Povežite se sa nama

OKO NAS

LJUDI I ULICE: KO JE ĐE U PODGORICI: Češće mijenjamo adresu nego vlast

Objavljeno prije

na

Dok je vladajuća partija promijenila samo ime (SK postao DPS) strogi centar glavnog grada zvao se Trg Ujedinjenja, Trg Ivana Milutinovića, Trg Republike, do današnjeg Trga nezavisnosti. Pa čik da neko tvrdi da  mu je i to konačno ime

 

U Podgorici je za Dan oslobođenja otkriven spomenik Josipu Brozu Titu. Gradonačelnik Ivan Vuković je izjavio da je ,,antifašizam u Crnoj Gori živ i država nema nameru da skrene sa tog puta”.

Da je bilo skretanja i to desnih znamo, ali eto pohvalno je što se i na državnom nivou opet vraćamo na tekovine antifašizma. Tito u Podgorici ima i bulevar između Željezničke stanice i Starog Aerodroma. Spomenikom se nekadašnji doživotni predsjednik SFRJ ponovo vratio u srce grada, koji je 47 godina nosio njegovo ime.

Njegovi saborci i ideološki preci uglavnom su tokom ’90-ih proćerani iz centra grada. Ostale su rijetke ulice kao što je Svetozara Markovića, 13. jula, V proleterske, Jovana Tomaševića, Oktobarske revolucije, Bratstva i jedinstva… Ostale koje su podsjećale na antifašizam i NOB premještene su na periferiju. Tako se na Koniku ređaju ulice: Braće Ribar, Ivana Gorana Kovačića, 1. maja, Georgi Dimitrova, Španskih boraca, Bora i Ramiza, Žikice Jovanovića Španca, II sandžačke  brigade, VIII crnogorske udarne brigade, II proleterske dalmatinske brigade, X hercegovačke brigade, Igmanska, Kadinjača, Proleterska, Husinjskih rudara, Koste Racina, Žrtava fašizma… Na njih se nastavljaju još neimenovane Vrela 4, Vrela 6…

Tokom devedesetih od strane ove iste vlasti antifašizam je zamijenjen nacionalizmom pa je na primjer Trg Edvarda Kardelja preimenovan u Vijenac kosovskih junaka. Tada je i ulica ispred Skupštine i Predsjedništva preimenovana u Nemanjinu obalu. Posljednjih godina otišlo se u drugu krajnost pa je Liberalna partija predlagala da se imena ulica Karađorđeve, Cara Lazara, Miloša Obilića i Kosovskih junaka brišu. Tada se to nije desilo ali sada Radoš Zečević, šef kluba odbornika Nove i član Savjeta za davanje naziva ulica, trgova i naselja tvrdi da gradonačelnik Podgorice  Vuković vodi antisrpsku kampanju time što najavljuje da će preimenovati Karađorđevu ulicu i preispitati tekst na postamentu biste Božidara Vukovića Podgoričanina gdje piše da je on bio Srbin.

Mladim DPS-ovcima se ne sviđa što se nova zgrada Vlade nalazi baš u Karađorđevoj ulici, iako je ovo jedna od rijetkih ulica koja tokom burne istorije nije mjenjala ime koje je dato između dva rata. Navodno, ideja je da se ova ulica preimenuje u Knjaza Danila, čiji naziv sada nosi ulica na samom kraju Tološa.

Ne zna se koliko će Zečeviću, u odbrani Krađorđeve ulice od DPS junoša, pomoći ili odmoći u novembru izabrani potpredsjednik Savjeta za davanje naziva ulica, trgova i naselja novinar Darko Šuković.  No kako god bilo imenovanje ulica i njihovo preimenovanje ne ide baš tako lako ni brzo. Savjet je, zbog nefunkcionisanja mjesnih zajednica, u blokadi evo već nekoliko godina, budući da Skupština grada bez njihove saglasnosti ne može da usvoji prijedloge. Pa oko 70 ulica čeka na ime.

Tako imamo još dosta ulica sa ,,radnim” nazivima – Dalmatinska 1, 2, 3… ili Nova 1, 2, 3…, iako je Savjet usvojio nazive Cvetka Lainovića, Milovana Đilasa, Stevana Matovića, Bora Begovića, Kraljice Milene, Veljka Mandića, Boška Pušonjića…

Savjet se posljednjih godina trudio da ublaži prevagu imenovanja ulica po ratnicima i junacima, te da usvoji što više predloga za istaknute pregaoce i u drugim djelatnostima. Međutim problem je što strukovna udruženja, pojedinci i ostali rijetko predlažu umjetnike i naučnike.

Prije par godina zabilježeno je da su mještani Vranića tražili da se Ulica Miloša Vuškovića preimenuje u ulicu poginulih ratnika iz Lješkopolja na Kalinoviku 1914. godine. Savjet je odbio ovaj predlog, uz obrazloženje da je Vušković pored Petra Lubarde i Mila Milunovića jedan od najuticajnih slikara, osnovao list Ošišani jež, a bio je jedan od osnivača Likovne akademije u Herceg Novom. Bilo je slučajeva kada mještani nijesu dali da se table sa nazivom postave – građani preko čijeg imanja prolazi ulica tražili su da se ona imenuje po njihovom pretku piscu Janku Vučiniću. Komisija je ulici dala naziv slikara Nika Đurovića, pa kada su stigle table, stanovnici su potjerali službenike.

Iako preovladavaju junaci, neke ulice nose nazive i po književnicima: Njegoš, Andrić, Lalić, Selimović, Miodrag Bulatović, Radičević, Jakšić, Leso Ivanović, Ratković, Zogović, Domanović, Ćopić, Zmaj, Puškin, Čehov, Jesenjin, Zola, Ujević, Cankar, Prešern. Ima i naučnika Tesla, Kopernik, Erdeljanović, Bošković, Pavle Mijović…

Građani su prije par godina pokrenuli i uspjeli da preko društvenih mreža izdejstvuju da se jedna ulica nazove po najznačajnijem crnogorskom piscu za djecu Draganu Raduloviću, čije ime nosi skromna ulica iza nekadašnje zgrade Pobjede.

Patrijarhalno ustrojstvo sasvim je primjetno i na ulicama. Malobrojne su one koje su imenovane po znamenitim ženskim ličnostima i uglavnom su na periferiji: Jelene Savojske, princeze Ksenije, Desanke Maksimović, Isidore Sekulić, Seleme Maljević, revolucionarki Jelene Ćetković, Božane Vučinić i Vukice Mitrović… Prva arhitektica u Crnoj Gori Svetlana Kana Radević dobila je ulicu na obali Morače ispred Hotela Podgorica, koji je projektovala a koji je preuređen po želji domaćeg investitora.

Posljednjih godina ustalio se običaj da kako koji inostrani investitor dođe u Crnu Goru, tako glavni grad na poklon iz te zemlje dobije spomenik ili podgorička vlast prigodno imenuje ulicu. U čast investitora iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i Azerbejdžana, Podgorica je dobila Ulicu šeika Zaid Bil Sultana Al Nahijana i Ulicu Baku. Prvobitni predlog je bio da se ulica šeika Zaida nazove ulica Ujedinjenih Arapskih Emirata, međutim odbijen je jer još se nije navršilo 50 godina od osnivanja te države. Po pravilima Savjeta ako treba dati imena istaknutih ličnosti od čije smrti nije proteklo 20 godina ili značajnog događaja od kojeg nije proteklo 50 godina za te nazive ulica potrebno je pribaviti saglasnost Vlade Crne Gore.

Za sada samo dvojica bivših gradonačelnika imaju ulicu u Podgorici – vojvoda Ilija Plamenac i Marko Miljanov. Od bivših predsjednika države ulicu i most ima Blažo Jovanović, a najavljeno je da će ulice dobiti i Filip Bajković i Veselin Đuranović.

Imena ulica svjedoče o duhu vremena. Glavni gradski trg do sada je promijenio četiri imena od Trga Ujedinjenja, preko Ivana Milutinovića, da bi 2004. godine dobio ime Trg Republike i posljednja izmjena iz 2016. godine u Trg nezavisnosti.

Glavni gradski Bulevar Svetog Petra Cetinjskog taj naziv je dobio početkom  2004. godine. Do tada je po Petru Prvom bila imenovana uska ulica u naselju Zagorič. Bulevar koji je sagrađen nakon Drugog svjetskog rata prvo je nosio ime Ulica Milovana Đilasa. Kada je Đilas 1954. smijenjen sa državnih i partijskih funkcija, preimenovan je u Bulevar revolucije, a potom Ulicu Marksa i Engelsa. Krajem ’60-ih dobio je ime Lenjinov bulevar i to ime nosio više od tri decenije. Sve dok početkom ’90-ih dio bulevara na lijevoj obali Morače nije nazvan Nemanjina obala, a prekomorački dio Bulevar Blaža Jovanovića.

Pored ovog na Zlatici počinje Bulevar Vilija Branta, nastavlja se u Maslinama Bulevar Peka Dapčevića, a na Starom aerodromu Bulevar Josipa Broza Tita, od kružnog toka jedan krak se zove Bulevar Šarla de Gola, pa Bulevar Georgija Žukova. Podgorica danas ima i bulevar Mihaila Lalića, Veljka Vlahovića, Džordža Vašingtona, Srđana Aleksića, Crnogorskih serdara…

Usljed čestih izmjena, stanovnici glavnog grada se uglavnom ne oslanjaju na imena ulica. Kod Dva sanduka, Lepe Kate, Vampirice, Pet udovica ili Dva pendreka, u Gradić Pejton ili Baston… Neka do tih toponima iako ih više nema i dalje služe kao orjentir kod Beka, Kina Kulture, kasarne Morača, Mljekare…

 

Titogradske

 

U Glavnom gradu često ističu da je Podgorica jedini glavni grad bivše Jugoslavije koji je zadržao ulice nazvane po glavnim gradovima svih ostalih bivših jugoslovenskih republika.

Zagrebačka ulica nalazi se na Koniku, pored Katoličke crkve, iz nje se račva Prištinska. Beogradska je jedna od najljepših ulica ispod Gorice, sa  impozantnim drvoredom. Ispred KCCG do Parka Petrovića je Ljubljanska ulica. Sarajevska se ,,uliva” u Skopsku u Maslinama, a u komšiluku im je  Novosadska.

Ostale eks-ju prestonice uglavnom su poslije raspada zajedničke države mijenjale imena ulica nekadašnjih bratskih republika. U Zagrebu ne postoji Beogradska, a u Beogradu je Zagrebačka preimenovana u Ulicu Koče Popovića. Sarajevo ima Zagrebačku i Ljubljansku, a u Ljubljani svoju ulicu od svih glavnih gradova bivših jugoslovenskih republika zadražalo je samo Skoplje. Skoplje ima Beogradsku i Ljubljansku.

Podgorička ulica postoji na Vračaru u Beogradu. Osim nje Google maps prikazuje još jednu u Donjem Štoju u Ulcinju. Naziv titogradska još uvijek nose ulice u Kraljevu, Subotici, Zaječaru, Vranju, Đevđeliji (Makedonija)  Košicama (Slovačka)…

Podgoričko naselje sa najviše ulica koje su dobile naziv po gradovima su Tološi. Tu su Bjelopoljska, Tivatska, Kninska, Trebinjska, Budvanska, Barska, Kotorska, čak i Ivangradska.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

OKO NAS

DODJELA JEDNOKRATNIH SOCIJALNIH POMOĆI NA NAŠ  NAČIN: Zloupotrebe pod maskom diskrecije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Do izvještaja s imenima osoba koje koriste jednokratne novčane pomoći iz budžeta opština ili preko centara za socijalni rad, gotovo je nemoguće doći. Nadležni kažu da bi time narušili privatnost sugrađana, pa ostaje nepoznanica prema kojim kriterijumima i kome se dijeli novac. Više primjera tokom minulih godina, međutim, ukazuje na to da se institut jednokratnih pomoći često zloupotrebljava

 

Institut jednokratne socijalne pomoći,  koji u Crnoj Gori funkcionište kroz budžete lokalnih uprava ili centara za socijalni rad, obično je netransparentan i građani ne mogu saznati  kome se dodjeljuje njihov novac. Imena korisnika te vrste pomoći nadležni sakrivaju, pravdajući to zaštitom privatnosti. Upravo zbog i sumnje da je prostor za zloupotrebe neograničen i da vlasti imaju mogućnost da na stotine hiljade eura godišnje raspodjeljuju prema svom nahođenju i savjesti.

Kako su nedavno saopštili iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) prošle godine jednokratnu socijalnu pomoć koristilo je  skoro sedam i po hiljada građana, a za tu  namjenu iz državnog budžeta izdvojeno je nešto više od pola miliona eura.

Iz te NVO apostrofirali su za primjer Glavni grad, koji je uoči predsjedničkih izbora za tri mjeseca potrošio 140 hiljada eura, iako je dozvoljena mjesečna potrošnja u ovom slučaju bila 20 hiljada.

Uvidom u odluke o budžetima, evidentno je da ni na sjeveru ne štede kada određuju sume koje će biti potrošene u tu svrhu.

Tako  će, na prijemjer, na ime jednokratnih pomoći u Rožajama ove godine biti isplaćeno 40.000 u Kolašinu 14.000, u Andrijevici i na Žabljaku po 7.000, dok je u Pljevljima samo u prvom kvartalu  iz lokalnog budžeta isplaćeno oko 2.500 eura, navodno, kao pomoć  socijalno najugroženijim građanima.

Iznosi za tu vrstu podrške siromašnim sugrađanima  u nekim se opštinama drastično ražlikuju iz godine u godinu. Tako je u Rožajama prošle godine iznos bio dvostruko veći, a u Kolašinu dvostrukomanji.  Opština Petnjica pod stavkom “socijalna žaštita” bez detaljnijeg objašnjenja šta to podrazumijeva opredijelila je ove godine 8.000 eura. U  budžetima opština Bijelo Polje, Mojkovac ili Plav, recimo,  nema iznosa koji su u rashodima budžeta upisani kao “jednokratne socijalne pomoći”.

Kolašinska opozicija je, u više navrata,  oštro kritikovala vlast, koju u tom gradu predvodi Demokratska partija socijalista, zato što je ove godine opredijelila više za tu vrstu socijalnih davanja. Kritičari vlasti sumnjaju i da će dio takozvanih budžetskih rezervi biti  sumnjivo iskorišten.

Iz lokalnih  uprava obajašnjvaju da  je procedura za dobijanje jednokratnih socijalnih pomoći jasna i da nema mahinacija. Navodno, opravdanost svakog zahtjeva provjerava se kod Sekretarijata za opštu upravu.

„Naša namjera je da pomognemo onima kojima je pomoć najpotrebnija. Prema zakonu, jedna osoba može dobiti godišnje najviše 270 eura”,- identična su objašnjanje u nekoliko sekreterijata za finansije u sjevernim opštinama.

Bojan Zeković iz Socijaldemokratske partije smatra da je “iako opravdan, institut jednokratne socijalne pomoći podložan zloupotrebama”. Naročito je to tako, objašnjava on, „u crnogorskoj izvedbi, gdje imamo pravosnažno osuđene državne službenike zbog zloupotreba pri dodjeljivanju socijalne pomoći”.

“Sredstva za tu namjenu u Kolašinu, kada je DPS bila  na vlasti 2012. i 2013. godine, iznosila su 30.000 eura. Dvije godine kasnije, kada je DPS izgubio vlast, za jednokratne socijalne pomoći opredijeljeno je  svega  3.680 eura, pa ponovo višestruko uvećana, po povratku DPS-a. Već iz toga jasno se vidi namjena tog novca. Istovremeno,  ukinuta su sredstva za lap-topove koji su dodjeljivani svim polumaturantima kako bi bila obezbijeđena jednaku dostupnost obrazovanja svoj djeci”, – tvrdi Zeković.

Prema njegovim riječima, odbornici ne mogu dobiti izvještaj o tome kome je pomoć dodijeljena, “što  pokazuje da  je vlast svjesna da im način na koji raspolažu tim sredstvima  ne služi na čast”. U  opoziciji u još nekoliko opština na sjeveru potvrđuju da nikad nijesu mogli doći do izvještaja, iz kojih bi se “imenom i prezimenom” vidjelo ko prima jednokratne socijalne pomoći.

U MANS-u tvrde da da je, u kontekstu jednokratnih socijalnih pomoći posebno problematičan rad centara za socijalni rad.

Iznosi koje iz tih ustanova isplaćuju, čak i u opštinama s manje od 10.000 stanovnika, nijesu mali. Tako je, na primjer, tokom minule dvije godine,  na području kolašinske i mojkovačke opštine Ministarstvo rada i  socijalnog staranja, odnosno Centar za socijalni rad,  na ime jednokratnih pomoći,  isplatio blizu 34.000 eura. To pravo iskoristilo je 314  osoba.

Tu vrstu pomoći trebalo bi da mogu ostvariti  oni koji se nađu “u  okolnostima koje se nijesu mogle predvidjeti i prevazići, a nepovoljno utiču na zadovoljavanje njihovih osnovnih potreba”.  Takođe,  prema propisima trebalo bi da pravo na nju imaju djece i mladi, čije porodice nemaju materijalnih mogućnosti da im obezbijede neophodne uslove za pravilan rast i razvoj.

No, cvrnogorska praksa pokazuje je da se novac namijenjen u tu svrhu drugačije koristi. Prije sedam godina u Pljevljima je otkrivena  zloupotreba, upravo, sredstava za jednokratne novčane pomoći. Direktor tamošnjeg  Centra za socijalni rad Juso Ajanović i službenik te institucije Ermin Nuhanović, osuđeni su za kupovinu glasova pred parlamentarne izbore 2012. godine.

Problematičan rad centara za socijalni rad,  kazali su u MANS-u,  pokazuje in najnoviji primjer u Pljevljima. Državna revizorska institucija (DRI) nedavno je utvrdila da je tamošnji Centar za socijalni rad sakrio donaciju UNDP od 75.000 eura.

Tokom minulih godina objavljivani su primjeri zloupotreba fondova još nekih  centara za socijalni rad. KoalicijaZdravo Berane objelodanila je da je  supruga bivšeg predsjednika Opštine Vuke Golubovića dobila 2012. godine od Centra za socijalni rad pomoć od 350 eura za hranu. Njena mjesečna zarada tada je bila  1.071 euro.

 Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ISTRAŽIVANJA NAFTE I GASA U NAŠEM PODMORJU: Miris novca jači od rizika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se očekuju prvi, preliminarni rezultati istraživanja o postojanju nafte u crnogorskom podmorju, Vlada  najavljuje nove tendere. Ne obazire se na sugestije i kritike eksperata i ekoloških aktivista. Već je sada izvjesno  da ni nakon tih analiza neće biti moguće sa sigurnošću tvrditi da li će se u istraženoj geološkoj formaciji naći nafta i da li će potencijalno nađene rezerve nafte i gasa služiti komercijalnoj proizvodnji

 

Budući tender, koji će uskoro biti raspisan, namijenjen je geofizičkim kompanijama koje će o sopstvenom trošku i riziku vršiti seizmička istraživanja crnogorskog podmorja, saopšteno je iz Uprave za ugljovodonike. Kako se ističe, nakon istraživanja geofizičke kompanije nude i prodaju interpretirane podatke naftnim kompanijama. “Država pri tome ostaje vlasnik podataka, a kroz ugovor daje pravo kompanijama da te podatke ponude većem broju klijenata. Ovaj tender ne uključuje prava za proizvodnju ugljovodonika”, pojasnili si iz Uprave.

Navedeno je takođe da neće biti pomjeranja rokova za objavu rezultata prethodna dva istraživanja, te da proces obrade podataka teče po planu. Rezultati istraživanja, koje je realizovala grčka kompanija Energean, biće poznati krajem ove godine, a tokom ljeta i rezultati istraživanja na blokovima koji su bili povjereni italijansko-ruskom konzorcijumu Eni-Novatek. Inače, svi ti istraženi blokovi čine manje od petine ukupnog crnogorskog podmorja.

Ono što je već sada izvjesno jeste da ni nakon tih analiza neće biti moguće sa sigurnošću tvrditi da li će se u istraženoj geološkoj formaciji naći nafta i da li će potencijalno nađene rezerve nafte i gasa služiti komercijalnoj proizvodnji.

“Seizmička istraživanja mogu nam dati odgovor da li u ispitivanom prostoru postoje geološke strukture u kojima je moguće naći naftu i gas ili ne. Nakon što se utvrdi postojanje struktura i one budu izbušene, moći će se dati odgovor na pitanje da li u podmorju Crne Gore, tačnije u izabranim strukturama, postoje rezerve nafte i gasa. Za odgovor na to pitanje moraćemo sačekati rezultate prvih istražnih bušotina planiranih za sljedeću godinu”, istakli su u Upravi.

Bušenje bi u februaru naredne godine trebalo da počne na dvije lokacije: jedna bušotina će tražiti naftu na dubini od 6,5, a druga gas na 1,5 kilometar. “Da li ćemo imati naftu i gas znaćemo sredinom naredne godine. Uprava iščekuje rezultate snimanja koji će utvrditi mjesto bušenja, a naredne sedmice doći će brod koji će raditi sofisticirana geofizička istraživanja”, rekao je čelnik Uprave Vladan Dubljević.

Ako sve to bude išlo planiranom dinamikom, najranije od 2023. godine mogla bi krenuti proizvodnja nafte u Crnoj Gori. Naravno, još uvijek niko ne zna o kojim se količinama nafte radi, odnosno da li je ekonomski isplativo da se ona eksploatiše. Priča o izuzetno štetnim posljedicama po cijelo naše primorje i Jadran, nastoji se izbjeći.

Međutim, sve veći broj ljudi postaje svjestan opasnosti koja prati ovaj netransparentan proces. Poznati crnogorski arheolog i ronilac, mr Mladen Zagarčanin, smatra da će naftne bušotine biti – tačka na naš kraj. „Kada se krene s tim korporativnim užasom, zaboravićemo na obalu“, uvjeren je on.

Na pogubne posljedice akustičnih istraživanja pretrage nafte i gasa upozorio je i TV reditelj i ekološki aktivista Dušan Varda. „Ono što većini ljudi nije poznato jeste činjenica da su istraživanja koja prethode eksploataciji ugljovodonika (nafte i gasa) neuporedivo pogubnija za život u moru od samog bušenja i ekstrakcija ’crnog zlata‘“, kazao je Varda.

Gotovo je neshvatljivo da Crna Gora danas ima namjeru da otpočne s novom privrednom djelatnošću kojom se nikada u svojoj istoriji nije bavila, niti ima ikakve kapacitete za to. Koliko je crnogorska vlada bila popustljiva pred zahtjevima naftnih kompanija svjedoči činjenica da su istraživanja dozvoljena u blokovima koji su bliži obali nego što je dosad bio slučaj bilo gdje na Jadranu. Sve procjene rizika ukazuju da apsolutno ništa dobro ne može rezultirati iz planiranih aktivnosti, osim dobrobiti koju će naftne kompanije i pojedinci ostvariti za sebe“, tvrdi Varda.

Ulcinjanka Zenepa Lika, aktivistkinja za zaštitu životne sredine, kaže za Monitor da crnogorska Vlada zna da se svi građani te opštine protive projektu istraživanja, ali “to mišljenje Vladu ne interesuje”, i upozorava da će štete za državu i budućnost naše djece po svim parametrima biti nemjerljive, jer je more najvrijedniji resurs Crne Gore.

“Mi nijesmo Norveška, mi nemamo tu tradiciju, mi apsolutno nemamo ni tehniku ni ljudski faktor koji bi mogao da spriječi devastaciju. Za svaki incident koji se desi na tako malom području, na tako malom moru, a pričamo o 330 kvadratnih kilometara obale, bilo bi odveć kasno. Jedna mrlja je dovoljna da možemo definitivno reći ‘doviđenja’ ovom prelijepom području i turizmu kao strateškoj grani razvoja naše države. Tako da je apsolutno neprihvatljivo ovo istraživanje”, ističe Lika dodajući da naftna i gasna infrastruktura nije kompatibilna s identitetom za koji se Crna Gora nastoji izboriti: da je prirodni raj i mjesto gdje turisti iz cijele Evrope i svijeta dolaze da se opuste i uživaju u “divljoj ljepoti”.

Prema njezinim riječima, ljudi koji žive uz obalu dobiće vrlo malo u zamjenu za nepovratne transformacije njihove obale u industrijalizirano područje.

Dovoljno je samo pogledati situaciju u obližnjoj Italiji, te vidjeti katastrofe koje su ekploatacijom nafte i gasa nanesene gradovima kao što su Gela, Falconara, Priolo, Augusta, Manfredonia, Porto Marghera… Italijanski poslanici u Evropskom parlamentu stalno upozoravaju da su naftne platforme njihov dio Jadrana pretvorile u “mrtvo more”.

Jedna grupa naučnika je saopštila kako je eksploatacija nafte i plina iz Jadrana “kratkoročna dobit i dugoročna ludost”.

“Posljednja istraživanja fosilnih goriva u Jadranu vršena su 2003. godine. Više se ne rade, jer postoji generalna misija Evrope i svijeta da idemo k smanjenju upotrebe fosilnih goriva, kako bismo do 2050. godine došli do potpunog ukidanja. A mi? Bez obzira na to što smo potpisnici čuvenog Pariskog sporazuma, sada idemo u potpuno novi projekat eksploatacije fosilnih goriva. To govori o našoj ozbiljnosti i posvećenosti međunarodnim trendovima, svjetskim standardima, obavezama koje smo preuzeli u borbi protiv klimatskih promjena i svih negativnih pojava, poput efekta staklene bašte uslijed upotrebe fosilnih goriva. Za ovaj projekat vjerujem da će u veoma bliskoj budućnosti biti velika sramota za Crnu Goru i sve one koji su za njega dali zeleno svjetlo”, kaže Nataša Kovačević iz organizacije Green home.

Ekološki aktivisti navode da je sada pravo vrijeme da se okrenemo obnovljivim izvorima energije kojih Crna Gora ima u izobilju, te da učinimo sve da se izbjegnu katastrofalne posljedice klimatskog haosa.

I to se u ulcinjskoj opštini upravo dešava. Krenule su s radom 23 vjetrenjače na planini Možura, a naredne godine će početi gradnja najveće solarne elektrane u Evropi, na Briskoj gori, investicija vrijedna preko 200 miliona eura.

I dok se crnogorska Vlada na sva zvona hvali s tim projektima, ona srlja s istraživanjem nafte, čije posljedice mogu biti nesagledive, a koje lokalnom stanovništvu uvijek donose samo probleme.

Izvjesno je takođe da će kako partije “zelenih’ postaje sve snažnije u Evropi, tako rasti i pritisak na vlasti u Podgorici da odustanu od tog projekta.  Jer, evropski zeleni još su prije četiri godine donijeli rezoluciju protiv projekta istraživanja i eksploatacije nafte u Jadranu, konstatujući da je on štetan i da neće donijeti energetsku sigurnost zemljama koje izlaze na ovo more. Jednostavno, da je rizik prevelik.

Bilo bi divno kada bi tu poruku crnogorska Vlada što prije razumjela.

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BULJARICA,  KATIČ I SVETA NEDJELJA: Zaštiti da bi se živjelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je dom i aerodrom za preko 300 ptica raznih vrsta. Kudravi pelikan, čaplja kašikara, kratkoprsti kobac, kukumavka samo su neke koje su svoje utočište pronašle ovdje

 

Širom Crne Gore ređaju se guste šume, planine, polja i livade, kanjoni, polustepe, jezera, doline rijeka, more, voćnjaci i vinogradi, naselja. Crna Gora ima bogat biodiverzitet i ekološka je država. Uprkos tome, jedina je mediteranska zemlja koja nema zaštićeno područje u moru.

Kako bi pristupila Evropskoj uniji, Crna Gora se obavezala da do 2020. godine zaštiti barem 10 posto morske obale. Iz Crnogorskog društva ekologa kažu: ,,Živi svijet u moru je pod sve većim pritiskom razvojne politike na primorju, krivolova, globalnog zagrijavanja i drugih negativnih uticaja koji značajno ugrožavaju prirodnu ravnotežu u moru, samim tim i sve ono što zdravo more pruža čovjeku. Nikada ranije u istoriji čovječanstva zdravlje okeana i mora nije bilo ugroženo kao danas”.

CDE, u saradnji sa nevladinom organizacijom Green Home, Mediteranskim centrom za ekološki monitoring (MedCEM) i Partnerskim fondom za kritično ugrožene ekosisteme,  organizovalo je protekle nedjelje studijsku posjetu potencijalnom budućem zaštićenom području u moru, ostrvima Katič i Sveta Nedjelja. Cilj ove posjete je, kažu, stavljanje akcenta na prirodne ljepote, bogatstvo i posebnosti potencijalnog ZPM Katič, ali i promocija posmatranja ptica kao veoma važnog vida dostupne eko-turističke ponude područja Katič. Ovaj, kao ni mnogi drugi vidovi održivog eko-turizma nisu dovoljno zastupljeni u Crnoj Gori.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo