Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Banke, budžet i korak do sloma

Objavljeno prije

na

Da kreditori, Svjetska banka i MMF, nijesu poslali ultimatum išlo bi i dalje sve po starom. Direktiva je natjerala Vladu da kreše potrošnju, a Žugića da zavodi red u banci sa kojom je višestruko povezan

 

Istina se više ne može skrivati: bankarski sitem se urušava, investicije smanjuju, budžet  kreše, javni dug je dostigao plafon, a Crna Gora izgleda ulazi u fazu kada će njom sve više upravljati strani kreditori, prije svega MMF i Svjetska banka. To je rezultat decenijske prekomjerne potrošnje, zaduživanja, korupcije i kriminalnih poslova vrha vlasti, njihovih bankara i poslovnih ortaka.

Da krenemo od banaka: guverner Radoje Žugića konačno je počeo da se miješa u svoj posao. Dvije banke –  Atlas i IBM  –  su pod privremenom upravom. Atlas banka se sumnjiči zbog navodnog  pranja novca, a zbog istih poslova se istražuju još tri banke, koje na crnogorskom tržištu imaju još veći udio.

Problem sa pranjem novca koje ispituje Specijalno tužilaštvo, samo je vrh brijega. Najmanje tri banke na crnogorskom tržištu, od kojih je jedna među najvećim u zemlji,  godinama imaju problem sa obezbjeđenjem od rizika i mogle bi, ako se ne saniraju, dodatno urušiti bankarski sitem.

Odavno Evropska komisija, MMF i Svjetska banka traže uspostavljanje kontrole nad te tri banake.  Ali, to je bilo uzalud. U jednu Žugić ne smije ni da zakorači, a kamoli da pusti međunarodne finansijske institucije da obave kontrolu. Dozvolio je da se kriju i od Svjetske banke i od  javnosti revizorski izvještaji, što je protivzakonito. Mirno je gledao kako se banke bave sumnjivim poslovima, zbog kojih su postale još nesolventnije.

Pararalelno sa uvođenjem discipline u bankarskom sektoru, Evropska komisija sa stranim kreditorima tražilla je od Crne Gore uravnoteženje budžeta, kresanje administracije, obuzdavanje prekomjerne potrošnje i zaduživanja. Zauzvrat, međunarodne institucije su u prethodnom periodu obezbijedile garancije i ohrabrile inostrane kreditore da daju stotine miliona eura našoj zemlji po povoljnim uslovima, kako bi se održao budžet i krenulo konačno sa reformama.

Umjesto kontrole bankarskog sektora i smanjenja javne potrošnje rasipano je na sve strane, jer vlast decenijama funkcioniše tako što bahato troši, investira iz ništa u nigdje, korumpira i kupuje birače. Samo do prije koju sedmicu, najavljivao se nastavak zaduživanja za gradnju autoputa, drugog bloka Trmoelektrane, dijelila se državna pomoć propalim  firmama…  A umjesto smanjenja administracije za pet odsto na centralnom i deset odsto na opštinskom nivou, zapošljeno je, prema tvrdnjama opozicije, novih 3.000 službenika.

Ministar finansija je konačno ove sedmice, braneći budžet pred poslanicima, priznao da se ne može nastaviti po starom,  da se neće ulaziti u nova zaduženja zbog nastavka autoputa, da će rashodi morati da se krešu – drastično. Da kreditori, Svjetska banka i MMF, nisu poslali ultimatum,  i dalje bi išlo  po starom.

Dakle direktiva, a ne prosvjetljenje, natjerala je i Žugića da zavodi red u banci uz čiju je pomoć doktorirao, a možda se i bavio biznisom, o čemu sada javno svjedoče insajderi iz Atlasa. A koliko će sve to koštati državu?

Podsjetimo: Atlas banka ima više od 70 hiljada klijenata, čiji su depoziti uvođenjem privremenih mjera zarobljeni. Od toga, prema procjeni Mile Kasalice, 118 miliona eura pripada građanima čije depozite do 50.000 eura garantuje država. Pored njihovog novca, tamo su i desetine miliona eura crnogorskih preduzeća, od onih velikih kao što su Aerodromi, do malih i srednjih. Tu je i novac više opština i drugih važnih institucija. Ko će sve to da pokrije, da li će Žugić odgovarati što je tako dugo žmurio?

Narednih mjeseci mogle bi izaći na vidjelo i druge istine, jer se inostrani kreditori neće zadovoljiti uvođenjem prinudne uprave samo u ove dvije banke. Hiljade ljudi u administraciji moglo bi brzo ostati bez posla, preduzeća bez državne pomoći.

Ogromni su dugovi države. Uz sve pomenuto, prema pravosnažnim presudama ovjerenim u Strazburu, država bi trebalo da isplati više od stotinu miliona eura samo radnicima Radoja Dakića i vlasniku KIPS-a. A gdje su milionske garancije.

Malo je još ostalo DPS-u da raskrčmi – Aerodrome, EPCG, kanjon Morače, možda i Taru…  Ali i da sve to rasproda,  ne znači mnogo. Stvari su otišle tako daleko,  a Evropska komisija, MMF i Svjetska banka gube strpljenje.

Opozicija bi trebalo da bude mudrija nego do sada. Umjesto međusobnih svađa, morala  bi da traži od vlasti punu istinu o stanju u državi. Mnogo brže nego što je DPS očekivao, mogao bi krenuti rasplet i suočavanje sa poraznim bilansima ove nekontrolisane vlasti.

 

Milka TADIĆ-MIJOVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Dakina vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog osnivanja Narodnog pokreta nijesu samo ambicije njegovih osnivača i očekivanja potencijalnih sljedbenika. Mnogo više to je odraz dostignuća nove većine u kojoj međusobni rivaliteti uveliko nadjačavaju zajedničke interese

 

Kontroverzni policajac, političar i biznismen Miodrag – Daka Davidović osniva partiju. Biće, kaže, lider Narodnog pokreta nakon što 19. decembra bude održana njegova osnivačka skupština. Za početak, najavljuje pobjedu na lokalnim izborima u Nikšiću, naredne godine.

Nije Davidoviću prvi put da se uhvati u koštac sa velikim izazovima.

Osnivao je on parapolicije, paravojske i paradržave (SAO Hercegovina). Organizovao i profitirao od prekograničnog tranzita akciznih roba (duvanske i naftne prerađevine) i eksplozivnih materijala – nekad uz blagoslov, a ponekad mimo volje vlasti. Pravio „vino bez grožđa“ i pekao „rakiju sa šećerom“. Zidao i obnavljao crkve i magacine.

Srbiji je prodao Srpsku kuću u Podgorici. Iz nje mu sada poručuju da je „kandidat za prvog tajkuna buduće vlade“. Pod Trebjesom je pretučen prije 12 godina. Na Novom Beogradu, prije 11 mjeseci, ranjen hicem iz snajperske puške. U oba slučaja napadači su javnosti ostali nepoznati. Jedini je stanovnik Crne Gore uhapšen zbog šverca cigareta, pa zvanično amnestiran prije suđenja. Amnestirao ga je kum – tadašnji predsjednik države. Poslije su se zavadili.

I budućeg premijera Davidović svojata kao kuma. Mandatar Zdravko Krivokapić, opet, kaže kako ih povezuje tek površno poznanstvo iz studentskog doma. A varnice vrcaju na sve strane.

Počelo je idilično. Uoči izbora, u razgovoru za Vijesti, Krivokapić govori kako je Davidović bio „možda ključni akter“  njegovog ulaska u politiku. Dugo sam razmišljao ko bi mogao da ponese listu svih opozicionih partija“, pritvrdio je koji dan kasnije Daka  svoje zasluge. „Sjetio sam se da ne možemo naći boljeg, čestitijeg čovjeka od Zdravka Krivokapića”.

Iz DF-a i  Mitropolije stizala je drugačija priča. Po njima, Krivokapića su na čelo liste koalicije Za budućnost Crne Gore postavili zvaničnici SPC-a. Davidović je pride, tvrdi Milan Knežević, bio protiv saveza SNP-a i DF-a. ,,Prije ću s Milom Đukanovićem nego s DF-om”, navodno je Davidović poručio Kneževiću i Andriji Mandiću na sastanku koji je, pred izbore, održan u Trebinju.

Postizborna euforija je u drugi plan potisnula nezadovoljstva. „Koristim priliku da, prvi iz nove vlasti, pozovem građane Srbije…“, govori Davidović u Novostima, koji dan poslije izbora, predstavljajući se i kao budući autor ekonomskog programa novih vlasti. Onda je nešto zapelo. Za dva mjeseca  došli  smo u poziciju – svi protiv svih u crnogorskom „srpskom svijetu“.

Razlog osnivanja Narodnog pokreta nijesu samo ambicije njegovih osnivača i očekivanja potencijalnih sljedbenika. Mnogo više to je odraz dostignuća nove  većine u kojoj međusobni rivaliteti uveliko nadjačavaju zajedničke interese.

Tražeći „zasluženo“, Davidović najavljuje kako će članovi nove partije biti i „makar tri ministra“ buduće vlade Zdravka Krivokapića. Koje je mandatar predstavio kao eksperte/ekspertkinje i nepartijce. Krivokapić je te tvrdnje demantovao, a Davidović pritvrdio, prebacujući  budućem premijeru neobaviještenost. ,,Ministri su već u partiji, samo možda još nisu obaviješteni ili to još uvijek ne znaju oni koji misle da sve znaju“.

Kome vjerovati?

U DF-u su odlučili da Davidoviću ne traže dokaze. Njegov iskaz bio je dovoljan da Nebojša Medojević obznani kako je „Ekspertska“ vlada puna političara za koje niko nije glasao“. I pojasni da je to sastavni dio plana koji su DPS i SPC skovali kako bi spriječili lidere DF-a da „reformišu“ Crnu Goru.

A oni su imali volje za taj posao. I podršku Aleksandra Vučića.

Sve to što prati formiranje prve crnogorske vlade u kojoj oni neće imati glavnu riječ u DPS-u prate ne krijući zadovoljstvo. Već kalkulišu sa datumom novih izbora. Čim na pleća Krivokapićevog tima „sruče“ krivicu za sve probleme koje je njihova, odlazeća vlast uspješno akumulirala decenijama. Od Silvane do Nirvane.

Idilu odlazećih, na momente, znaju da pokvare kućne razmirice. Poput ovonedjeljnih prepucavanja na relaciji Tužilaštvo – Uprava policije. Ili mogućeg raskola u Bošnjačkoj stranci zbog  „privatizacije“ nacionalnih interesa. Ali, sve se to, vjeruju, da zamaskirati. Ukoliko nas navedu da prihvatimo kako su Dakina vremena posljedica djelovanja kakve više sile, a ne neizbježan i  predvidljiv rezultat onoga što su  DPS i njeni čelnici radili u minulih trideset godina. I nije im dosta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Mjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slobodan Pejović je bio mjera čovjeka, ali i mjera Crne Gore. I nekad i danas. Ispratili su ga rijetki.  Kao što su rijetki bili uz njega dok je svjedočio o ratnom zločinu deportacija. Dolje, „po dubini“, Crna Gora je, čini se – ista

 

Kako li je samo bio usamljen Slobodan Pejović u ovakvoj Crnoj Gori. Umro je hrabri svjedok ratnog zločina deportacija bosanskih izbjeglica, a Crna Gora je ostala ista. I dalje je to  ona zemlja u kojoj se  popisuju krvna zrnca, a ratni zločin o kom je Pejović  svjedočio, i zbog toga  trpio dugogodišnje pritiske režima  – nekažnjen. Kao i svi ostali ratni zločini.

Oni koji su vodili zemlju u ratove, koji su dijelili ljude na nas i njih, koji su odgovorni i za ovaj ratni zločin, okitili su se nagradama za mir. I danas ih njihovi mediji, u kojima se Pejovićeva smrt pomenula tek kroz saopštenje dvije antiratne građanske partije, zovu garantom mira i stabilnosti. I građanske Crne Gore. U tim medijima, koji su takođe služili za Pejovićev progon – ni riječ o odgovornosti tadašnjeg režima za ratne zločine. Dok iskopavaju pismene sastave iz srednje škole predstavnika nove većine iz ratnog  perioda. Onog vremena  kad je Đukanović vodio ratnu vladu. Krivična prijava protiv Đukanovića za slučaj deportacija čeka neku bolju Crnu Goru.

Pejović  je bio mjera čovjeka, ali je i mjera Crne Gore. I nekad i danas. Ispratili su ga rijetki.  Par antiratnih partija i medija, i manji dio civilnog sektora. Kao što su rijetki bili uz njega dok je svjedočio o ratnom zločinu deportacija. Najveći dio  nove vlasti o Pejovićevoj smrti, izuzev URA-e i Nebojše Medojevića, nije rekao ni riječ. Kao ni o ratnim zločinima. Na sahrani mitropolita Amfilohija, Đukanovićevog saborca iz ratnih godina, gurali su se ko će da održi govor „pomiritelju“. Među obećanjima o demontiranju Đukanovićevog sistema, od većine pobjednika nijesmo čuli i ono da će ratni zločini koje je Đukanovićevo pravosuđe pretvorilo u nikad počete ili propale procese, biti u potpunosti rasvijetljeni.  Neki možda, nijesu imali vremena od brige o partijskom uhljebljavanju „po dubini“.

Po dubini, i dalje nema promjena koje tako dugo čekamo. Bata Carevića, gradonačenika Budve, nakon što je okadio budvansku skupštinu, sada mori popis stanovništva. Dobro, i sopstveni biznis, koji mu veli trpi dok on brani svetinje.  Doduše, reklo bi se da mu posao  raste. Po Batovom priznanju sad „ima četiri firme, velike biznise“. Na vlast je došao kao vlasnik Carinvesta, koji se i dalje jedini vodi na njegovo ime u privrednom registru.

U dubini, i dalje je čovjek i njegov život, namjanje bitan. Dok Nebojša Medojević sa svih društvenih mreža  ječi  što ne može u novu vladu da  ,,pomogne”, i ruši   saborce  koji će dobiti tu priliku, dok mandatar tvitovima pomjera planine, dok građani  tri mjeseca čekaju  novu vladu, dok bivša vlast i dalje uhljebjuje svoje, i pravi se mrtva i neodgovorna za sve moguće krize, od ekonomske do epidemiološke –   šačica ljekara liječi hiljade oboljelih od virusa. Danonoćno. Stotine umiru. I ko zna koliko je onih koji ne uspijevaju da dobiju ljekarsku pomoć, baš u ovom trenutku.

Još je više onih kojima je korona pojela male poslove, mnogo manje od Batovih. Poslove koji su jedva preživjeli DPS-ove monopole, privilegovane tržišne igrače, selektivne inspekcijske akcije. I koji čekaju da im neko pruži ruku, jer ne znaju hoće li preživjeti koronu. Dok predsjednik parlamenta, zarad „pomirenja“, odlaže sjednicu na kojoj se bira vlada, nakon zahtjeva SD-a i DPS-a, da se datum ne poklopi sa Podgoričkom skupštinom iz 1918.

Neće biti pomirenja ni bolje Crne Gore dok Slobodan Pejović ne bude heroj o kom se uči u udženicima istorije.  Dok ne budu kažnjeni svi ratni zločini. Dok popis ne postane važan Zavodu za statistiku, da znamo sa čim ova zemlja raspolaže. A preživljavanje i poslovi  ne budu zavisili od partijskih knjižica.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Kaljuga i grabež

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se djelovi nove vlasti junački  bore protiv nove vlade, čija su formacijski podrška, izgleda kao da se  DPS povukao u stranu, primirio.  Nije tako. Odlazeća vlast udarnički radi ono u čemu je uvijek bila bez konkurencije. Grabi, pustoši

 

Sjednica na kojoj bi mandatar Zdravko Krivokapić trebalo da predstavi program  vlade još nije ni zakazana, a već je stigla i prva ostavka. Advokat Nikola Terzić je povukao kandidaturu zatečen činjenicom da dobija udarce s leđa od onih u čije se ime želio prihvatiti nezahvalnog posla ministra policije. „Ja sam ovaj teret mogao nositi,  jedino ako imam razumijevanje od svih onih koji su sa mnom na istoj strani”, kazao je Terzić, poželjevši uspjeh nesuđenim kolegama u vladi koja će biti ozvaničena početkom decembra.

A možda i neće. Pošto su oni koji su, zahvaljujući Krivokapiću, Bečiću i Abazoviću, postali pobjednici poslije decenija poraza i potonuća, zapeli da pobjedu opet  pretvore u poraz.

Možda politički rezon nalaže drugačije. Možda Nikola Terzić zaslužuje kritiku što nije pokazao veću otpornost na udarce. Ali, poštujući znanje i trud koji je mladi advokat Terzić uložio zastupajući Patriciju Pobrić pred državnim institucijama, neprijateljski nastrojenim prema uzbunjivaču iz afere Ramada, čovjeku nekako dođe drago što se na vrijeme  izmakao od kaljuge.  Prije nego se zaglibio u živo blato koje „tradicionalni opozicionari“ pripremaju onima koji su zauzeli „njihova mjesta“ u budućoj vladi. Rezervisana. Odavno zaslužena.

Malo o tim zaslugama.  „Sa velikim zadovoljstvom sam ustupio poziciju broj jedan profesoru Krivokapiću“, objašnjavao je uoči izbora Andrija Mandić. Ne bježeći od zasluga za potez koji je povukao. „Znajući da je to dobar izbor i prava poruka –  da takav čovjek može da privuče i one ljude koji možda ne bi glasali za neku od opozicionih stranaka i možda je ne doživljavaju kao pravi izbor“.

Pošto je postalo jasno da ga Krivokapić neće u vladi, Mandić se dosjetio kako su „dobronamjerni ljudi“ čelnike DF-a uvjeravali da je Krivokapić glasač DPS-a, ali su oni „odabrali da vjeruju“ preporukama sveštenstva SPC-a. I, naivni, prevarili se.

„Mi Krivokapića, naravno, nismo poznavali“, pritvrdio je i Nebojša Medojević.   „Njega nam je na našu listu nametnula crkva”.

Sada, znači, znamo ono što nijesmo mogli znati prije izbora. Crkva (SPC) je u jeku krize izazvane Zakonom o slobodi vjeroispovijesti „tradicionalnog glasača“ DPS-a (Krivokapića) nametnula za nosioca prosrpske liste koju je predvodio DF. Onda je mandatar pobijedio „svoje“. I sada pokušava da ih razvlasti. Sve sa ciljem da, po nalogu SPC-a i DPS-a, omogući osnivačima Monitora i Vijesti da preuzmu vlast nad Crnom Gorom. Ima indicija da je, istim aranžmanom, obuhvaćen i poraz Trampa na predsjedničkim izborima u SAD-u.

Čelnici DF-a pokušavaju da osujete taj mračni plan, tako što pokušavaju pokazati  da DPS nije najgore što se moglo desiti ovoj zemlji.

Nije smiješno. U tom okruženju Zdravko Krivokapić treba da sastavi vladu i za nju dobije podršku. Ti će političari krojiti sudbinu budućoj vladi.  I to kao njena ,,podrška“.

U cijeloj toj zgodi, nekako  izgleda kao da se DPS povukao u stranu da ne smeta. Nije tako. Dok novoformirana većina klevetama i psovkama utvrđuje temelje buduće saradnje, ili već planira gdje će „parkirati“ mauzolej kad ga skinu sa Lovćena, odlazeća vlast radi ono u čemu je uvijek bila bez konkurencije. Grabi. Pustoši.

Odlazeći ministri koriste produženi politički vakum, međuvlašće, pa gazduju  bez ikakve kontrole. U svojim resorima zaključuju višegodišnje ugovore o javnim nabavkama (od toalet papira do polisa osiguranja imovine i lica). Ugovaraju kapitalne investicije. Zaključuju ugovore o dopunskom radu i konsultantskim uslugama. Ti ugovori se onda, nije na odmet pomenuti, isplaćuju u cijelom iznosu bez ikakvog dokaza o izvršenom poslu. Dok u državnom trezoru bude i jednog centa.

Da odlazeća vlast nije sebična svjedoči i podatak da je za samo 30 dana, nakon izbora, Ministarstvu finansija stiglo 700 zahtjeva za nova zapošljavanja u državnim institucijama. Od viška će glava da boli nekoga drugoga. A, platiće zna se ko.

U pauzama, povlašćeni vrše otpis službenih automobila pa ih, tako rashodovane, za sitan novac kupuju na fingiranim licitacijama. Da je vječna. Kako god obrneš.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo