OKO NAS
LJUDI I ULICE: KO JE ĐE U PODGORICI: Češće mijenjamo adresu nego vlast

Dok je vladajuća partija promijenila samo ime (SK postao DPS) strogi centar glavnog grada zvao se Trg Ujedinjenja, Trg Ivana Milutinovića, Trg Republike, do današnjeg Trga nezavisnosti. Pa čik da neko tvrdi da mu je i to konačno ime
U Podgorici je za Dan oslobođenja otkriven spomenik Josipu Brozu Titu. Gradonačelnik Ivan Vuković je izjavio da je ,,antifašizam u Crnoj Gori živ i država nema nameru da skrene sa tog puta”.
Da je bilo skretanja i to desnih znamo, ali eto pohvalno je što se i na državnom nivou opet vraćamo na tekovine antifašizma. Tito u Podgorici ima i bulevar između Željezničke stanice i Starog Aerodroma. Spomenikom se nekadašnji doživotni predsjednik SFRJ ponovo vratio u srce grada, koji je 47 godina nosio njegovo ime.
Njegovi saborci i ideološki preci uglavnom su tokom ’90-ih proćerani iz centra grada. Ostale su rijetke ulice kao što je Svetozara Markovića, 13. jula, V proleterske, Jovana Tomaševića, Oktobarske revolucije, Bratstva i jedinstva… Ostale koje su podsjećale na antifašizam i NOB premještene su na periferiju. Tako se na Koniku ređaju ulice: Braće Ribar, Ivana Gorana Kovačića, 1. maja, Georgi Dimitrova, Španskih boraca, Bora i Ramiza, Žikice Jovanovića Španca, II sandžačke brigade, VIII crnogorske udarne brigade, II proleterske dalmatinske brigade, X hercegovačke brigade, Igmanska, Kadinjača, Proleterska, Husinjskih rudara, Koste Racina, Žrtava fašizma… Na njih se nastavljaju još neimenovane Vrela 4, Vrela 6…
Tokom devedesetih od strane ove iste vlasti antifašizam je zamijenjen nacionalizmom pa je na primjer Trg Edvarda Kardelja preimenovan u Vijenac kosovskih junaka. Tada je i ulica ispred Skupštine i Predsjedništva preimenovana u Nemanjinu obalu. Posljednjih godina otišlo se u drugu krajnost pa je Liberalna partija predlagala da se imena ulica Karađorđeve, Cara Lazara, Miloša Obilića i Kosovskih junaka brišu. Tada se to nije desilo ali sada Radoš Zečević, šef kluba odbornika Nove i član Savjeta za davanje naziva ulica, trgova i naselja tvrdi da gradonačelnik Podgorice Vuković vodi antisrpsku kampanju time što najavljuje da će preimenovati Karađorđevu ulicu i preispitati tekst na postamentu biste Božidara Vukovića Podgoričanina gdje piše da je on bio Srbin.
Mladim DPS-ovcima se ne sviđa što se nova zgrada Vlade nalazi baš u Karađorđevoj ulici, iako je ovo jedna od rijetkih ulica koja tokom burne istorije nije mjenjala ime koje je dato između dva rata. Navodno, ideja je da se ova ulica preimenuje u Knjaza Danila, čiji naziv sada nosi ulica na samom kraju Tološa.
Ne zna se koliko će Zečeviću, u odbrani Krađorđeve ulice od DPS junoša, pomoći ili odmoći u novembru izabrani potpredsjednik Savjeta za davanje naziva ulica, trgova i naselja novinar Darko Šuković. No kako god bilo imenovanje ulica i njihovo preimenovanje ne ide baš tako lako ni brzo. Savjet je, zbog nefunkcionisanja mjesnih zajednica, u blokadi evo već nekoliko godina, budući da Skupština grada bez njihove saglasnosti ne može da usvoji prijedloge. Pa oko 70 ulica čeka na ime.
Tako imamo još dosta ulica sa ,,radnim” nazivima – Dalmatinska 1, 2, 3… ili Nova 1, 2, 3…, iako je Savjet usvojio nazive Cvetka Lainovića, Milovana Đilasa, Stevana Matovića, Bora Begovića, Kraljice Milene, Veljka Mandića, Boška Pušonjića…
Savjet se posljednjih godina trudio da ublaži prevagu imenovanja ulica po ratnicima i junacima, te da usvoji što više predloga za istaknute pregaoce i u drugim djelatnostima. Međutim problem je što strukovna udruženja, pojedinci i ostali rijetko predlažu umjetnike i naučnike.
Prije par godina zabilježeno je da su mještani Vranića tražili da se Ulica Miloša Vuškovića preimenuje u ulicu poginulih ratnika iz Lješkopolja na Kalinoviku 1914. godine. Savjet je odbio ovaj predlog, uz obrazloženje da je Vušković pored Petra Lubarde i Mila Milunovića jedan od najuticajnih slikara, osnovao list Ošišani jež, a bio je jedan od osnivača Likovne akademije u Herceg Novom. Bilo je slučajeva kada mještani nijesu dali da se table sa nazivom postave – građani preko čijeg imanja prolazi ulica tražili su da se ona imenuje po njihovom pretku piscu Janku Vučiniću. Komisija je ulici dala naziv slikara Nika Đurovića, pa kada su stigle table, stanovnici su potjerali službenike.
Iako preovladavaju junaci, neke ulice nose nazive i po književnicima: Njegoš, Andrić, Lalić, Selimović, Miodrag Bulatović, Radičević, Jakšić, Leso Ivanović, Ratković, Zogović, Domanović, Ćopić, Zmaj, Puškin, Čehov, Jesenjin, Zola, Ujević, Cankar, Prešern. Ima i naučnika Tesla, Kopernik, Erdeljanović, Bošković, Pavle Mijović…
Građani su prije par godina pokrenuli i uspjeli da preko društvenih mreža izdejstvuju da se jedna ulica nazove po najznačajnijem crnogorskom piscu za djecu Draganu Raduloviću, čije ime nosi skromna ulica iza nekadašnje zgrade Pobjede.
Patrijarhalno ustrojstvo sasvim je primjetno i na ulicama. Malobrojne su one koje su imenovane po znamenitim ženskim ličnostima i uglavnom su na periferiji: Jelene Savojske, princeze Ksenije, Desanke Maksimović, Isidore Sekulić, Seleme Maljević, revolucionarki Jelene Ćetković, Božane Vučinić i Vukice Mitrović… Prva arhitektica u Crnoj Gori Svetlana Kana Radević dobila je ulicu na obali Morače ispred Hotela Podgorica, koji je projektovala a koji je preuređen po želji domaćeg investitora.
Posljednjih godina ustalio se običaj da kako koji inostrani investitor dođe u Crnu Goru, tako glavni grad na poklon iz te zemlje dobije spomenik ili podgorička vlast prigodno imenuje ulicu. U čast investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Azerbejdžana, Podgorica je dobila Ulicu šeika Zaid Bil Sultana Al Nahijana i Ulicu Baku. Prvobitni predlog je bio da se ulica šeika Zaida nazove ulica Ujedinjenih Arapskih Emirata, međutim odbijen je jer još se nije navršilo 50 godina od osnivanja te države. Po pravilima Savjeta ako treba dati imena istaknutih ličnosti od čije smrti nije proteklo 20 godina ili značajnog događaja od kojeg nije proteklo 50 godina za te nazive ulica potrebno je pribaviti saglasnost Vlade Crne Gore.
Za sada samo dvojica bivših gradonačelnika imaju ulicu u Podgorici – vojvoda Ilija Plamenac i Marko Miljanov. Od bivših predsjednika države ulicu i most ima Blažo Jovanović, a najavljeno je da će ulice dobiti i Filip Bajković i Veselin Đuranović.
Imena ulica svjedoče o duhu vremena. Glavni gradski trg do sada je promijenio četiri imena od Trga Ujedinjenja, preko Ivana Milutinovića, da bi 2004. godine dobio ime Trg Republike i posljednja izmjena iz 2016. godine u Trg nezavisnosti.
Glavni gradski Bulevar Svetog Petra Cetinjskog taj naziv je dobio početkom 2004. godine. Do tada je po Petru Prvom bila imenovana uska ulica u naselju Zagorič. Bulevar koji je sagrađen nakon Drugog svjetskog rata prvo je nosio ime Ulica Milovana Đilasa. Kada je Đilas 1954. smijenjen sa državnih i partijskih funkcija, preimenovan je u Bulevar revolucije, a potom Ulicu Marksa i Engelsa. Krajem ’60-ih dobio je ime Lenjinov bulevar i to ime nosio više od tri decenije. Sve dok početkom ’90-ih dio bulevara na lijevoj obali Morače nije nazvan Nemanjina obala, a prekomorački dio Bulevar Blaža Jovanovića.
Pored ovog na Zlatici počinje Bulevar Vilija Branta, nastavlja se u Maslinama Bulevar Peka Dapčevića, a na Starom aerodromu Bulevar Josipa Broza Tita, od kružnog toka jedan krak se zove Bulevar Šarla de Gola, pa Bulevar Georgija Žukova. Podgorica danas ima i bulevar Mihaila Lalića, Veljka Vlahovića, Džordža Vašingtona, Srđana Aleksića, Crnogorskih serdara…
Usljed čestih izmjena, stanovnici glavnog grada se uglavnom ne oslanjaju na imena ulica. Kod Dva sanduka, Lepe Kate, Vampirice, Pet udovica ili Dva pendreka, u Gradić Pejton ili Baston… Neka do tih toponima iako ih više nema i dalje služe kao orjentir kod Beka, Kina Kulture, kasarne Morača, Mljekare…
Titogradske
U Glavnom gradu često ističu da je Podgorica jedini glavni grad bivše Jugoslavije koji je zadržao ulice nazvane po glavnim gradovima svih ostalih bivših jugoslovenskih republika.
Zagrebačka ulica nalazi se na Koniku, pored Katoličke crkve, iz nje se račva Prištinska. Beogradska je jedna od najljepših ulica ispod Gorice, sa impozantnim drvoredom. Ispred KCCG do Parka Petrovića je Ljubljanska ulica. Sarajevska se ,,uliva” u Skopsku u Maslinama, a u komšiluku im je Novosadska.
Ostale eks-ju prestonice uglavnom su poslije raspada zajedničke države mijenjale imena ulica nekadašnjih bratskih republika. U Zagrebu ne postoji Beogradska, a u Beogradu je Zagrebačka preimenovana u Ulicu Koče Popovića. Sarajevo ima Zagrebačku i Ljubljansku, a u Ljubljani svoju ulicu od svih glavnih gradova bivših jugoslovenskih republika zadražalo je samo Skoplje. Skoplje ima Beogradsku i Ljubljansku.
Podgorička ulica postoji na Vračaru u Beogradu. Osim nje Google maps prikazuje još jednu u Donjem Štoju u Ulcinju. Naziv titogradska još uvijek nose ulice u Kraljevu, Subotici, Zaječaru, Vranju, Đevđeliji (Makedonija) Košicama (Slovačka)…
Podgoričko naselje sa najviše ulica koje su dobile naziv po gradovima su Tološi. Tu su Bjelopoljska, Tivatska, Kninska, Trebinjska, Budvanska, Barska, Kotorska, čak i Ivangradska.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Izdvojeno
KAKO DO LIJEKA: Em poskupili, em ih često nema

Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente. Građani često ne mogu da dođu do prepisane terapije, pa moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji, cijene ljekova su porasle do 80 odsto
Penzionerka kojoj je ugrađen pesmejker prije godinu dana požalila se Monitoru da je bila neprijatno iznenađena kada je u apoteci saznala da za dvije kutije lijeka koji mora da pije redovno mora da doplati čak 35 eura. Od januara se lijek brilique od 90 miligrama više ne nalazi na osnovnoj, već na doplatnoj listi ljekova. Kutija košta 42,09 eura, od čega 25,98 plaća Fond za zdravstveno osiguranje, a ostalo doplaćuje pacijent.
Građani često ističu da ne mogu da dođu do prepisane terapije, te da moraju da kupe ljekove u privatnim apotekama. U sveopštoj inflaciji i cijene ljekova su porasle do 80 odsto.
Pored skupoće, građani se sve češće susreću i sa nestašicom ljekova. Od početka godine zabilježena je nestašica antibiotika, kao i pojedinih Ijekova za dijabetičare, lijeka protiv tuberkuloze, kortikosteroida, terapija u apotekama falila je i za pacijente sa rijetkim tumorima.
Da je stanje loše upozorava se već mjesecima jer ni bolnice nemaju određene medikamente, kao što su trombolitički ljekovi, antibiotici, terapija protiv srčanih oboljenja, a fale im i špricevi, pipete, digitalni toplomjeri… Početkom februara zabilježena je i nestašica dva citostatika na Institutu za onkologiju Kliničkog centra.
Sa nestašicom ljekova, usljed globalne krize, susreli su se i u regionu. Tako je u Srbiji početkom godine došlo do nestašice ljekova iz grupe antibiotika, kao i brufena i paracetamola. Prema podacima Hrvatske agencije za ljekove i medicinske proizvode kriza je stigla i kod njih pa nedostaju ljekovi za tretiranje raka dojke, visokog krvnog pritiska, holesterola… U Bosni i Hercegovinio nedostaju citostatici, ljekovi i supstance za onkološke pacijente.
Briselski portal Politico objavio je krajem januara ove godine da je u istraživanju o snabdjevenosti apoteka u 29 evropskih zemalja, uključujući članice EU, Tursku, Kosovo, Norvešku i Sjevernu Makedoniju, gotovo četvrtina prijavila nedostatak više od 600 vrsta ljekova. ,,Vlasti u Belgiji saopštile su da im u apotekama nedostaje blizu 300 vrsta ljekova. U Njemačkoj taj broj je 408, dok se u apotekama u Austriji trenutno ne može pronaći više od 600 vrsta ljekova. Spisak nedostajućih ljekova u Italiji je još duži i kreće se oko 3.000 vrsta…”, objavio je Politico.
Prema podacima Instituta za ljekove, Crna Gora je u samom vrhu po broju utrošenih ljekova – zauzima peto mjesto u Evropi. Indikativan je podatak, Apotekarske ustanove Montefarm, da je tokom protekle godine potrošeno više od dva miliona tableta lijeka za smirenje bromozepama, od 1,5 i tri miligrama. Pored ljekova za smirenje, tokom 2002, najveći promet ljekova bio je za liječenje kardiovaskularnih oboljenja, antibiotika, antireumatika.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
OKO NAS
ZAŠTO NEMA ORGANIZOVANOG OTKUPA VUNE NA SJEVERU: Od vrijedne sirovine do ekološkog otpada

Gašenjem tekstilne industrije u Crnoj Gori prije tri decenije, vuna je od dragocjene sirovine postala ekološki problem, jer se nepropisno odlaže i spaljuje u prirodi. Organizovan otkup ne postoji, a tradicionalni način obrade i korišćenja te sirovine i dalje se čuvaju samo kroz sporadične projekte
Gotovo da nema opštine na sjeveru države, koja, u krakoročne ili dugoročne planove unaprjeđenja poljoprivrede nije uvrstila i stvaranje uslova za otkup vune. No i pored toga, situacija je ista kao prije tri, pet ili deset godina, pa je samo nekoliko lokalnih uprava napravilo sitne korake u obezbjeđivanju mogućnosti da se taj resurs bar djelimično koristi. U ostalim djelovima Crne Gore, više se razmišlja o tome kako se riješiti vune kao otpada, nego kako je pretvoriti u neki upotrebljiv proizvod.
Prema zvaničnim podacima u Crnoj Gori se godišnje proizvede oko 250 tona vune. Prema analizi na portalu seljak.me to je dovoljno da pokrije površinu od pet fudbalskih stadiona ili da napuni preko 4.000 vagona. Vuna kao nusproizvod spada u 3. kategoriju, što znači da ima nizak rizik po bezbjednost zdravlja ljudi i životinja. Međutim, predstavlja jako visok rizik po bezbjednost životne sredine. Manji vodotoci, divlje deponije, rubovi livada i šumarci na sjeveru, lokacije su gdje stočari, nakon šišanja ovaca, obično, odlažu vunu. Za taj problem u lokalnim komunalnim preduzećima nemaju rješenje, pa takva odlagališta tretiraju kao i sve druge divlje deponije, to jest, uklone kad na to dođe red.
Crna Gora ima važeći Pravilnik o klasifikaciji i postupanju sa nusproizvodima životinjskog porijekla, koji vunu svrstava u treću kategoriju, koja se može prerađivati ali je dozvoljeno i njeno spaljivanje. Organizovan otkup ne postoji, a na sjeveru postoje dvije vunovlačare, jedna u Beranama i jedna u Bijelom Polju, koje rade povremeneo. No, kako kažu vlasnici, sve je manje i vune i posla. Vlačenje vune je isplativo samo za stanovnike tih opština, dok transport iz drugih gradova značajno uveća troškove stočarima.
U Opštini Kolašin više puta su u okviru strateških planova pominjali ideje da se obezbijedi otkup i prerada vune. No, kao i mnogi drugi planovi i to je ostalo zaboravljeno. U lokalnoj upravi podsjećaju da se novi strateški plan razvoja privodi kraju, ali ne mogu da kažu da li će, u dijelu u kojem je planirano unaprjeđenje poljoprivrede, biti mjesta i za razradu ideja o boljem korišćenju vune.
,,Nažalost, sve je manje i ovaca i vune, na području naše, kao i drugih opština. No, s obzirom na to da smo turističko mjesto, trebalo bi razmisliti o načinima da se podsjetimo tradcionalnih načina prerade vune i anliziramo kako se oni mogu uvezati sa turističkom ponudom. Ono što sada vidimo je da su odjevni predmeti ručno izrađeni od vune jako zanimljivi turistima i prodaju se po vrlo visokim cijenama. No, tim se bavi samo mali broj žena”, kažu u kolašinskoj službi za poljoprivredu.
Tvrde i da su očuvanje tog dijela tradicije pomogli i kroz podršku ženskom preduzetištvu. Tako su neke korisnice sredstava iz opštinskog budžeta namijenjenih preduzetnicama, bile upravo pletilje.
U okviru INTERREG V-B Adriatic-Ionian ADRION Programme, Opština Pljevlja minulih nekoliko godina sprovodila je projekat Vuna kao izvanredna strateška prednost (WOOL as Outstanding Opportunity for Leverage), poznatiji pod akronimom WOOL. Tim projektom rukovodio je Tehnološki Park Pordenone SCPA, Italija i sporoveden je u šest jadransko-jonskih država: Italiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Grčkoj. Dio aktivnosti sproveden i na Žabljaku, a dvije lokane uprave su taj način valorizacije vune podržale sa ukupno oko 200.000 eura.
U pljevaljskoj lokalnoj upravi podsjećaju da je cilj WOOL-a da se valorizuje vuna kao bitan prirodni resurs i da se zaštiti kulturno nasljeđe ručno pravljenih proizvoda od vune. Za sve su to bili ,,potrebni treninzi, razmjena dobrih praksi i izgradnja kapaciteta za lokalne umjetnike i zanatlije”. U toj opštini ima 10.000 ovaca, a 179 domaćinstava imaju stada od preko 30 ovaca. Striža ovaca još se obavlja na tradicionalan način.
,,Opština je prepoznala važnost vune kao prirodnog resursa Crne Gore, koji je duboko ukorijenjen u našoj tradiciji. Značaj vune naši preci i te kako su znali da cijene. Nažalost, sada se najveći procenat vune baca, jer ne postoji organizovani otkup vune. Tradicija predenja vune i uopšte obrade vune polako izumire, sve je manje mladih žena koje znaju da obrađuju vunu. Upravo je jedan od ciljeva radionica koje se sprovode u okviru projekta WOOL da se oživi tradicija pletenja, tkanja i uopšte obrade i pripreme vune za dalje korišćenje, kao i da se ukaže na to koliko je očuvanje ovog resursa, koji je ukorijenjen u našoj tradiciji, od izuzetnog značaja”, obrazlažu razloge za podršku projektu iz pljevaljske Opštine.
Učesnice tog projekta su, tokom minulih godina, naučile vještine tkanja, pletenja, ali i šišanja (striže) ovaca, sortiranja i pranja vune. U sradnji sa žabljačkom lokalnom upravom angažovani su i eksperti, koji su izradili strategiju u kojoj je detaljno obrađeno trenutno stanje na teritoriji Crne Gore u vezi sa vunom, njenom zastupljenošću, tipu, kvalitetu i upotrebi.
Projekat Sve boje Crne Gore, podržan i od Vlade, i lani i uz partnerstvo Šavnika, takođe je koncipiran tako da kroz sublimaciju nauke, tradicije i umjetnosti doprinese prezentaciji i popularizaciji kulturne baštine. Prije svega, vune kao primarne tekstilne materije na sjeveru, a zatim i autohtone flore i kreativnosti u umjetničkom izražavanju.
Još jedan od rijetkih primjera čuvanja tradicije, ali i valorizacije vune, već godinama opstaje u Bijelom Polju u radionici Niti. Članice tog udruženja obilaze stočarska domaćinstva i za svoje buduće proizvode otkupljuju kvalitetnu sirovinu. Bojenje vune obavlja se na tradicionalan način, biljkama, što daje posebnu autentičnost onom što se proizvde u radionci. Na taj način, objašnjavaju bjelopljske pletilje i tkalje, stvara se višestuka korist. Domaćinstva ne odbacuju vunu i njome neće zagađivati okolinu, već će od nje imaju finansijsku korist, a radionica dobija kvalitetnu sirovinu za svoje proizvode. U radionici se, između ostalog, koriste ručni razboji prilagođeni za rad i osoba sa invaliditetom.
U domaćinstvu Asanovića u kolašinskom selu Vranještica kažu da godinama nijesu prodali ni kilogram vune. Na tavanu je nekoliko džakova oprane i uvlačane vune. Ostalo su bacilli ili zapalili. S nostalgijom se sjećaju 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka kada su ,,svaki gram” mogli da prodaju u otkupnoj stanici u Kolašinu. Sada je striženje ovaca. Tvrde, samo neophodan, mukotrpan i veliki uzaludan posao.
,,Ovce se strižu sa prvim vrućinama, vuna se klasira, čisti od onog što se nakupi u runu po livadama. Ručno se pere, pažljivo i detaljno dok ne bude dovoljno bijela. To se obično ranije radilo na potocima, jer je bilo prakitičnije, a i potrebno je dosta vode da se spere sva prljavština. Naravno, suši se na suncu, ‘češlja’ ili šalje na vlačenje. Kuđelje se poslije svega toga predu na preslici i vretenu. Tek tada je spremna za pletenje ili tkanje”, objašnjava dug postupak pripreme vune za ručni rad u tom domaćinstvu. Vuna se u svijetu koristi u mnogim oblastima privrede, od građevine preko proizvodnje hrane sve do kozmetike. Ona je odličan termoizolator, može da posluži kao đubrivo u poljoprivredi, ona je najbogatiji prirodni izvor lanolina, koji koristi farmaceutska industrija.
Kako su nedavno izračunali u Organizaciji KOD, zbog nepostojanja organizovanog otkupa vune, svake godine se ,,baci” više 150.000 eura.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DIVLJANJE CIJENA U CRNOG GORI: Enigmatična poskupljenja

Povodom ovonedjeljnog Međunarodnog dana potrošača svi akteri koji utiču na formiranje cijena su izjavili da oni nijesu krivi za enormna poskupljenja. I dok, eto, na neobjašnjiv način cijene osnovnih proizvoda stalno rastu, potrošačima se, sem većih izdataka, ne nudi rješenje
U Crnoj Gori je, po zvaničnoj statistici, u riziku od siromaštva više od petine ukupnog stanovništva i čak svako treće dijete. Divljanje cijena posljednih godinu dana mnogima je donijelo veće probleme u preživljavanju, a Vlada, trgovci i ostali centri moći sve to ne shvataju nimalo ozbiljno.
Ove sedmice, 15. marta, obilježen je Međunarodni dan zaštite prava potrošača. Crnogorski potrošači ovaj dan dočekuju u uslovima veoma visokih cijena koje opterećuju njihov životni standard, saopšteno je iz Centra za zaštitu potrošača (CEZAP): „Uvažavajući sve ekonomske faktore koji utiču na cijene u uslovima slobodnog tržišta, CEZAP prepoznaje i nekorektno tržišno postupanje trgovaca koji drže visoke marže kao jedan od glavnih faktora koji doprinosi ovakvom stanju”, navodi se u saopštenju.
U CEZAP-u smatraju da postoji osnov za intervenciju države u tom dijelu, kako bi se zaštitili ekonomski interesi potrošača i njihov životni standard.
Vlada sa drži po strani ili svojim odlukama dodatno urušava ovaj položaj. Odnedavno više nemamo smanjenu stopu akciza na gorivo, pa je došlo do rasta cijene goriva koje je sada jedno od najskupljih u regionu. I dok cijene goriva padaju na svjetskom tržištu, kod nas su zbog akciza već dva puta povećane.
Vlada će odlučiti da li će ponovo umanjiti akcize na gorivo zavisno od kretanja cijena naftnih derivata na svjetskoj berzi od poremećaja na tržištu, saopštili su iz Ministarstva finansija.
Da kretanje cijena na našem ne zavisi toliko od cijena na globalnom tržištu pokazala je analiza Konsultantske kuće Fidelity Consulting. Oni su uporedili cijene proizvoda u Crnoj Gori iz decembra 2022. i decembra 2021. sa cijenama na globalnom nivou i došli su do sljedećih podataka: cijene ulja i masti u Crnoj Gori porasle su za 21 odsto, uprkos tome što su na globanom nivou pale za čak 23 odsto. I sa ostalim proizvodima u Crnoj Gori su oboreni rekordi. Cijene hljeba i žitarica u Crnoj Gori porasle za 31, a na globanom nivou za samo pet odsto; cijene mesa u Crnoj Gori porasle su za 20 odsto, a na globanom nivou za svega jedan odsto; cijene mlijeka, sira i jaja u kod nas su porasle za 48 odsto, a na globanom nivou za svega tri odsto.
I nedavna analiza Vijesti pokazala je da su cijene pojedinih osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori slične ili čak više u odnosu na balkanske članice Evropske unije – Hrvatsku i Sloveniju, iako su prosječne zarade znatno niže nego u ovim zemljama. Analiza je pokazala da jedan paket 10 osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori košta 16,33 eura, u Hrvatskoj 13,82 eura, a u Sloveniji 16,84 eura. Međutim, prosječna februarska neto plata u Crnoj Gori iznosila je 757 eura, u Hrvatskoj 1.026, dok je ona u decembru 2022. godine u Sloveniji iznosila 1.419 eura. To znači da se sa prosječnom platom u Crnoj Gori iz 46 navrata mogu kupiti ovih 10 namirnica, u Hrvatskoj 74 puta, dok bi u Sloveniji trebalo čak 84 odlaska u prodavnicu da potrošite mjesečnu zaradu.
Sindikat, a stidljivo i Vlada, za povećanje cijena krive velike marže trgovaca, dok iz trgovačkih lanaca kažu da nisu povećavali marže i da su na rast cijena uticale visoke dažbine države, kao i poskupljenje proizvoda kod proizvođača i dobavljača. Iz Unije slobodnih sindikata su pozvali Vladu da ograničavanjem marži stane na put „zloupotrebama trgovinskih lanaca”. Iz Ministarstva ekonomskog razvoja najavili su da će nastaviti dijalog sa trgovcima naglašavajući da bilo kakvo ograničavanje cijena nosi brojne rizike. Takođe, saopštili su da su u dogovoru sa predstavnicima trgovačkih lanaca kreirali program Stop inflaciji, koji podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.
„U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: Voli, Laković, Mercator, Franca. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču“, rekao je ministar ekonomije Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu u skladu sa prethodno postignutim dogovorom.
Iz Sindikata su podsjetili da je Vlada u maju prošle godine, osim ograničavanja marže, uvela i nultu stopu PDV-a na brašno, hljeb, so i ulje, ali da je ona od 1. januara ove godine prestala da važi, tako da su za taj iznos ovi proizvodi dodatno poskupjeli. Oni od Vlade i ministra finansija Aleksandra Damjanovića zahtijevaju i da ponovo aktiviraju odluku koja je prestala da važi krajem februara, o umanjenju akciza na goriva u iznosu ne manjem od 40 odsto.
Napominju iz Sindikata da je potrebno stati na put zloupotrebama trgovinskih lanaca, koji često u međusobnim dogovorima i „igrama podizanja cijena“ sami utiču na podizanje marži, što u finalnom dovodi do rasta cijena namirnica. Poručili su i da je običnom građaninu jasno da je inflacija znatno veća od zvanične, posebno zbog činjenice da su osnovne životne namirnice u prethodnih godinu dana poskupile i do 100 odsto.
Iz najvećeg trgovinskog lanca Voli tvrde da oni nijesu krivi za povećanje cijena. Navode i da su cijene u EU, na primjer u Mađarskoj, porasle čak do 26,2 odsto i navode da su u Crnoj Gori na osnovu analize 500 najprodavanijih artikala, cijene u martu ove godine u odnosu na prethodnu godinu veće 15,7 odsto. „Razlog za povećanje cijena u Crnoj Gori su poreski nameti i povećanje poreza na dobit sa devet na 15 odsto, uvođenje akciza i inflacija. Svako uvećanje i uvođenje poreza i akciza mora dovesti do povećanja cijena, a činjenica je da se nabavka uglavnom oslanja na uvoz“, saopštili su iz Volija.
Ispada da se pravi razlozi enormnih poskupljenja, prema različitim izjavama onih koji na cijene utiču, ne mogu utvrditi.
Najnovija vijest glasi da je Ministarstvo ekonomskog razvoja je u dogovoru sa predstavnicima trgovačkim lanaca kreiralo program “Stop inflaciji”. On podrazumijeva definisanje antiinflacione korpe koja će sadržati najmanje po jedan artikal od 25 osnovnih namirnica.
,,U ovom trenutku uključeni su trgovački lanci: ‘Voli’, ‘Laković’, ‘Mercator’, ‘Franca’, ‘Aroma’. Imamo najave da će i drugi lanci i prodavnice da se uključe u ovu priču”, rekao je ministar Goran Đurović i dodao da je to čin društveno-odgovornog poslovanja. On je pojasnio da izbor konkretnog artikla iz definisane liste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu sa prethodno postignutim dogovorom.
P. NIKOLIĆ
Komentari
-
Izdvojeno3 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS3 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS2 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
FOKUS4 sedmice
ĐUKANOVIĆ I PREDSJEDNIČKI IZBORI: Nagovoren?
-
DRUŠTVO4 sedmice
18 GODINA NAKON UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Suđenje bez kraja
-
INTERVJU3 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS1 sedmica
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
ALTERVIZIJA4 sedmice
Veliki prelom