikom tradicijom i oni su najčešće pod pokroviteljstvom države u kojoj se organizuju. Nekima su pokrovitelji razne kulturne institucije do samih ministarstava kulture, nacionalni dnevnici, pojedini gradovi, udruženja karikaturista, nevladine organizacije, razni sponzori, pa i istaknuti pojedinci. Interesi su takođe različiti. Ovi iza kojih stoje države i značajne institucije, njeguju to kao doprinos kulturi i čuvanju tradicije, i imaju svoje budžete, a ostali sa takvim projektima konkurišu kod domaćih i međunarodnih fondova za sredstva. Neki budžeti i projekti ,,teški” su više desetina hiljada eura, pa su tu dobre nagrade, kvalitetni katalozi, plaćanje svih troškova pozvanim autorima, itd. Nagrade osvojene na prestižnim festivalima znače puno i to ne samo u svijetu karikature, već i uopšte. To je slično kao i u ostalim oblastima likovne umjetnosti i žurnalistike. Ja sam, bez lažne skromnosti, ponosan na to što sam dva puta bio u top 20 na svijetu, gdje nema ranga od 1 do 20 i takođe dva puta proglašavan za KARIKATURISTU GODINE u SRJ. Jedini kriterijum za ovo je broj osvojenih nagrada na Internacionalnim festivalima u toku jedne godine.

MONITOR: Možete li nam reći koliko je danas prisutna cenzura, kod nas u regionu i u svijetu?
LAGATOR: Može se reći da cenzure gotovo i nema. Cenzori su sami autori, jer svi dobro znamo da nešto što je neprikladno i što vrijeđa osnovno ljudsko dostojanstvo, neće biti ni selektovano od strane žirija, a kamoli nagrađeno.

MONITOR: Po struci ste ekonomista. Kako je tekao put od ekonomije do slikanja koje je pretpostavljam došlo prvo, pa do karikature?
LAGATOR: Bio je to, za mene, neobičan i težak put. Mogao bih puno o tome govoriti, a ovom prilikom ću reći samo da likovnu crtu nosim kao urođeni talenat bez koga nijesam mogao kroz život, a fakultet sam završio što sam morao, ali to mi je omogućilo da lakše realizujem postavljene ciljeve. Slikarstvo je primarno, ali nekako naporedo sam osvajao i karikaturu, što u Crnoj Gori nije bio rijedak slučaj (Vušković, Odalović, Đurović…). Sliku proživljavam, izgaram sa njom, nad njom bdijem, njoj se, na kraju, radujem, a karikatura je stvar trenutne inspiracije, mala magija, iskra duha i trenutak slave.

MONITOR: Kada se pomene Vaše ime, na prvu loptu pada na pamet Vaš rad Viljuška. Prazan tanjir i viljuška sa podignutim srednjim od tri zupca. Sjećate li se perioda nastanka ovog veoma univerzalnog rada?
LAGATOR: Da, to je bila prava iskrica duha. Toliko sam bio zadovoljan kada sam se sjetio tog gega koji govori više od stranica teksta na socijalne teme. U prvi mah, nijesam imao hrabrosti da taj rad bilo kome ponudim ili da sa njim negdje konkurišem, jer sam se plašio da se, možda, neko toga već sjetio i da je objavio sličan rad. Tek kada sam se dobro uvjerio da je moja viljuška originalna, konkurisao sam za PJERA i ubjedljivo pobijedio na tom prestižnom konkursu. Rad je nastao u teškom socio-ekonomskom trenutku za naše društvo, što, nažalost, traje i danas, tako da je on jednako aktuelan kao i prije više od 25 godina.

MONITOR: Koji je Vama najdraži rad i koliko vremena iziskuje rad na jednoj karikaturi?
LAGATOR: Najdraža mi je, upravo, viljuška, ali bih izdvojio i rad na osnovu koga sam proglašen za MAJSTORA KARIKATURE u Plovdivu, rad Empatija i dva rada za koje sam osvojio Plakete UN. Neke karikature nastaju brzo, a na nekima mi je potrebno isto toliko rada kao da radim sliku. U svakom slučaju, potrebno je od nekoliko sati do nekoliko dana.

MONITOR: Neki od vaših radova prizivaju stare majstore Karavađa, Dalija… Koliko inspiracije crpite iz istorije umjetnosti?
LAGATOR: Istorija umjetnosti je vječita inspiracija. Veliki broj karikaturista traži uporište za svoje ideje upravo kod velikih majstora slikarstva i skulpture. Tako su: Mislilac, Mona Liza,Tajna večera, nezaboravni dodir sa Mikelandjelove freske iz Sikstinske kapele, Krik, Van Gog, Dalijevi brkovi, mitološki Sizif… vječite inspiracije. Naravno, to su nezaboravna djela i nenadmašni majstori čije djelo živi i živjeće dok je vijeka i svijeta.

MONITOR: Sizif je jedan od motiva kojem se vraćate. Na tu temu ste uradili i dva filma i performans. Moglo bi se možda kazati da je i poziv karikaturiste kod nas svojevrsno guranje kamena uzbrdo.
LAGATOR: E, Sizifa sam se i ja ,,dohvatio” i to još prije gotovo 30 godina. Nijesam neki poštovalac mitova, naročito ne onih koji truju i nameću tobožnje vrijednosti koje to nijesu. Ali, mit o Sizifu je posebna priča. U obimnoj i po sadržini vrlo komplikovanoj i zamršenoj grčkoj mitologiji, mit o Sizifu je, naizgled, prilično jednostavan, ali on krije duboku filosofiju koja nam otkriva pravu suštinu života i življenja.Privukao me taj junak apsurda, taj proleter bogova koji prezire smrt, a ima ogromnu želju za životom. U svakom živom stvoru na ovoj Planeti vidio sam Sizifa, pa sam tu našao i svoju inspiraciju koju ću, pod nazivom »Sizifov Put« istrajavati do samog kraja života. Ono što mi daje posebnu snagu jeste spoznaja da je to neiscrpna tema i da se može uspješno primijeniti u svakoj oblasti života, ne kao odraz pesimizma ili malodušnosti, nego kao dokaz snage uma i volje da se prevaziđu muke i patnje od kojih nijedan stvor na ovome svijetu nije oslobođen. Sreća je tu, samo je treba prepoznati i za nju se izboriti, pri čemu često treba izgurati kamen, jer u suprotnom nećemo vidjeti kako se on uz jeku i lomljavu stropoštava niz strminu, ostavljajući nas, bar na trenutak, na miru. Jer ,,Sreća i apsurd su dva sina iste majke zemlje”. ,,Nema sudbine koja se ne prevazilazi prezirom”.

To želim da pokažem na svojim slikama. Ali, u jednom trenutku sam izašao iz platna i fizički doživio ,,Sizifov trud” i to na relaciji od Budve do vrha Lovćena, kada sam, u okviru zvaničnog programa Budva grad teatar 1997. godine, nakon emitovanja mog istoimenog filma, krenuo sa kamenom na leđima, noseći ga i gurajući 55 kilometara, više od trinaest sati, sve do samog Jezerskog vrha, stropoštao ga niz lovćenske strmine i višestruko proživio Sizifovu poruku.

MONITOR: U dobu interneta putem gifova, meme-a i videa karikatura je dobila nasljednike, ali i neku vrstu konkurencije.
LAGATOR: Tako je. Klasičan pristup karikaturi dobio je konkurenciju i u toj borbi će, vjerovatno, pobijediti tehnologija. To će biti njen novi život. Tu, nažalost, postoje uslovi za zloupotrebe. Prvo, mnoge novine neovlašćeno skidaju sa interneta tuđe radove i objavljuju ih bez nadoknade autorima, a drugo, tehnologija omogućava da se neki rad lako preuredi i doradi, pa se takvi ,,majstori” kite tuđim perjem. Original je original i to će uvijek biti na cijeni, pa je tako i sa karikaturom.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

INTERVJU

OMER ŠARKIĆ, POKRET 97000 ODUPRI SE!: Dosta je trpljenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oni svojom primitivnom i kontradiktornom propagandom, te nebuloznim izjavama stalno drže pažnju građana u našu korist. Normalno da ćemo ih stalno posjećati da treba da odu jer se u svojim nastupima sve više znoje

 

MONITOR: Šta očekujete od protesta 16. marta

ŠARKIĆ: Očekujemo da protest bude masovan, miran i dostojanstven kao i do sada. Da pobunjeni građani kojima je dosta 30-godišnjeg trpljenja još jednom pokažu da su najzad odlučili da se odupru sistemu u kojem je sve fingirano i lažno. Počev od lažnih institucija do lažnog legitimiteta dobijanog na uvijek neregularnim, pokradenim izborima, što su pokazale mnoge afere, od Snimka i Koverte, pa do ,,Ko ti je rekao da dođeš na Konik”. Da na jednoj strani imamo kastu milionera čija se djeca obavezno školuju u inostranstvu, kockaju u Las Vegasu, sa dvadesetak godina postaju ,,uspješni biznismeni”, dok na drugoj strani građanima kao mač nad glavom vise javni izvršitelji, djeca im traže euro za izlazak, jer nemaju posla i nade i sve masovnije bježe u inostranstvo.

 

MONITOR: Bilo je različitih tumačenja oko vašeg saopštenja da zbog mogućih provokacija odustajete od koncepta nerazilaženja građana. Precizirajte.

ŠARKIĆ: Odustajanje od koncepta nerazilaženja građana je, smatramo, racionalan i promišljen čin koji je rezultat saznanja da bi kriminalne strukture bliske vlastima mogle pokušati da u ranim jutarnjim satima ekscesima dezavuišu miran protest i pokušaju da ga predstave u drugom svjetlu od onog kakav je bio do sada i kakav će biti ubuduće, a to je ponavljam, miran, dostojanstven, masovan, sa puno nade, snage i energije. Zaključili smo da ne treba ulaziti u rizik, pogotovo uzimajući u obzir da se dosadašnji koncept pokazao superiornim, izaziva paniku kod struktura vlasti, a potpuno oslobođenje kod građana.

 

MONITOR: Očekujete li veću podršku građana?

ŠARKIĆ: Podrška građana će, nadamo se, stalno rasti. Čak i ukoliko nam se nekada učini da pada i da ljudi odustaju, tu su Katnić, zaboravljene petlje autoputa, sve sigurniji stečaj Atlas banke, Blažove minihidrocentrale, uvećani računi za stuju, afere za aferom koje su odlike ove vlasti, tako da će oni, u stvari, uvijek davati novi stimulans da protesti budu sve masovniji i veći.

 

MONITOR: Kako komentarišete sve veće uključivanje studenata u proteste?

ŠARKIĆ: Ništa nas ne raduje kao činjenica da su se najzad studenti samoorganizovali i uključili u protest, uprkos njihovim nazovi studentskim organizacijama i predstavnicima. Studenti ipak pokazuju da su studenti, a njima su svojstveni nemirenje i bunt. Njihova energija i mladost je dodatna snaga i nada svima na protestu, a njihov organizovani dolazak izaziva pravu euforiju.

 

MONITOR: Niko od prozvanih iz institucija nije podnio ostavku. Neki se nijesu  ni oglašavali, a neki odbili ikakvu mogućnost da daju ostavku.  Kako to tumačite?

ŠARKIĆ: Očekivano. Oni znaju da njihovim ostavkama gube nelegitimnu, a ogromnu kontrolu i moć. Da gubljenjem uticaja gube sumnjivo stečen kapital, a neki bogami i slobodu. Znaju i da će ih se partijski ,,drugovi” odreći u tom slučaju, svu krivicu svaliti na njih jer ovi drugi nisu ,,ni luk jeli, ni luk mirisali”, što bi rekao uvijek za šalu spreman glavni specijalni tužilac Katnić, nesvjestan da je to najozbiljnija funkcija u državi koja nije za šalu.

 

MONITOR: Hoće li, osim masovnih protesta, biti i drugih aktivnosti koje bi držale pažnju građana i podsjećali odgovorne na zahtjeve sa protesta?

ŠARKIĆ: Materijalno smo jako limitirani, organizaciono još treba da narastemo i ojačamo, prezauzeti smo stalnim aktivnostima na više polja,  ali će i toga biti. Za sada to umjesto nas radi tzv. Javni servis, privatni mediji koje kontroliše vlast, tužilac Katnić, sam Đukanović. Oni svojom primitivnom i kontradiktornom propagandom, te nebuloznim izjavama stalno drže pažnju građana u našu korist. Normalno da ćemo ih stalno podsjećati da treba da odu jer se u svojim nastupima sve više znoje. Zato bolje da to urade što prije, jer je to u interesu svih, pa i njih samih, pogotovu države u koju se kao kunu.

 

MONITOR: Da li ste zadovoljni kako je opozicija odgovorila na Vaše zahtjeve?

ŠARKIĆ: Sa opoziciom za sada veoma korektno sarađujemo. Kompletna  opozicija podržava naše proteste, ne miješa se u rad organizacionog tima, daje nam nephodnu materijalno-logističku podršku, jer mi jednostavno nemamo sredstava za organizovanje ovako velikih protesta. Možemo samo da im izrazimo zahvalnost na tome i na jedinstvu koje je najzad među njima uspostavljeno.

 

MONITOR: U javnosti se stiče utisak da Knežević pokušava da se nametne kao partner protesta. Kako to komentarišete?

ŠARKIĆ: Od pripreme prvog protesta, kada nas je u timu bilo samo šestoro, zauzet je stav da nema nikakvog kontakta sa Kneževićem. Kneževića vidimo jedino kao svjedoka saradnika u pravnoj državi za koju se, pored ostalog, borimo na ovim protestima. Dakle, nikakvog kontakta sa Kneževićem nije bilo niti će biti, a podržavamo ga u namjeri da javno i sa dokazima iznese sav prljav veš onih sa kojima se družio, poslovao i koje je nelegalno finansirao.

 

MONITOR: Da li je ovo što se dešava u Crnoj Gori prepoznato u regionu i od međunarodnih insitucija? Očekujete li podršku?

ŠARKIĆ: O ovim protestima bruje svi regionalni, evropski i svjetski mediji. Samo ih nema na našem tzv. javnom servisu, ili ako ih ima, to je onda u negativnom kontekstu. Očekujemo podršku i od međunarodne zajednice jer se mi zalažemo za istinske, a ne na praznim riječima proklamovane zapadne vrijednosti. Ciljevi protesta su, pored ostalih, borba protiv autokratije, nepravne države, nesmjenjivosti vlasti, korupcije, kriminala i nepotizma. Ako to međunarodna zajednica ne vidi i ne bude vidjela, onda i ona snosi odgovornost za stanje u kojem će se zemlja naći, što će rezultirati smanjenjem podrške Briselu i integrativnim procesima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dragan Velikić, književnik iz Beograda:  Čitava Srbija je Vučićev talac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji Srbije kriminal je savladan tako što mu je ukinuto ime, tačnije što je premješten u legalne tokove svakodnevnog života, što je legalizovan potpunim izostankom sankcionisanja glavnih igrača. Jedina institucija koja još uvijek postoji u Srbiji je Ulica. Ovu vlast samo Ulica može otjerati

 

MONITOR: Idućeg mjeseca iz štampe izlazi Vaš novi roman Adresa. Šta je tema tog romana?

VELIKIĆ: Grad kao prostor mojih romana prisutan je već od prvenca Via Pule pa do ovog poslednjeg Adresa. Pored Beograda i Pule, tu su još Beč i Budimpešta. Sve su to mesta u kojima sam živeo, i ništa logičnije nije nego da se imoji junaci kreću tim prostorima koje dobro poznajem.

Roman Adresa je do kraja beogradski roman. Ideja mi je bila da dam život grada, njegovo postojanje u vremenu, ali i život jednog običnog čoveka u tom gradu, i u paralelnom vremenu ‒ onom sopstvenog postojanja i onom postojanja grada ‒ to sam želeo da uhvatim. Toliko toga je prošlo Beogradom, toliko naroda, vojski, nebrojeno različitih života, što je moralo ostaviti neki trag. Dakle, jedna linija romana prati život grada od rimskih vremena do danas. Glavni junak je dokumentarista u Muzeju pošte. Samim tim sam odredio njegovu vizuru, koja je postala i moja vizura, pa sam se zato bavio velikim sistemima kao što su pošta i železnica. Kako roman odmiče, sve više postaje važna ona linija romana koja prati dešavanja u Anno Domini 2018. Tu je svakodnevica Beograda danas, u vreme vladavine razbojničke družine koju čini vrh stranke na vlasti.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. MARTA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VJERA BEGOVIĆ-RADOVIĆ, PROFESORICA PRAVNOG FAKULTETA: Mandati DPS-a nijesu ni legalni ni legitimni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako predstavnici građana nijesu došli na vlast slobodnom voljom već putem „koverte”,  oni i nijesu njihovi predstavnici. Dileme nema, mandati članova DPS nijesu ni legalni ni legitimni, pa oni ne mogu da odlučuju u parlamentu

 

MONITOR: Građanske proteste po prvi put masovnije su podržali profesori i studenti. Vi ste jedna od njih. Šta vam to govori?

RADOVIĆ-BEGOVIĆ: Nesporno, proteste je podržao veliki broj profesora i studenata. Pored njih, proteste su podržale i sve opozicione partije, ljudi iz NVO sektora, radnici, slikari, glumci, pripadnici svih naroda koji žive u Crnoj Gori, i što je najvažnije ogroman broj mladih ljudi kod kojih nijesu umrli ideali i koji traže svoje mjesto pod suncem. Razloga je mnogo. Ova vlast je punih trideset godina uspješno radila na podjelama crnogorskog društva po raznim osnovama.

Vlast je svih ovih godina vladala strahom i manipulisala građanima, a verbalno se zalagala za njihov bolji život.  Zalaganja su ostala  na nivou verbalnog, jer je veliki broj njih kroz pljačkašku privatizaciju ostao bez posla, a oni koji su zadržali posao dominantno primaju minimalne zarade. Veliki broj mladih ljudi nakon završenog školovanja nije u stanju da nađe posao i obezbijedi sebi egzistenciju, pa napušta svoju zemlju u potrazi za boljim životom. Penzije  ne mogu pokriti elementarne životne potrebe. Kuriozitet je da je minimalna penzija u Crnoj Gori svega 193 eura i najniža je u zemljama regiona. A sva insistiranja da se to pitanje riješi na valjan način trodecenijska partija na vlasti i njeni koalicioni partneri, koji su stvorili ovakvo stanje, permanentno odlažu. Na drugoj strani je mali broj izuzetno materijalno bogatih ljudi iz sfere politike i ekonomije, a oni su ti koji su stvorili ovakav sistem. Znači, oni su mislili samo o svom džepu, a ne o interesima i potrebama građana.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITOA OD 8. MARTA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo