Povežite se sa nama

OKO NAS

BOTANIČKA  BAŠTA POD UPRAVOM JP NPCG: Vincekov poklon Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Nakon 37 godina, Botanička bašta u Dulovinama postala je vlasništvo države, odnosno Javnog preduzeća Nacionalni parkovi. Botaničar Danijel Vincek i njegova supruga Zora poklonili su to „parče botaničkog raja“, uvjereni da će nadležni uspjeti da ga očuvaju i naprave važnim segmentom turističe ponude sjevera  

 

Kolašinskom Botaničkom baštom ubuduće će upravljati država, to jest Javno preduzeće Nacionalni parkovi Crne Gore. Prirodnjak Danijel Vincek to prirodno dobro i dragulj turističke ponude sjevera riješio je da pokloni državi još prije nekoliko godina. Međutim, sve do sada traženi su administrativni načini kako da država na zakonit način prihvati taj poseban poklon. Odobrenje za to dala je Vlada minulog mjeseca, s obrazloženjem da vrt ima nacionalni i međunarodni ugled.

Botanička bašta postoji od 1981. a zakonom je  zaštićena od 1994. godine. Nalazi se u selu Dulovine, udaljenom nekoliko kilometara od grada, a na  površini je  od 646 kvadratna metra. Na nadmorskoj visini od 1.018 metara ima oko 400 vrsta biljaka, većinom endemskih, a oko 80 odsto su ljekovite. Tokom jedne sezone posjeti je više od 2.500 turista i zaljubljenika u floru. Većina njih u Kolašin dolazi upravo zbog činjenice što na jednom mjestu može vidjeti biljno bogastvo Crne Gore. Uz manje-više neznatnu pomoć države i opštine, Vincek je svima minulih godina bio dobar domaćin i edukator.

U jednom trenutku, kako kaže, postalo je očigledno da  njegov životni projekat „zahtijeva nadgradnju, proširenje i ulaganja“ pa se nada odgvornom odnosu nadležnih. Sa svojom životnom saputnicom objašnjavao je više puta da je „bašta živi organizam i projekat, koji treba da okupi inteligenciju i talente, ali i zainteresovanost“.

Vincek je ostvario saradnju i s berlinskom botaničkom baštom, a tokom više od tri decenije biljke su u „parče botaničkog raja“ u Dulovinama unošene s  Bjelasice, Sinjavine, Durmitora, Komova, Moračkih planina, Prokletija, Lovćena, Rumije i Orjena… Tokom godina brižljivo je formirana i baza podataka koja prati morfologiju i fenofaze pojedinih biljaka. Vincek ima i bogatu kućnu biblioteku i zbirku fotografija, što upotpunjava ono što se vidi u vrtu.

Vincekovi su, pored bašte, državi poklonili i vikendicu s dvorištem i livadom, pokretne stvari i biblioteku. Sve to procijenjeno je na oko 46.000 eura. Vlada smatra da „postoji apsolutna opravdanost da JP Nacionalni parkovi bude upravljač tog  zaštićenog područja“. Razlog za to je „očuvanja bašte i realne potrebe postojanja jednog specijalizovanog botaničkog objekta koji bi objedinio kulturnu, naučnu i edukativnu djelatnost vezanu za prirodne vrijednosti Crne Gore“, navedeno je u obrazloženju Vlade.

JP Nacionalni parkovi procijenili  su da će ih održavanje Vincekovog životnog projekta koštati blizu 70.000 prve i po blizu  48.000 eura svake neredne godine.

Vincekovi su s druge strane  zahvalili Vladi zbog toga što je našla način da riješi finansijski i reguliše pravni status  bašte. To su nedavno napisali i u pismu premijeru. Njihovu ideju od prije nekoliko godina dočekale su administrativne barijere, a upravo je premijer, po njihovom mišljenju, „zbog posebnog senziblitite prema sjeveru Crne Gore podstakao administraciju na ažurniji odnos i nalaženje zakonitog rješenja“.

Bračni par prirodnjaka smatra da je država time njima uakazala povjerenje i obećavaju buduću edukativnu pomoć. Vincek je uvijek bio izuzetno skroman kada je govorio o svom naučnom radu i doprinosu turističkoj i svakoj drugoj afirmaciji Kolašina.

Osim rada na Botaničkoj bašti, Vincek je sa svojom suprugom u više navrata lokalnim vlastima saopštavao svoje ideje, koje bi na više načina koristile Kolašinu. Međutim, niko do sada nije imao sluha za njih. Nikad nijesu ozbiljno razmotreni planovi za uzgoj „kultivara”, višegodišnjih i sezonskih ukrasnih biljaka, iako Crna Gora troši mnogo novca  na njihov uvoz.

„Prema našim podacima u Kolašin se sedmično uveze ‘kultivara’ u vrijednosti od preko 12.000 eura. To je frapantan podatak, koji jasno signalizira na što bi se trebalo orijentisati. Predlagala sam da se jedan od rasadnika Uprave za šume, koji se nalazi u Trebaljevu, namijeni upravo takvoj proizvodnji. Jasno je koliko bi to koristi donijelo”, objašnjavao je uzalud bračni par Vincek.

Nikad nije realizovan ni njihov predlog projekta „Kolašin grad u cvijeću“. Ideja je bila da se na svim površinama u gradu pogodnim za to zasadi cvijeće, a to bi trebalo da učine i građani u svojim dvorištima i baštama.

Na taj način je jedan njemački gradić za svega par godina postao turistička atrakcija. Projekat nije zahtijevao velika ulaganja, ali treba motivisati ljude, promijeniti način razmišljanja, odnos prema okolini, stepen posvećenosti…

Iako je sada već vremešni prirodnjak zadovoljan načinom na koji mu je „država izašla u susret“ kada je prihvatila brigu o njegovom jedinstvenom vrtu, mnogi smatraju da Vinceku ni izbliza nije uzvraćeno u odnosu na ono koliko je on zadužio Kolašin i Crnu Goru.

Iako je dobio nekoliko nagrada za vrijeme svoje karijere u prirodi, Vincek je Crnoj Gori dao mnogo više nego što je dobio od nje. U knjizi o botaničaru,  u čiju je čast biljka virak ili vilina rosa, dobila je ime Alhhemill vincekiiRadmila Cerović je napisala: „Za ovakav projekat nije se našlo pomoći niti razumijevanja u tom vremenu. Posebno opština kao domaćin nije tu prepoznala nikakvu korist za sebe. U tome trenutku kada je ova bašta nastajala, moglo se naći dosta slobodnih prostora, kako bi Kolašinci rekli ,,oderina”, koje nijesu ni za što služile. Ali između ostalog, gospodin Danijel nije bio ni od jednog rovačkog ili moračkog bratstva. Preostalo mu je da u ovoj projekat krene ličnim snagama, uz dosta odricanja i štednje u svom malom domaćinstvu…”

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

OKO NAS

NEIZVJESTAN OPSTANAK KATUNA VARNJAK NA BJELASICI: Sređivanje urbanističkog haosa ili uklanjanje konkurencije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Katun Vranjak, star skoro 150 godina, nekada samo stočarski, od nedavno je „oživljen“ izgradnjom nekoliko desetina koliba i kuća za odmor. Mještani tvrde da su gradili  na zemljištu naslijeđenom običajnim pravom. Prema zvaničnom zakonu, svi ti objekti su nelegalni, a neki od njih i na trasi budućih ski-staza, pa im slijedi uklanjanje ili rušenje

 

„Nema više ovdje planine za poljoprivredu“- to bio je komenatar jednog stočara sa Bjelasice, kada je počela izgradnja Ski centra Kolašin 1600. Ostali,  sa  Vranjka, katuna iznad kojeg prolazi žičara tog skijališta, novog državnog investicionog ponosa, tada su se  nadali da sa turističkom valorizacijom planine dolaze bolji dani i za njih. Nijesu bili u pravu. Katun Vranjak, ako je suditi prema onome što se može naslutiti iz najava Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) narednog ljeta neće biti isti. Vjerovatno, neće ni postojati.

Prije mjesec i po stočare i ostale vlasnike koliba i vikend kuća na tom dijelu Bjelasice na vratima su dočekala obavještenja građevinsko urbanističke inspekcije o nadzoru. U pozivima se od onih koji ljetuju na katunu tražilo da donesu na uvid „dokumentaciju ili građevinsku dozvolu i ovjeren glavni projekat, kako i katastrasku dokumentaciju o objektu.“.

Ništa od toga nema nijedan stočar na Vranjku. Kolibe su gradili na lokacijama, koje decenijama, prema običajnom pravu pripadaju njihovim precima. Na državnoj zemlji, izgrađeno je oko 50-ak objekata, različitih stilski i od različitih materijala. Broj koliba je  naglo povećan minulih godina, pa i minulog ljeta. Vranjka su se sjetili i oni koji se ne bave stočarstvom, jer je planina izgradnjom restorana, žičara, ali i najavom izgradnje turističkog naselja, za njih dobila novu vrijednost. Ipak, među kolibama je i nekoliko onih u kojima se ljetuje zbog stoke i još živi polunomadskim životom.

Iz Direktorata za inspekcijske poslove MORT-a kažu da su  inspekcijski procesurirali objekte shodno Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata.

„Objekti,  izgrađeni  bez odgovarajućeg odobrenja za gradnju ili postavljanje objekta,  kao i objekti izgrađeni suprotno važećem planskom dokumentu,  biće porušeni ili uklonjeni, prema  utvrđenoj dinamici, odnsno,  planu izvršenja rješenja o rušenju. To se odnosi, i na one objekte koji se ne nalaze na orto-foto snimku“– saopštavaju iz Direktorata.

Na tri katastarske parcele KO Smrčje, objašnjavaju, obavljen je inspekcijski nadzor za 48 objekata, a započet još za 11. Kako tvrde, prilikom nadzora oko 50 vlasnika objekata upoznali su sa predmetom nadzora. Započet je i upravni postupak.

„Sve kolibe su sada nelegalne. Većina nas je podnijela zahtjeve za legalizaciju, ali to su kolibe koje smo gradili bez očekivanja da će ikada biti dovedeno u pitanje njihovo postojanje.  Jedinstveni smo da ne dozvolimo rušenje. Država vjerovatno namjerava da nas  naknadama od po par hiljada eura  otjera sa katuna na kojem naši preci  izdižu još od prije Berlinskog kongresa. Neće moći tako.“- tvrde mještani.

Neće, najavljuju, pristati ni ako im se za katun ponudi neka druga lokacija.

Govore samo nezvaično. Tvrde da im je sugerisano da u  problem ne uključuju novinare. Ne žele da kažu  ko im je to sugerisao. Iz istog razloga, objašnjavaju, nijesu novinare obavijestili kad su se prije dvije sedmice sastajali sa inspektorima na Vranjku. Ni kada su u više navrata išli u MORT.

Nijesu  ljuti na inspektore za koje kažu da „samo rade svoj posao“,  a bijes usmjeravaju na menadžement državnog preduzeća Skijališta Crne Gore, u sastavu kojeg posluje i Ski centar Kolašin 1600. Sigurni su da su kolibe zasmetale baš njima.  Kolibe, kažu u tom preduzeću, smetaju, jer su nelegalne i nalaze se na lokacijama predivđenim za proširenje skijališta.

Miloš Popović direktor Skijališta tvrdi da je, prilikom izgradnje postojećih i projektovanja budućih ski staza  identifikovano više nelagalnih obejekata.

„Ti objekti su izgrađeni u neposrednoj blizini i na trasi budućih ski staza. Skijališta su  korisnici prostora u skladu sa Prostornim planom posebne namjene za područje Bjelasice i Komova.  Dužni smo da obavijestimo  nadležne institucije o svim promjenama u prostoru, koje su suprotne zakonu i izvršene bez odobrenja nadležnih organa” – tvrdi Popović.

Mještani podsjećaju da su „Austrijanci, koji su pomagali pri trasiranju ski staza kazali da je je Ski centar Kolašin 1600 u prednosti nad ostalim skijalištima, jer je u neposrednoj blizini katuna“. Stočarski način života i oživljen katun, tvrde, samo može povećati atraktivnost za turiste.

„Na Vranjku je i istomeni turistički eko katun. Vlasnici su drvene kolibe izgradili na one stare čobanske. U tom turističkom naselju ljetuju strani turisti, pa neka pitaju njih smetaju li kolibe, stoka i stočari turizmu.  Sumnjamo  da se u Ski centru boje konkurencije, pa im zato bodu oko naši objekti. Plan za staze koji su nam pokazali drugačiji je od prvobitnog i to ćemo predočiti u MORT-u. Neko pokušava da se igra i sa nama i sa planinom“- kaže mještanin sa Vranjka.

Ni vlasnici Eko katuna „Vranjak“ , za sada, ne žele da pričaju s novinarima.

U Skijalištima Crne Gore očekuju da će „činjenice  dostavljene nadležnim organima, biti razlog za preuzeimanje daljih aktivnosti“. Tvrde da su izgradnjom  Ski centra Kolašin 1600 pokazali kako se poštuje zakon i životna sredina. Privredni i turistički potencijali sjevera, tvrdi Popović, mogu se valorizovati kroz minimalnu i strogo kontrolisanu intervenciju u prostoru, ali ne na uštrb životne sredine.

„Upravo Ski centar Kolašin 1600 i ostali ski centri  biće  podstrek za razvoj oživljavanja katuna, poljoprivrede, stočarstva , eko turizma…Međutim sve mora biti u saglasju sa zakonom o izgradnji objekata i zaštitom životne sredine“- tvrdi on.

Koristi od novog skijališta, kažu mještani,  ni do sada nijesu imali.  Obradovali su se kad je popravljen put, ali je, uskoro, uz njega,  niklo nekoliko separacija kamena za potrebe rekonstrukcije saobraćajnice Kolašin –Berane. Radost zbog dovođenja vode u katunu  trajala je kratko.

„Osim tri lokacije na kojima se drobi kamen, svakodnvno tim putem prođe na desetine kamiona za potrebe gradilišta. Sve je prekriveno prašinoim. Vodu u katun  doveo nam je prošle godine Ski centar. Napravili su nekoliko kaptaža. Ovog ljeta ni kapi nijesmo imali. Ne znamo zbog čega, jer je suše bilo i ranije, pa nijesmo ostajali žedni.  Sada kad neko krene ka katunu i pita šta da donese, mi kažemo:  „Donesi flašu vode iz grada“ – pričaju na Vranjaku.

Vlasnici koliba pomoć traže i od lokalne uprave. Podsjećaju da je, prema običajnom pravu i predsjednik Opštine Milosav Bulatović, nasljednik prava na jedno od katuništa na tom dijelu Bjelasice. Očekuju da će se srčanije  založiti da katun opstane.

Iz kolšinske Opštine nije bilo ni jedne zvanične rakcije na namjere MORTA-a i inicijativu Skijališta. Nazvanično  kažu da je Bulatović namjerio da kontaktira resornog, kao  i ministra poljoprivrede Milutina Simovića.

U lokalnoj upravi su potvrdili da su vlasnici koliba predali zahtjeve za legalizaciju, ali  podsjećaju da je dalje odlučivanje posao države.

Neposredno ispod katuna Vranjak, prema obećanjima države, u bliskoj budućnosti nići će  velepni turistički kompleks. Gradiće ga albanski biznismen Baškim Uljaj i crnogorski Zoran Ćoćo Bećirović, koji su prošle godine postali zakupci oko 272.000 metara kvadratnih zemljišta na toj lokaciji.  Oni su to zemljište zakupili na 90 godina , sa pravom da na njemu grade hotel, turističko naselje i vile i apartmane za prodaju.

Prema ugovoru koji je potpisala Vlada  državni budžet će od tog  posla dobiti 0, 10 eura  po kvadratu zakupljenog zemljišta i 0,1 odsto od neto dobiti investitora. To je godišnje 27.000 od zakupa i 1.000 eura od svakog miliona koji zarade. Ugovorom je određeno da zakupac može steći pravo svojine nad zemljištem na kom je objekat izgrađen.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SARA PRELEVIĆ, AKTIVISTKINJA ZA PRAVA DJECE SA DAUNOVIM SINDROMOM: Ljubav za ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osobe sa Daunovim sindromom mogu mnogo. Ne razlikuju se po potrebama, jer traže što i svi: ljubav, pažnju i priliku

 

Izbor za miss i mistera djece i omladine sa Daunovim sindromom održan je 26. oktobra u hotelu Ramada u Podgorici.  Događaj  je organizovala  NVO Ljubav za ljubav, prvo udruženje za djecu i omladinu sa Daunovim sindromom u Crnoj Gori. Sara Prelević, osnivačica ovog udruženja za Monitor kaže da je i, ina voj način, željela da jecu obraduje lijepim druženjem.

Sara Prelević, i sama majka bliznakinja sa Daunovim sindromom, svakodnevno se zalaže za uključivanje ove djece u društvo. Ona je nedavno uspješno realizovala projekat Professional makeup artist koji je za dvije djevojke sa Daunovim sindromom iz Crne Gore bio šansa da pohađaju kurs profesionalnog šminkanja, da pokažu svoje umijeće u ovom zanatu i osvoje prvo mjesto na takmičenju u Istanbulu. ,,Važno je da svi dobiju priliku da se osjećaju korisnim u društvu. Zato radim na zapošljavanju osoba sa Daunovim sindromom, jer i sama priželjkujem sigurnu budućnost za svoju djecu”, kaže Sara Prelević.

Izbor za miss i mistera djece i omladine sa Daunovim sindromom, prvi je veliki regionalni projekat te vrste u Crnoj Gori. U Podgoricu su uzbuđeni stigli mališani iz mnogih gradova bivše Jugoslavije: Beograda, Užica, Vršca, Banja Luke, Prijedora, Zagreba. Osim djece koje je bilo oko tridesetak, Sara Prelević je ugostila i njihove roditelje, od kojih je dobila tople riječi zahvalnosti i podrške.

Projekat je Sara Prelević finansirala sama. U organizaciji su joj pomogla lična poznanstva. U susret su joj izašli svi ljudi dobre volje koji poznaju njenu životnu priču, o kojoj je Monitor i ranije pisao. Program je vodila bivša misica Crne Gore, Nikolina Lončar, a prostoriju za događaj i druženje ustupio je hotel Ramada bez novčane nadoknade. Sara Prelević, inače i vlasnica pekare Max Lusso Bakery u Podgorici, volontirala je sa osobljem u svojoj radnji kako bi učesnicima obezbijedila besplatan doručak i večeru. Snašla se i za smještaj.

Program je bio bogat. U njemu su učestvovale dvije kategorije djece. Prvu su sačinjavali učesnici uzrasta od devet mjeseci do 13 godina, a drugu od 13 do 30 godina. Za njih su sponzori događaja obezbijedili i poklone. Stručni žiri bio je zadužen za odlučivanje o tome ko će odnijeti pobjedu, a njega su činili modni dizajner Lazar Ilić, kreatorka Sanja Bobar, frizer Zoran Vukčević, modna blogerka Kana Tomašević i trenutna miss Crne Gore Mirjana Muratović. Pored izbora za miss i mistera, organizovana je i predstava Mali princ, u kojoj su zvijezde večeri bili mladi glumci sa Daunovim sindromom. ,,Predstava je sve ostavila bez daha. Bilo je vrlo emotivno. Vidjeti svu tu djecu sa osmijehom na licu, i njihove roditelje koji im pružaju bezuslovnu ljubav i podršku. Bilo je i suza. Radosnica”, sa ponosom kaže Sara.

Sara Prelević kaže da ne treba ni na koga zaboraviti. Drage uspomene ona je priuštila i djeci iz Dječjeg doma Mladost u Bijeloj. Oni su bili publika. Uživali  sa svojim vršnjacima. Sara kaže da ima dobru saradnju sa ovom socijalnom ustanovom i da planira i ubuduće da djecu iz Bijele uključuje u svoje projekte.

Prije nego je oformila udruženje Ljubav za Ljubav, Sara je dugo godina radila kao PR menadžer za NVO Prvo udruženje roditelja za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju. Vođena iskustvom, podršku djeci sa Daunovim sindromom potražila je u nevladinom sektoru. Nije naišla na prijateljsku ruku. ,,Moje udruženje je relativno mlado, postoji oko pola godine. Da bi ste, kao nevladina organizacija, mogli da učestvujete na bilo kojem konkursu u okviru državnih projekata, potrebno je da udruženje bude staro minimum godinu dana i da iza sebe već ima velike projekte. Za sve to je potreban novac”, kaže Sara.

Aktivistkinja za prava djece sa Daunovim sindromom planira da radom u svom udruženju doprinese razvoju socijalnog preduzetništva u Crnoj Gori. ,,Iako država podstiče zapošljavanje osoba sa invaliditetom, u praksi nema rezultata. Socijalno preduzetništvo je nešto drugo, to je poslovanje sa idejom, sa jasnom društvenom misijom. Zarađeno služi za zapošljavanje ljudi koji teže dolaze do posla, socijalne i zdravstvene usluge, obrazovanja ili kulturne aktivnosti u zajednici, a ne za individualni profit. Osim u umjetnosti kao što je dekupaž, djecu ću uključiti i u druge zanate koje će moći da obavljaju”, objašnjava Sara Prelević.

Razočarana je jedino slabim interesovanjem svojih sugrađana za ovu vrstu događaja: ,,U udruženju sam gotovo sama, omladina ne želi da volontira. Dio novca za poslednji projekat dobila sam od Vlade Crne Gore i Glavnog grada Podgorice, ali on nije bio ni blizu dovoljan da pokrije barem jedan dio troškova. Ni prostorije za udruženje nisam uspjela da dobijem od države. Sve radim samoinicijativno uz nesebičnu pomoć bliskih ljudi koji vjeruju u moj cilj”. Nada se da će se u budućnosti to promijeniti.

Događaj u organizaciji Sare Prelević, snimala je ekipa sa RTRS-a, a material koji je prikupljen biće iskorišćen za snimanje dokumentarnog filma Neki novi Brodvej o djeci sa Daunovim sindromom. ,,Premijera se očekuje naredne godine, a biće upriličena i u Podgorici. Za mene je to veliki uspjeh. Film treba da bude upečatljiva priča o rušenju predrasuda i prepreka, o mogućnostima, o nadi”, objašnjava Sara.

Ljubav za ljubav.

                                                                                                                                             Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

NOVI PROTESTI U ULCINJU: Nakon borove šume borba za kalimere

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ribarske sojenice na rijeci Bojani i kanalu Port Mileni koje se u Ulcinju nazivaju kalimere, su jedan od simbola  grada. Odluka inspekcije da se neke uklone uzbudila je duhove među građanima, posebno ribarima

 

“Kalimere predstavljaju važan element lokalnog identiteta i kulture. Umjesto da se te tradicionalne drvene ribarske kolibice na vodi koje pejzaž čine prepoznatljivim zaštite i revitalizuju krenulo se u njihovo rušenje. To je van svake logike, i još jedan udar u nizu na našu baštinu”, kaže ekološki aktivista, čelnik NVO „Zeleni korak“ Dželal Hodžić.

On navodi da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore prije dvije godine donijela rješenje kojim je utvrdila da je “Ribarenje kalimerama’ nematerjalno kulturno dobro od lokalnog značaja”.

U tom rješenju se ističe:  “Objekti kalimere reprezentuju jedinstveno i autentično kulturno nasljeđe, tradicionalni život, privređivanje i zanat, a ribarenje njima tradicionalnu vještinu i umijeće njihove izrade i korišćenja”.  Drugačije – kalimere su  jedinstvena i autentična  znamenitost Ulcinja.

“Ribarenje kalimerama’ i same kalimere su znakovi u prostoru Ulcinja i element kulturnog identiteta grada i zajednica koje u njemu žive”, utvrdila je navedena Uprava.

Zato su se ribari sa Bojane i njihovi advokati obratili toj državnoj instituciji nakon što je jedan vlasnik ribarske kućice sa kalimerom dobio rješenje Urbanističko-građevinske inspekcije za njeno rušenje-uklanjanje.

“Naš interes je da se sačuvaju kalimere koje, nažalost, zarad nečijih interesa, nestaju sa Bojane”, navodi se u proglasu kojim se ribari i građani Ulcinja pozivaju na protesno okupljanje koje će se tokom ovog vikenda održati ispred mosta koji vodi prema ostrvu Ada.

“Ova kalimera izgrađena je još 1981. godine i opšteprihvaćen stav je da svaka ribarska kućica na Bojani može izgraditi kalimeru koja služi za ulov ribe”, tvrdi za Monitor advokat Arben Hodžić, koji se dopisom za zaštitu nematerjalnog kulturnog dobra obratio Javnom preduzeću za upravljanje morskim dobrom, Ministarstvu kulture i pomenutoj Upravi, te Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja.

Prema riječima ulcinjskog hroničara Ismeta Karamanage, ti karakteristični objekti su danas  nijemi svjedoci nekada bogatog izlova ribe na teritoriji ove opštine. “Tome, na primjer, svjedočimo u Port Mileni jedinstvenoj laguni, do početka 80-tih najvećem mrijestilištu ribe na istočnom Mediteranu. Riba koja uspije da preživi i da se mrijesti u tom kanalu je praktično otrovna od fekalija i pesticida koje se neprekidno ulijevaju i talože u njemu. Zato kalimere imaju sada samo estetsku vrijednost”, kaže on i ističe da te starinske naprave za ulov ribe, kao jedan od simbola Ulcinja, treba sačuvati, jer ih nema na čitavoj jadranskoj obali.

On podsjeća da su za strane turiste, naročito Njemce koji su od 1973. godine masovno boravili u Nudističkom naselju na Adi, kalimere predstavljale pravu atrakciju. Posebno što su među ribarima bili ulcinjski crnci, Rizo Šurla i Dželjo Arap.

Ekolog Hodžić predložio je da se neke od starih kalimera, koje se ne koriste, restauriraju kako bi se u njima napravila neka vrsta lokalnog muzeja. „Turistima bi se tu objašnjavao originalni izgled i način lova na Bojani i Port Mileni“, kaže čelnik „Zelenog koraka“.

Interesantno je svakako da su kalimere na Port Mileni proglašene zaštićenim na inicijativu Javnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore.

U Opštinskom odboru Građanskog pokreta URA Ulcinj ocjenjuju da je na sceni završna faza ćeranja ribara sa Bojane i Port Milene, koja traje gotovo tri decenije.

Oni smatraju da najveća odgovornost za to leži na Ministarstvu održivog razvoja i turizma i Morskom dobru, jer su, kako tvrde, upravo oni, svojim činjenjem i/ili nečinjenjem, dozvolili divljanje na obalama Bojane, kreiranje sistema u kojem nema mjesta za ribare. U Planu koji je usvojila  Vlada 2000. godine bilo je 234 privremenih objekata, a sada ih ima oko 600!

“Oni Bojanu posmatraju samo kao rudnik novca, sa čijih obala svake godine uzmu oko 350.000 eura. Zato njima ne trebaju ribari i kalimere”, ocijenili su iz URE.

“Dok se milioni iznose svake godine iz našeg grada koji pokriva 57 posto čitave teritorije u državi kojim gazduje ‘Morsko dobro’, a cijene zakupa rastu, Ulcinj niti dobija šetališta niti marine niti mu se čuva obala i njeni simboli. Sve te investicije završavaju u drugim gradovima na Primorju. Podsjetićemo da je novim Zakonom o lokalnoj samoupravi prestalo da se izdvaja 50 posto prihoda za lokalnu samoupravu na čijoj se teritoriji ubire prihod. Do sada smo bili taoci, a sad postajemo robovi”, ističu u URI.  I zaključuju: “Neka sve ovo služi na čast partnerima DPS-a na državnom i lokalnom nivou koji nijesu propustili priliku da Ulcinj gurnu u još veću provaliju nego što je do sada bio slučaj. Sa druge strane, svakim danom se otkriva da su sve to dobro naplatili!”

Iz Opštine su najavili da će od naredne godine krenuti u akciju uvođenja reda na obalama ove rijeke. Kalimere nijesu pominjali.

Gradonačelnik Ljoro Nrekić izjavio je da niko od oko 600 vlasnika kućica nema dozvolu za izdavanje smještaja. “Gotovo svakog dana u sezoni u tim objektima je bilo 4-5.000 ljudi. Niko od njih nije tražio rješenje za izdavanje, a svi izdaju. Zbog toga gubimo svi i to nije prihvatljivo . Privilegovanih nema i sivoj ekonomiji se mora stati na kraj”,  rekao je on.

 

                                                                                                                                                               Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo