Povežite se sa nama

OKO NAS

BOTANIČKA  BAŠTA POD UPRAVOM JP NPCG: Vincekov poklon Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Nakon 37 godina, Botanička bašta u Dulovinama postala je vlasništvo države, odnosno Javnog preduzeća Nacionalni parkovi. Botaničar Danijel Vincek i njegova supruga Zora poklonili su to „parče botaničkog raja“, uvjereni da će nadležni uspjeti da ga očuvaju i naprave važnim segmentom turističe ponude sjevera  

 

Kolašinskom Botaničkom baštom ubuduće će upravljati država, to jest Javno preduzeće Nacionalni parkovi Crne Gore. Prirodnjak Danijel Vincek to prirodno dobro i dragulj turističke ponude sjevera riješio je da pokloni državi još prije nekoliko godina. Međutim, sve do sada traženi su administrativni načini kako da država na zakonit način prihvati taj poseban poklon. Odobrenje za to dala je Vlada minulog mjeseca, s obrazloženjem da vrt ima nacionalni i međunarodni ugled.

Botanička bašta postoji od 1981. a zakonom je  zaštićena od 1994. godine. Nalazi se u selu Dulovine, udaljenom nekoliko kilometara od grada, a na  površini je  od 646 kvadratna metra. Na nadmorskoj visini od 1.018 metara ima oko 400 vrsta biljaka, većinom endemskih, a oko 80 odsto su ljekovite. Tokom jedne sezone posjeti je više od 2.500 turista i zaljubljenika u floru. Većina njih u Kolašin dolazi upravo zbog činjenice što na jednom mjestu može vidjeti biljno bogastvo Crne Gore. Uz manje-više neznatnu pomoć države i opštine, Vincek je svima minulih godina bio dobar domaćin i edukator.

U jednom trenutku, kako kaže, postalo je očigledno da  njegov životni projekat „zahtijeva nadgradnju, proširenje i ulaganja“ pa se nada odgvornom odnosu nadležnih. Sa svojom životnom saputnicom objašnjavao je više puta da je „bašta živi organizam i projekat, koji treba da okupi inteligenciju i talente, ali i zainteresovanost“.

Vincek je ostvario saradnju i s berlinskom botaničkom baštom, a tokom više od tri decenije biljke su u „parče botaničkog raja“ u Dulovinama unošene s  Bjelasice, Sinjavine, Durmitora, Komova, Moračkih planina, Prokletija, Lovćena, Rumije i Orjena… Tokom godina brižljivo je formirana i baza podataka koja prati morfologiju i fenofaze pojedinih biljaka. Vincek ima i bogatu kućnu biblioteku i zbirku fotografija, što upotpunjava ono što se vidi u vrtu.

Vincekovi su, pored bašte, državi poklonili i vikendicu s dvorištem i livadom, pokretne stvari i biblioteku. Sve to procijenjeno je na oko 46.000 eura. Vlada smatra da „postoji apsolutna opravdanost da JP Nacionalni parkovi bude upravljač tog  zaštićenog područja“. Razlog za to je „očuvanja bašte i realne potrebe postojanja jednog specijalizovanog botaničkog objekta koji bi objedinio kulturnu, naučnu i edukativnu djelatnost vezanu za prirodne vrijednosti Crne Gore“, navedeno je u obrazloženju Vlade.

JP Nacionalni parkovi procijenili  su da će ih održavanje Vincekovog životnog projekta koštati blizu 70.000 prve i po blizu  48.000 eura svake neredne godine.

Vincekovi su s druge strane  zahvalili Vladi zbog toga što je našla način da riješi finansijski i reguliše pravni status  bašte. To su nedavno napisali i u pismu premijeru. Njihovu ideju od prije nekoliko godina dočekale su administrativne barijere, a upravo je premijer, po njihovom mišljenju, „zbog posebnog senziblitite prema sjeveru Crne Gore podstakao administraciju na ažurniji odnos i nalaženje zakonitog rješenja“.

Bračni par prirodnjaka smatra da je država time njima uakazala povjerenje i obećavaju buduću edukativnu pomoć. Vincek je uvijek bio izuzetno skroman kada je govorio o svom naučnom radu i doprinosu turističkoj i svakoj drugoj afirmaciji Kolašina.

Osim rada na Botaničkoj bašti, Vincek je sa svojom suprugom u više navrata lokalnim vlastima saopštavao svoje ideje, koje bi na više načina koristile Kolašinu. Međutim, niko do sada nije imao sluha za njih. Nikad nijesu ozbiljno razmotreni planovi za uzgoj „kultivara”, višegodišnjih i sezonskih ukrasnih biljaka, iako Crna Gora troši mnogo novca  na njihov uvoz.

„Prema našim podacima u Kolašin se sedmično uveze ‘kultivara’ u vrijednosti od preko 12.000 eura. To je frapantan podatak, koji jasno signalizira na što bi se trebalo orijentisati. Predlagala sam da se jedan od rasadnika Uprave za šume, koji se nalazi u Trebaljevu, namijeni upravo takvoj proizvodnji. Jasno je koliko bi to koristi donijelo”, objašnjavao je uzalud bračni par Vincek.

Nikad nije realizovan ni njihov predlog projekta „Kolašin grad u cvijeću“. Ideja je bila da se na svim površinama u gradu pogodnim za to zasadi cvijeće, a to bi trebalo da učine i građani u svojim dvorištima i baštama.

Na taj način je jedan njemački gradić za svega par godina postao turistička atrakcija. Projekat nije zahtijevao velika ulaganja, ali treba motivisati ljude, promijeniti način razmišljanja, odnos prema okolini, stepen posvećenosti…

Iako je sada već vremešni prirodnjak zadovoljan načinom na koji mu je „država izašla u susret“ kada je prihvatila brigu o njegovom jedinstvenom vrtu, mnogi smatraju da Vinceku ni izbliza nije uzvraćeno u odnosu na ono koliko je on zadužio Kolašin i Crnu Goru.

Iako je dobio nekoliko nagrada za vrijeme svoje karijere u prirodi, Vincek je Crnoj Gori dao mnogo više nego što je dobio od nje. U knjizi o botaničaru,  u čiju je čast biljka virak ili vilina rosa, dobila je ime Alhhemill vincekiiRadmila Cerović je napisala: „Za ovakav projekat nije se našlo pomoći niti razumijevanja u tom vremenu. Posebno opština kao domaćin nije tu prepoznala nikakvu korist za sebe. U tome trenutku kada je ova bašta nastajala, moglo se naći dosta slobodnih prostora, kako bi Kolašinci rekli ,,oderina”, koje nijesu ni za što služile. Ali između ostalog, gospodin Danijel nije bio ni od jednog rovačkog ili moračkog bratstva. Preostalo mu je da u ovoj projekat krene ličnim snagama, uz dosta odricanja i štednje u svom malom domaćinstvu…”

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo