Povežite se sa nama

OKO NAS

LJUDI I ULICE: KO JE ĐE U PODGORICI: Češće mijenjamo adresu nego vlast

Objavljeno prije

na

Dok je vladajuća partija promijenila samo ime (SK postao DPS) strogi centar glavnog grada zvao se Trg Ujedinjenja, Trg Ivana Milutinovića, Trg Republike, do današnjeg Trga nezavisnosti. Pa čik da neko tvrdi da  mu je i to konačno ime

 

U Podgorici je za Dan oslobođenja otkriven spomenik Josipu Brozu Titu. Gradonačelnik Ivan Vuković je izjavio da je ,,antifašizam u Crnoj Gori živ i država nema nameru da skrene sa tog puta”.

Da je bilo skretanja i to desnih znamo, ali eto pohvalno je što se i na državnom nivou opet vraćamo na tekovine antifašizma. Tito u Podgorici ima i bulevar između Željezničke stanice i Starog Aerodroma. Spomenikom se nekadašnji doživotni predsjednik SFRJ ponovo vratio u srce grada, koji je 47 godina nosio njegovo ime.

Njegovi saborci i ideološki preci uglavnom su tokom ’90-ih proćerani iz centra grada. Ostale su rijetke ulice kao što je Svetozara Markovića, 13. jula, V proleterske, Jovana Tomaševića, Oktobarske revolucije, Bratstva i jedinstva… Ostale koje su podsjećale na antifašizam i NOB premještene su na periferiju. Tako se na Koniku ređaju ulice: Braće Ribar, Ivana Gorana Kovačića, 1. maja, Georgi Dimitrova, Španskih boraca, Bora i Ramiza, Žikice Jovanovića Španca, II sandžačke  brigade, VIII crnogorske udarne brigade, II proleterske dalmatinske brigade, X hercegovačke brigade, Igmanska, Kadinjača, Proleterska, Husinjskih rudara, Koste Racina, Žrtava fašizma… Na njih se nastavljaju još neimenovane Vrela 4, Vrela 6…

Tokom devedesetih od strane ove iste vlasti antifašizam je zamijenjen nacionalizmom pa je na primjer Trg Edvarda Kardelja preimenovan u Vijenac kosovskih junaka. Tada je i ulica ispred Skupštine i Predsjedništva preimenovana u Nemanjinu obalu. Posljednjih godina otišlo se u drugu krajnost pa je Liberalna partija predlagala da se imena ulica Karađorđeve, Cara Lazara, Miloša Obilića i Kosovskih junaka brišu. Tada se to nije desilo ali sada Radoš Zečević, šef kluba odbornika Nove i član Savjeta za davanje naziva ulica, trgova i naselja tvrdi da gradonačelnik Podgorice  Vuković vodi antisrpsku kampanju time što najavljuje da će preimenovati Karađorđevu ulicu i preispitati tekst na postamentu biste Božidara Vukovića Podgoričanina gdje piše da je on bio Srbin.

Mladim DPS-ovcima se ne sviđa što se nova zgrada Vlade nalazi baš u Karađorđevoj ulici, iako je ovo jedna od rijetkih ulica koja tokom burne istorije nije mjenjala ime koje je dato između dva rata. Navodno, ideja je da se ova ulica preimenuje u Knjaza Danila, čiji naziv sada nosi ulica na samom kraju Tološa.

Ne zna se koliko će Zečeviću, u odbrani Krađorđeve ulice od DPS junoša, pomoći ili odmoći u novembru izabrani potpredsjednik Savjeta za davanje naziva ulica, trgova i naselja novinar Darko Šuković.  No kako god bilo imenovanje ulica i njihovo preimenovanje ne ide baš tako lako ni brzo. Savjet je, zbog nefunkcionisanja mjesnih zajednica, u blokadi evo već nekoliko godina, budući da Skupština grada bez njihove saglasnosti ne može da usvoji prijedloge. Pa oko 70 ulica čeka na ime.

Tako imamo još dosta ulica sa ,,radnim” nazivima – Dalmatinska 1, 2, 3… ili Nova 1, 2, 3…, iako je Savjet usvojio nazive Cvetka Lainovića, Milovana Đilasa, Stevana Matovića, Bora Begovića, Kraljice Milene, Veljka Mandića, Boška Pušonjića…

Savjet se posljednjih godina trudio da ublaži prevagu imenovanja ulica po ratnicima i junacima, te da usvoji što više predloga za istaknute pregaoce i u drugim djelatnostima. Međutim problem je što strukovna udruženja, pojedinci i ostali rijetko predlažu umjetnike i naučnike.

Prije par godina zabilježeno je da su mještani Vranića tražili da se Ulica Miloša Vuškovića preimenuje u ulicu poginulih ratnika iz Lješkopolja na Kalinoviku 1914. godine. Savjet je odbio ovaj predlog, uz obrazloženje da je Vušković pored Petra Lubarde i Mila Milunovića jedan od najuticajnih slikara, osnovao list Ošišani jež, a bio je jedan od osnivača Likovne akademije u Herceg Novom. Bilo je slučajeva kada mještani nijesu dali da se table sa nazivom postave – građani preko čijeg imanja prolazi ulica tražili su da se ona imenuje po njihovom pretku piscu Janku Vučiniću. Komisija je ulici dala naziv slikara Nika Đurovića, pa kada su stigle table, stanovnici su potjerali službenike.

Iako preovladavaju junaci, neke ulice nose nazive i po književnicima: Njegoš, Andrić, Lalić, Selimović, Miodrag Bulatović, Radičević, Jakšić, Leso Ivanović, Ratković, Zogović, Domanović, Ćopić, Zmaj, Puškin, Čehov, Jesenjin, Zola, Ujević, Cankar, Prešern. Ima i naučnika Tesla, Kopernik, Erdeljanović, Bošković, Pavle Mijović…

Građani su prije par godina pokrenuli i uspjeli da preko društvenih mreža izdejstvuju da se jedna ulica nazove po najznačajnijem crnogorskom piscu za djecu Draganu Raduloviću, čije ime nosi skromna ulica iza nekadašnje zgrade Pobjede.

Patrijarhalno ustrojstvo sasvim je primjetno i na ulicama. Malobrojne su one koje su imenovane po znamenitim ženskim ličnostima i uglavnom su na periferiji: Jelene Savojske, princeze Ksenije, Desanke Maksimović, Isidore Sekulić, Seleme Maljević, revolucionarki Jelene Ćetković, Božane Vučinić i Vukice Mitrović… Prva arhitektica u Crnoj Gori Svetlana Kana Radević dobila je ulicu na obali Morače ispred Hotela Podgorica, koji je projektovala a koji je preuređen po želji domaćeg investitora.

Posljednjih godina ustalio se običaj da kako koji inostrani investitor dođe u Crnu Goru, tako glavni grad na poklon iz te zemlje dobije spomenik ili podgorička vlast prigodno imenuje ulicu. U čast investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Azerbejdžana, Podgorica je dobila Ulicu šeika Zaid Bil Sultana Al Nahijana i Ulicu Baku. Prvobitni predlog je bio da se ulica šeika Zaida nazove ulica Ujedinjenih Arapskih Emirata, međutim odbijen je jer još se nije navršilo 50 godina od osnivanja te države. Po pravilima Savjeta ako treba dati imena istaknutih ličnosti od čije smrti nije proteklo 20 godina ili značajnog događaja od kojeg nije proteklo 50 godina za te nazive ulica potrebno je pribaviti saglasnost Vlade Crne Gore.

Za sada samo dvojica bivših gradonačelnika imaju ulicu u Podgorici – vojvoda Ilija Plamenac i Marko Miljanov. Od bivših predsjednika države ulicu i most ima Blažo Jovanović, a najavljeno je da će ulice dobiti i Filip Bajković i Veselin Đuranović.

Imena ulica svjedoče o duhu vremena. Glavni gradski trg do sada je promijenio četiri imena od Trga Ujedinjenja, preko Ivana Milutinovića, da bi 2004. godine dobio ime Trg Republike i posljednja izmjena iz 2016. godine u Trg nezavisnosti.

Glavni gradski Bulevar Svetog Petra Cetinjskog taj naziv je dobio početkom  2004. godine. Do tada je po Petru Prvom bila imenovana uska ulica u naselju Zagorič. Bulevar koji je sagrađen nakon Drugog svjetskog rata prvo je nosio ime Ulica Milovana Đilasa. Kada je Đilas 1954. smijenjen sa državnih i partijskih funkcija, preimenovan je u Bulevar revolucije, a potom Ulicu Marksa i Engelsa. Krajem ’60-ih dobio je ime Lenjinov bulevar i to ime nosio više od tri decenije. Sve dok početkom ’90-ih dio bulevara na lijevoj obali Morače nije nazvan Nemanjina obala, a prekomorački dio Bulevar Blaža Jovanovića.

Pored ovog na Zlatici počinje Bulevar Vilija Branta, nastavlja se u Maslinama Bulevar Peka Dapčevića, a na Starom aerodromu Bulevar Josipa Broza Tita, od kružnog toka jedan krak se zove Bulevar Šarla de Gola, pa Bulevar Georgija Žukova. Podgorica danas ima i bulevar Mihaila Lalića, Veljka Vlahovića, Džordža Vašingtona, Srđana Aleksića, Crnogorskih serdara…

Usljed čestih izmjena, stanovnici glavnog grada se uglavnom ne oslanjaju na imena ulica. Kod Dva sanduka, Lepe Kate, Vampirice, Pet udovica ili Dva pendreka, u Gradić Pejton ili Baston… Neka do tih toponima iako ih više nema i dalje služe kao orjentir kod Beka, Kina Kulture, kasarne Morača, Mljekare…

 

Titogradske

 

U Glavnom gradu često ističu da je Podgorica jedini glavni grad bivše Jugoslavije koji je zadržao ulice nazvane po glavnim gradovima svih ostalih bivših jugoslovenskih republika.

Zagrebačka ulica nalazi se na Koniku, pored Katoličke crkve, iz nje se račva Prištinska. Beogradska je jedna od najljepših ulica ispod Gorice, sa  impozantnim drvoredom. Ispred KCCG do Parka Petrovića je Ljubljanska ulica. Sarajevska se ,,uliva” u Skopsku u Maslinama, a u komšiluku im je  Novosadska.

Ostale eks-ju prestonice uglavnom su poslije raspada zajedničke države mijenjale imena ulica nekadašnjih bratskih republika. U Zagrebu ne postoji Beogradska, a u Beogradu je Zagrebačka preimenovana u Ulicu Koče Popovića. Sarajevo ima Zagrebačku i Ljubljansku, a u Ljubljani svoju ulicu od svih glavnih gradova bivših jugoslovenskih republika zadražalo je samo Skoplje. Skoplje ima Beogradsku i Ljubljansku.

Podgorička ulica postoji na Vračaru u Beogradu. Osim nje Google maps prikazuje još jednu u Donjem Štoju u Ulcinju. Naziv titogradska još uvijek nose ulice u Kraljevu, Subotici, Zaječaru, Vranju, Đevđeliji (Makedonija)  Košicama (Slovačka)…

Podgoričko naselje sa najviše ulica koje su dobile naziv po gradovima su Tološi. Tu su Bjelopoljska, Tivatska, Kninska, Trebinjska, Budvanska, Barska, Kotorska, čak i Ivangradska.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

MORATORIJUM NA GRADNJU U JEZGRU KOLAŠINA: Bolje kasno, nego nikad 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lokalna vlast konačno je donijela odluku o stavljanju van snage dijela zastarjelog Detaljnog urbanističkog plana “Centar” i najavila izradu novog plana za najuže gradsko jezgro. Iz civilnog sektora to pozdravljaju kao “minimum minimuma” za početka spašavanje onog što je preostalo od lošeg planiranja i hipergradnje

 

 

Skoro dvije godine nakon što je kategorično odbijala prijedloge civilnog sektora i opozicije da stavi van snage zastarjeli Detaljni urbanistički plan (DUP) „Centar“, kolašinska vlast je krajem aprila, bez prethodne javne najave, donijela takvu odluku. Preciznije, usvojila je odluku o stavljanju van snage dijela DUP-a, koji se odnosi na najuže gradsko jezgro, obuhvaćeno predloženim Urbanističkim projektom (UP) „Centralno gradsko jezgro“.

Na vanrednoj sjednici lokalnog parlamenta, odluka je donijeta jednoglasno. Prema riječima predsjednika Opštine Petka Bakića, za ubrzani postupak postoji više razloga koji, kako kaže, više ne trpe odlaganje. Predlog je, kako je objasnio, inicirala i glavna gradska arhitektica, Kristina Bulatović Pejić. Novom odlukom zabranjuje se izdavanje urbanističko-tehničkih uslova (UTU), kao i pokretanje pravnih procedura za pribavljanje dokumentacije za gradnju u zoni centra. Zabrana se neće odnositi na infrastrukturu i objekte od opšteg interesa.

Bakić je obrazložio da su smjernice važećeg DUP-a „Centar – Centralno gradsko jezgro“ u koliziji s planovima višeg reda, te da je pritisak na prostor, kroz sve veći broj zahtjeva za UTU, postao neodrživ. Najavio je da će se u najkraćem roku pristupiti izradi novog UP-a, koji će konačno definisati jasna pravila gradnje u središtu Kolašina, uključujući oblikovanje zgrada, izgled fasada, krovišta, upotrebu materijala i druge estetsko-funkcionalne smjernice.

Nije objašnjeno zbog čega je lokalna vlast odjednom osjetila potrebu da štiti centar grada, ali se hitnost donošenja odluke nezvanično povezuje sa namjerom jednog od investitora da na mjestu nekadašnjeg hotela Bošković gradi novi hotel. Taj hotel, koji je početkom prošlog vijeka bio simbol Kolašina, odavno je ruina bez namjene, a njegova zaštita nikad nije inicirana, kao što je to bilo u slučaju Kuće Marića. 

Investitor je, navodno, kupovinom kuće u Siborskoj ulici pokazao namjeru da na tom mjestu nikne višespratni hotel. Odluku lokalne vlasti ubrzalo je još nekoliko zahtjeva za UTU, prema prevaziđenom planskom dokumentu.

Ono što baca sjenku na načelno ohrabrujuću odluku vlasti o spašavanju centra grada od ambicija krupnog kapitala, jeste upravo to što je aktuelna vlast godinama odbacivala identične prijedloge koji su dolazili iz opozicionih redova i od Inicijative Zeleni Kolašin. Ne samo da su odbijeni, već su njihovi predlagači bili redovno izloženi etiketiranju, ismijavanju i optužbama da su „tjerači investitora“ i da „zaustavljaju razvoj grada“.

Prijedlozi su stizali na adresu lokalne uprave još od 2023. godine. Predlagači su isticali koliko grad gubi, ali su tada etiketirani kao “kočničari i rušitelji razvoja”. Iz Inicijative Zeleni Kolašin su i formalno predali nadležnima dokumentaciju, zapisnike, argumentaciju, a imali su i usmenu podršku tadašnjeg Ministarstva ekologije i prostornog planiranja, koje je, navodno, bilo spremno da podrži odluku Opštine ako ona krene u proces.

No, vlast nije krenula. Naprotiv, tokom prethodnih godina, svaki glas za obustavljanje gradnje redovno je  tumačen kao politički pritisak ili anti-investitorski gest. Investitori su dočekivani raširenih ruku, a građani koji su dovodili u pitanje infrastrukturne kapacitete Kolašina smatrani protivnicima napretka.

 Dobro je da su to konačno učinili, ali šteta je već napravljena, poručuju iz civilnog sektora. Detaljni urbanistički plan „Kolašin – Centar“ donijet je još krajem 2008. godine. Njegova realizacija bila je postepena, vođena mogućnostima pojedinačnih vlasnika zemljišta. Ipak, i pored toga što nije sproveden u cijelosti, određeni segmenti plana već su premašili dozvoljene kapacitete, kako po pitanju gustine izgrađenosti, tako i po pitanju opterećenja infrastrukture. Jedan od ključnih problema je to što plan nikada nije revidiran, niti prilagođen savremenim prostornim, saobraćajnim i demografskim izazovima. Kolašin je, u međuvremenu, doživio snažan investicioni talas, mahom usmjeren na izgradnju turističkih apartmana i stambenih zgrada, za koje lokalna infrastruktura nema kapacitet.

„Sprovođenje tog plana do kraja dovelo bi do drastične promjene izgled centra grada, koji više ne bi bio prepoznatljiv. To bi značilo narušavanje urbanih posebnosti, ali i dugoročne infrastrukturne i ekološke posljedice po čitav grad“, upozoravali su iz NVO sektora.

Iz Inicijative Zeleni Kolašin poručuju da odluku pozdravljaju, ali je smatraju tek početkom onoga što treba da bude dugoročna i odgovorna prostorna politika. „Ovo je tek minimum minimuma. Očekujemo ne samo izradu novog DUP-a, već i širu javnu raspravu, uključivanje nezavisnih stručnjaka i stalni nadzor nad sprovođenjem odluka koje su u interesu svih građana, a ne investitora“, kažu oni.

„Odluku o zaustavljanju uništavanja centra Kolašina gradnjom predlagali smo 2023. godine, kako bi gradnja u centru grada bila zaustavljena do donošenja boljeg plana. Istražili smo kako su slične odluke donošene u drugim gradovima i spremili materijal. Sve smo uredno predali. Čak smo bili u kontaktu sa tadašnjim rukovodstvom nadležnog Ministarstva, koje je obećavalo da će podržati odluku ako Opština krene u taj proces“, kazali su Monitoru iz Inicijative.

Podsjećaju i da su iz kolašinske opozicije stizali slični prijedlozi da se “grad ne uništava radi nekoliko stotina turističkih apartmana za koje svakako nemamo infrastrukturu”.

Tokom realizacije, a naročito u poslednjih godina na terenu je bilo očigledno da su definisani kapaciteti za dio prostora već ostvareni i premašeni, iako plan nije realizovan na najvećem dijelu površine koju zahvata. Na usvajanje novog DUP-a za centar grada čeka se godinama. To je sve do nedavno bio posao resornog ministarstva. Međutim, izrada lokalnih planskih dokumenata, prema novom Zakonu o uređenju prostora, od skoro je posao agencija, koje će biti ili su već osnovane u opštinama.

Odluku o osnivanju Agencije za projektovanje i planiranje prostora Skupština opštine (SO) Kolašin donijela je, takođe, na vanrednoj sjednici. Ta društva biće zadužena za izradu planskih dokumenata, kao i za učestvovanje u pripremi mišljenja Opštine o urbanističko-tehničkim uslovima koje izdaje nadležni organ državne uprave. Agencija će učestvovati i u izradi Programa uređenja prostora opštine, izrađivati tehničku dokumentaciju, obavljati stručni nadzor nad izvođenjem radova koji se finansiraju iz sredstava Opštine, kao i iz drugih izvora finansiranja. Predviđeno je i da obavlja reviziju tehničke dokumentacije i izrađuje izvještaj o stanju uređenja prostora.

Iz klupa opozicije više puta tokom sjednice sugerisano je da se mora posvetiti velika pažnja odabiru kadra koji će raditi u Agenciji, ali i sastavu Odbora direktora (OD) tog preduzeća. Međutim, parlamentarna većina nije prihvatila amandman predsjednika kluba odbornika opozicionog  Pokreta “Zajedno gradimo Kolašin”, Matije Bulatovića, da u Odluci bude precizirano da u Odboru direktora, između ostalog, mora biti diplomirani inženjer arhitekture, jedan stručnjak iz oblasti zaštite životne sredine i jedan stručnjak iz oblasti planiranja prostora. 

Pred lokalnom vlašću, koja do sada, uglavnom, u posljednih 20 godina nije imala sluha za korišćenje prostora na održiv način, je sada krupan zadatak i odgovornost za buduće planiranje. Tačnije, za spašavanje onog što je preteklo nakon mnogo loših planova i intenzivnog interesovanja investitora, od kojeg je grad do sada, nema koristi.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEVET GODINA URGENCIJA ZA IZRUČENJE SVETOZARA MAROVIĆA: Još malo i gotovo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kazna Maroviću zastarijeva u oktobru 2026. godine. Sudeći po dosadašnjoj sudbini svih crnogorskih urgencija , teško je očekivati da će on do tada biti izručen Crnoj Gori. Sljedeće jeseni ,kao slobodan čovjek,  moći će da se vrati u Budvu, koju je po sopstvenom priznanju opljačkao

 

 

Brojni ministri pravde  obećavali su crnogorskoj javnosti da će preduzeti sve kako bi pred crnogorskim pravosuđem odgovarao bivši visoki funkcioner DPS-a Svetozar Marović.  Pisanje zamolnica, urgencija, priča o hapšenju i eksdradiciji ušlo je u devetu godinu.

Obećanje je ove sedmice dao i aktuelni ministar pravde Bojan Božović.

Božović je  najavio da će od Srbije ponovo tražiti izručenje bivšeg visokog zvaničnika Crne Gore, Državne zajednice Srbije i Crne Gore koji je još 2016. godine  osuđen  kao šef organizovane budvanske kriminalne grupe, koja je  opštinski budžet oštetila za nekoliko desetina miliona eura.

Na osnovu sporazuma koji je sklopio sa Specijalnim tužilaštvom na čijem je čelu u to  vrijeme bio Milivoje Katnić, Marović je osuđen je na tri godine i devet mjeseci zatvora. Iako se nagodio da u državni budžet uplati milion eura, a 100 hiljada donira u humanitarne svrhe, on to nikada nije učinio, pa mu je zatvorska kazna povećana za godinu.

U slučaju Svetozara Marovića stvar je više nego jasna – Srbija ne želi da izruči Crnoj Gori šefa budvanske kriminalne grupe.

Zašto je Srbija osuđenom Maroviću obećana zemlja, da li je on u međuvremenu dobio srpsko državljanstvo, kako se  vjeruje, pa je to jedan od razloga zbog čega ga  Srbija ne izručuje, kao svog državaljanina,  ili i dalje živi neki politički dogovor,   samo su neka od nagađanja o razlozima zbog kojih je Marović već devet godina nedostupan crnogorskim organima.

Nekadašnja opozicija, sada većina u aktulenoj vlasti ustvrdila je da je lično bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović napravio dogovor sa Vučićem da se Marović ne izručuje Crnoj Gori.  Vlast se promijenila, ali odnos Srbije prema ovom slučaju nije.

Samo nekoliko mjeseci nakon što je izabrana  Vlada Zdravka Krivokapića tadašnji ministar pravde Vladimir Leposavić, pisao je pismo srpskim kolegama tražeći da se Crnoj Gori izruči Marović.

To je saopšteno na konferenciji održanoj krajem decembra 2020.godine. Tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović  ocijenio je da je „kompromitujuće  da Marović, koji je označen kao šef kriminalne grupe, šeta slobodno“.

„ Mi želimo da se odredimo prema ovom pitanju, nadajući da ćemo sa Srbijom pronaći zajednički jezik i privesti Marovića pravdi”, kazao je tada Abazović. Na DHL zamolnicu,  odgovora nije bilo.

I tokom prve službene posjete Beogradu ondašnjeg premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića, u novembra 2021, pitanje ekstradicije Marovića bilo je na dnevnom redu.

“Izručenje Marovića ostaje prioritet za našu vladu”, rekao je tada Krivokapić poslije razgovora sa predsjednicom Vlade Srbije Anom Brnabić. Premijerka Brnabić tada je rekla da će sa pravosuđem provjeriti detalje slučaja.

“Mislim da ne postoji neki konkretan pravni ili politički razlog što Marović nije izručen. Nije tajna da imamo niz otvorenih i teških pitanja”, izjavila je tada Brnabić.

Odluka Sjedinjenih Američkih Država, da uvedu sankcije nekadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore i potpredsjedniku DPS-a Svetozaru Maroviću, bila je okidač da se crnogorske vlasti još jednom obrate kolegama iz Srbije i drugi put tokom 2022. godine zatraže njegovo izručenje.

“Uključivanje SAD u slučaj Marović je korak dalje za izručenje i mi se nadamo da će Srbija izručiti Svetozara Marovića”, kazao je Andrej Milović, tadašnji državni sekretar Ministarstva pravde.

Milović je tada ocijenio da je u slučaju Marović prisutan nedostatak političke volje, jer je to jedini slučaj u vezi s kojim imaju problem s kolegama iz Srbije. „Kako god, vremena za čekanje, kaže, više nema, kazao je tada Milović.

Čekanje se nastavilo.

U martu 2023, tadašnji ministar pravde Marko Kovač  je tokom posjete Srbiji otvorio opet pitanje izručenja  Marovića kada je i zaključeno da je neophodno da ta zemlja izvrši svoju obavezu.

On je u tada kazao da neće odustati od tog predmeta ističući da je teško govoriti o vremenskim okvirima, jer je riječ o pravnoj, ali i političkoj odluci.

“Izručenje Svetozara Marovića je otvoreno pitanje koje smo naslijedili usljed neadekvatnih, blago rečeno, reakcija naših pravosudnih organa kada je lice osuđeno za tako veliku zatvorsku kaznu bude pušteno da se brani sa slobode. Tada je napravljen presedan u tom procesnom smislu i imamo situaciju kakvu imamo”, kazao je tada Kovač naglašavajući da je sa pravosudnim organima Srbije otvorio to pitanje i pitanje drugih ekstradicija.

„Ostali smo na stanovištu da je potrebno da Srbija izvrši svoje obaveze u skladu sa Sporazumom o izručenju, a shodno određenim međunarodnim konvencijama. Teško je govoriti o vremenskim okvirima jer je ekstradicija stvar pravne, ali i političke odluke svake države”, rekao je tada Kovač.

U julu iste godine slučaj „Marović“ aktuelizovan je na najvišem nivou, tokom susreta predsjednika dvije države 10. jula u Beogradu. U prvoj službenoj posjeti Srbiji, šef crnogorske države Jakov Milatović iznio je zahtjev Aleksandru Vučiću da se Marović izruči radi odsluženja kazne u Crnoj Gori. Vučić je odgovorio da će to pitanje Srbija razmotriti i Podgorici proslijediti utemeljen odgovor. Odgovor naravno nije stigao.

Nekoliko mjeseci kasnije, javnosti se povodom slučaja Marović ponovo obratio Andrej Milović,  tada s mjesta ministra pravde i saopštio da je Crna Gora uradila sve što je bilo u domenu pravnih mogućnosti.

„ Više puta smo slali zamolnice i urgancije i sada je sve u rukama pravosudnih organa Republike Srbije. Međutim, nećemo potezati pitanje reciprociteta u odnosima sa Republikom Srbijom, jer – osim navedenog, kao i činjenice da je međunarodno-pravna saradnja u krivičnim stvarima u svim ostalim predmetima zaista sjajna – naš cilj jesu najbolji mogući odnosi dvije zemlje, što već predugo nije slučaj „,  naglasio je Milović.

Kazna Maroviću zastarijeva u oktobru 2026. godine. Sudeći po dosadašnjoj sudbini svih crnogorskih urgencija , teško je očekivati da će i do tada biti izručen Crnoj Gori.  A sljedeće jeseni kao slobodan čovjek moći će da se vrati u Budvu, koju je po sopstvenom priznanju opljačkao.

Svetlana ĐOKIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SOKOLOVINA I DALJE PROBLEM: Sanacija i turizam na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turizam u više opština na sjeveru  već treću godinu trpi zbog sanacije klizišta u Sokolovini, na putu Mojkovac-Đurđevića Tara.  Vlasnici privatnog smještaja i kampova kažu da zbog toga tokom turističkog ljeta ostvaruju tek trećinu planiranih prihoda, a mještani gube sate da stignu zaobilaznim putevima do grada.

 

 

Atraktivna i stranim turistima omiljena ruta Manastir Morača – NP Biogradska gora – Đurđevića Tara, pa dalje ka Žabljaku i Crnom jezeru, već tri godine je prekinuta zbog radova na saobraćajnici u mjestu Sokolovina, čija je sanacija više puta prolongirana. Zbog takvog stanja, na gubitku je turistička ponuda Mojkovca, ali i Žabljaka i Kolašina. Uz to,  mještani Dobrilovine prinuđeni su da tri puta duže putuju do prodavnice, ljekara i svega što im je neophodno u gradu. Sanacija kritične tačke na putu Mojkovac – Đurđevića Tara počela je još 2023. godine.

Kako objašnjava Bojan Filipović, koji je na čelu lokalnog Udruženja turističkih poslenika, lani je tom dionicom bio ograničen prolaz na svega dva sata dnevno, zbog čega su, tvrdi, imali oko 60 odsto manje gostiju i organizovanih tura u odnosu na očekivano. Ove godine sa nadležnih adresa su ih obavijestili da će put biti otvoren svega tri mjeseca – od 15. juna do 15. septembra. No, zbog toga će radovi biti produženi još za godinu dana.

„Za ljetnju turističku sezonu ove godine imali smo neke nezvanične informacije da će put biti otvoren po sistemu naizmjeničnog prolaska na toj dionici uz semaforsku signalizaciju. Očekivali smo da će to početi 15. aprila i trajati do 15. oktobra. Naš predlog je bio da se izvode radovi na potpornim zidovima, a da jedna traka funkcioniše, kako bismo odradili ovu i narednu turističku sezonu. Međutim, nedavno nam je ponuđeno da se put otvori tri mjeseca, s tim da se rok za izvođenje radova produži za još jednu godinu. Što znači da ćemo i dogodine biti u istom problemu“, kaže Filipović.

Predlog je bio i da mještani Dobrilovine „poslije sezone i do završetka radova prolaze tim putem na sopstvenu odgovornost od 17 do osam sati narednog dana, a da se, pored toga, dozvoli djeci prolazak iz škole oko 14 sati. Zbog obustave saobraćaja na Sokolovini, mještani sada svakodnevno putuju preko Pljevalja, prelazeći skoro 150 kilometara umjesto uobičajenih 25, kako bi stigli do škole, posla ili prodavnice. To je, kažu, kao da oni koji žive na Bliču do Podgorice idu preko Nikšića i Šavnika.“

Filipović  ukazuje da niko od turizma „za tri mjeseca ne može zaraditi za cijelu godinu i održati svoj posao“. Naročito je turističkim poslenicima teško, objašnjava, zbog činjenice da su i prethodne dvije godine imali ogromne gubitke. Predsezonu nisu prošli, ali ni ovu godinu, pa su sada svi smještajni kapaciteti prazni. Turistički poslenici se boje da će, čak i nakon završetka puta, turisti zaboraviti na ovu rutu, nakon što je godinama nijesu mogli koristiti.

„Taj putni pravac ne samo da šteti našoj opštini, već i ljudima koji se bave turizmom u opštinama Kolašin, Žabljak i Pljevlja. Takođe i svim turističkim agencijama sa primorja koje u svojoj ponudi imaju posjetu kanjonu rijeke Tare. Zbog svega navedenog, najavljujemo da ćemo 1. maja na sat vremena blokirati put Kolašin – Mojkovac kako bismo nadležne podsjetili na naše probleme“, saopštili su početkom sedmice iz Udruženja turističkih poslenika.

Izdavaocima privatnog smještaja pridružiće se i njihovi sugrađani nezadovoljni „širenjem granica NP Biogradska gora“, zbog čega su, kako kažu, prinuđeni da ne mogu koristiti svoju naslijeđenu imovinu. Takođe, na protestu će iskazati nezadovoljstvo i zbog obustave radova na ski-centru Žarski. Tvrde da je projekat, na kojem je urađeno više od pola radova, iznenada obustavljen i zaboravljen.

„Kancelarijsko donošenje odluka bez konsultacija sa lokalnom zajednicom, stanovništvom i privredom na tim prostorima, dovodi do gašenja našeg grada, koji je i onako doveden na rub opstanka i bori se da preživi – kao i cijeli sjever u posljednjih 35 godina. Naravno da je rekonstrukcija puteva dobra stvar i da je započeta s najboljim namjerama, ali postoji i ona narodna poslovica koja kaže da je i put do pakla popločan dobrim namjerama. Zbog toga smatramo da u tim rekonstrukcijama treba naći mjeru i uskladiti dinamiku radova sa potrebama stanovništva i privrede“, poručuje Filipović.

Iz mojkovačke Turističke organizacije su za Monitor kazali da oko problema sa Sokolovinom uskoro očekuju razgovor sa premijerom Milojkom Spajićem i predstavnicima tri resora njegove Vlade. Cilj im je, kako kažu, da objasne važnost turističke rute koja vodi preko Sokolovine i da pokušaju naći kompromisno rješenje koje će pomiriti potrebe mještana i izvođenje radova.

Do zaključenja ovog broja, iz Uprave za saobraćaj Monitoru nisu odgovorili na pitanja koja se odnose na radove na putu Mojkovac – Đurđevića Tara i planove oko režima saobraćaja za ostatak proljeća i predstojeće ljeto.

Kakos u februaru ove goine kazali,  Uprava za saobraćaj kao investitor i kompanija Intemost kao izvođač rade sve u skladu sa svojim mogućnostima da se radovi na sanaciji klizišta nastave što prije, kako bi mještani u što kraćem roku dobili prohodnu saobraćajnicu.

„Upravi za saobraćaj kao investitoru je najvažnije da se radovi nastave i čitav posao bude završen što prije. Međutim, mi moramo uvažiti i potrebe mještana sela Sokolovina, zbog čega smo sa izvođačem dogovorili da im se dozvoli nesmetan prolaz u terminima koji njima odgovaraju, u skladu sa njihovim potrebama, iako će to uticati na dinamiku radova i prouzrokovati kašnjenje. Ne želimo da se mještani osjećaju odsječeno od grada”, obećali su tada iz Uprave.

Saopštili sui  da je “sanacija klizišta Sokolovina jedan od najznačajnijih i najzahtjevnijih projekata koji ima za cilj podizanje bezbjednosti i sigurnosti saobraćaja na putu Mojkovac – Đurđevića Tara”

Tadašnji ministar saobraćaja i pomorstva, Filip Radulović, u novembru 2023. godine iz Sokolovine je obećao da će sanacija tog klizišta biti završena za godinu dana.

Ministar je objasnio da će realizacijom tog projekta biti riješen jedan od dugogodišnjih problema na toj dionici puta. Vrijednost projekta je 10,6 miliona eura. Radovi podrzaumijevaju sanaciji nestabilne kosine i izgradnji galerije u dužini od oko 400 metara“ .Put Mojkovca do Đurđevića Tare od 2015. godine nikad nije bio zvanično otvoren i bezbjedan. Česti odroni i ranije, ali i u toku izvođenja radova stvaraju  dodatne probleme. Oko 2.000 “kubika” zemlje, palo je na gradilište prije nekoliko sedmica.

                                                                                    Dragana  ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo