Povežite se sa nama

OKO NAS

GRADNJA NA RIJEČNIM OBALAMA: Mimo propisa i logike 

Objavljeno prije

na

Bespravna gradnja u Kolašinu naročito je uzela maha  na obalama Svinjače i Tare. Do sada nije bilo valjanih intervencija nadležnih, pa su Kolašinci gradili kuće na nasipima koje su sami formirali u neposrednoj blizini rijeka. Zbog toga su ugroženi i njihovi objekti, ali i druga obala 


Još nije ustanovljenokoliliko je Kolašinca stambene i poslovne objekte sagradilo uz rijeku Svinjaču. Kuće su minulih godina građene bez kontrole, ali i brige o tome koliko ti objekti mogu biti ugroženi od blizine vode. Problem postaje očigledan tokom kišnih  perioda, kada nabujaju pritoke Tare. Svaka obilna kiša podsjeti lokalne vlasti kako bi to u budućnosti mogao biti veliki problem, s teškim posljedicama.  Neke od novijih kuća bukvalno su na rubu obale,  izgrađene na nasipima, koje su vlasnici podigli kako bi proširili svoju imovinu i napravili mjesto za gradnju.

Na taj problem više puta je upozoravala bivša vlast. Svjesni su ga, kažu, i u aktuelnoj. Pored toga, gradanjom nasipa, tvrde, ugrožena je i druga obala, jer se tako mijenja tok rijeke. Sada su u opasnosti i objekti i imanja s druge strane.

,,S obzirom na to da je na taj način promijenjen tok rijeke, voda udara u te nasipe i vraća se na drugu stranu gdje plavi i potkopava zemljiše, pa čak, u pojedinim slučajevima, odnosi i djelove  davno izgrađenih potpornih zidova”,  upozoravali su iz bivše vlasti.

U budućnosti bi se, tvrde,  moglo desiti da pri obilnim višednevnim padavinama bude ugrožena i stambena zgrada namijenjena osobama u stanju socijalne potrebe u Ulici Dunje Đokić, iako taj objekat ima potporni zid. U Opštini ne mogu da kažu tačan broj objekata koji je izgrađen na taj način, ali mještani pored Svinjače tvrde da ih je na desetine.

„Godinama je tako građeno. Nije bilo sankcija. Jednostavno je mogao bilo ko da dotjeruje kamione zemlje i nasipa, to jest pravi placeve gdje ih nikad nije bilo i gdje je suludo graditi.  Mislim da je sada prekasno i teško riješiti to. Nema načina osim da se kuće ruše, a to niko neće“, objašnjavaju u naselju pored rijeke.

Nije poznato ni da li su nadležni do sada pokušali da utvrde tačan broj i „status“ objekata, koji „vise“ nad rijekom ni da li su njihovi vlasnici upozoravani na opasnost koju im može donijeti Svinjača.

,,To je davno trebalo zabraniti. Pokrenućemo postupke da se čim se za to stvore uslovi, ti objekti uklone. Takođe, oni koji su pravili nasipe biće u obavezi da to isprave“, obećavali su iz bivše vlasti prije dvije godine.

Obećavali su da će postupati u  skladu s propisima, a tamo gdje aktivnosti prevazilaze nadležnosti lokalne uprave, tražiće se intervencija države.  Koliko je od tog posla urađeno nikada nije zvanično saopšteno. Sada,  očigledno, u lokalnoj upravi očekuju da se i taj problem riješi u postupku legalizacije besravno izgrađenih objekata, ali do tada, priznaju, i kuće i obala rijeke biće konstantno ugroženi.

Nemoć je lokalna uprava pokazala i kada je riječ o „divljem“ naselju od nekoliko desetina kuća s oko 500 stanovnika na Lugu. Tamo su  stambeni objekti građeni u samom koritu Tare. To je dugoročni i pokazalo se nerješiv problem.  Nijesu poštovani propisi da se ne smije graditi na bliže od 100 metara od korita velikog vodotoka. Tom divljem naselju sada nedostaje uredna putna infrastruktura, ali i ,,papiri” za većinu objekata.

Više puta je opozicija problematizovala  način na koji su dijeljeni placevi i dozvole za gradnju u tom dijelu grada. Ostala je nepoznanica da li su tadašnji lokalni funkcioneri zloupotrijebili službeni položaj kada su bez valjanih odluka  čašćavali sugrađane besplatnim placevima. Deceniju kasnije pokazalo se da su iako besplatni, placevi mnogo muke koštali nove vlasnike.  Poplave prijete naselju svake  kišne jeseni, a o ostalim komunalnim problemima zbog neurbanizovanog naselja, mještani su mnogo puta obajvještavali javnost,  tražeći od nadležnih da ih ne tretira kao građane drugog reda.

Nerado u lokalnoj upravi govore o kućama ugroženim od rijeke i  razlozima zbog kojih je Kolašincima bilo dozvoljeno da grade bez mnogo logike i poštovanja propisa. Priznaju predstavnici lokalne vlasti da su probleme naslijedili, a rješavanje, prema zakonu, značilo bi mnogo nepopularnih mjera i diranje u najosjetljivije imovinske odnose. Muka i nemaština su ih, kažu vlasnici kuća na rubu obala rijeka, natjerali na takvu gradnju.

„Potrošio sam mnogo para na gradnju kuće, ali još više dok sam formirao ravnicu na kojoj sam napravio kuću. Nije me do sada niko upozoravao ili sankcionisao zbog toga. Sve da mi to narede, kako sada da vratim sve ovo u prvobitno stanje?  Da srušim kuću? Mislim da do toga neće doći i da će nadležni imati razumijevanja. Svjesni smo sve vrijeme opasnosti od rijeke.  No, drugačije se nije moglo”, kazao je jedan od mještana naselja preko Svinjače.

Mjesto za kuću on je dobio, kako objaašnjava, „proširivanjem očevine“! Moglo se samo k rijeci, pa je tu priliku i iskoritstio. Nije bilo drugog načina da prekine višedecenijski podstanaraski staž  svoje porodice.

Nemaran odnos prema rijeci i samovoljna izgradnja nasipa, očigledno su nedavno doprinijeli urušavanju puta prema jednom od najvećih kolašinskih prigradskih naselja. Saobraćajnica prema Brezi bila je opasna za saobraćaj čitav mjesec, a  slično se desilo i prošle godine, kada tim putam nijesu mogli ni pješaci ni vozila.

Klizište na desnoj obali rijeke Svinjače, u neposrednoj blizini kasarne Breza,  pokrenulo se u januaru 2018. godine.  Kako kažu u Sekretrijatu za planiranje prostora,  od prvog dana ugrožavalo je stabilnost saobraćajnice. U Sekreterijatu optužuju bivšu vlast da „nije preduzela ništa po pitanju sanacije klizišta“ pa su  građani svakodnevno bili izloženi riziku. Novca fali i sada ali, tvrde, bar su našli alternativno rješenje,  koje je zahtijevalo hitnu intervenciju Direkcije za javne radove i angažovanje stručnjaka.

Lokalna uprava je od Ministarstva odbrane zatražila dio zemljišta koji pripada kasrarni, kako bi proširili saobraćajnicu i izbjegli dio puta koji ugrožava klizište.  Alternativno rješenje za sada funkcioniše, pa mještani Breze mogu bezbjedno do svojih kuća. Međutim,  ostaje nepoznanica, zbog čega je Svinjača  ugrozila put, ali i dio privatnih imanja u blizini. To se, tvrde stariji Kolašinci, nikad prije nije događalo.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE: SUDBINA ROŽAJSKE OBILAZNICE: Puta nema a troškovi rastu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šesnaest godina od početka prvih radova, Rožaje još uvijek nema završenu zaobilaznicu oko grada. Budući da je za ostatak radova planirano nešto više od osam miliona eura, državu će na kraju ovaj projekat koštati makar 25 miliona

 

Izgradnja zaobilaznice oko Rožaja započela je još 2008. godine, kada je krenulo izvođenje radova u okviru prve faze izmještanja magistralnog puta iz pravca Srbije koji vodi kroz grad, do ukrštanja sa putem Rožaje – Kula – Peć. Ugovorena cijena radova prve faze iznosila je 3,8 miliona eura, a posao je dobila firma Konstruktor inženjering. Planirani rok završetka radova bio je kraj 2009. Ipak, radovi nisu završeni ni do 2012. godine, kada je komisija za tehnički prijem zahtijevala ispravke radova.

Do početka izgradnje druge faze, poslije osam godina, ili do danas – poslije 16 godina, prva faza je znatno propala i djelimično ostala nezavršena. Tadašnji ministar saobraćaja, Ivan Brajović, je, odgovarajući na poslačnička pitanja 2012. godine, pojasnio  da nisu obavljeni dodatni radovi koje je tražila Komisija za tehnički prijem, u vrijednosti od 50 hiljada eura. Razlog – izvođač Konstruktor inženjering je otišao u stečaj.

Iako je Brajović tada najavio novu tendersku proceduru i završetak radova u 2014. godini, aktivnosti u vezi sa projektom nastavljene su tek 2017. godine.

 Za izradu druge dionice zaobilaznice oko Rožaja, za koju su sredstva obezbijeđena iz kredita Evropske-investicione banke,  izabrana je ponuda bosanskog ponuđača Euro-asfalt i partneri. Bosanska firma Euro-asfalt godinu prije toga dobila je i posao izgradnje novog regionalnog puta Berane – Kolašin, odnosno drugu dionicu od sela Lubnice u beranskoj opštini, preko planine Jelovice, sa tunelom Klisura kroz Bjelasicu. U tom trenutku se nije moglo znati da će oni u tom poslu kasniti četiri godine, kao i da će cijena sa ugovorenih 37 miliona eura da poraste na skoro 60 miliona. Tunel je tek nedavno otvoren i put Berane – Kolašin stavljen u probni rad.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NACIONALNI PARK BIOGRADSKA GORA: Sve glasniji zahtjevi za gradnjom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici parcela u NP Biogradska gora posljednjih nekoliko sedmica  intenzivirali su zahtjeve da nadležni dozvole gradnju u toj zaštićenoj zoni. Tvrde da ih od toga dijeli samo odbijanje Agencije za zaštitu životne sredine

 

 

Iako već decenijama važe ista pravila zaštite u tri zone zaštite Nacionalnog parka (NP) Biogradska gora, vlasnici parcela na bjelasičkim katunima, od nedavno “glasnije” traže ustupke kada je riječ o korišćenju tog prostora. To što ne smiju graditi bungalove, vikendice, kolibe, pomoćne objekte, toalete… na katunima, tvrde, ugrožava im “Ustavom zagarantovano pravo na svojinu”.  U NP je oko 21 odsto  teritorije privatno vlasništvo, a vlasnici sada imaju ambicije da grade na katunima, kako bi se, objašnjavaju, intenzivnije bavili turizmom i stočarstvom. Zbog toga su tražili seriju sastanaka sa nadležnima, kako bi to i izdejstvovali.

Iz nekoliko resora i preduzeća Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) mještanima su, navodno,  na nedavnom sastanku u Mojkovcu kazali da je “ključ kod Agencije za zaštitu životnu sredine”. Na pitanje Monitora zbog čega su baš sada krenuli organizovani apeli mještana koji zahtijevaju da nadležni malo popuste i da se zabiđe zakon i  planska dokumenta, vlasnici imanja kažu da su se oduvijek bunili, ali, objašnjavaju, razlog je i što se “sada malo dosljednije primjenjuju pravila”.  “U problemu” su, tvrde, prije svih vlasnici zemljišta na katunima  Dolovi Lalevića, Šiška, Katun Raičevića…, to jest, Beranci i Mojkovčani. Oni će tražiti podršku i lokalnih vlasti, kako bi zajednički pokušali da utiču  na Agenciju.

“Prostornim planom posebne  namjene (PPPN)  za  Bjelasicu  i  Komovi  predivđena je revitalizacija naših  katuna u turističke svrhe.Za zabranu raspolaganja svojim imanjima smatramo odgovornom Agenciju za zaštitu životne sredine, koja ne popušta.  Osim potpune zabrane gradnje, nemoguća je bilo  kakva   eksploatacija  šume , pa  čak  ni  za   ogrijev  onih  koji  imaju  objekte na tom prostoru.  Loša   putna infrastruktura, nemogućnost probijanja novih i proširenja postojećih  puteva, proširenje   granica  NP Biogradska gora,  bez  obavještenja  javnosti  i  vlasnika  privatne  imovine, samo su neki od problema koje smo na  sastanku apostrofirali”, kazali su  Monitoru predstavnici Beranaca i Mojkovčani, koji su vlasnici parcela na katunima.

Tvde da im je jedino dozvoljeno da kose svoje livade, te da su vlasnici “samo na papiru”. Koristi od svoje đedovine u zaštićenom prostoru, kako kažu, nemaju odavno.

Sa dozvolama imaju problema i u beranskoj lokalnoj upravi, ali kada je riječ o unaprjeđenju putne infrastrukture. Već deset godina Opština, navodno, pokušava da dobije urbanističko-tehničke uslove za probijanje jednog i proširenje drugog puta. No, Berancima saglasnost za radove na dionicama koje su na teritoriji i mojkovačke i kolašinske opštine ne daju ni iz tamošnjih lokalnih uprava.

“Riječ je o radovima na  ukupnoj dužini od jednog kilometra. Jedna dionica je od Svatovskog groblja prema Tutića katunu. Tamo sada ne postoji put i to činjeničo stanje stvara više štete u prostoru,  nego probijanje puta.  Naime, tim prostorom terenska vozila prolaze kuda vozačima padne na pamet, pa je biodiverzitet itekako ugrožen. Na žalost, iako već deceniju nastojimo da dobijemo potrebne dozvole, kako bi unaprijedili život stočara i valorizovali taj dio planine, i dalje nema rezultata”, kažu   u beranskoj Opštini.

Namjeravali su i da prošire put prema Pešića katunu i Omerskoj. No, saglasnosti od nadležnih nije bilo ni za to. Tvrde da su time na više načina oštećeni stočari na katunima i da se unazađuje poljoprivredna djelatnost.  U beranskoj lokalnoj vlasti, nezvanično kažu, da ponekad imaju utisak da su katunjani na prostoru kolašinske opštine u značajno povoljnijem položaju, jer im se “dozvoljava gradnja na katunima kao što su Ravanjske rupe ili Vranjak”.

Zahtjevi za gradnju dolaze od Beranaca i Mojkovčana, koji su vlasnici parcela, uglavnom,i odnose se na drugu zonu zaštite NP. Ambicija beranske Opštine da unapređuje putnu infrastrukturu   takođe je usmjerena na taj dio NP. Prema Zakonu o zaštiti životne sredine, relaizacija svih tih aktivnosti nije dozvoljena. Takođe, ni prema Planu upravljanja NP, a nije predviđena ni nacrtom Studije  revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.

NP je podijeljen na tri zone zaštite, a druga obuhvata četiri područja, koja čine poljoprivredna zemljišta, pašnjaci, livade, katuni, jezera (Šiško, Pešića, Ursulovačko…). Dozvoljene su aktivnosti kada je riječ o sprovođenju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprjeđenja zaštićenog područja. Toj zoni pripadaju svi predjeli Parka van prašumskog rezervata, a prema zvaničnim dokumentima, prostor karakteriše veliki broj rijetkih i endemičnih biljnih vrsta.

“U drugoj zoni dozvoljene su naučno-istraživačke i edukativne aktivnosti; sportsko-rekreativne i turističke aktivnosti u slobodnom prostoru koji sa stanovišta fizičkih i klimatskih odlika posebno pogoduje aktivnostima sportsko-rekreativnog skijanja, uz strogo kontrolisano korišćenje prirode; u ograničenoj mjeri aktivnosti stočarstva. Turistička izgradnja predviđa se na Kraljevom kolu, gdje će se uz smještajne kapacitete formirati i glavni prijemni, informativni centar nacionalnog parka. Takođe, predviđa se revitalizacija katuna Dolovi, Rupe Ravanjske, Šiška i Pešića Rupe i njihova ponuda u turističke svrhe”, piše u Planu upravljanja NP do 2025. Godine.

Za sada to malo znači vlasnicima parcela u toj zoni, pa su tražili i drugi sastanak sa predstavnicima više ministarstva i Agencije. Od NPCG očekuju da budu posrednici između mještana i državnih adresa. Brojne primjedbe poslali su tokom javne rasprave o nacrtu Studije revizije statusa, kategorije i režima zaštite tog prostora.    Studijom je,međutim,  previđena samo adaptacija i rekonstrukcija katuna u drugoj zoni, ali “u skladu sa mjerama i uslovima zaštite prirode”. Vlasnicima imanja, pak.  nije dovoljno da obnavljaju postojeće, već i da grade nove objekte. Nijesu im dovoljne  pješačke i biciklističke staze, već bi, tvrde, samo novi putevi na tom prostoru značili i bolje uslove života na katunima.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POVEĆAVA SE BROJ NERIJEŠENIH SLUČAJEVA U SUDOVIMA: Spora pravda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto

 

Više od 67,5 hiljada neriješenih predmeta u crnogorskim sudovima bilo je na kraju prošle godine, pokazuje Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu, koji je upućen Skupštini Crne Gore na usvajanje.

Broj neriješenih predmeta tokom 2023. godine povećan je za oko 16 hiljada ili za više od 30 odsto, s tim što su sudovi tokom prošle godine primili čak blizu 100 hiljada novih predmeta, a u međuvremenu završili skoro 80 hiljada.

Najažurniji sud, po izvještaju, je Privredni, a najneažurniji Upravni, dok na nivou cijelog sudstva stopa ažurnosti iznosi 82,5 odsto. Tokom prošle godine ukinuto je blizu 20 odsto svih presuda.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA). Kako su naveli, na neophodnost reformi ukazuje i izvještaj Evropske komisije o napretku Crne Gore, koji jasno ističe nedostatak napretka u sektoru pravosuđa kao glavnog izazova u vladavini prava.

Iz Akcije za ljudska prava u  kontinuitetu upozoravaju na nedovoljne rezultate u reformi pravosuđa koja se sprovodi već dvije decenije, a već deceniju nam se iz Evropske komisije ponavljaju iste kritike.

,,Odlučnija i efikasnija politika sankcionisanja i odgovor krivičnog pravosuđa na korupciju, posebno na visokom nivou, mora da bude povećana, uključujući i izbjegavanje percepcije nekažnjivosti. Broj neriješenih slučajeva korupcije i organizovanog kriminala na visokom nivou pred sudovima je nastavio da raste u 2022, što se odražava na veći broj istraga od 2020. Međutim, presuđivanje u ovim predmetima u nekim slučajevima traje i do 7 godina, zbog mnogih organizacionih problema i ograničenja u Višem sudu u Podgorici (uključujući nedovoljan prostor za sudske rasprave), čime se ometa blagovremeno sprovođenje pravde”, navodi EK.

Da nema napretka, pokazala je i prošlogodišnja analiza Akcije za ljudska prava (HRA), u kojoj se navodi da je došlo do naglog pogoršanja ažurnosti sudova u posljednjih šest godina, pogotovo tokom 2022. godine. U izvještaju se ističe i da je povećanje broja starih predmeta (starijih od tri godine) najizrazitije u 2022. godini u odnosu na prosjek iz 2017. do 2022. i iznosi čak 40 odsto.

Izvještaj o radu Sudskog savjeta i ukupnom stanju u sudstvu za prošlu godinu jasan je indikator da su reforme u toj grani vlasti neophodne, ocijenili su iz Građanske alijanse (GA).

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, rekli su iz GA. Prema njihovim riječima, posebno je alarmantno što je porast neriješenih predmeta najizraženiji u višim sudovima, gotovo 33 odsto, dok je najkritičnije stanje zabilježeno kod Apelacionog suda s porastom od čak 64 odsto.

„Takav trend mora biti alarm za naše sudstvo, jer direktno negativno utiče na pristup pravdi za građane i duboko podriva njihovo povjerenje u pravosudne institucije“, smatraju u GA.

Iz te NVO su podsjetili da je istraživanje koje su sproveli prošle godine pokazalo da skoro 80 odsto ispitanih građana nije upoznato s vlastitim pravima u vezi sa pravom na suđenje u razumnom roku, dok 68 odsto njih nije svjesno značaja posredovanja ili medijacije.

„Zato ukazujemo na hitnost potrebe za sveobuhvatnom reformom pravosuđa, kako bi se zaustavili takvi negativni trendovi u povećanju broja neriješenih predmeta, koji je i sada na nezamislivom nivou“, kažu iz GA.

Advokat i član Tužilačkog savjeta Siniša Gazivoda izjavio je da ,,sudije rade i preko norme, ali je broj predmeta toliki da se vidi da je taj sud recimo riješio oko 7.000 predmeta tokom prošle godine da je primio 17.000, odnosno da je primio 10.000 više predmeta nego što uspijeva da riješi za godinu dana”. On je istakao da ,,vjerovatno će ako se nešto hitno ne bude rješavalo izvještaj za ovu godinu kad ga budemo analizirali sljedeće godine biti po brojnim aspektima još i gori”.

Iz GA su rekli da su posljedice tih zanemarenih reformi sada evidentne i da odgovornost za trenutno stanje leži na predsjednicima sudova, predsjedniku Vrhovnog suda, Sudskom savjetu, ali i Ministarstvu pravde.

„Očekujemo da će navedeni podaci i kontinuirano isticani problemi u sudstvu konačno dovesti do neophodnih promjena u sudstvu i vratiti već duže vrijeme poljuljano povjerenje građana u tu granu vlasti“, kaže se u saopštenju.

Monitor je već pisao o tome da ni nakon šest godina nema sudskog epiloga za navodnu zloupotrebu službenog položaja u slučaju koji se vodi protiv bivšeg gradonačelnika Miomira Mugoše. Ni slučajevi napada na Tufika Softića i Oliveru Lakić, kao i drugi brojni slučajevi napada na novinare sudski još uvijek nijesu privedeni kraju, a nekima prijeti i zastara. Neki od važnih slučajeva, poput ubistva visokog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, broje i decenije. Tako ni nakon blizu 19 godina nema konačne presude u tom sudskom postupku koji je crna mrlja crnogorskog pravosuđa.

 

Manjak sudija

Na oglas za 41 poziciju pripravnika u crnogorskim sudovima prijavilo se samo devet kandidata, kazali su iz Akcije za ljudska prava (HRA) i upozorili da je to alarmantno nizak odziv.

Iz tog razloga, kako su naveli, brojni sudovi, uključujući Privredni i Upravni sud Crne Gore, osnovne sudove u Danilovgradu, Kotoru, Herceg Novom, Beranama i Plavu, kao i Viši sud za prekršaje i Sud za prekršaje u Bijelom Polju, ostali su bez pripravnika.

Taj problem, smatraju u HRA, dodatno doprinosi problemu nedostatka kadra u sudstvu.

Nedavno je predsjednik Sudskog savjeta Radoje Korać izjavio da sudskom sistemu nedostaje čak 58 sudija ili oko 17 odsto.

Da je to ogroman nedostatak, upozorio je i predsjednik Udruženja sudija Crne Gore Miodrag Pešić koji je istakao da je ukupan broj sudija u Crnoj Gori oko 200.

„Niska zainteresovanost za ovaj poziv ukazuje na potrebu da se sudijski posao učini atraktivnijim I da se uslovi rada moraju poboljšati“, naglasili su iz HRA.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo