Povežite se sa nama

OKO NAS

BOTANIČKA  BAŠTA POD UPRAVOM JP NPCG: Vincekov poklon Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Nakon 37 godina, Botanička bašta u Dulovinama postala je vlasništvo države, odnosno Javnog preduzeća Nacionalni parkovi. Botaničar Danijel Vincek i njegova supruga Zora poklonili su to „parče botaničkog raja“, uvjereni da će nadležni uspjeti da ga očuvaju i naprave važnim segmentom turističe ponude sjevera  

 

Kolašinskom Botaničkom baštom ubuduće će upravljati država, to jest Javno preduzeće Nacionalni parkovi Crne Gore. Prirodnjak Danijel Vincek to prirodno dobro i dragulj turističke ponude sjevera riješio je da pokloni državi još prije nekoliko godina. Međutim, sve do sada traženi su administrativni načini kako da država na zakonit način prihvati taj poseban poklon. Odobrenje za to dala je Vlada minulog mjeseca, s obrazloženjem da vrt ima nacionalni i međunarodni ugled.

Botanička bašta postoji od 1981. a zakonom je  zaštićena od 1994. godine. Nalazi se u selu Dulovine, udaljenom nekoliko kilometara od grada, a na  površini je  od 646 kvadratna metra. Na nadmorskoj visini od 1.018 metara ima oko 400 vrsta biljaka, većinom endemskih, a oko 80 odsto su ljekovite. Tokom jedne sezone posjeti je više od 2.500 turista i zaljubljenika u floru. Većina njih u Kolašin dolazi upravo zbog činjenice što na jednom mjestu može vidjeti biljno bogastvo Crne Gore. Uz manje-više neznatnu pomoć države i opštine, Vincek je svima minulih godina bio dobar domaćin i edukator.

U jednom trenutku, kako kaže, postalo je očigledno da  njegov životni projekat „zahtijeva nadgradnju, proširenje i ulaganja“ pa se nada odgvornom odnosu nadležnih. Sa svojom životnom saputnicom objašnjavao je više puta da je „bašta živi organizam i projekat, koji treba da okupi inteligenciju i talente, ali i zainteresovanost“.

Vincek je ostvario saradnju i s berlinskom botaničkom baštom, a tokom više od tri decenije biljke su u „parče botaničkog raja“ u Dulovinama unošene s  Bjelasice, Sinjavine, Durmitora, Komova, Moračkih planina, Prokletija, Lovćena, Rumije i Orjena… Tokom godina brižljivo je formirana i baza podataka koja prati morfologiju i fenofaze pojedinih biljaka. Vincek ima i bogatu kućnu biblioteku i zbirku fotografija, što upotpunjava ono što se vidi u vrtu.

Vincekovi su, pored bašte, državi poklonili i vikendicu s dvorištem i livadom, pokretne stvari i biblioteku. Sve to procijenjeno je na oko 46.000 eura. Vlada smatra da „postoji apsolutna opravdanost da JP Nacionalni parkovi bude upravljač tog  zaštićenog područja“. Razlog za to je „očuvanja bašte i realne potrebe postojanja jednog specijalizovanog botaničkog objekta koji bi objedinio kulturnu, naučnu i edukativnu djelatnost vezanu za prirodne vrijednosti Crne Gore“, navedeno je u obrazloženju Vlade.

JP Nacionalni parkovi procijenili  su da će ih održavanje Vincekovog životnog projekta koštati blizu 70.000 prve i po blizu  48.000 eura svake neredne godine.

Vincekovi su s druge strane  zahvalili Vladi zbog toga što je našla način da riješi finansijski i reguliše pravni status  bašte. To su nedavno napisali i u pismu premijeru. Njihovu ideju od prije nekoliko godina dočekale su administrativne barijere, a upravo je premijer, po njihovom mišljenju, „zbog posebnog senziblitite prema sjeveru Crne Gore podstakao administraciju na ažurniji odnos i nalaženje zakonitog rješenja“.

Bračni par prirodnjaka smatra da je država time njima uakazala povjerenje i obećavaju buduću edukativnu pomoć. Vincek je uvijek bio izuzetno skroman kada je govorio o svom naučnom radu i doprinosu turističkoj i svakoj drugoj afirmaciji Kolašina.

Osim rada na Botaničkoj bašti, Vincek je sa svojom suprugom u više navrata lokalnim vlastima saopštavao svoje ideje, koje bi na više načina koristile Kolašinu. Međutim, niko do sada nije imao sluha za njih. Nikad nijesu ozbiljno razmotreni planovi za uzgoj „kultivara”, višegodišnjih i sezonskih ukrasnih biljaka, iako Crna Gora troši mnogo novca  na njihov uvoz.

„Prema našim podacima u Kolašin se sedmično uveze ‘kultivara’ u vrijednosti od preko 12.000 eura. To je frapantan podatak, koji jasno signalizira na što bi se trebalo orijentisati. Predlagala sam da se jedan od rasadnika Uprave za šume, koji se nalazi u Trebaljevu, namijeni upravo takvoj proizvodnji. Jasno je koliko bi to koristi donijelo”, objašnjavao je uzalud bračni par Vincek.

Nikad nije realizovan ni njihov predlog projekta „Kolašin grad u cvijeću“. Ideja je bila da se na svim površinama u gradu pogodnim za to zasadi cvijeće, a to bi trebalo da učine i građani u svojim dvorištima i baštama.

Na taj način je jedan njemački gradić za svega par godina postao turistička atrakcija. Projekat nije zahtijevao velika ulaganja, ali treba motivisati ljude, promijeniti način razmišljanja, odnos prema okolini, stepen posvećenosti…

Iako je sada već vremešni prirodnjak zadovoljan načinom na koji mu je „država izašla u susret“ kada je prihvatila brigu o njegovom jedinstvenom vrtu, mnogi smatraju da Vinceku ni izbliza nije uzvraćeno u odnosu na ono koliko je on zadužio Kolašin i Crnu Goru.

Iako je dobio nekoliko nagrada za vrijeme svoje karijere u prirodi, Vincek je Crnoj Gori dao mnogo više nego što je dobio od nje. U knjizi o botaničaru,  u čiju je čast biljka virak ili vilina rosa, dobila je ime Alhhemill vincekiiRadmila Cerović je napisala: „Za ovakav projekat nije se našlo pomoći niti razumijevanja u tom vremenu. Posebno opština kao domaćin nije tu prepoznala nikakvu korist za sebe. U tome trenutku kada je ova bašta nastajala, moglo se naći dosta slobodnih prostora, kako bi Kolašinci rekli ,,oderina”, koje nijesu ni za što služile. Ali između ostalog, gospodin Danijel nije bio ni od jednog rovačkog ili moračkog bratstva. Preostalo mu je da u ovoj projekat krene ličnim snagama, uz dosta odricanja i štednje u svom malom domaćinstvu…”

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo