Povežite se sa nama

OKO NAS

UKRADENI EKSPLOZIVI U TAJNIM SKLADIŠTIMA: Opasnim putevima

Objavljeno prije

na

Nedavno otkrivanje 50 kilograma eksploziva u objektu bivše fabrike papira  upućuje na sumnju da ogromne količine  ukradene ranije u čitavom serijalu provala još stoje uskladištene u nekim napuštenim objektima pogašenih  fabrika. Policija sa sigurnošću tvrdi da je i u ovom slučaju riječ o eksplozivu koji se proizvodi u fabrici Polieks u Beranama

 

Kada je prije nekoliko dana beranska kriminalistička policija u saradnji sa graničnom, u napuštenom objektu bivšeg restorana nekadašnje fabrike papira Beranka pronašla 50,2 kilograma eksploziva, postalo je jasno da se dobar dio kriminalnih grupa ovim opasnim materijama snabdijeva upravo iz ovog grada

Policija sa sigurnošću tvrdi da je i u ovom slučaju riječ o eksplozivu koji se proizvodi u fabrici Polieks u Beranama, za koji se sumnja da je bio namijenjen izvršenju teških krivičnih djela.

„Radi se o eksplozivu vrlo razorne moći koji se proizvodi u Polieksu“,  kazao je sagovornik iz beranske policije i objasnio da će eksploziv biti upućen u Forenzički centar u Danilovgradu.

„Ovo je rezultat dužeg policijskog rada. Uz pomoć pasa izveli smo pretragu sumnjivih objekata i tako otkrili mjesto. Preduzimaju se dalje radnje da se dođe do lica koja su eksploziv ovdje uskladištila“, rekao je policijski službenik.

Sakriveni eksploziv u prostorijama nekadašnjeg restorana fabrike papira Beranka pronađen je zahvaljujući specijalno obučenim psima, koje koriste granični policajci u pretrazi terana i vozila.

,,Ova količina eksploziva, da je kojim slučajem aktivirana, napravila bi  katastrofu. Tim prije jer se nalazila u zatvorenom prostoru. Kada detonacija naiđe na prepreke, odnosno kada se ne isprazni u vazduhu, ona je razorna“, objasnio je jedan stručnjak za eksplozive.

Beranska Fabrika eksploziva Polieks  ranijih se godina u više navrata nalazila na meti provalnika koji su krali eksploziv, ali do sada nije otkriveno ko su lopovi.

Krađe su posljednjih godina prestale. Tome je doprinijelo i to što je vlasnik fabrike angažovao privatno obezbjeđenje. Otkrivanje ovolike količine eksploziva upućuje na sumnju da ogromne količine  ukradene ranije u čitavom serijalu provala još stoje uskladištene u nekim napuštenim objektima, kojih u Beranama ne fali od kada su pogašene sve fabrike, a prazne zgrade i hale  niko ne čuva.

Takav je slučaj i sa bivšom fabrikom papira. Privatizovana, zatvorena i opljačkana, više nikom nije zanimljiva.  Naizgled. Dok se nije ispostavilo da su hiljade kvadrata praznog prostora idealno mjesto za skrivanje svega i svačega, pa i eksploziva.

Posljednja u seriji krađa u Polieksu dogodila se prije tri, četiri godine, kada je nestalo oko trista pedeset kilograma TNT-a u obliku trotilskih metaka. Nešto prije toga i dvjesta kilograma. Najdrastičnija nerasvijetljena krađa dogodila se 2011. godine. Tada je samo u jednom navratu iz ove fabrike nestalo čak tri i po tone trotilskih metaka.

Iz fabrike Polieks tada su insistirali da policija razotkrije i provalnike i kriminalce za čiji račun se eksploziv krade, uvjeravajući javnost da to za kompaniju nije velika materijalna šteta jer se radi o eksplozivu koji je vojna zaostavština eks Jugoslavije i koji se kupuje jeftino da bi bio prerađen u eksploziv za privredne svrhe. Oni su, međutim, upozorili da ukradeni eksploziv predstavlja veliku bezbjednosnu opasnost kada se nađe u rukama kriminalaca.

U hronologiji krađa eksploziva iz Polieksu je i februar 2010. godine. Tada su poslije radnog vremana obijena dva objekta. Provalnici nijesu pronašli ono što su tražili i osim materijalne štete na objektima, nije bilo drugih posljedica. Zato su 2006. godine u noći između 8. i 9. decembra, iz magacina lopovi ukrali 6.179 detonatora i dvije hiljade komada kapisli DK-8. Naredne godine u maju, iz fabrike je ukradeno devedeset šest kilograma privrednog eksploziva oznake O 70 1 V.

Kradljivci su 2009. posjetili Polieks dva puta. Najprije je 6. maja nestalo 3,7 kilograma razornog TNT-a u pakovanjima od po dvjesta grama, da bi 13. decembra odnijeli 380 elektrodetonatora i jedan kilogram moćnog plastičnog eksploziva PEP.

Ova evidencija vođena je od kada je kompanija privatizovana. Koliko je puta prije toga Polieks obijen – ne zna se. Nijedna krađa nikada nije razotkrivena, iako je policija obavljala uviđaje i vodila istrage.

Pitanje je na kojem crnom tržištu završavaju tolike količine esplozivnih materija. Srbijanski dnevnik Blic prenio je svojevremeno izjavu nekadašnjeg načelnika za istraživanja eksploziva Milovana Azbejkovića koji je bio ubijeđen da je u londonskom metrou 2005. godine Al kaida koristila plastični vojni eksploziv kupljen na crnom tržištu u Srbiji.

Azbejković je rekao da su samo četiri zemlje na svijetu proizvodile plastični eksploziv, ali da je „naš bolji i od američkog C-4“.

On je dodao da se taj eksploziv proizvodio u vojnoj fabrici u Beranama sve do 1991. godine, odnosno početka ratova u Jugoslaviji, te da se od tada ne proizvodi, ali da ga ima u vojnim magacinima i na crnom tržištu po cijeni od dvije do pet hiljada dolara, dok je vojna cijena svega 20 dolara po kilogramu.

Monitor je ranije pisao i da je, na osnovu jedinstvenog hemijskog sastava, s velikom vjerovatnoćom utvrđeno da je eksploziv korišćen u pokušaju atentata na nekadašnjeg makedonskog predsjednika Kira Gligorova proizveden u Beranama.

Danas ima indicija da se plastični i druge vrste eksploziva i eksplozivnih materija s naših prostora, u kriminalnim krugovima za koje granice ne postoje,  razmjenjuju za heroin na Kosovu i u Albaniji. Kosovski i albanski kriminalci dalje eksploziv prodaju terorističkim organizacijama širom svijeta. O tome su pisali i inostrani mediji pozivajući se na strane obavještajne službe.

Najveći broj podmetnutih eksplozija u susjednoj Albaniji izveden je upotrebom ovog eksploziva. Monitorov dobro obaviješteni izvor tvrdi da je ovaj ekploziv u obračunima albanskih mafijaških grupa i terorističkim napadima u toj zemlji za samo posljednjih nekoliko godina upotrijebljen čak preko osamdeset puta.

Albanski list Gazeta ranije je objavio istraživački tekst u kojem je navedeno da su godinama eksploziv iz Crne Gore koristili kriminalci u toj zemlji za likvidacije u osvetničkim pohodima.

Plastični eksploziv iz Berana, prema navodima tog lista, postavljan je pod automobile, po kućama, preduzećima. Pojedini albanski kriminalci, uhvaćeni s eksplozivom, inspektorima su čak i priznali da su ga kupili u Crnoj Gori.

Prema Monitorovom dobro obaviještenom izvoru, plastični i drugi eksplozivi iz Berana na Kosovu uglavnom završavaju kod jedne poznate kriminalne grupe i porodice, koja ga preprodaje na domaćem tržištu, dok je druga porodica zadužena za izvoz.

„Policijske akcije rijetko daju rezultate, ali je u septembru 2008. godine u Prištini uhapšeno osam osoba s ukupno deset kilograma eksploziva iz Berana“, kaže naš izvor.

On napominje da je dvadeset dva kilograma plastičnog eksploziva iz Berana zaplijenjeno u policijskoj akciji pod nazivom Grom, gdje je prekinut lanac šverca oružja s Balkana do Francuske, kao i da u toj zemlji preko trideset odsto nelegalnog eksploziva potiče s Balkana.

Preko određenih kanala kriminalnih organizacija beranski eksploziv završava i u rukama terorista s Bliskog istoka.

Da ne idemo tako daleko. Valja podsjetiti da je takozvani trotilski metak TNT korišten i u napadu na redakciju Vijesti i drugim poznatim slučajevima podmetanja eksploziva u Crnoj Gori.

 

Tufik SOFTIĆ    

Komentari

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE: SUDBINA ROŽAJSKE OBILAZNICE: Puta nema a troškovi rastu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šesnaest godina od početka prvih radova, Rožaje još uvijek nema završenu zaobilaznicu oko grada. Budući da je za ostatak radova planirano nešto više od osam miliona eura, državu će na kraju ovaj projekat koštati makar 25 miliona

 

Izgradnja zaobilaznice oko Rožaja započela je još 2008. godine, kada je krenulo izvođenje radova u okviru prve faze izmještanja magistralnog puta iz pravca Srbije koji vodi kroz grad, do ukrštanja sa putem Rožaje – Kula – Peć. Ugovorena cijena radova prve faze iznosila je 3,8 miliona eura, a posao je dobila firma Konstruktor inženjering. Planirani rok završetka radova bio je kraj 2009. Ipak, radovi nisu završeni ni do 2012. godine, kada je komisija za tehnički prijem zahtijevala ispravke radova.

Do početka izgradnje druge faze, poslije osam godina, ili do danas – poslije 16 godina, prva faza je znatno propala i djelimično ostala nezavršena. Tadašnji ministar saobraćaja, Ivan Brajović, je, odgovarajući na poslačnička pitanja 2012. godine, pojasnio  da nisu obavljeni dodatni radovi koje je tražila Komisija za tehnički prijem, u vrijednosti od 50 hiljada eura. Razlog – izvođač Konstruktor inženjering je otišao u stečaj.

Iako je Brajović tada najavio novu tendersku proceduru i završetak radova u 2014. godini, aktivnosti u vezi sa projektom nastavljene su tek 2017. godine.

 Za izradu druge dionice zaobilaznice oko Rožaja, za koju su sredstva obezbijeđena iz kredita Evropske-investicione banke,  izabrana je ponuda bosanskog ponuđača Euro-asfalt i partneri. Bosanska firma Euro-asfalt godinu prije toga dobila je i posao izgradnje novog regionalnog puta Berane – Kolašin, odnosno drugu dionicu od sela Lubnice u beranskoj opštini, preko planine Jelovice, sa tunelom Klisura kroz Bjelasicu. U tom trenutku se nije moglo znati da će oni u tom poslu kasniti četiri godine, kao i da će cijena sa ugovorenih 37 miliona eura da poraste na skoro 60 miliona. Tunel je tek nedavno otvoren i put Berane – Kolašin stavljen u probni rad.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NACIONALNI PARK BIOGRADSKA GORA: Sve glasniji zahtjevi za gradnjom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici parcela u NP Biogradska gora posljednjih nekoliko sedmica  intenzivirali su zahtjeve da nadležni dozvole gradnju u toj zaštićenoj zoni. Tvrde da ih od toga dijeli samo odbijanje Agencije za zaštitu životne sredine

 

 

Iako već decenijama važe ista pravila zaštite u tri zone zaštite Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, vlasnici parcela na bjelasičkim katunima, od nedavno “glasnije” traže ustupke kada je riječ o korišćenju tog prostora. To što ne smiju graditi bungalove, vikendice, kolibe, pomoćne objekte, toalete… na katunima, tvrde, ugrožava im “Ustavom zagarantovano pravo na svojinu”.  U NP je oko 21 odsto  teritorije privatno vlasništvo, a vlasnici sada imaju ambicije da grade na katunima, kako bi se, objašnjavaju, intenzivnije bavili turizmom i stočarstvom. Zbog toga su tražili seriju sastanaka sa nadležnima, kako bi to i izdejstvovali.

Iz nekoliko resora i preduzeća Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) mještanima su, navodno,  na nedavnom sastanku u Mojkovcu kazali da je “ključ kod Agencije za zaštitu životnu sredine”. Na pitanje Monitora zbog čega su baš sada krenuli organizovani apeli mještana koji zahtijevaju da nadležni malo popuste i da se zabiđe zakon i  planska dokumenta, vlasnici imanja kažu da su se oduvijek bunili, ali, objašnjavaju, razlog je i što se “sada malo dosljednije primjenjuju pravila”.  “U problemu” su, tvrde, prije svih vlasnici zemljišta na katunima  Dolovi Lalevića, Šiška, Katun Raičevića…, to jest, Beranci i Mojkovčani. Oni će tražiti podršku i lokalnih vlasti, kako bi zajednički pokušali da utiču  na Agenciju.

“Prostornim planom posebne  namjene (PPPN)  za  Bjelasicu  i  Komovi  predivđena je revitalizacija naših  katuna u turističke svrhe.Za zabranu raspolaganja svojim imanjima smatramo odgovornom Agenciju za zaštitu životne sredine, koja ne popušta.  Osim potpune zabrane gradnje, nemoguća je bilo  kakva   eksploatacija  šume , pa  čak  ni  za   ogrijev  onih  koji  imaju  objekte na tom prostoru.  Loša   putna infrastruktura, nemogućnost probijanja novih i proširenja postojećih  puteva, proširenje   granica  NP Biogradska gora,  bez  obavještenja  javnosti  i  vlasnika  privatne  imovine, samo su neki od problema koje smo na  sastanku apostrofirali”, kazali su  Monitoru predstavnici Beranaca i Mojkovčani, koji su vlasnici parcela na katunima.

Tvde da im je jedino dozvoljeno da kose svoje livade, te da su vlasnici “samo na papiru”. Koristi od svoje đedovine u zaštićenom prostoru, kako kažu, nemaju odavno.

Sa dozvolama imaju problema i u beranskoj lokalnoj upravi, ali kada je riječ o unaprjeđenju putne infrastrukture. Već deset godina Opština, navodno, pokušava da dobije urbanističko-tehničke uslove za probijanje jednog i proširenje drugog puta. No, Berancima saglasnost za radove na dionicama koje su na teritoriji i mojkovačke i kolašinske opštine ne daju ni iz tamošnjih lokalnih uprava.

“Riječ je o radovima na  ukupnoj dužini od jednog kilometra. Jedna dionica je od Svatovskog groblja prema Tutića katunu. Tamo sada ne postoji put i to činjeničo stanje stvara više štete u prostoru,  nego probijanje puta.  Naime, tim prostorom terenska vozila prolaze kuda vozačima padne na pamet, pa je biodiverzitet itekako ugrožen. Na žalost, iako već deceniju nastojimo da dobijemo potrebne dozvole, kako bi unaprijedili život stočara i valorizovali taj dio planine, i dalje nema rezultata”, kažu   u beranskoj Opštini.

Namjeravali su i da prošire put prema Pešića katunu i Omerskoj. No, saglasnosti od nadležnih nije bilo ni za to. Tvrde da su time na više načina oštećeni stočari na katunima i da se unazađuje poljoprivredna djelatnost.  U beranskoj lokalnoj vlasti, nezvanično kažu, da ponekad imaju utisak da su katunjani na prostoru kolašinske opštine u značajno povoljnijem položaju, jer im se “dozvoljava gradnja na katunima kao što su Ravanjske rupe ili Vranjak”.

Zahtjevi za gradnju dolaze od Beranaca i Mojkovčana, koji su vlasnici parcela, uglavnom,i odnose se na drugu zonu zaštite NP. Ambicija beranske Opštine da unapređuje putnu infrastrukturu   takođe je usmjerena na taj dio NP. Prema Zakonu o zaštiti životne sredine, relaizacija svih tih aktivnosti nije dozvoljena. Takođe, ni prema Planu upravljanja NP, a nije predviđena ni nacrtom Studije  revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.

NP je podijeljen na tri zone zaštite, a druga obuhvata četiri područja, koja čine poljoprivredna zemljišta, pašnjaci, livade, katuni, jezera (Šiško, Pešića, Ursulovačko…). Dozvoljene su aktivnosti kada je riječ o sprovođenju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprjeđenja zaštićenog područja. Toj zoni pripadaju svi predjeli Parka van prašumskog rezervata, a prema zvaničnim dokumentima, prostor karakteriše veliki broj rijetkih i endemičnih biljnih vrsta.

“U drugoj zoni dozvoljene su naučno-istraživačke i edukativne aktivnosti; sportsko-rekreativne i turističke aktivnosti u slobodnom prostoru koji sa stanovišta fizičkih i klimatskih odlika posebno pogoduje aktivnostima sportsko-rekreativnog skijanja, uz strogo kontrolisano korišćenje prirode; u ograničenoj mjeri aktivnosti stočarstva. Turistička izgradnja predviđa se na Kraljevom kolu, gdje će se uz smještajne kapacitete formirati i glavni prijemni, informativni centar nacionalnog parka. Takođe, predviđa se revitalizacija katuna Dolovi, Rupe Ravanjske, Šiška i Pešića Rupe i njihova ponuda u turističke svrhe”, piše u Planu upravljanja NP do 2025. Godine.

Za sada to malo znači vlasnicima parcela u toj zoni, pa su tražili i drugi sastanak sa predstavnicima više ministarstva i Agencije. Od NPCG očekuju da budu posrednici između mještana i državnih adresa. Brojne primjedbe poslali su tokom javne rasprave o nacrtu Studije revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.    Studijom je,međutim,  previđena samo adaptacija i rekonstrukcija katuna u drugoj zoni, ali “u skladu sa mjerama i uslovima zaštite prirode”. Vlasnicima imanja, pak.  nije dovoljno da obnavljaju postojeće, već i da grade nove objekte. Nijesu im dovoljne  pješačke i biciklističke staze, već bi, tvrde, samo novi putevi na tom prostoru značili i bolje uslove života na katunima.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVEĆAVA SE BROJ NERIJEŠENIH SLUČAJEVA U SUDOVIMA: Spora pravda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto

 

Više od 67,5 hiljada neriješenih predmeta u crnogorskim sudovima bilo je na kraju prošle godine, pokazuje Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu, koji je upućen Skupštini Crne Gore na usvajanje.

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto, s tim što su sudovi tokom prošle godine primili čak blizu 100 hiljada novih predmeta, a u međuvremenu završili skoro 80 hiljada.

Najažurniji sud, po izvještaju, je Privredni, a najneažurniji Upravni, dok na nivou cijelog sudstva stopa ažurnosti iznosi 82,5 odsto. Tokom prošle godine ukinuto je blizu 20 odsto svih presuda.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA). Kako su naveli, na neophodnost reformi ukazuje i izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, koji jasno ističe nedostatak napretka u sektoru pravosuđa kao glavnog izazova u vladavini prava.

Iz Akcije za ljudska prava u  kontinuitetu upozoravaju na nedovoljne rezultate u reformi pravosuđa koja se sprovodi već dvije decenije, a već deceniju nam se iz Evropske komisije ponavljaju iste kritike.

,,Odlučnija i efikasnija politika sankcionisanja i odgovor krivičnog pravosuđa na korupciju, posebno na visokom nivou, mora da bude povećana, uključujući i izbjegavanje percepcije nekažnjivosti. Broj neriješenih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala na visokom nivou pred sudovima je nastavio da raste u 2022, što se odražava na veći broj istraga od 2020. Međutim, presuđivanje u ovim predmetima u nekim slučajevima traje i do 7 godina, zbog mnogih organizacionih problema i ograničenja u Višem sudu u Podgorici (uključujući nedovoljan prostor za sudske rasprave), čime se ometa blagovremeno sprovođenje pravde”, navodi EK.

Da nema napretka, pokazala je i prošlogodišnja analiza Akcije za ljudska prava (HRA), u kojoj se navodi da je došlo do naglog pogoršanja ažurnosti sudova u posljednjih šest godina, pogotovo tokom 2022. godine. U izvještaju se ističe i da je povećanje broja starih predmeta (starijih od tri godine) najizrazitije u 2022. godini u odnosu na prosjek iz 2017. do 2022. i iznosi čak 40 odsto.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA).

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, rekli su iz GA. Prema njihovim riječima, posebno je alarmantno što je porast neriješenih predmeta najizraženiji u višim sudovima, gotovo 33 odsto, dok je najkritičnije stanje zabilježeno kod Apelacionog suda s porastom od čak 64 odsto.

„Takav trend mora biti alarm za naše sudstvo, jer direktno negativno utiče na pristup pravdi za građane i duboko podriva njihovo povjerenje u pravosudne institucije“, smatraju u GA.

Iz te NVO su podsjetili da je istraživanje koje su sproveli prošle godine pokazalo da skoro 80 odsto ispitanih građana nije upoznato s vlastitim pravima u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, dok 68 odsto njih nije svjesno značaja posredovanja ili medijacije.

„Zato ukazujemo na hitnost potrebe za sveobuhvatnom reformom pravosuđa, kako bi se zaustavili takvi negativni trendovi u povećanju broja neriješenih predmeta, koji je i sada na nezamislivom nivou“, kažu iz GA.

Advokat i član Tužilačkog savjeta Siniša Gazivoda izjavio je da ,,sudije rade i preko norme, ali je broj predmeta toliki da se vidi da je taj sud recimo riješio oko 7.000 predmeta tokom prošle godine da je primio 17.000, odnosno da je primio 10.000 više predmeta nego što uspijeva da riješi za godinu dana”. On je istakao da ,,vjerovatno će ako se nešto hitno ne bude rješavalo izvještaj za ovu godinu kad ga budemo analizirali sljedeće godine biti po brojnim aspektima još i gori”.

Iz GA su rekli da su posljedice tih zanemarenih reformi sada evidentne i da odgovornost za trenutno stanje leži na predsjednicima sudova, predsjedniku Vrhovnog suda, Sudskom savjetu, ali i Ministarstvu pravde.

„Očekujemo da će navedeni podaci i kontinuirano isticani problemi u sudstvu konačno dovesti do neophodnih promjena u sudstvu i vratiti već duže vrijeme poljuljano povjerenje građana u tu granu vlasti“, kaže se u saopštenju.

Monitor je već pisao o tome da ni nakon šest godina nema sudskog epiloga za navodnu zloupotrebu službenog položaja u slučaju koji se vodi protiv bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Ni slučajevi napada na Tufika Softića i Oliveru Lakić, kao i drugi brojni slučajevi napada na novinare sudski još uvijek nijesu privedeni kraju, a nekima prijeti i zastara. Neki od važnih slučajeva, poput ubistva visokog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, broje i decenije. Tako ni nakon blizu 19 godina nema konačne presude u tom sudskom postupku koji je crna mrlja crnogorskog pravosuđa.

 

Manjak sudija

Na oglas za 41 poziciju pripravnika u crnogorskim sudovima prijavilo se samo devet kandidata, kazali su iz Akcije za ljudska prava (HRA) i upozorili da je to alarmantno nizak odziv.

Iz tog razloga, kako su naveli, brojni sudovi, uključujući Privredni i Upravni sud Crne Gore, osnovne sudove u Danilovgradu, Kotoru, Herceg Novom, Beranama i Plavu, kao i Viši sud za prekršaje i Sud za prekršaje u Bijelom Polju, ostali su bez pripravnika.

Taj problem, smatraju u HRA, dodatno doprinosi problemu nedostatka kadra u sudstvu.

Nedavno je predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać izjavio da sudskom sistemu nedostaje čak 58 sudija ili oko 17 odsto.

Da je to ogroman nedostatak, upozorio je i predsjednik Udruženja sudija Crne Gore Miodrag Pešić koji je istakao da je ukupan broj sudija u Crnoj Gori oko 200.

„Niska zainteresovanost za ovaj poziv ukazuje na potrebu da se sudijski posao učini atraktivnijim I da se uslovi rada moraju poboljšati“, naglasili su iz HRA.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo