Povežite se sa nama

INTERVJU

MILICA KOVAČEVIĆ, PREDSJEDNICA CENTRA ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Opasna retorika konflikta

Objavljeno prije

na

Imamo mi i bez Ukrajine i Sirije svoj dio radikalizovanih etno-nacionalista iz domaćeg uzgoja, koji mogu biti ozbiljna prijetnja ne samo za bezbjednost nego i za dugoročnu održivost Crne Gore

 

MONITOR: Krajem prošle sedmice predstavili ste platformu ,,Zajedno protiv nasilnog ekstremizma’’. O čemu se radi?
KOVAČEVIĆ:Pokretanje ove platforme je prvi korak u procesu čiji je cilj uključivanje svih segmenata društva u borbu protiv radikalizacije i ekstremizma u Crnoj Gori.

CDT je prije nešto više od godinu dana, na osnovu prethodnog istraživanja, uputio nadležnim državnim organima više preporuka za unapređenje stanja u ovoj oblasti. Naš je zaključak bio da se strateški dokumenti u ovoj oblasti loše implementiraju na polju prevencije, pa smo predložili mehanizme za bolju koordinaciju i veće uključivanje aktera iz države i civilnog društva.

Stvari su se, zahvaljujući i našoj inicijativi, ali i spremnosti institucija na saradnju tada pokrenule. Formiran je Nacionalni operativni tim (NOT) koji pored državnih organa u svom članstvu ima i predstavnike NVO sektora, urađen je prvi izvještaj o realizovanim aktivnostima u ovoj oblasti, pripremljen je inovirani i značajno unaprijeđeni akcioni plan za narednu godinu. Dakle, stvorene su pretpostavke da se sad kroz platformu ,Zajedno protiv nasilnog ekstremizma krene u aktivniji rad na prevenciji, i to kroz afirmaciju principa demokratskih i građanskih društava, kroz promociju različitosti, tolerancije i otvorenosti.

MONITOR: Najavili ste da platforma predstavlja početak formiranja nacionalne Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji. Šta će predstavljati ta Mreža?
KOVAČEVIĆ: Mreža za osvješćivanje o radikalizaciji je koncpirana po uzoru na takvu mrežu koja funkcioniše na evropskom nivou (RAN EU), i uz korišćenje dobrih nacionalnih primjera, poput Slovenije. Ona zasad funkcioniše u okviru NOT-a, i podijeljena je na sedam tematskih radnih grupa – komunikacija i narativi; obrazovanje i mladi; lokalne zajednice; zdravstvo i socijalna zaštita; policija i drugi organi za sprovođenje zakona; zatvori i uslovne kazne; i izlazne strategije. Te radne grupe sad imaju po nekoliko članova, i cilj je da se one omasove, da se prošire ekspertima za navedene oblasti, da uključi nadležne predstavnike državnih institucija, lokalnih samouprava, medija, političkih partija, nevladinih udruženja, vjerskih zajednica, akademske zajednice, ali i pojedince koji mogu doprinijeti suprotstavljanju ovim pojavama.  Radne grupe će pratiti situaciju u svojim oblastima, realizovati aktivnosti i predlagati mjere, a njihov rad će koordinirati NOT.

MONITOR: Koje su glavne prijetnje našem društvu i kako je planirano da se podigne svijest o opasnostima od radikalizacije?
KOVAČEVIĆ:Najčešće kad se govori o ovoj temi govori se o vjerski motivisanom ekstremizmu, i učešću građana na stranim ratištima. Ovo jeste problem, ali mi smatramo da bi bilo pogrešno da Crna Gora poput nekih drugih država u regionu promaši fokus i bavi se isključivo ovom temom. Imamo mi i bez Ukrajine i Sirije svoj dio radikalizovanih etno-nacionalista iz domaćeg uzgoja, koji mogu biti ozbiljna prijetnja ne samo za bezbjednost nego i za dugoročnu održivost Crne Gore.

U javnom prostoru već predugo imamo retoriku koja podstiče radikalizaciju. Građanima se podvaljuju ekstremistički narativi i lažne vijesti, retorika konflikta umjesto tolerancije, kultura nasilja i u javnoj i u privatnoj sferi, prošlost umjesto budućnosti. Odgovor na ove probleme nije jednostavan, on zahtijeva saradnju, otvorenost i jačanje veza između svih aktera koji dijele vrijednosti građanskog društva,  i organizovan i koordiniran rad na suprotstavljanju radikalizaciji i nasilnom ekstremizmu.

MONITOR: CDT je organizacija koja intenzivno prati integracije, ranije u NATO, sada u EU. Kako ocjenjujete dosadašnje rezultate, koji su glavni izazovi?
KOVAČEVIĆ:Neću reći ništa novo kad kažem da je problem vrlo loša primjena novih rješenja, to pokazuju i CDT-ova i brojna druga istraživanja. Napredak je ostvaren u pogledu zakonodavnog okvira, uspostavljen je na brojnim poljima i solidan institucionalni okvir. Međutim, nikako da vidimo te mjerljive promjene u praksi, u stvarnom životu. Integracioni proces se vrlo često svodi na tehničke aspekte, bez ikakve suštine, zadovoljavanje forme bez prave posvećenosti. Kao da ove reforme radimo za nekoga drugoga, a ne za sebe. I kao da ćemo loše rezultate podvaliti nekome drugome, a ne sebi. Dosta je bilo priče o liderskoj poziciji i otvaranju poglavlja. Sad je vrijeme da ih zatvaramo, praveći ozbiljne rezove i raskid s lošim praksama.

MONITOR: Politička kriza i dalje traje, vidite li rješenje?
KOVAČEVIĆ: Jedini realni predlog za izlazak iz krize je promjena izbornog zakonodavstva koja treba da riješi probleme naših izbora. CDT ovo vidi kao šansu da se u inkluzivnom procesu, kroz dijalog, kreira bolji izborni ambijent za izbore 2020. Na taj način srećna i normalna društva izlaze iz krize. Da li će to biti tako ostaje da se vidi, ali će i to biti indikator kakve su naše političke partije i šta im je stvarni interes u ovoj oblasti.

MONITOR: Dugo ste se bavili netranstarentnošću institucija – sudovi, ANB… Da li tu ima nekih bitnijih promjena?
KOVAČEVIĆ:Loša vijest je da nema bitnijih promjena, tj. da naše institucije uglavnom stagniraju kada je u pitanju otvorenost i transparentnost. Naše posljednje istraživanje je čak pokazalo i nazadovanje u nekim vrlo važnim oblastima, sužavanje prava na pristup informacijama, smanjenje obima dostupnih informacija, ograničavanje objavljivanja i onih stvari koje su godinama unazad bile javne. Institucije različitih grana vlasti u Crnoj Gori i dalje su transparentnije u odnosu na ostatak regiona. Međutim, ta se situacija mijenja, npr. Vlada Makedonije je ove godine napravila veliki iskorak, i prestigla Vladu Crne Gore. Ako se nastavi s nečinjenjem i skrivanjem, to se može očekivati i kada su u pitanju druge institucije. 

MONITOR: Može li se desiti, kao u slučaju ulaska u NATO, da i u slučaju ulaska u EU, formalno završimo sve što se od nas zahtjeva, a da suštinski ne dođe do ključnih promjena u društvu?
KOVAČEVIĆ:U završnim fazama pristupanja NATO smo imali poplavu netačnih informacija i predviđanja, i to sa svih strana. Bilo je vrlo teško izdvojiti racionalne informacije i prave argumente, što je proizvelo i nerealna očekivanja. Ipak, članstvo u NATO jeste donijelo suštinske promjene, tamo gdje je jedino trebalo i bilo moguće – na polju bezbjednosti i vanjske politike. Crna Gora je riješila to bitno pitanje, što je dovelo do popuštanja određenih tenzija i kreiranja bitnih pretpostavki za dalji razvoj.

Na sličan način, u različitim istraživanjima koja sam vidjela, prepoznajem da građani imaju i nerealna očekivanja od EU, i vrlo nisko razumijevanje onoga što je sadržaj procesa evropskih integracija. Vjerujem da cilj ovog procesa treba da budu promjene zbog nas samih, a ne zbog članstva. Svaki prepisani zadatak i svaka nenaučena lekcija će nam se ispostaviti kao problem nekad u budućnosti. Formalno članstvo u EU zavisi od mnoštva političkih faktora, koji su van naše kontrole. Ali ono što je u našim rukama je to kakvo ćemo mi društvo ovdje graditi, i za to naše elite snose apsolutnu odgovornost.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, DRAMSKI PISAC: Zločinci i ratni huškači u šinjelima demokratije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama je taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i  napad na Dubrovnik

 

MONITOR: Što je razlog otporu predstavi Deportacija u Crnoj Gori?

VUŠUROVIĆ: U toku pripreme Deportacije u Novom Pazaru, proveo sam mnogo vremena sa režiserom predstave Gradimirom Gojerom. Rekao sam mu da sumnjam da će zvanične pozorišne i kulturne institucije dozvoliti gostovanje Deportacije, jer su na rukovodećim mjestima ljudi odani režimu. Mislim da ni to ne bi bio problem, kada bi ljudi koji znaju svoj posao,  radili ga profesionalno, časno i pošteno. I Gojer  je izražavao sumnju, ali se nadao da CNP neće napraviti svjetski presedan i odbiti predstavu svog počasnog člana! Nažalost, to se desilo, zahvaljujući umjetničkom direktoru Branimiru Banu Popoviću, koji se nije udostojio ni da odgovori na upite producenta predstave da li predstava može gostovati na daskama CNP-a. Novom umjetničkom direktoru CNP-a Željku Sošiću sam i ja kasnije pisao: ,,Čitajući Vaše intervjue, vidio sam da je i Vama kao umjetniku stalo do otkrivanja mnogih istina koje su skrivane zbog ovih ili onih razloga, a najčešće političkih. Kako ste se potrudili da kroz seriju Božićni ustanak umjetničkim sredstvima razotkrijete  velikosrpski fašizam koji je zbrisao crnogorsku državu 1918. godine, tako sam se i ja potrudio da crnogorski fašizam prikažem preko teatarskih dasaka. Zbog toga Vam se obraćam sa željom da dođe do naše saradnje i ugostite predstavu Deportacija. Na taj način bi se bar malo približili poetskoj pravdi, kad nema one sudske.“ Sošić mi nikada nije odgovorio. Mislim da je njegov antifašizam lažan, jer bi on, takav kakav je, dopustio fašizam DPS-a i već vidimo da ne smije pisnuti o Deportaciji. Taj veliki umjetnik nije odgovorio ni na pismo Tee Gorjanc Prelević, direktorice Akcije za ljudska prava. Ona je upitala da li CNP može izaći u susret i omogućiti prikazivanje predstave. Međutim, Željko Sošić ćuti, redovno prima platu, drži govore Predsjedniku države i kao umjetniku mu ne smeta što podržava režim koji mu zbog toga i finansira filmove, serije i scenarije upitnog karaktera. U međuvremenu, i on i direktorica Zetskog doma Lidija Dedović su dali dosta izjava i intervjua, ali je veoma zanimljivo da ih niko od tih novinara nikada nije upitao zašto zabranjuju gostovanje Deportacije. Dok izigravaju umjetnike koji se bore za slobode i emancipaciju ljudi, ponekad se zapitam da li Željku Sošiću i Lidiji Dedović ikada pocrvene obrazi od stida što ne dozvoljavaju gostovanje Deportacije, čiji je režiser počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta? Taj kadar bi bilo zanimljivo uhvatiti kamerom. Mišljenja sam da je glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i napad na Dubrovnik. Misli da se njegova ratnohuškačka prošlost može prekrečiti tako što će mlatarati po državnoj televiziji i Pobjedi sa nekim političkim, novinarskim i  intelektualnim kreaturama.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Pravosudni sistem i svi u njemu zreli za ozbiljno preispitivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni i Glavni specijalni tužilac morali  su da se prema  slučaju optužbi da je VDT primao mito, postave kao i prema svakom drugom. Vrhovni državni tužilac morao je  dati iskaz u izviđaju, i moral ase istražiti sumnja u odnosu na njega kao što bi i u odnosu na svakog drugog u toj situaciji. Međutim, izjave Glavnog specijalnog tužioca da VDT  nije ispitan niti će biti, govore samo o tome kako je on dobar drug Vrhovnom državnom tužiocu, a ne i da je spreman da radi svoj posao

 

MONITOR: U crnogorskim udžbenicima preskočene su neke sramne epizode crnogorske ratne istorije, od napada na Dubrovnik, do deportacije Muslimana/Bošnjaka. Šta to znači za buduće generacije?

GORJANC-PRELEVIĆ: Time su oštećeni i djeca i šanse za mirnu budućnost Crne Gore. Još gore je što se u udžbeniku podmeću netačni podaci poput onoga da crnogorska vlast nije imala uticaja na politiku Slobodana Miloševića prema Hrvatskoj i BiH, iako je zajednička država Crne Gore i Srbije, SR Jugoslavija, i zajednička vojska učestvovala u ratovima u tim državama, i u svemu tome zdušno učestvovali i predstavnici crnogorske vlasti. To su istorijske činjenice. Šteta što je na snazi politika da se budućnost države kompromituje zarad ličnih interesa pojedinaca na vlasti, umjesto da se ona gradi na iskrenom suočavanju sa greškama iz prošlosti.

MONITOR: Vlast očito pokušava da izbriše sopostvenu odgovornost za te zločine. Da li je zbog toga I  predstava Deportacija, čije predstavljanje pomažete, najprije igrana u Novom Pazaru, Sarajevu, pa tek ovdje?

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKO POPOVIĆ, PLANINAR IZ PODGORICE: Izlaskom u planinu ne pobjeđujete nju već sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je planinarenje bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima, susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu planine

 

MONITOR: Zašto ste se posvetili planinarenju? 

POPOVIĆ: Kao zaljubljenik u prirodu i druženje sa istomišljenicima prvo sam počeo da idem sa ocem i njegovim društvom u lov. Vrlo brzo sam shvatio  da lov i ubijanje divljači nije ono što ja želim, jer hoću da budem u prirodi i uživam a da nikome ne nanesem zlo. Tako sam se povezao sa starijim iskusnim planinarima od kojih sam mogao puno  da naučim i koji su me “zarazili” planinarstvom. Od njih sam i naučio da pravi  planinari (većina njih) imaju  kvalitet više od običnih smrtnika. A i Crnogorcima je prirodno usađeno da  više od svih drugih naroda na svijetu  vole, prosto  obožavaju svoje planine, kako kaže poznati planinar dr Željko Poljak.

MONITOR: Šta je za Vas planirarenje?

POPOVIĆ: Bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima. Vođenje laganih prijatnih dijaloga i mijenjanje teme sa partnerima iz kolone. Kad se krene u planinu treba zaboraviti na brige. Sve ostaviti dolje iza sebe. Izlaskom u planinu vi ne pobjeđujete nju već sebe,dokazujete se, a da nikoga ne ugrožavate, niti je taj uspjeh na nečiji tuđi račun . Susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja koji uvijek ostaju u dragom sjećanju, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu sa divnim pogledom… Dok sjedimo i odmaramo na vrhu poslije napornog uspona, uživajući u pogledu na okolinu , moj prijatelj ima običaj da kaže:”Ovakav  ručak danas nema ni predsjednik Obama”, iako se radi o parčetu hljeba i konzervi ribe. Umor i osjećaj ispunjenosti po povratku. Sve je to za mene planinarenje.

MONITOR: Koliko ste do sada popeli ili osvojili planinskih vrhova u Crnoj Gori?  

POPOVIĆ: Posjetio sam u posljednjih tridesetak godina sa svojim planinarskim drugovima , jedan ili više puta – većinu važnijih planina i vecinu  malih i velikih vrhova u našoj zemlji .

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20- SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo