Povežite se sa nama

SVIJET

2018: BURNA GODINA NA MEĐUNARODNOJ SCENI: Beskonačna parada kriza i sukoba

Objavljeno prije

na

Prema nekim analitičarima, slabljenje Zapada se povećava. Ima eksperata koji pozivaju američke evropske saveznike da iskorače dok se uticaj SAD u svjetskoj politici smanjuje.  No i za njih  2018. nije bila dobra godina. Jedan za drugim su se suočavali s unutrašnjim problemima zbog čega im je bilo teško da  samostalno djeluju izvan vlastitih granica

 

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Tramp tokom predizborne kampanje kampanje obećao je razne novine u spoljnoj politici. Održao je obećanje.  To je uznemirilo prijatelje, a osokolilo  rivale.

Tramp je na samitu Grupe sedam (G7) najmoćnijih zemalja Zapada u Kvebeku optužio druge lidere zbog trgovinskih politika njihovih zemalja. Napustio je samit prije kraja i preko tvitera iz predsjedničkog aviona objavio da neće potpisati kominike s kojim se saglasio prije odlaska.

Potom je otišao u Singapur na istorijski prvi samit jednog američkog predsjednika s nekim sjevernokorejskim vođom. Poslije petosatnog sastanka s Kim Džong Unom potpisao je nejasan, 400 riječi dug kominike i objavio da ,,više nema nuklearne prijetnje od Sjeverne Koreje”, uprkos mnogobrojnim dokazima koji ukazuju suprotno.

Na samitu Sjevernoatlantskog saveza u julu, Tramp je optužio njemačku kancelarku Angelu Merkel da je ,,pod potpunom kontolom” i ,,zarobljenik Rusije”, zahtijevao  hitno zasjedanje kako bi podstakao članice NATO da troše više na odbranu i ukazao da bi mogao da povuče SAD iz Alijanse ukoliko ne bude po njegovom. Nekoliko dana kasnije na zajedničkoj konferenciji za štampu sa predsednikom Rusije Vladimirom Putinom, Tramp je na neki način odbacio jednoglasnu objavu obavještajnih službi SAD da se Rusija miješala u izbore 2016. To je pokrenulo lavinu kritika.

Tramp je u novembru kritikovao predsjednika Francuske Emanuela Makrona na tvitu prilikom dolaska u Pariz na ceremoniju obilježavanja 100 godina od kraja Prvog svjetskog rata. Otkazao je posjetu Američkom vojnom groblju zbog kiše i odbio učešće na mirovnom forumu koji je organizovala vlada Francuske.

Posljednji Trampov sastanak na vrhu Grupe 20 najrazvijenjih u Buenos Ajresu, gotovo da nije bio događaj. Veću pažnju izazvao je potonji samit Trampa s predsjednikom Narodne Republike Kine Si Džinpingom na kome su dogovorili 90-dnevno primirje u svojevrsnom carinskom ratu koji je dvije najveće privrede svijeta opteretio uzajamnim carinskim nametima od preko 360 milijardi dolara. Šteta može da se prelije na druge aktere međunarodne privrede.

U januaru je Trampova administracija uvela carine na uvozne mašine za pranje i solarne panele. Veći potez je uslijedio u maju, kada su uvedene carine na čelik i aluminijum iz uvoza iz prijateljskih i konkurentskih zemalja, uz objašnjenje da su predstavljali prijetnju za nacionalnu bezbjednost. Tramp je naknadno uveo carine ukupne vrijednosti od 250 milijardi dolara na uvozne proizvode iz NR Kine. Kinezi su uzvratili sa 110 milijardi dolara carina.

Trampove carine do kraja godine više su naškodile Amerikancima nego što su im pomogle. Počela je rasprodaja berzanskih akcija, a ukupan trgovinski deficit SAD je povećan. Trgovinski partneri su uveli uzvratne carine na izvozne proizvode SAD, pa su američki farmeri izgubili inostrana tržišta. Neki američki proizvođači  počeli su da ukidaju radna mjesta pošto su im viši troškovi uvoza umanjili profit.

Trampove carine, zajedno s njegovim više puta ponovljenim tvrdnjama da je EU ,,neprijatelj”, te prijetnje da će nametnuti carine na uvoz automobila, navele su mnoge Evropljane da se zapitaju da li su tradicionalne transatlantske veze zauvijek promijenjene. U međuvremenu, u Pekingu, kineski lideri slušajući govor iz Vašingtona o ,,strateškim konkurentima”, razmatrali su da li Tramp nastoji ne samo da resetuje bilateralni trgovinski balans, već i ograniči rast NR Kine kao velike sile.

Kina je krajem decembra obilježila 40 godina politike reforme i otvaranja, koji se smatraju jednim od najznačajnijih događaja u ljudskoj istoriji 20. vijeka, budući da su ne samo promijenili najmnogoljudniju zemlju na svijetu, već su uveliko uticali na čovječanstvo uopšte. Kina je 1978. s ukupnim domaćim proizvodom (BDP) po glavi stanovnika od samo 156 američkih  dolara, bila jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. U međuvremenu je kineski BDP porastao 34 puta, zemlja je postala druga najmoćnija privreda (po nekim kriterijumima i prva), najveća trgovinska sila u svijetu s najvećim deviznim rezervama. Tokom ovog procesa, u Kini je, prema međunarodnim standardima, više od 700 miliona ljudi izvučeno iz siromaštva.

U oktobru je Kina pustila u saobraćaj najduži u svijetu most preko mora. Dug je 55 kilometara a stajao je 20 milijardi dolara. Most povezuje Hongkong, Makao i kontinentalnu Kinu, a smanjuje putovanje s tri sata na 30 minuta.

U  međuvremenu se, prema nekim analitičarima, slabljenje Zapada povećava. Ima eksperata koji pozivaju američke evropske saveznike da iskorače dok se uticaj SAD u svjetskoj politici smanjuje. Za njih  2018. nije bila dobra godina. Jedna za drugom članice EU su se suočavale s unutrašnjim problemima zbog čega im je bilo teško da  samostalno djeluju izvan vlastitih granica.

Nade da bi Velika Britanija mogla da izvede uredan razvod od EU su izblijedile.  Predsjednik Francuske Emanuel Makron pretrpio je pad podrške na oko 25 posto usljed protesta „žutih prsluka“. Ponekad nasilne demonstracije umanjile su Makronovu sposobnost da nastavi ambiciozan plan da reformiše domaću ekonomiju.

Italijanski glašači izabrali su populističku koaliciju u kojoj su protivnici postojećeg političkog poretka Pokret pet zvijezda i desničarska Liga. Vlada u Rimu   se bori s Briselom oko nacrta budžeta koji krši pravila EU.

Premijer Viktor Orban nastavio je da demontira demokratiju u Mađarskoj. Još nekoliko zemalja centralne Evrope klizi u istom smjeru. Pred kraj godine, Orban je  svojom politikom uspio da konačno izazove demonstracije protiv sebe.

U Njemačkoj je došlo do previranja. Angela Merkel odstupila je s funckije predsjedavajuće Hrišćansko-demokratske unije (CDU) pošto je stranka izgubila na nekoliko ključnih izbora u saveznim državama. Kancelarka više nema uticaj kod kuće ni  u inostranstvu kao što je nekada imala, što povećava strahovanja da je Evropa ostala bez vođe.

SAD su napustile Iranski nuklearni sporazum. Donald Tramp je obećao tokom predizborne kampanje da će povući SAD iz tog sporazuma. U maju je Tramp ispunio obećanje, tvrdeći da je u pitanju ,,jednostrani sporazum koji nikada nije trebalo napraviti”.

Nijedna druga zemlja nije slijedila primjer SAD, čak i kada je Bijela kuća objavila da će uvesti sankcije svakoj kompaniji koja posluje s Iranom. Iran nastavlja da poštuje dogovor, dok druge potpisnice sporazuma traže načine da pomognu Teheranu da ublaži posljedice izazvane ekonomskim pritiskom SAD.

Bliskoistočna država i jedna od najstarijih civilizacija u regionu, Jeman nastavio je tužnu priču i u 2018. U Jemenu je građanski rat ušao u četvrtu godinu, a vojna intervencija regionalnih zemalja na čelu sa Saudijskom Arabijom traje već tri i po godine. Jemen je pogođen najvećom humanitarnom krizom u svijetu u proteklih 100 godina. Oko 14.000 Jemenaca poginulo je u borbama, a za 50.000 i više  smatra se da je umrlo od gladi prouzrokovane ratom svih protiv sviju.

Stravične fotografije izgladnjele jemenske djece nisu ubijedile nijednu od zaraćenih strana da položi oružje. Tek je dogovoreno krhko primirje.

Humanitarna kriza u Centralnoj Afričkoj Republici, Demokratskoj Republici Kongu, Južnom Sudanu, Venecueli, nastavlja da se prodububljuje.

Rat u Siriji, traje sedmu godinu. Odnio je preko 350.000 ljudskih života i raselio milione Sirijaca, što je uvećalo migrantsku krizu, pogodilo mediteranske zemlje i proširilo se na Evropu. Prošlonedjeljna odluka predsjednika Trampa da povuče američke vojnike iz Sirije mogla bi dalje da zakomplikuje stvari u razorenoj državi i regionu.

Nisu sve vijesti u 2018. bile loše. U junu je novi premijer Etiopije Abij Ahmed iznenadio svijet objavom da će potpisati mirovni sporazum s Eritrejom koji je skupljao prašinu osam godina. Etiopija i njena nekadašnja provincija Eritreja  vodile su 12-godišnji rat okončan 2000. uz gotovo 8.000 poginulih. Dvije zemlje su ponovo otvorile ambasade, obnovile putnički vazdušni saobraćaj i počele demilitarizaciju zajedničke granice.

Južnokorejski predsjednik Mun Đe-in posjetio je Sjevernu Koreju u septembru radi trećeg i možda najizazovnijeg samita tokom 2018. s Kim Džong unom kako bi bio prevaziđen zastoj u pregovorima sa SAD o sjevernokorejskoj denuklearizaciji i udahnuta nova živost u napore da se prošire i poboljšane veze između pripadnika stare korejske nacije podijeljene krajem Drugog svjetskog rata. Prethodno su se dva lidera srela u pograničnom selu Panmunđom, usred Demilitarizovane zone, jednog od posljednjih mjesta zaostalih od Hladnog rata.

 

Najmoćniji na svijetu

Na Zemlji živi oko 7,5 milijardi ljudi, ali je moć sve više i čvršće u rukama malobrojne elite, konstatovao je američki časopis Forbs. Si Đinping, generalni sekretar Komunističke partije Kine, zauzeo je na listi Forbsa prvo mjesto po prvi put pošto su na  zasjedanju svojevrsnog parlamenta u martu usvojene izmjene ustava, prema kojima je proširen uticaj i uklonjeno ograničenje mandata šefa države, što je Si takođe. Prema Forbsu, Si uživa kult ličnosti kakav nije viđen od vremena kada je Mao Ce Tung bio predsjedavajući do smrti 1976.

Dolazak Sija na mjesto najmoćnije ličnosti na svijetu pomjerilo je ruskog predsednika Vladimira Putina na drugo mjesto. Putin je četiri godine zaredom držao prvo mesto, što se nikada ranije nije desilo na Forbsovoj tradicionalnoj tabeli. Putin je na vlasti u Rusiji od maja 2000, a u proljeće 2018. je po četvrti put ponovo izabran sa skoro 77 procenata glasova. To je najbolji rezultat na izborima svih kandidata za to mjesto od raspada Sovjetskog Saveza 1991.

Poslije godinu dana predsednikovanja u SAD Donald Tramp je pao na treće mjesto. Tramp je imao ograničen uspjeh u promovisanju svoje politike u Kongresu koji je kontrolisala njegova Republikanska partija, pod istragom je više agencija za sprovođenje zakona, ne može da se otrese skandala poteklih iz njegovog ličnog i poslovnog života – ali još  je glavnokomandujući najveće svjetske ekonomske i vojne sile.

Četvrta najmoćnija ličnost na svijetu je istovremeno i međunarodno najuticajnija žena kancekarka Njemačke Angela Merkel. De fakto lider Evrope, Merkel je, međutim, jedva osvojila četvrti mandat na izborima 2017, i napravila ,,veliku koaliciju” s političkim partnerima.

Na šestom mjestu je papa Franjo, duhovni je vođa više od milijardu katoličkih vjernika. Najbogatiji čovjek na svetu, Džef Bezos, je na petom mjestu.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

SVIJET

POČETAK TRAMPOVE PREDSJEDNIČKE KAMPANJE: Najismijavaniji US predsjednik –uzdrman, ali ne i poražen 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Donald Tramp je ocijenio da je za njegov politički život nedostatak ličnog kontakta sa ideološkom bazom opasniji od pandemije. Planiran je trijumfalni povratak. Pojavljivanje uživo poslije više od sto dana apstinencije je trebalo da potvrdi da je vatra podrške ,,trampizmu” iz 2016. još živa i da ,,veliki komunikator” nije izgubio moć da je  razbukti i ostane na vlasti još četiri godine. Nije djelovalo ubjedljivo

 

Prije nekoliko dana, Tramp je, ignorišući zabranu velikih skupova, počeo kampanju za novembarske predsjedničke izbore.

Ocijenio je da je za njegov politički život nedostatak ličnog kontakta sa ideološkom bazom opasniji od pandemije.

Planiran je trijumfalni povratak. Pojavljivanje uživo poslije više od sto dana apstinencije je trebalo da potvrdi da je vatra podrške trampizmu iz 2016. još živa i da ,,veliki komunikator” nije izgubio moć da je dovoljno razbukti i ostane na vlasti još četiri godine.

Mjeseci pendemije su ograničili mnoge na rad sa distance.Tramp koji voli socijalne mreže, a reklo bi se po Twitter postovima, rijetko spava, nije prestajao da Amerikance i svijet zasipa svojim teorijama o porijeklu Kovida-19, da predlaže tretmane poput onoga o dezifekcionom sredstvu, oralno ili intravenozno i da tvrdo obećava da će ekonomija raditi punom parom za ,,koju nedjelju”, pod njegovom dirigentskom palicom.

Tramp je, najblaže moguće rečeno, do te mjere neortodoksan predsjednik da ga je lako ocjenjivati satirično. Pri tom zaboraviti da je tu gdje je, na čelu jedine svetske imperije, jer je pogodio nerv 63 miliona američkih glasača,  oko pola svih koji su 2016. izašli na birališta.

Komentatori širom svijeta  odbacuju Trampove izjave i poteze ili ih tretitaju sa količinom prezira koji nije iskusio nijedan lider Zapadnog svijeta, pa se stiče utisak da nas Tramp ne može ponovo iznenaditi pobjedom na US izborima.  Dublje je pitanje kakav to sistem izrađa toliki broj ljudi koji se hrane nebulozama i hoće svijet dominacije, nejednakosti, konfrontacije i rasizma?

Slican politički trend očit je i u drugim bogatim zemljama, kao sto je Britanija, zastupnicama  neoliberalnog ekonomsko-političkog modela, trenutno bez ozbiljne konkurencije u svijetu.

Glavni pokretač ovog sistema je rast, a nusprodukti su mu nejednakosti i podjele u kojima mnogi ispadaju iz igre, a ekonomske i druge perspektive su im nikakve. Za njihovu marginalizaciju i ,,nevidljivos” su odgovorni i obrazovni sistemi i mediji, često i neoliberalne korporacije sa ulogom da sistem odbrane od suštinskih promjena i glasova “odozdo”.

Oni postaju nezadovoljna, zaboravljena masa i upijač za desničarske populističke narative, rasizma, podjela, ratova i konspirativnih teorija. To su ljudi koje Tamp zove tiha većina i koji su ga dovela na vlast jer je, navodno, Tramp jedan od njih i njihov glas na US političkoj sceni.

I Trampu i tihoj većini trebaju neprijatelji ili preciznije rečeno ,,žrtve”. Neko ko je kriv za sve njihove nevolje, a koga je relativno lako pretvoriti u objekat mržnje. Trenutno takvih ima na pretek.

Kovid-19 se predstavlja kao virus koji je Kina proizvela da uništi američku ekonomsku, političku i vojnu moć. Tramp epidemiju shvata kao propagandu, a ne kao bolest. Po Trampu Kovid-19 koriste i unutrašnji politički protivnici da bi ga skinuli sa vlasti putem sprječavanja mobilizacije njegove baze, ,,tihe vecine”.

Socijalni potresi koji su buknuli zvog hladnokrvnog ubistva Džordža Flojda od strane policije, mobilisali su pokret Zivoti crnaca su bitni (Black Lives Matter – BLM) i ubrzo se raširili na djelove US društva koji traže socijalnu pravdu i suštinske promjene.

Za Trampa je ovo subverzivni teroristički pokret koji ima za cilj da izbriše sve sto je Ameriku učinilo ,,velikom”, a što on usko vezuje za održavanje istorijski ukorijenjene dominacije bijelih Amerikanaca.

Nije čudo što je izbor i datuma i lokacije za početak predizborne kampanje pao na mjesec jun i na grad Tulsu, u Arizoni.

U junu je prije 99 godina u Tulsi počinjen jedan od najezivijih masakara nad crnom populacijom u američkoj istoriji. Te 1921. godine, bande bijelih rasista su spalile bogati  dio  Tulse, koji je bio poznat kao Crni Vol strit i ubile preko 300 ljudi.

Tada su američki crnci čuli od svojih bijelih gospodara da je predsjednik Linkoln ukinuo ropstvo.

Oba događaja Amerikanci afričkog porijekla i antirasističke organizacije, čuvaju od zaborava manifestacijama svake godine.

Trampov izbor za prvi predizborni skup, čija će publika, znalo se, biti dominantno ,,tiha većina”  sačinjena  od bijelih supremacista  bio jasna poruka, da njemu  nije ni na kraj pameti liječenje istorijskih rana i savremenih podjela. Umjesto toga, stao je na stanu kriminalne prošlosti u nadi da će mobilisati senzacionalni broj istomišljenika.

Svi elementi za eksplozivni početak kampanje su bili tu: mjesto, vrijeme, masovni skupovi posvećeni komemoraciji masakra i kraja robovanja.Trampov tabor je bio siguran da i oni konja za trku imaju.

Menadžer negove kampanje je javljao da je više od million ljudi rezervisalo ulaznice u zatvorenu sportsku halu, pa je na brzinu  opremljen dodatni prostor izvan sale, gdje je višak posjetilaca trebalo da prati govor svoga lidera.

Trampova baza nije odigrala ulogu koju je Tramp namijenio. Menadžer kampanje je u nemilosti. Samo 6.200 ljudi je prisustvovalo skupu!

Analitičari jedne orijentacije su Trampa nazvali Imperator bez podanika.   Tvrde da je ovo još jedan primjer njegovog neshvatanja raspoloženja nacije, a  ima i menadžera za kampanju koji nije znao za pravilo da treba obećati manje, a ostvariti više.

Trampov tabor optužuje medije da su zastrašili njihove pristalice koronom i kontraprotestima BLM pokreta. Čak, bez dokaza, tvrde da je  BLM demonstranti blokirli ulaz Trampovim pristalicama.

Oni koji su došli bogato su počašćeni uobičajenim repertoarom uvredljivih i jeftinih gafova. Tramp je pričao čitava dva sata pred polutraznom salom, u svom trejd mark stilu insinuacija, rasističkih uvreda, neosnovanih tvrdnji i obećanja zasnovanih na pustim zeljama.

Kovid-19 nazvao je ‘kung fu grip’, a na zahtjeve BLM da se prestane sa finansiranjem rasističke policije u nekim gradovima, zapitao je prisutne što bi da nema policije radila žena kojoj je muž na putu, a oko kuće joj se mota neki hombre. U duhu tvrdnje sa prošlih izbora, da svi Mekcikanci siluju žene.

Njegova interpretacija broja oboljelih i umrlih u US kao posljedice pretjeranog testitanja i da ga treba usporiti, je izazvala posebno ogorčenje. Upoređena je sa priznanjem ubistva.

Sljedeća Trampova ,,stanica” je Arizona gdje, obilazi još jednu zapaljivu  tvorevinu koja cilja u ,,meku” metu – zid koji bi trebalo da spriječi miješanje Amerikanaca i Meksikanaca.

Za sada Trampova kampanja definitivno ne liči na erupciju podrške. ,,Izdisaj” bi bio primjereniji opis.  Objektivno, njegove  stvari ne izgledaju ružičasto.  On će ih lako negirati, jer fakti ne figuriraju u njegovom univerzumu.

Sigurno je da će s pravom biti optuživan za širenje epidemije i žrtvovanje života na oltar svojih političkih ambicija. U Oklahomi je u posljednjih nekoliko dana zabilježen skok slučajeva inficiranih koronom za 91 posto, uključujući i šestoro iz Trampovog tima, koji je organizovao Tulsa skup!

Uz uobičajene ,,neprijatelje” kao što su mediji, manjine  Tramp je uspio da otuđi i vrhove vojske koji rijetko dovode u pitanje odluke predjednika. Kada je zaprijetio BLM demonstrantima trupama i aviacijom, čelnici vojske nijesu ćutali.

O političkoj glavi mu rade i mnogobrojni iz užeg okruženja. Ne traju dugo na pozicijama i odlaze kivni i spremni da unovče svoje opasno insajdersko znanje o Trampu i njegovoj vladavini.

Najnoviji je primjer ultra desničar Džon Botlton koji je Trampu bio savjetnik za nacionalnu bezbjesnost duže od godinu. On  promoviše knjigu i kaže da je Tramp nedorastao svome poslu, da zanemaruje nacionalne interese,  dodajući ,,pikanterije” tipa da Tramp misli da ga sjeverno-korejski lider jako voli.

Kumulativni efekat mogao bi biti alijenacija birača koja rezultira u trenutnoj prednosti od 12 posto Demokrate Bajdena. Analitičari tvrde da je priličan broj obrazovanih birača, žena i onih koji ne pordžavaju nijednu partiju, okrenuo leđa Trampu.

Trampova politička budućnost visi o tananoj niti ekonomskog oporavka. Kao i u mnogim drugim zemljama, ekonomija je paralizovana. Ogroman broj ljudi je bez posla, a biće još očajniji krajem jula, kada će mnogima prestati socijalna pomoć. Nezaposlenost podsjeća na 1930. i  vrijeme Velike depresije.

Trampu je ovo potpuno jasno. Iz tog razloga od početka pendemije on insistira na pokretanju ekonomije  predstavljajući koronu kao oružje ekonomskog rata, a ne opasnu bolest koja je do sada odnijela 120 hilada američkih života.

Tramp brine, šta će biti s njim, u to nema simnje. Poslije četiri godine na vlasti teže će za probleme okrivljivati Meksikance, Kineze ili medije. To ne znači da neće pokušati. Već je poslao Twit da će izbori u novembru biti namješteni iz inostranstva, nazivajući ih ,,skandalom sadašnjice”.

To što se Tramp ljuti, optužuje i, kako kažu Englezi, baca igrčcke iz kolica, je u njegovom stilu. Za brigu je to što povrijeđeni i ismijavani Tramp može uraditi nešto drastično, otpočeti ratno krvoproliće što bi od njega napravilo ratnog lidera i ujedinilo Ameriku pred zajedničkim neprijateljem. Jedan bivši bliski saradnik je izjavio da su izbori 2020. posljednja šansa da se Amerika spasi od Trampa.

Za sada je realističnije mišljenje da je Tramp uzdrman, ali ne i poražen.

Radmila STOJANOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PANDEMIJA KORONE U PRODUŽECIMA: Bura nakon zatišja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trebalo je više od dva mjeseca da broj zabilježenih slučajeva korona virusa dostigne prvih 100.000. U protekle dvije nedjelje više od 100.000 bilježeno je gotovo svakog dana. Skoro 75 odsto  najnovijih slučajeva dolazi iz deset zemalja, uglavnom iz obje Amerike i Južne Azije

 

Djelovi Pekinga su zatvoreni. Mediji prenose vijesti o „ratnom stanju“ u gradu sa 20 miliona stanovnika. Ove nedjelje su tamo ponovo registrovane zaraze posle 50 mirnih dana. Nakon otkrića novih slučajeva COVIDA-19 koji se vezuju za tržnicu Sinfadi na jugozapadu Pekinga, vlasti su izvijestile o ukupno 137 slučajeva zaraze, uključujući 31 otkriven u srijedu 17. juna.

Bojazan od drugog talasa korone stiže u momentu kada se svijet još bori sa ogromnim brojem aktivnih slučajeva iz prethodnog ciklusa. Ukupan broj slučajeva zaraze virusom u svijetu je ove nedjelje prešao cifru od osam miliona sa preko 439 hiljada preminulih, zabilježila je Svjetska zdravstvena organizacija.

Na čelu nepopularne liste je SAD sa preko dva miliona potvrđenih slučajeva.  Brazil koji se bliži brojci od 900.000 slučajeva. Rusija sa nešto više od pola miliona se nalazi ispred Indije, Velike Britanije, Španije, Italije. U prvih deset nalaze se još Peru, Iran, Njemačka, Čile i Turska.

Pekinške vlasti opisale su stanje u gradu kao ,,izuzetno ozbiljno’’. U kineskom glavnom gradu u ponedjeljak naveče postavljene su kontrolne tačke u stambenim naseljima. Pijaca na kojoj su detektovani tragovi virusa zatvorena je. Prema navodima na sajtu ove pijace, tu se svakog dana proda više od 1.500 tona morske hrane, 18.000 tona povrća i 20.000 tona voća. Na sastanku Državnog savjeta, zamjenik premijera Sun Čunlan je kazao da je rizik od širenja nove epidemije „veoma visok” imajući u vidu posjećenost pijace i kretanje populacije. Okolne kuće su stavljene u karantin.

Nova epizoda borbe protiv virusa je pokazala njegovu nepredvidivost i poteškoće njegovog držanja pod kontrolom.

Generalni direktor svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adanom Gebrejesus u obraćanju medijima 15. juna je podsjetio da je trebalo više od dva mjeseca da broj zabilježenih slučajeva korona virusa dostigne prvih 100.000, a da je u protekle dvije nedjelje više od 100.000 bilježeno gotovo svakog dana. ,,Skoro 75 osto najnovijih slučajeva dolazi iz deset zemalja, uglavnom iz obje Amerike i Južne Azije. Pored toga vidimo porast broja oboljelih u Africi, Istočnoj Evropi, Centralnoj Aziji i na Bliskom istoku”, rekao je Gebrejesus.

Novi klasteri korona virusa su očekivani, naročito u velikim gradovima nakon popuštanja mjera. Profesor Ben Kouling epidemiolog i biostatičar sa Univerziteta u Hong Kongu očekuje još pojava sličnih ovoj iz Pekinga. Na ovakve scenarije navode i dešavanja tokom maja u Južnoj Koreji i Australiji kada su ove zemlje zabilježile nove slučajeve zaraženih korona virusom u noćnom klubu u Seulu i fabrici mesa u Melburnu. Naravno, pojačan rizik za izbijanje nove epidemije je u mnogoljudnijim i ekonomski razvijenijim zemljama, potvrđuje profesor Kouling.

Dok je u SAD-u usljed ubistva još jednog afroamerikanca od strane policije, širenje korone palo u drugi plan, u Rusiji je epidemija glavna vijest. Više od pola miliona registrovanih slučajeva bacilo je sijenku na „lagani“ prvi talas.  Oko sedam hiljada smrtnih slučajeva u Rusiji, brojka je u koju svi sumnjaju, no to Putinu nije smetalo da je stavi pored 115.000 slučajeva preminulih i više od dva miliona zaraženih u SAD-u. „Ne mogu da zamislim nekog u ruskoj vladi ili regionima kako govori da neće uraditi ono što su vlada ili predsjednik rekli. Čini mi se da je problem (u SAD-u) što je grupa, u ovom slučaju partijskih interesa, stavljena ispred interesa društva kao cjeline. Iznad interesa ljudi“, rekao je Vladimir Putin u prošlonedjeljnom obraćanju. Putinova vlada ublažava restrikcije usljed smanjenja broja zaraženih. Taktika ruskih vlasti je nama u regionu dobro poznata. Preko državnih medija se radi na kreiranju što bolje opšte slike, naglašava se važnost pojedinca, biznismena, kolektivne borbe protiv pandemije. Kada sve to predsjednik uporedi sa najcrnjim scenariom koji svijet vidi ovih dana – onim u SAD-u, njihovom vječitom takmacu, svaki djelić slagalice je na svom mjestu.

„Ruska televizija predviđa uspjeh za ruski tim koji radi na vakcini, a u testiranju stanovništva na korona virus Rusiji se pripisuje ‘apsolutno vođstvo’ u svijetu. Iako efikasna vakcina još nije napravljena, a Rusija sa 8,1 milion urađenih testova zauzima tek drugo mjesto poslije SAD-a sa 13 miliona analiza (Covidtracking.com), mnogi gledaoci neće provjeravati informacije, pa vlastima nije teško da kod dijela javnosti stvore utisak da je situacija u Rusiji mnogo bolja nego što jeste“, zapaža dopisnica Slobodne Evrope Julija Petrovskaja.

Ipak, prvenstveno putem društvenih mreža, stiže i drugačija slika. Priče pacijenata, nedostatak opreme, prvenstveno maski, napumpavanje rezultata, svjedočenja ljekara, prekovremeni neplaćeni rad, netransparentnost podataka… samo su neki od detalja koji ruže savršenu sliku državne televizije.

U međuvremenu petorica urednika u listu Vedemosti, jednom od najuglednijih poslovnih medija u Rusiji, podnijeli su nedavno ostavke u znak protesta zbog imenovanja glavnog i odgovornog urednika za kojeg tvrde da je cenzurisao članke koji nijesu pogodovali Kremlju.

Infekcija se širi Latinskom Amerikom. Osim vodećeg Brazila, povećan je broj preminulih u Čileu gdje su za 24 sata preminula 234 pacijenta. To je dovelo do političke krize. Traži se ostavka ministra zdravlja Jaime Manalicha. Avganistanu nedostaje kapaciteta za testiranje – manjak laboratorija i prenatrpanost  pacijentima za koje se sumnja da su zaraženi čini stvari veoma teškim. Izrael je nakon par nedjelja pauze opet zabilježio slučajeve zaraze. Nakon što je skoro 500 učenika i nastavnika oboljelo od korone, zatvoreno je 177 edukativnih institucija u zemlji.  Pakistan je bio pošteđen prvih mjeseci pandemije. Iz njihove vlade su upozorili da bi broj zaraženih mogao da se udvostruči do kraja juna dostižući vrhunac krajem narednog mjeseca. Njihova računica je da bi tada moglo biti zaraženo 1,2 miliona stanovnika Pakistana.

Glavni iranski epidemiolog u Ministarstvu zdravlja Mohammad-Mehdi Gouia, objasnio je zbog čega je došlo do porasta broja slučajeva u njegovoj zemlji. ,,Glavni razlog porasta je što smo započeli identifikaciju zaraženih koji ili nemaju ili imaju samo blage simptome”, rekao je on. Trenutno se radi jedan test na svakih 79 ljudi, dok se prije dva mjeseca test radio na svakih 380, prenosi BBC.

Evropljani i pored visokih brojki zaraženih polako otvaraju granice i popuštaju restriktivne mjere. Sve se to dešava u nedjeljama koje služe i kao priprema za ljetnju turističku sezonu. U Francuskoj nekoliko dana zaredom broj novih slučajeva je ispod 30, a Španija se sprema da dočeka turiste. Grčki premijer Kirijakos Micotakis je otputovao na Santorini tokom vikenda i otvorio ljetnju sezonu uz obećanje da su sigurnost i zdravlje prioritet broj jedan.

Balkanska šarena mapa epidemije, mjera zaštite, borbe sa starim i pojave novih slučajeva odaje utisak da su zemlje regiona rasute po različitim stranama planete. Dobar dio regiona ovih dana veću pažnju posvećuje turistima i izbornim trkama, pa je nedavno sveprisutna epidemija COVID-19 pala u drugi plan. Na nekim portalima tabove sa važnim informacijama COVID – 19 po aktuelnosti prestigli su oni sa natpisom IZBORI 20.

Crna Gora koja je nedavno proglašena zemljom bez korone od sredine juna bori se sa novim slučajevima od kojih su neki importovani iz BiH.

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo FBiH od srijede 17. juna u protekla 24h dnevni broj zaraženih u cijeloj BiH popeo na 56. ,,Mi smo još uvijek u prvoj fazi i trenutno povećanje broja zaraženih nije drugi udar”, rekao je član Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva Goran Čerkez.

Početkom juna Srbija je imala nizak,  dvocifren broj dnevnih slučajeva, a iste te nedjelje je objavila i famozni podatak od preko 4.000 izliječenih u jednom danu. Zamjenica direktora Instituta Batut Darija Kisić Tepavčević nakon izlaska ovih podataka za Tanjug je pojasnila da je na sjednici Kriznog štaba odlučeno da je kod asimptomatskih pacijenata dovoljan jedan negativan pi-si-ar test, umjesto dosadašnja dva, da bi se osoba smatrala zdravom, kao i da je vrijeme praćenja toka bolesti, kod tih pacijenata, skraćeno. Zvanični podaci iz Srbije od 17. juna govore da je od posljednjeg izveštaja do 15 časova toga dana testirano 6.098 osoba od kojih je 96 pozitivno. Broj aktivnih slučajeva je 568.

Osim Srbije i BiH, povećan broj novooboljelih bilježe i Makedonija, Albanija i Kosovo.

Na drugoj strani Balkana – ljetuju Njemci. U Hrvatskoj je od 11. do 15. juna, boravilo gotovo 100 hiljada turista, koji su ostvarili oko 500 hiljada noćenja, ističe direktor HTZ-a Kristjan Staničić. I očekuje porast njihovog broja. Od ukupnog broja turista od prošlog vikenda oko 70 posto bili su strani. U Hrvatskoj je po podacima od 16. juna broj oboljelih koji su registrovani u svim županijama Republike Hrvatske – 2.255 i deset aktivnih slučajeva.

Neko igra produžetke prvog talasa, neko se pribojava da je drugi poranio. Biološkinja sa Univerziteta u Londonu Jennifer Rohn za BBC  izjavljuje da više nije pitanje ‘ako’ bude drugog talasa korona virusa – već kada i koliko će on biti poguban. Dr Naoko Ishikawa, menadžer za incidente COVID-19 Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) za region Zapadnog Pacifika, izjavljuje za BBC:  ,,U populaciji ne postoji imunizacija. Dok ne budemo imali efikasnu i pristupačnu vakcinu, svi smo u riziku”, izjavio je on.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

AMERIKA U HAOSU POSLIJE UBISTVA DŽORDŽA FLOJDA: Zločin i bijes

Objavljeno prije

na

Objavio:

Džordža Flojda je na ulici usred dana u Mineapolisu ubio policajac sa višegodišnjom istorijom grubih prestupa u službi. Derek Šovin koji je gotovo devet minuta nogom gnječio vrat bespomoćnom čovjeku, koji je vapio da ne može da diše i molio da ne bude ubijen, optužen je za nenamjerno ubistvo. Flojdova smrt je posljednji u nizu slučajeva policijske brutalnosti prema Afroamerikancima. Čaša gnjeva je prelivena

 

Protekla je sedmica haosa u Sjedinjenim Američkim Državama, pokrenutog smrću Afroamerikanca Džordža Flojda u Mineapolisu u saveznoj državi Minesota, koga je 25. maja ubio policajac policajac Derek Šovin poslije sumnje da je proturio lažnu novčanicu od 20 dolara. Flojd je preminuo u bolnici pošto mu je policajac držao koljeno na vratu skoro devet minuta, dok je uhapšeni bespomoćno ponavljao: „Ne mogu da dišem”. Policajac sa višegodišnjom istorijom grubih prestupa u službi je optužen za nenamjerno, ubistvo trećeg stepena.

Flojdova smrt je posljednji u nizu sličnih slučajeva policijske brutalnosti prema Afroamerikancima, od kojih su mnoge snimili prolaznici mobilnim telefonima. U oko 400 gradova u SAD, ali i u nizu zemalja širom svijeta organizovani su protesti zbog pretjerane upotrebe policijske sile u najmoćnijoj državi svijeta i kao podrška zahtjevu demonstranata za reformu policije. Najmanje 13 osoba, pretežno Afroamerikanaca, je tokom protesta izgubilo život, od policije, pljačkaša ili nepoznatih napadača.

U većim i manjim gradovima i predgrađima se odvija jedna od najvećih kampanja za građanska prava, protiv policijskog nasilja i rasne nejednakosti. Protesti se dešavaju u vrijeme pandemije korona virusa koja je u SAD odnijela do srijede, 3. juna preko 108.000 života i zbog koje je više od 40 milioni ljudi ostalo bez posla. Prema anketi Rojters /Ipsos od 2. juna, 64 odsto odraslih Amerikanaca reklo je da „simpatiše ljude koji trenutno protestuju”, 27 procenata je bilo protiv, a devet procenata nisu sigurni.

Poslije mirnih dnevnih protesta, noći obilježavaju nasilje, pljačka i vandalizam, uprkos policijskom času koje su uvele lokalne vlasti u desetinama gradova širom SAD. Više od 20.000 pripadnika Nacionalne garde je mobilisano u 29 saveznih države da bi suzbili nasilje.

Predsjednik SAD Donald Tramp pojačao je pritisak na guvernere i gradonačelnike da budu oštriji prema demonstrantima i da pozovu nacionalnu gardu. Zaprijetio je vojnom akcijom protiv nereda i pljačke. „Njujork su preuzeli pljačkaši, lupeži, radikalna ljevica i sve druge vrste bijednog života i ološa”, napisao je Trump na Tviteru.

Flojd se pridružio dugoj tužnoj listi crnačkih imena. Rasistički stavovi koji vode policiju do gušenja prava Afroamerikanaca (kao što se dogodilo sa Erikom Garnerom 2014. u Njujorku, što je, takođe, zabilježeno na snimku) isti su oni koji isključuju Afroamerikance i onemogućavaju im zapošljavanje i pristup investicijama.

Ti stavovi se pojavljuju u istraživanjima koja pokazuju nesrazmjeran broj zaustavljanja, hapšenja i presuda koje su pretrpjeli Afroamerikanci, kao i  nezakonitih ubistava poput Flojdovog. Rijetko šta ukazuje koliko Afroamerikanci nisu poželjni poput policajaca koji ih ubijaju. Mineapolis i njegov grad blizanac Sent Pol imaju neke od najvećih brojki kada je riječ o rasnoj nejednakosti u SAD.

Prosječna afroamerička porodica na području Gradova blizanaca ima prihode od 38.178 dolara godišnje – manje od polovine od prosječnih prihoda bijele porodice od 84.459 dolara godišnje. Među gradovima, u SAD je gore stanje samo u susjednom Milvokiju, u saveznoj  državi Viskonsin. Minesota kao cjelina ima drugi najveći jaz u nejednakosti između Afroamerikanaca i bijelaca u čitavoj zemlji. Lošije je samo u Distriktu Kulumbija, u kome je i glavni grad Vašington.

Prije pandemije, stopa nezaposlenosti među Afroamerikancima u Minesoti bila je na istorijskom minimumu, ali i dalje dvostruko veća od stope nezaposlenosti bijelaca. Stopa nezaposlenosti Afroamerikanaca u Gradovima blizancima 2016. bila je trostruko veća od stope nezaposlenosti bijelaca.

Prema najnovijim podacima, stopa siromaštva među Afroamerikancima u Gradovima blizancima bila je 25,4 posto, preko četiri puta više od stope siromaštva bijelaca, koja iznosi 5,9 posto. Oko tri četvrtine bijelih porodica u Gradovima blizancima ima u vlasništvu nekretnine, a samo jedna četvrtina Afroamerikanaca. U ovoj oblasti dugo je bio na snazi „rasni dogovor” prema kome je bilo teško Afroamerikancima da postanu vlasnici nekretnina i žive u bjelačkim susjedsvima.

Država Minesota ima jedan od najvećih jazova između Afroamerikanaca i bijelaca i u pogledu dostignuća u obrazovanju.

Ovi podaci se ne odnose direktno na policijsku pristrasnost. To su postojane, uznemiravajuće brojke koje su u osnovi rastućeg osjećaja nepravičnosti, frustracije, očaja i bijesa viđenog prošle nedjelje. Sve ove brojke su bile slika situacije „prije” ekonomskog kolapsa izazvanog korona virusom.

Uopšte, uprkos visokim stopama rasta na berzama i niskoj nezapaposlenosti uoči pandemije, siromaštvo u SAD je prožimajuće. Broj ljudi koji zarađuje manje od 25.750 dolara po četvoročlanoj porodici raste bez obzira na rasnu pripadnost i geografska odredišta. Prema analizi agencije za istraživanje javnog mnenja Pju, siromaštvo je između 20016. i 2018. poraslo za 30 posto u svim okruzima u SAD.

Istraživanje vašingtonskog strateškog instituta Bruking je otkrilo da 54 odsto radnika Afroamerikanaca i 63 procenata latino ili radnika iz špankog govornog područja nesrazmjerno više rade na poslovima sa niskim platama, u poređenju sa  bijelcima.

Istinske ekonomske razlike podstakle su postojeću rasnu i regionalnu podjelu u SAD. Pri tome stvari treba sagledati i na osnovu budućih demografskih kretanja u toj zemlji. Nove statistike projektuju da će nacija postati „manjinski bijela” 2045. godine. Te godine će bijelci činiti 49,7 posto stanovništva prema 24,6 posto Hispanoamerikanaca, 13,1 posto Afroamerikanaca, 7,9 posto Azijaca i 3,8 posto multirasne populacije.

Manjine će u doglednoj budućnosti biti izvor rasta mladog i radno sposobnog stanovništva u SAD, broja glasača, potrošačke i baze poreskih obveznika. Sve mnogobrojnija starija bjelačka populacija će biti sve zavisnija od doprinosa manjina nacionalnoj privredi i vladinim programima poput Mediker i Socijalna sigurnost. To nagovještava potrebu za nastavkom ulaganja u raznoliku populaciju mladih (do 30 godina) i maloljetnika u SAD, dok stanovništvo bude nastavilo da stari.

Previše ljudi i dalje pati u „najboljoj ikada dosad“ ekonomiji. U SAD siromašni ljudi različitog porijekla dijele zajedničku patnju. Bolesti, gubitak posla ili smrti člana porodice mogu danas otjerati osobu – bez obzira na rasu ili političku orijentaciju – u siromaštvo.

Rješavanje siromaštva u SAD moglo bi potencijalno premostiti rasne, geografske i političke podjele koje urušavaju koheziju u zemlji. Borba protiv siromaštva, upozoravaju stručnjaci, način je ujedinjavanja u duboko podijeljenim SAD.

 

Nemiri i predsjednička kampanja

Nemiri postavljaju ozbiljne izazove predsjedniku Trampu i bivšem potpredsjedniku Džou Bajdenu dok rade na kampanji za predsjedničke izbore ovog 3. novembra.  Ova kampanja može biti jedna od najzapaljivijih u istoriji SAD.

Trampovi kritičari napali su njegove postupke tokom korone i tokom pobune,  postavljajući pitanje da li on može efikasno voditi zemlju u vrijeme krize. Od Frenklina Ruzvelta u Drugom svjetskom ratu, tokom mandata ni jednog od poslijeratnih predsjednika SAD nije zabilježena smrt tolikog broja Amerikanaca od jednog uzročnika.

Amerikanci se nisu ujedinili u borbi protiv virusa. Dozvolili su da katastrofa javnog zdravstva produbi podjele na rasnoj, ekonomskoj, regionalnoj i ideološkoj osnovi.

Tramp je nastojao da se okoristi takvim podjelama. No, veličina i ozbiljnost dvaju kriza sa kojima je sada suočen, njegovu situaciju čini veoma veoma teškom. Prema brojnim mjerilima, Trampovo predsjedavanje je u krizi.

Tramp će pokušati da nađe načine kako da obje tragedije iskoristi u vlastitu korist i pogorša izglede izazivača.

Nastaviće da insistira da je virus izazvao njegov veliki geostrateški protivnik Kina. Trampu ide u prilog što je Mineapolis grad, a Minesota država koji pouzdano glasaju za Demokratsku stranku. Gradiće kampanju na neuspjehu lidera Minesote iz Demokratske stranke da odgovore na potrebe crnih glasača.

Njegova podrška među republikanskim glasačima nikada nije opadala, ma koliko šokantno bilo njegovo ponašanje. Uživao je u stabilnom odobravanju 80 odsto među glasačima Republikanske stranke tokom krize korona virusa. Tako mu je u vrijeme pandemije podrška među svim biračima ostala stabilna između 40 i 50 odsto.

Mnogi građani koji dijele ciljeve demonstracija odbijaju nasilje. „Haranje po prodavnicama, uništavanje biblioteka, paljenje restorana – to šteti ljudima za koje se demonstranti zapravo zalažu“, pišu mediji. Tu leži Trampova šansa da upotrebom vojske uspostavi red i mir.

 

Tramp u potrazi za neprijateljima

 

U želji da nađe neprijatelja koga bi okrivio za nasilne proteste koji potresaju SAD, predsjednik Tramp je poručio da se sprema da kao „domaće teroriste” označi one koji se povezuju sa Antifa pokretom. Pravni eksperti kažu da bi takav potez bio neustavan, a čak i da je legalan, bio bi teško sprovodiv.

Antifa, skraćeno od antifašisti, nije konkretna grupa, već više pokret. Antifašisti iz tog pokreta teže da se grupišu na lijevom krilu političkog spektra SAD, a mnogi od njih sebe doživljavaju kao socijaliste, anarhiste, komuniste ili antikapitaliste.

Osim protivljenja desničarskim ideologijama, pristalice Antifa pokreta međusobno imaju malo zajedničkog. Neki se fokusiraju na pitanja zaštite životne sredine ili prava domorodaca, drugi se bave pravima LGBT aktivista.

Antifašistički pokret se može pratiti od Evrope prije Drugog svjetskog rata, a tu ideologiju u SAD su decenijama mnoge grupe njegovale bez korišćenja naziva „Antifa”. Prva grupa u SAD koja se tako nazvala bila je Rouz Siti Antifa (RCA) osnovana 2007. u Portlandu, savezna država Oregon. RCA i slične grupe imaju za cilj da razbijaju – ukoliko je potrebno nasilnim putem – skupove i organizacione napore bijelih supremacista i njima sličnih. Izbor Trampa 2016. podstakao je aktivnosti Antifa, pošto su pristalice postale sve uvjerenije da fašizam i druge desničarske ideologije imaju jak upliv u politiku.

Dok antifašisti najviše pažnje dobijaju zbog povremenog nasilnog ponašanja, mnoge pristalice zagovaraju nenasilna sredstva za širenje poruka – postavljanjem postera, javnim govorima ili marševima. Ima mišljenja da bi ljudi sa različitim motivima mogli stajati iza djela nasilja u brutalnim protestima protiv policije. Sumja se na djelovanje provokatora iz bjelačkih supremacionističkih grupa i „duboke države”.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo