Povežite se sa nama

OKO NAS

VRAĆANJE AGRARU U ULCINJSKOJ OPŠTINI: Samo da bude mještana

Objavljeno prije

na

Više od polovine obradivog zemljišta na Primorju se nalazi na teritoriji ulcinjske opštine. Ove jeseni su iz tog grada na strana tržišta išli neki novi proizvodi, ali mnogo manje agruma

 

Podno zidina Šasa, najvećeg mrtvog grada na istočnoj obali Jadrana, na višedecenijski zapuštenom zemljištu, ove godine je krenula plastenička proizvodnja, proizvodnja povrća na otvorenom, uspostavljaju se zasadi agruma.

Zakupac zemljišta od oko 70 hektara, kompanija Voli, je započela sredinom septembra oglednu proizvodnju čuvene Iceberg salate. Bilo je više pokušaja uzgoja tog proizvoda u našem regionu, ali se nije postizao zadovoljavajući kvalitet. Pokazalo se da plodno zaleđe Ulcinja ima sve preduslove za proizvodnju ove visokokvalitetne salate.

Eksperti Agencije Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO) su još početkom osamdesetih godina prošloga vijeka uradili analizu koja je pokazala da se na prostoru od mora do Skadarskog jezera može proizvoditi organska hrana koja bi mogla podmirivati potrebe oko 350 hiljada ljudi. Više od polovine stanovništva Crne Gore!

U vrijeme najvećeg poleta turizma ovo područje je bilo glavni snadbjevač hranom gostiju koji su boravili na ulcinjskoj rivijeri, a  poljoprivredni proizvodi iz Ulcinja su se mogli naći širom bivše Jugoslavije. Dok nijesu uvedene sankcije prema Rusiji, ulcinjske mandarine i klementine su šleperima izvožene i prodavane na pijacama u Moskvi i San Petersburgu.

U ovoj opštini ima čak preko 300.000 stabala agruma, pa je ove godine cijena kilograma mandarina bila tek oko 20 centi. Ostalo je mnogo neobranih ostalih južnih kultura, posebno šipkova i smokava.

Zato se nameće potreba prerade voća i povrća, koju iz “Volija” najavljuju za pet do šest godina. Procjena je da će do tada biti dovoljno proizvoda, odnosno sirovina sa zakupljenog prostora, kao i iz otkupa sa Anamalskog područja.

,,Projekat nazivam ‘agrarnom revolucijom’ u državi, jer mislim da veliki broj porodica i gazdinstava može pronaći budućnost u poljoprivrednoj proizvodnji zasnovanoj na modernim tehnologijama i uz puno ličnog angažovanja“, rekao je direktor Agrobiznis sektora u toj kompaniji Jaroslav Stupavski.

Istovremeno je Vlada Crne Gore ,,u cilju realizacije novih investicija u poljoprivredi, kroz održivu valorizaciju prirodnih resursa”, nedavno raspisala novi javni poziv za davanje u zakup čak 192 hektara zemljišta na lokalitetima Šas i Fraskanjel na period od 30 godina. To je do sada najveća površina koja se daje u zakup u našoj zemlji.

I u lokalnoj samoupravi navode da je uz turizam, poljoprivreda najvažnija strateška grana razvoja Ulcinja. ,,Polazeći od značaja poljoprivrede za našu opštinu i veliki broj naših građana, kao i trendova na regionalnom i svjetskom tržištu, Sekretarijat za privredu i ekonomski razvoj opštine Ulcinj je inicirao projekat podsticanja i investiranja u poljoprivredu”, kaže za Monitor rukovodilac ovog resora dr Agron Ibrahimi.

On navodi da će podsticaji i ulaganje u agrar, u vidu subvencija, biti izmirivani u iznosu od 50 do 80 odsto od ukupne investicije, a sve u cilju da se podstakne proizvodnja i mještani ostanu na svojim ognjištima tim prije što se za nekoliko mjeseci završava rekonstrukcija magistralnog puta od Ulcinja prema Vladimiru.  Veliki dio stanovništva u zaleđu ove opštine, posebno u selima prema granici sa Albanijom, se iselio u inostranstvo, ili je prešao da živi u Ulcinj ili u Bar.

Upitan kako će se izmirivati šteta od požara nastala u ulcinjskoj Maslinadi početkom oktobra, Ibrahimi je rekao da će Opština pomoći, u saradnji sa Vladom. U toj najvećoj stihiji u istoriji koja je zahvatila maslinjake, stradalo je čak 1.350 stoljetnih stabala, a procijenjena šteta iznosi oko milion eura.

Pokazalo se da su najbrže gorjele masline na prostoru koji godinama nije bio obrađivan i adekvatno održavan.

,,Smatram da je pravi trenutak da se razmotri mogućnost da brda- koja su Prostorno-urbanističkim planom Ulcinja ostala kao zelene površine, a njihovi nagibi i sastav zemljišta omogućavaju sadnju maslina- budu planirana kao maslinjaci. Prilikom tih razmatranja treba imati u vidu da postoji mehanizacija koja mljevenjem kamene podloge stvara, pored već datih prirodnih uslova, pogodno tlo za sadnju maslina. Najbliži primjer je Hrvatska koja je na velikom dijelu brda i visoravni svoje obale rastinje pretvorila u plantaže maslina. To su mnogo ranije uradile sve zemlje Mediterana”, kaže nekadašnji opštinski funkcioner Ljatif Avdo Gorana.

Dok se na to čeka, mnogi Ulcinjani su zasadili na hiljade stabala novih sorti maslina na svojim imanjima. Tradicionalna sorta žutica, iako izuzetno kvalitetna, ne rađa svake godine.

,,Mislim da smo konačno shvatili da je ovo mali prostor gdje svaki grumen zemlje vrijedi grumen zlata. Znamo takođe da se ona ne smije prodavati ili izdavati na 99 godina, već treba promovisati privatno-javno partnerstvo sa relevantnim investitorima koji imaju osjećaj za prostor i prirodu, a ne samo želju za što bržim profitom. Ulcinjske resurse treba obazrivo zaštititi, pravilno valorizovati, a ne brutalno eksploatisati”, kaže ekolog Dželal Hodžić napominjući da se čak 60 odsto obradivog zemljišta na Primorju nalazi na teritoriji ove opštine.

 

Ruralni turizam i poljoprivreda za bolju ponudu

„Ministarstvo održivog razvoja i turizma zajedno sa drugim resorima Vlade ulaže znatne napore na stvaranju ambijenta za sve one koji žele da se bave ruralnim turizmom“, kaže za Monitor direktor Direktorata za razvoj turističke destinacije i turističku infrastrukturu Ćazim Hodžić.

Prema njegovim riječima, pravilnom valorizacijom evidentnih preduslova, ruralni turizam uz povezivanje sa poljoprivredom može postati važan dio integralne turističke ponude Crne Gore.

Hodžić je najavio da će do kraja ove godine biti usvojena Strategija razvoja ruralnog turizma Crne Gore sa Akcionim planom do 2023. godine, te dodao da će unapređenje ponude i podizanje kvaliteta usluga u seoskim domaćinstvima povoljno uticati na stvaranje povoljnijeg ambijenta za razvoj ruralnog turizma.

 

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo