Povežite se sa nama

OKO NAS

LJUDI I ULICE: KO JE ĐE U PODGORICI: Češće mijenjamo adresu nego vlast

Objavljeno prije

na

Dok je vladajuća partija promijenila samo ime (SK postao DPS) strogi centar glavnog grada zvao se Trg Ujedinjenja, Trg Ivana Milutinovića, Trg Republike, do današnjeg Trga nezavisnosti. Pa čik da neko tvrdi da  mu je i to konačno ime

 

U Podgorici je za Dan oslobođenja otkriven spomenik Josipu Brozu Titu. Gradonačelnik Ivan Vuković je izjavio da je ,,antifašizam u Crnoj Gori živ i država nema nameru da skrene sa tog puta”.

Da je bilo skretanja i to desnih znamo, ali eto pohvalno je što se i na državnom nivou opet vraćamo na tekovine antifašizma. Tito u Podgorici ima i bulevar između Željezničke stanice i Starog Aerodroma. Spomenikom se nekadašnji doživotni predsjednik SFRJ ponovo vratio u srce grada, koji je 47 godina nosio njegovo ime.

Njegovi saborci i ideološki preci uglavnom su tokom ’90-ih proćerani iz centra grada. Ostale su rijetke ulice kao što je Svetozara Markovića, 13. jula, V proleterske, Jovana Tomaševića, Oktobarske revolucije, Bratstva i jedinstva… Ostale koje su podsjećale na antifašizam i NOB premještene su na periferiju. Tako se na Koniku ređaju ulice: Braće Ribar, Ivana Gorana Kovačića, 1. maja, Georgi Dimitrova, Španskih boraca, Bora i Ramiza, Žikice Jovanovića Španca, II sandžačke  brigade, VIII crnogorske udarne brigade, II proleterske dalmatinske brigade, X hercegovačke brigade, Igmanska, Kadinjača, Proleterska, Husinjskih rudara, Koste Racina, Žrtava fašizma… Na njih se nastavljaju još neimenovane Vrela 4, Vrela 6…

Tokom devedesetih od strane ove iste vlasti antifašizam je zamijenjen nacionalizmom pa je na primjer Trg Edvarda Kardelja preimenovan u Vijenac kosovskih junaka. Tada je i ulica ispred Skupštine i Predsjedništva preimenovana u Nemanjinu obalu. Posljednjih godina otišlo se u drugu krajnost pa je Liberalna partija predlagala da se imena ulica Karađorđeve, Cara Lazara, Miloša Obilića i Kosovskih junaka brišu. Tada se to nije desilo ali sada Radoš Zečević, šef kluba odbornika Nove i član Savjeta za davanje naziva ulica, trgova i naselja tvrdi da gradonačelnik Podgorice  Vuković vodi antisrpsku kampanju time što najavljuje da će preimenovati Karađorđevu ulicu i preispitati tekst na postamentu biste Božidara Vukovića Podgoričanina gdje piše da je on bio Srbin.

Mladim DPS-ovcima se ne sviđa što se nova zgrada Vlade nalazi baš u Karađorđevoj ulici, iako je ovo jedna od rijetkih ulica koja tokom burne istorije nije mjenjala ime koje je dato između dva rata. Navodno, ideja je da se ova ulica preimenuje u Knjaza Danila, čiji naziv sada nosi ulica na samom kraju Tološa.

Ne zna se koliko će Zečeviću, u odbrani Krađorđeve ulice od DPS junoša, pomoći ili odmoći u novembru izabrani potpredsjednik Savjeta za davanje naziva ulica, trgova i naselja novinar Darko Šuković.  No kako god bilo imenovanje ulica i njihovo preimenovanje ne ide baš tako lako ni brzo. Savjet je, zbog nefunkcionisanja mjesnih zajednica, u blokadi evo već nekoliko godina, budući da Skupština grada bez njihove saglasnosti ne može da usvoji prijedloge. Pa oko 70 ulica čeka na ime.

Tako imamo još dosta ulica sa ,,radnim” nazivima – Dalmatinska 1, 2, 3… ili Nova 1, 2, 3…, iako je Savjet usvojio nazive Cvetka Lainovića, Milovana Đilasa, Stevana Matovića, Bora Begovića, Kraljice Milene, Veljka Mandića, Boška Pušonjića…

Savjet se posljednjih godina trudio da ublaži prevagu imenovanja ulica po ratnicima i junacima, te da usvoji što više predloga za istaknute pregaoce i u drugim djelatnostima. Međutim problem je što strukovna udruženja, pojedinci i ostali rijetko predlažu umjetnike i naučnike.

Prije par godina zabilježeno je da su mještani Vranića tražili da se Ulica Miloša Vuškovića preimenuje u ulicu poginulih ratnika iz Lješkopolja na Kalinoviku 1914. godine. Savjet je odbio ovaj predlog, uz obrazloženje da je Vušković pored Petra Lubarde i Mila Milunovića jedan od najuticajnih slikara, osnovao list Ošišani jež, a bio je jedan od osnivača Likovne akademije u Herceg Novom. Bilo je slučajeva kada mještani nijesu dali da se table sa nazivom postave – građani preko čijeg imanja prolazi ulica tražili su da se ona imenuje po njihovom pretku piscu Janku Vučiniću. Komisija je ulici dala naziv slikara Nika Đurovića, pa kada su stigle table, stanovnici su potjerali službenike.

Iako preovladavaju junaci, neke ulice nose nazive i po književnicima: Njegoš, Andrić, Lalić, Selimović, Miodrag Bulatović, Radičević, Jakšić, Leso Ivanović, Ratković, Zogović, Domanović, Ćopić, Zmaj, Puškin, Čehov, Jesenjin, Zola, Ujević, Cankar, Prešern. Ima i naučnika Tesla, Kopernik, Erdeljanović, Bošković, Pavle Mijović…

Građani su prije par godina pokrenuli i uspjeli da preko društvenih mreža izdejstvuju da se jedna ulica nazove po najznačajnijem crnogorskom piscu za djecu Draganu Raduloviću, čije ime nosi skromna ulica iza nekadašnje zgrade Pobjede.

Patrijarhalno ustrojstvo sasvim je primjetno i na ulicama. Malobrojne su one koje su imenovane po znamenitim ženskim ličnostima i uglavnom su na periferiji: Jelene Savojske, princeze Ksenije, Desanke Maksimović, Isidore Sekulić, Seleme Maljević, revolucionarki Jelene Ćetković, Božane Vučinić i Vukice Mitrović… Prva arhitektica u Crnoj Gori Svetlana Kana Radević dobila je ulicu na obali Morače ispred Hotela Podgorica, koji je projektovala a koji je preuređen po želji domaćeg investitora.

Posljednjih godina ustalio se običaj da kako koji inostrani investitor dođe u Crnu Goru, tako glavni grad na poklon iz te zemlje dobije spomenik ili podgorička vlast prigodno imenuje ulicu. U čast investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Azerbejdžana, Podgorica je dobila Ulicu šeika Zaid Bil Sultana Al Nahijana i Ulicu Baku. Prvobitni predlog je bio da se ulica šeika Zaida nazove ulica Ujedinjenih Arapskih Emirata, međutim odbijen je jer još se nije navršilo 50 godina od osnivanja te države. Po pravilima Savjeta ako treba dati imena istaknutih ličnosti od čije smrti nije proteklo 20 godina ili značajnog događaja od kojeg nije proteklo 50 godina za te nazive ulica potrebno je pribaviti saglasnost Vlade Crne Gore.

Za sada samo dvojica bivših gradonačelnika imaju ulicu u Podgorici – vojvoda Ilija Plamenac i Marko Miljanov. Od bivših predsjednika države ulicu i most ima Blažo Jovanović, a najavljeno je da će ulice dobiti i Filip Bajković i Veselin Đuranović.

Imena ulica svjedoče o duhu vremena. Glavni gradski trg do sada je promijenio četiri imena od Trga Ujedinjenja, preko Ivana Milutinovića, da bi 2004. godine dobio ime Trg Republike i posljednja izmjena iz 2016. godine u Trg nezavisnosti.

Glavni gradski Bulevar Svetog Petra Cetinjskog taj naziv je dobio početkom  2004. godine. Do tada je po Petru Prvom bila imenovana uska ulica u naselju Zagorič. Bulevar koji je sagrađen nakon Drugog svjetskog rata prvo je nosio ime Ulica Milovana Đilasa. Kada je Đilas 1954. smijenjen sa državnih i partijskih funkcija, preimenovan je u Bulevar revolucije, a potom Ulicu Marksa i Engelsa. Krajem ’60-ih dobio je ime Lenjinov bulevar i to ime nosio više od tri decenije. Sve dok početkom ’90-ih dio bulevara na lijevoj obali Morače nije nazvan Nemanjina obala, a prekomorački dio Bulevar Blaža Jovanovića.

Pored ovog na Zlatici počinje Bulevar Vilija Branta, nastavlja se u Maslinama Bulevar Peka Dapčevića, a na Starom aerodromu Bulevar Josipa Broza Tita, od kružnog toka jedan krak se zove Bulevar Šarla de Gola, pa Bulevar Georgija Žukova. Podgorica danas ima i bulevar Mihaila Lalića, Veljka Vlahovića, Džordža Vašingtona, Srđana Aleksića, Crnogorskih serdara…

Usljed čestih izmjena, stanovnici glavnog grada se uglavnom ne oslanjaju na imena ulica. Kod Dva sanduka, Lepe Kate, Vampirice, Pet udovica ili Dva pendreka, u Gradić Pejton ili Baston… Neka do tih toponima iako ih više nema i dalje služe kao orjentir kod Beka, Kina Kulture, kasarne Morača, Mljekare…

 

Titogradske

 

U Glavnom gradu često ističu da je Podgorica jedini glavni grad bivše Jugoslavije koji je zadržao ulice nazvane po glavnim gradovima svih ostalih bivših jugoslovenskih republika.

Zagrebačka ulica nalazi se na Koniku, pored Katoličke crkve, iz nje se račva Prištinska. Beogradska je jedna od najljepših ulica ispod Gorice, sa  impozantnim drvoredom. Ispred KCCG do Parka Petrovića je Ljubljanska ulica. Sarajevska se ,,uliva” u Skopsku u Maslinama, a u komšiluku im je  Novosadska.

Ostale eks-ju prestonice uglavnom su poslije raspada zajedničke države mijenjale imena ulica nekadašnjih bratskih republika. U Zagrebu ne postoji Beogradska, a u Beogradu je Zagrebačka preimenovana u Ulicu Koče Popovića. Sarajevo ima Zagrebačku i Ljubljansku, a u Ljubljani svoju ulicu od svih glavnih gradova bivših jugoslovenskih republika zadražalo je samo Skoplje. Skoplje ima Beogradsku i Ljubljansku.

Podgorička ulica postoji na Vračaru u Beogradu. Osim nje Google maps prikazuje još jednu u Donjem Štoju u Ulcinju. Naziv titogradska još uvijek nose ulice u Kraljevu, Subotici, Zaječaru, Vranju, Đevđeliji (Makedonija)  Košicama (Slovačka)…

Podgoričko naselje sa najviše ulica koje su dobile naziv po gradovima su Tološi. Tu su Bjelopoljska, Tivatska, Kninska, Trebinjska, Budvanska, Barska, Kotorska, čak i Ivangradska.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

MUTNE RIJEKE: Tara opet pretvorena u kaljugu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Informacije o novom ekološkom zlodjelu na Tari obišle su region, ekološki aktivisti zahtijevali hitnu reakciju i pisali UNESKO-u, rijetki turisti razočarano odustajali od raftinga… Nadležni su za  sudbinu Tare saznali iz medija

 

Inspekcija za vode utvrdila je da je do najnovijeg  zamućenja rijeke Tare, posljednjeg dana jula,  došlo zbog radova na Bjelojevićkoj rijeci – pritoci Tare, i to na izgradnji regionalnog puta, čiji je investitor Direkcija za saobraćaj, a izvođač kompanija Bemaks. Iz Uprave za inspekcijske poslove su pojasnili i da je rijeka  zamućena od zemljanih radova, koji se izvode na dionici puta Mojkovac – Vragodo.

Kažu i da za te radove nije potrebno sprovoditi postupak procjene na životnu sredinu,  jer se radi o putu dužine od nešto preko jedanaest kilometara. Kako objašnjavaju,  „uredbom o projektima za koje se vrši procjena uticaja na životnu sredinu propisano je da se takva procjena može tražiti jedino za magistralne i regionalne puteve u dužini od preko 20 kilometara“.

Najvećim dijelom toka kroz Crnu Goru, od  Mojkovca do Šćepan Polja, rijeka je u petak 31. jula tekla potpuno mutna, a kako tvrde ekološki aktivisti, sedmicama prije toga  prilično zamućena.

Krajem jula mutna Tara, kažu u turističkim agencijama, obesmislila je  reklame kojima se ljubitelji raftinga pozivaju na tu rijeku.  Rijetki turisti nijesu htjeli da se spuste niz „rijeku koju su zatekli u užasnom stanju“. Na primjer,  grupa  turista iz Belgije, kako je novinarima ispričao predsjednik Udruženja raftera i stanovništva NP Durmitor, Veljko Ostojić, otišli su u ubjeđenju da su prevareni.

„Reklamiramo Taru kao rijeku čija se voda može piti. Takođe, turistima kažemo i da je pod dvostrukom zaštitom – kao svjetska kulturna i prirodna baština UNESCO-a i  pod zaštitom programa Man of biosphere (čovjek i biosfera). Na našim reklamnim fotografijama je plavozelena rijeka… Sreća u nesreći je što ovih dana nemamo najavljene grupe za rafting, inače,  ode i obraz i poslovni ugled. Ovo je užasno“, kazali su Monitoru u jednoj od kolašinskih turističkih agencija.

Ispod mojkovačkog starog mosta, umjesto bistre  vode, i 5. avgusta,  tekla je kaljuga. Nadležni su za  mutnu Taru, priznaju, saznali iz medija.

,,Ministarstvo održivog razvoja i turizma je danas odmah  povodom informacija,  koje smo dobili putem medija,  o zamućenju rijeke Tare na potezu od Mojkovca do Šćepan Polja, poslalo pisani zahtjev Upravi za inspekcijske poslove da u najhitnijem roku uputi nadležne inspekcije na teren, u cilju utvrđivanja činjeničnog stanja”, sopštili su iz tog ministarstva 31. jula Radiju Slobodna Evropa (RSE).

Iz civilnog sektora su za  ekocid na Tari, prije inspekcijskog nalaza,  optužvali uglavnom  investitore malih hidroelektrana (mHE). Kažu da  izgradnja pristupnih puteva do mHE dovodi do ispiranja hiljada tona šljunka, zemlje i otpada u samo korito Tare.

O najnovijem ubijanju rijeke  nevladina Koalicija za održivi razvoj (KOR)  obavijestila je i  UNESCO.  Fotografije  i video zapisi uništavanja Tare  biće poslati i   Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO ZORAN ĐIKANOVIĆ TESTIRA OZBILJNOST STRANIH INVESTITORA: Reket kao dobrodošlica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đikanović je svjesno pokušao da zloupotrijebi svoju funkciju predsjednika KTK, kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist, navodi se u krivičnoj prijavi, a kako bi s druge strane iskoristio i svoju javnu funkciju i pomogao postupak licenciranja Komisiji ili isti odmogao ako se ipak Gedik Yatirim odluči da ne plati traženi novčani iznos

 

Prošle su dvije nedjelje kako je Zoran Đikanović, predsjednik Komisije za tržište kapitala (KTK), saznao da je protiv njega podnijeta krivična prijava zbog pokušaja iznude mita. Ako ne na drugi način, tu je informaciju dobio od medija koji su zatražili da prokomentariše prijavu koju je podnio Mladen Bojanić, ekonomski konsultant i bivši poslanik.

Đikanović je tada, na upit Vijesti, odgovorio kako on ne zna za prijavu  i da prvi put čuje za  tursku kompaniju Gedik Yatirim i priču o navodnom mitu, odnosno reketiranju. Nema naznaka da je predsjednik Komisije za tržište kapitala i potpredsjednik NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore, u međuvremenu, osvježio sjećanje. Baš kao što nema ni informacija da su nadležni iz tužilaštva pokušali da Đikanovića podstaknu (čitaj saslušaju) na taj napor. Kako bi saznali i njegovu interpretaciju priče koja, prema navodima iz krivične prijave, počinje u ljeto prošle godine.

Tada je kompanija Gedik Yetirim objelodanila odluku da svoj posao proširi i na Crnu Goru. U pitanju je privredno društvo koje se blizu tri decenije bavi berzanskim poslovima u Turskoj i na međunarodnom tržištu pa je, iz njihove perspektive, bilo prirodno da slične aktivnosti nastave i „u predivnoj Crnoj Gori“. Slijedeći brojne turske firme koje su to već uradile. Planirani posao je podrazumijevao da Gedik Yetrim, ili njena lokalna ćerka firma, dobiju neophodne licence Komisije u čijoj je nadležnosti „izdavanje i oduzima dozvola, odobrenja, licenci i saglasnosti“ za rad na tržištu kapitala, osnivanje i upravljanje investicionim, penzionim i drugim fondovima.

Zato je, u avgustu 2019,  u prostorijama KTK održan sastanak kome su, u ime Komisije, prisustvovali službenica Ilda Šabović i član Komisije Asmir Pepić, dok su tursku kompaniju predstavljali Anil Abbak, direktor za inostrana ulaganja  i advokat Pavle Tripković. Prema navodima iz krivične prijave, na tom sastanku su razmjenjeni kontakti i osnovne informacije oko postupka licenciranja, a Anil Abbak je najavio da će Gedik Yatirim „u skoroj budućnosti“ preko zavisnog društva Beta-Investments uplatiti osnovni novčani kapital u iznosu od 125.000 eura i pokrenuti sve postupke radi dobijanja licence za osnivanje, odnosno dozvole za rad investicionog društva od Komisije.

Potom se u priču uključuje i predsjednik KTK. Đikanović je 3. avgusta 2019. sa mejl adrese, koju koristi kao predavač na Univerzitetu Donja Gorica, Amilu Abaku, na njegovu službenu mejl adresu, poslao prijedlog da kompanija Gedik Yatirim učestvuje na „istaknutom i važnom regionalnom i međunarodnom događaju“ – Miločerskom razvojnom forumu 2019 u organizaciji NVO Društvo ekonomista i menadžera Crne Gore.

„Interes koji ste iskazali ukazuje na Vašu ozbiljnost. To je razlog zbog kojeg želimo da Vam omogućimo da svoju kompaniju predstavite na Miločerskom razvojnom forumu“, piše Đikanović kompaniji za koju, navodno, nikada nije čuo. A čiji zahtjev za izdavanje licence čeka u njegovom radnom stolu. Slijede detalji ponude: „Prema cjenovniku Miločerskog razvojnog foruma, prezentacija kompanije do 10 minuta iznosi 4.000 eura, a do 15 minuta 5.000 eura koja se plaća Društvu ekonomista, organizatoru Foruma“. Đikanović potom potencijalnog učesnika Foruma obavještava da osim prezentacije „ovo“ (misli na uplatu od četiri, odnosno, pet hiljada eura) uključuje niz drugih aktivnosti, među kojima je i „kratak susret“ sa crnogorskim premijerom.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEIZVJESNA SUDBINA NJEGOŠEVOG PARKA I KASARNE MORAČA: Vapaji podgoričkih pluća

Objavljeno prije

na

Objavio:

Njegoševom parku i kasarni Morača prijeti još jedna „valorizacija” planirana iz Glavnog grada. Još jedan betonski blok. Prema zvaničnim podacima GUP-a, Podgorica u periodu od 2012. do 2025. godine ostaje bez više od milion i po kvadrata zelenih površina

 

Zapuštena trava, oronule zgrade, nezaštićeno drveće. Pivske flaše pored polomljenih klupa koje u zoru dočekaju prve prolaznike… Njegošev park i prostor kasarne Morača, epicentar Podgorice, godinama neprimjetno boluju. Od nebrige.

„Skoro svakodnevno obilazim Njegošev park. Pored obale Morače i kod bivše Kasarne šetam pse. To je moj način izražavanja građanskog prkosa, ali i posjeta bolesnom članu porodice“, kaže za Monitor građanski aktivista Dragan Sošić.

Planove nadležnih iz Glavnog grada da valorizuju ovaj dio Podgorice nedavno su osporili iz Savjeta za reviziju planskih dokumenata. Valorizacija podrazumijeva izgradnju novog betonskog bloka u jednoj od posljednjih podgoričkih zelenih oaza.

U analizi nacrta izmijenjenog Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP),  Savjet navodi se da nije jasno zbog kog tržišta i za koje potrebe treba valorizovati lokaciju Kasarne. Precizira se: Nedopustivo je prekrajanje jedne od najstarijih zelenih površina u Podgorici. Nacrtom Urbanističkog projekta Kasarna Morača bila je planirana gradnja skoro 150.000 kvadratnih metara na svega osam hektara zemljišta, rušenje svih 15 zgrada nekadašnje Kasarne, izgradnja dvoetažnih podzemnih garaža duž 80 odsto ovog prostora, zboga čega bi moglo doći do sječe većine čempresa i drugog drveća, starog i do pedeset godina, koje krasi ovaj predio.

„Nehumano je i nepatriotski tako se odnositi prema mjestu gdje možemo odvesti one koji sa strane dođu da osjete dušu Podgorice. Jedina ispravna valorizacija bila bi da se sve postojeće sačuva, očisti od otpada, da se naprave pješačke staze, zaštiti drveće, a ruinirane zgrade pretvore u objekte kulture. Sve drugo je zločin”, kaže Sošić.

U Crnoj Gori upravljanje prostorom jedan je od najvećih izazova, ističe za Monitor inženjer građevinstva i REV – Evropski prepoznati procjenitelj Predrag Nikolić. „Svetlana Kana Radević je projektom hotela Podgorica pokazala kako se stapaju priroda i građevinski objekat. Sada je zelena gradnja apsolutni trend, a nas na nju obavezuje i Ustav jer smo ekološka država. Na dijelu kasarne Morača bi mogli da se izgrade objekti na mjestima trenutnih ruševina koje su i ekonomski i funkcionalno beskorisne. Sve to može da se uradi po standardima zelene gradnje, sa uklanjanjem parkinga i ozeljenjavanjem cijele površine. Svako drugo rješenje bi vodilo ka ruženju grada”, objašnjava Nikolić.

Prema njegovim riječima, ništa ne može da opravda bilo kakvu betonizaciju Njegoševog parka i Kasarne. „Zelene površine pripadaju svim građanima Podgorice i u njima jedino mogu da budu sadržaji od javnog interesa. Dva kiklopa od objekata kod mosta Milenijum, koji arhitektonski vrište koliko se ne uklapaju, primjeri su kako ne treba graditi”, kaže Nikolić.

Andrea JELIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinrnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo