Povežite se sa nama

INTERVJU

PREDRAG RADOŠEVIĆ,  SPORTISTA GODINE PO IZBORU NOVINARA:  Treći  pokušaj  da budem najbolji na svijetu

Objavljeno prije

na

Morao sam da pobijedim sve izazove koje život nosi. Da budem disciplinovan, da dva, a  nekad i tri puta dnevno  provodim vrijeme na treningu, da lijem krv i znoj dok moja generacija ispija kafe uz neobavezna druženja, da trpim udarce ali i da ih zadajem

 

MONITOR: Novi  ste profesionalni prvak Evrope u boksu u verziji WBO. U  Hamelnu, u meču za šampionski pojas u kategoriji do 69,8 kilograma, pobijedili ste Njemca Ronija Gabela. Jeste  li očekivali  pobjedu?
RADOŠEVIĆ: U svaki meč  ulazim  da pobijedim. Naravno,  tempirao sam formu za taj meč. Tri mjeseca sam se pripremao. Imao sam stotine  rundi sparinga, skidanja kilaže, izuzetan napor, ali na kraju se svaki rad i trud isplati.

MONITOR: To Vam je 33. pobjeda  na profesionalnom ringu. Bili ste prvak Evrope  i  2014. godine. Koji  Vam  je meč ostao  posebno  u  sjećanju  i zašto?
RADOŠEVIĆ:  Svaki meč za titulu i osvajanje pojasa  nosi posebnu draž, a osjećaj nakon osvajanja titule je nešto posebno. Ipak, bez imalo sujete,  jedan meč  je, iako sam u njemu poražen,  ostavio  na mene poseban utisak. Doživio sam da boksujem protiv Feliksa Šturma,  jednog od najboljih boksera današnjice, pred 21 hiljadom gledalaca! A, u momentu kad je Majk Bafer,  najbolji svetski najavljivač borbi,  izgovorio moje ime znao sam da je to ostvarenje mojih bokserskih snova.

MONITOR: Udruženje sportskih novinara  izabralo  Vas je za najboljeg sportistu  Crne Gore u 2018. godini. Šta Vam znači  to priznanje?
RADOŠEVIĆ: Kad vam priznanje za najboljeg u državi  daju oni koji su najbolji  i najvjerniji  hroničari  sportskih zbivanja, onda to ima posebnu težinu. Tim prije što sam, upravo od strane novinara,  proglašen za najboljeg sportistu  Crne Gore u prvoj godini  njene obnovljene nezavisnosti.

Najveći značaj ovogodišnje nagrade  je što sam je osvojio nakon 12 godina i  što sam  jedan od rijetkih sportista  Crne Gore koji se može pohvaliti da je to priznanje osvajao dva puta.

MONITOR: Žiri Udruženja, na zahtjev Svjetske asocijacije novinara, uputio je po tri predloga za izbor najboljih sportista. Jedan od kandidata ste i Vi?  Šta očekujete  od  te kandidature
RADOŠEVIĆ:  Očekujem da moje ime još jače odjekne u bokserskim, a i u sportskim krugovima.

MONITOR: U medijima je najavljeno da ćete na rang listi WBO biti svrstani  među najboljih 15 svjetskih profesionalnih boksera.  Kakva  su  Vam  očekivanja?
RADOŠEVIĆ: Upravo osvojena  titula  prvaka Evrope izazvaće promjene na rang listi i moja očekivanja su da ulaskom u 15 boksera sebe približim meču za prvaka svijeta.

MONITOR: Rekli ste da je titula prvaka Evrope uvod za napad na svjetski pojas. Bio bi to treći put da boksujete za prvaka svijeta. Hoćete li se domoći i te titule?
RADOŠEVIĆ: Nisam u životu navikao da preskačem stepenice,  već sam u karijeri dozirao da uvijek idem  ka vrhu. Tako će biti i ovoga puta. Jedna od tih stepenica  je  put do svjetske titule i bio je osvajanje evropske, a taj cilj sam opet ostvario. Očekujem da se ostvari ona narodna ,,bez treće, nema sreće”  i da moj treći pokušaj  da budem najbolji na svijetu urodi plodom.

MONITOR: Osvojili ste titulu profesionalnog prvaka svijeta u boksu za mlade do 23 godine prije dvanaest godina u Banja Luci. Te 2006. godine  takođe su Vas sportski novinari   proglasili  za najboljeg sportistu Crne Gore. Šta ste sve morali da „pobijedite“  u svom životu da biste postigli sve  dosadašnje uspjehe u bokserskoj karijeri?
RADOŠEVIĆ: Morao sam da pobijedim sve izazove koje život nosi. Da budem disciplinovan, da dva, a  nekad i tri puta, dnevno  provodim vrijeme na treningu, da lijem krv i znoj dok moja generacija ispija kafe uz neobavezna druženja, da trpim udarce, ali i da ih zadajem.

Znao sam da bokserska karijera ne traje vječno i  da ću kroz 10 -15 godina morati da ostvarim zacrtane ciljeve. Ta odricanja su mi odnijela neka sitna zadovoljstva, a sa druge strane donijela ogromnu satisfakciju.

Danas sa 34 godine mogu da kažem da sam uvažen u svijetu sporta, među kolegama na poslu, među mojim narodom,  završio sam fakultet  i  imam stabilnu porodicu. Riječju, propustio sam dosta, ali sam postigao sve.

MONITOR:  Imate li  odgovarajuće  uslove  za pripreme  za takmičenja i kako usklađujete  bavljenje  boksom sa obavezama kao službenik Posebne jedinice  policije?
RADOŠEVIĆ: Imam i dalje ogromno razumijevanje od strane Uprave policije,  direktora Veselina  Veljovica i svih njegovih prethodnika  i zahvaljuju’i tome mogao sam biti maksimalno posvećen  i  fokusiran na treninge. Što se uslova tiče, Podgorica baš i ne pruža adekvatne uslove, ali sam ipak uspijevao da uz rad u mojem gradu i  uz pripreme u inostranstvu obezbijedim korektne uslove. Najveći nedostatak su  sparing partneri, a boks je vrlo skup sport  jer uz infrastrukturu treba obezbijediti adekvatnu ishranu, suplementaciju, mirnoću  uoči mečeva…

MONITOR:  Šta je presudno uticalo da  se počnete baviti ovom borilačkom vještinom?
RADOŠEVIĆ: Kao dijete sam uživao gledajući boks mečeve mojih idola. Shvatio sam  još tada da je boks nešto gdje mogu da pronađem sebe, a kad mi je otac donio sa jednog putovanja bokserske rukavice više nisam imao dilemu čime ću se baviti.

MONITOR:  Kakva je po Vašem mišljenju sadašnja  generacija  crnogorskih boksera?
RADOŠEVIĆ: Ono što je primjetno jeste da se boks, polako ali sigurno, vraća na staze nekadašnjeg uspjeha. Bokserski klubovi Podgorica, Budva i mnogi drugi izuzetno rade i upravo su osvojene titule na prvenstvu  Evrope za mlade pokazale da boks ima perspektivu  i da će njihova imena dostojno u ringu zamijeniti mene, Nikolu Sjekloću, Dejana Zlatičanina, Micka Žižića i mnoge druge…

Na kraju ovog razgovora  želim da naglasim da od prvog kontakta sa ringom najviše zavisi i vaš dalji agažman u boksu. Ja sam imao sreću da mi prvi trener bude Dragan Đuričković, koji me je na najljepši način prihvatio i naučio tajnama boksa, na čemu sam mu neizmjerno zahvalan. I ne samo njemu već  i svim trenerima sa kojima sam radio, bez čijeg znanja ne bih bio to što sam danas. Takođe moram da pomenem i tzv. sveto trojstvo moje karijere, a to su bez dileme moj trener i kum Zlatko Maliković, nažalost pokojni Rajko Tomić  i menadžer  Redžo Dedeić.

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Nedopustiva sličnost sa prethodnicima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast zarad zadovoljenja nezajažljivih nepotističko-partitokratskih apetita u otuđenoj parlamentarnoj većini (a takva je i parlamentarna manjina) obznanjuje da bestidno nastavlja sa praksom uništavanja jednakih šansi građana na zaposlenje, rad…

 

MONITOR: Nova vlast najavila je raspodjelu rukovodećih funkcija u brojnim državnim preduzećima i agencijama po političkom ključu. Kako to komentarišete?

MINIĆ: Skandalozno „popunjavanje po dubini“ partijski podobnim kadrovima je samo posljedica u biračkom tijelu/narodu ukorijenjene (tradicionalne) matrice: „Šta mi nudiš za učlanjenje u partiju“ na kojoj partitokratija uništava društvo i državu.

Nema na političkoj sceni Crne Gore, u vlasti ili opoziciji, političke partije kojoj dominantno obilježje nije upravo taj način funkcionisanja, manje ili više očigledno. Nova vlast zarad zadovoljenja nezajažljivih nepotističko-partitokratskih apetita u otuđenoj parlamentarnoj većini (a takva je i parlamentarna manjina) obznanjuje da bestidno nastavlja sa praksom uništavanja jednakih šansi građana na zaposlenje, rad… itd, sve zaključno sa jednakošću pred zakonom. Ja to razumijem kao jasnu obznanu koliko građanin i građanska svijest nemaju šansu u Crnoj Gori za duže vrijeme.

MONITOR: A kako komentarišete telefonsku čestitku premijera Zdravka Krivokapića predsjednici RS Željki Cvijanović „svih njihovih praznika“,  pa i dana RS, koji je odlukama Ustavnog suda BiH proglašen neustavnim, i reakcije koje su potom uslijedile?

MINIĆ: Isključivo kao nastavak insistiranja na diobenim temama na štetu mnogobrojnih  preozbiljnih, presloženih obaveza koje stoje pred Vladom a o kojima nemamo informacija.

MONITOR: Prethodna godina je završena baš kao i ona prije nje. Nova vlast je, poput prošle, uz argumentaciju  hitnosti, predložila i usvojila izmjene Zakona o vjeroispovjesti u gluho doba noći u skupštini, bez javne rasprave. Šta vama to govori?

MINIĆ: O nedopustivoj sličnosti sa „logikom“ i metodom rada prethodnika u ozbiljnim stvarima koji su u žiži javnosti.

MONITOR: U predizbornom periodu, aktuelna vlast je govorila jmnogo o pomirenju crnogorskog podijeljenog društva. Neki potezi nove Vlade, međutim, kao da su ojačali tu podijeljenost?  

MINIĆ: Upravo to je jedno od krupnih razočarenja u dosadašnjem predstavljanju tumarajuće nove Vlade. No, priznajem, teško je zadovoljiti toliko „šarenoliku“ i u pretežnom dijelu agresivno isključivu parlamentarnu većinu na kojoj treperi nova Vlada sa (realnim) strahom da ne bude „utuljena“ ukoliko ne potencira pitanja na kojima, kao i prethodna vlast, opstaju političke opcije koje čine većinu nove vlasti.

MONITOR: Predsjednik države je Zakon o slobodi vjeroispovjesti, ali i ostale zakone izglasane na posljednjem prošlogodišnjem skupštinskom zasijedanju,  vratio Skupštini. Kakvu je poruku u stvari Đukanović time poslao?

MINIĆ: Jasnu i očekivanu da će iskoristiti sva raspoloživa sredstva, naročito ako su legalna, da onemogući ili učini izazovnijim inače vrlo izazovan posao nove vlasti čak i kada ga posmatramo samo u dijelu oslobađanja države od taloga koji je ostavila vlast koju personifikuje Predsjednik.

MONITOR: Odbio je i da potpiše opoziv ambasadora. Kako kao pravnik komentarišete taj potez, s obzirom na to da su se u javnosti mogli čuti različiti stavovi?  

MINIĆ: Kao posljedicu nerijetkih „pravnih praznina“ u legislativi rađenoj u ambijentu sličnom jednopartizmu gdje se monolitna vlast osjećala apsolutno komotno i u promovisanju „beskonfliktne“ politike kreirane u uskom krugu ljudi da ne kažem od jednog čovjeka.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BILJANA STOJKOVIĆ, SKUPŠTINA SLOBODNE SRBIJE: Samo zajedno rušimo režim

Objavljeno prije

na

Objavio:

Opoziciona stranačka scena u Srbiji nikada nije bila slabija i rascjepkanija. Međutim, kod svih stranaka postoji svijest o tome da bez zajedničke akcije i bez udružene građanske snage ne može biti uspjeha u rušenju naprednjačkog režima

 

MONITOR: Imali ste i stranačko iskustvo, u Pokretu slobodnih građana. Sada ste među osnivačima i najaktivnijim članovima Skupštine slobodne Srbije. Da li to znači da je za promjene u Srbiji neophodan „najmanji zajednički imenitelj“ interesa različitih javnih ličnosti, predstavnika profesija, društvenih grupa, sindikata… Masovni društveni pokret?

STOJKOVIĆ: Jasno je da se u Srbiji mora organizovati masovni društveni pokret ukoliko želimo da ozbiljno uzdrmamo autokratski režim Aleksandra Vučića. Zbog toga je mala grupa intelektualaca odlučila da u junu 2020. godine, pokrene platformu za umrežavanje aktivističkih i građanskih grupa, pokreta, sindikata, pojedinaca i opozicionih stranaka. Platformu smo nazvali Skupština slobodne Srbije (SsS) kako bismo promovisali ideju da je našem društvu neophodan dijalog i prostor za iskazivanje sopstvenih stavova. U normalnim društvima takav dijalog odvija se u parlamentu, dok je nama u Srbiji ta prilika oduzeta. Narodna skupština odavno nije mesto u kom se zastupaju interesi naroda. Od nečega što bi trebalo biti kruna demokratije, ostale su samo ruševine iz kojih se nazire tragikomično ulizištvo i klečanje pred autokratom.

Svi koji su pristupili SsS imaju zajedničku želju za civilizovanim i pravednim društvom, iako se nužno ne slažu po mnogim stavovima, tj. ima nas i levo i desno orijentisanih, ima ateista i vernika, ljudi sa više liberalnim ili tradicionalnim svetonazorima, itd. Sam termin „skupština“ u našem nazivu implicira pluralizam koji realno postoji u društvu. Svi razumemo da, dok se ne izborimo za demokratske vrednosti, međusobne ideološke razlike moramo ostaviti po strani. Citiraću prof. Čupića – ova borba je vrednosna, nije ideološka! Nažalost, živimo u pretpolitičkom društvu koje zahteva usvajanje osnovnih civilizacijskih vrednosti, a tek nakon toga možemo sukobljavati svoje ideologije u političkoj areni.

MONITOR: Opozicija, uglavnom, vodi pojedinačne stranačke politike. Nakon bojkota izbora, za koji ste se i vi zalagali, stranke za bojkot odlučile su da se svaka bavi svojim programom i prikuplja pristalice, a umjesto starog saveza formirana je Ujedinjena opozicija Srbije. Danas je Dragan Đilas, lider SSP-a, pozivao one koji su spremni da se „žrtvuju za Srbiju“ da se priključe otporu režimu. Kako to razumijete?

STOJKOVIĆ: Tačno je da opoziciona stranačka scena u Srbiji nikada nije bila slabija i rascepkanija. Međutim, kod svih stranaka postoji svest o tome da bez zajedničke akcije i bez udružene građanske snage ne može biti uspeha u rušenju naprednjačkog režima. Ovde postoje dva problema. Prvi se odnosi na ogromno nepoverenje građana u postojeće stranke, a poverenje je teško izgraditi nakon izneverenih očekivanja. Drugi problem jeste činjenica da se jedan nakaradni režim može savladati samo uz političko organizovanje. Nalazimo se u zanimljivom paradoksu – stranke su nam neophodne, ali ih ne želimo! Mi možemo doživeti da vlast padne opštom narodnom pobunom, ali onda dolazimo do pitanja – šta radimo nakon toga? Ko će obnašati vlast ako to nisu političari? Ili, da postavim drugačije pitanje – može biti sastavljena neka ekspertska Vlada bez političara, ali kako ćemo se dogovoriti ko će biti ti eksperti ukoliko se pre toga politički ne organizujemo? Skupština slobodne Srbije sagledala je oba problema i došli smo do zaključka da sveobuhvatna građanska mreža, koja obuhvata i opozicione stranke, može stvoriti neophodnu sinergiju. Ovde stranke nisu na čelu kolone, već su sagovornici i ravnopravni učesnici u političkom dijalogu. Takva struktura ih obavezuje da slušaju naše glasove, danas i u budućnosti. Pozivi koje smo čuli od opozicionih lidera ovih dana, odnose se upravo na ovu strategiju.

Nastasja RADOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Još smo se dublje podijelili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nažalost, Crna Gora možda  nikada nije bila u ovoj mjeri podijeljena. Ko god hoće da vidi jasno mu je da je klatno sa jedne strane krenulo na drugu i da sada druga strana ne pokazuje tolerantnost koju je najavljivala

 

MONITOR: Neke od odluka nove Vlade donijele su brojne javne rasprave, poput posljednje o gašenju Montenegro erlajnsa. Kako vidite tu odluku i reakcije na nju?

PERIĆ: Stanje u Montenegro erlajnsu je bilo veoma loše i plod je javašluka, nepotizma, kronizma – odnosno svih „plodova“ dominacije politike nad strukom. Valja izuzeti ljude koji su vodili neposredan radni proces koji se odvijao po pravilima struke –  letačko osoblje prije svega. Dakle, odgovornost za ovakvo stanje se ne može adresirati novoj vlasti.

Oni čija je to odgovornost – sadašnja opozicija –  zaista nemaju kredibilitet da bilo šta kritikuju jer da su radili što sada govore,  firma ne bi bila u ovom stanju. Vrlo je značajno čuti šta o tome misli struka, zaposleni, šta kažu uporedna iskustva  u sličnim situacijama, ali je groteskno slušati kako o spasu nacionalne avio-kompanije pričaju oni koji su je doveli do ove pozicije i  u svemu tome debelo profitirali. Podsjetiću, državnim preduzećem su rukovodili ljudi kojima je Vlada odobravala stambene „kredite“ pod povoljnim uslovima, koji su imali enormne plate i sve prinadležnosti a koji su uredno dizali ruke za odluke za koje nije bilo nikakvog ekonomskog rezona.

Nova vlast mora razumjeti da nije dovoljno konstatovati problem i krenuti u gašenje. Nekada je to nažalost nužno, izvjesno je da sada sve vodi u tom pravcu, ali vlast mora da ponudi jasnu viziju šta dalje. Mislim da je priča o novoj avio-kompaniji prilično maglovita i da je obrazloženje o tome da osnivanje nove kompanije košta nula eura  nepromišljeno. Konačno, nova Vlada mora da napusti staru retoriku. Nekada smo slušali da ne prodajemo firme nego kupujemo strateške partnere, sada slušamo da nismo pozajmili pare kroz emisiju obveznica nego da smo dobili ekonomsku budućnost. Jasno je da je naslijeđena loša situacija, ali ako se bude slijedila ekonomska filozofija neoliberalne škole, od koje, moram reći, na deklarativnoj ravni nova Vlada ne pravi otklon, tada imamo veliki problem. Vjerujem da će biti više štednje i manje kriminala, ali bez vizije i ideje – problemi ekonomije će ostati i, što je najporaznije, socijalni jaz se neće smanjiti, ako se ne počne promišljati drugačije.

MONITOR: Kazali ste nakon postavljanja Dejana Vukšića za v.d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost da se plašite da partijska zapošljavanja nijesu prošlost.  Šta jeste, a šta nije prošlost nakon 31. avgusta?

PERIĆ: Nisam komentarisao niti jedan pojedinačni slučaj, već sam govorio na ravni prinicipa. Nemam nikakvu dilemu da će biti partijskih zapošljavanja ili imenovanja – u konačnom ta predikacija se već potvrdila u nekoliko prilika. Smatram to lošim, ali nije ni realno da oni koji pobijede na izborima nemaju učešće u izvršnoj vlasti. Tako se sada izvjesno ,,pegla“ to što u Vladi nema predstavnika dvije koalicije koje obezbjeđuju većinu u parlamentu. Usljed tog disbalansa, možemo lako doći u situaciju da će onamo gdje se traže ekspertska znanja biti postavljani političari, a onamo gdje bi po pravilu trebalo da imamo politčare da dobijemo eksperte.

Naše društvo će se teško izboriti sa partijskim zapošljavanjem i zato na borbi protiv te pojave treba stalno insistirati jer za promjene u pravcu istinske profesionalizacije će trebati godine. Ovdje je decenijski refleks da partija zapošljava od portira pa, što ne reći, nerijetko i do univerzitetskog profesora.

Prošlost je nesmjenjivost vlasti, ali naše navike kao zajednice se mnogo sporije mijenjaju od onog što je poželjno za njen brz oporavak i suštinsku demokratizaciju.

Ako hronološki posložimo  dešavanja od 31. avgusta, u samom početku se osjetio talas optimizma, tolerancije i nagovještaj demokratije. Kako vrijeme prolazi ta slika blijedi, a osjetljivost na kritike je naglašenija, a što svako ko je na vlasti mora da podnosi, posebno kad je kritika dobronamjerna. Utiska sam da je pozivanje civilnog sektora i intelektualaca na razgovore uglavnom bilo dekorativnog karaktera i da još  ne postoji spremnost da se čuju i integrišu predlozi koji dolaze isključivo od struke, odnosno da se vjeruje da je onaj ko je izabran kao stručnjak zapravo stručan za sve. Moguće da je to na početku prirodno, ali što ranije nova vlast uvidi ove šumove, to će imati bolji rezultat.

MONITOR: Jedan od prvih poteza nove Vlade bio je predlaganje izmjena Zakona o vjeroispoivjesti Skupštini. Kako vidite taj potez, koji je karakterisao prvenstveno manjak transparentnosti i mogućnosti javne rasprave, što je bila  i praksa prethodnika?

PERIĆ: To je bio dogovor partnera koji tvore vlast. Oni su smatrali da je to model kojim treba raditi i da tako treba. Uvjeren sam da svaka vlast koja želi da bude pravedna i efikasna treba da uključuje što širu javnost u procese donošenja odluka. Svako odstupanje od tog principa škodi i njenom imidžu, ali i interesu jednog ili više djelova javnosti da makar iznese svoj stav.

MONITOR: Uslijedila su i prva hapšenja, koja vodi netaknuto Specijalno tužilaštvo. Kako vidite ta hapšenja, ali i najavu Demokratskog fronta o povlačenju podrške Vladi, zbog specijalnog tužioca, odnosno njegove izjave da navodno ima bezrezervnu podršku potpredsjednika Dritana Abazovića?

PERIĆ: Činjenica je da je uhapšen direktor Uprave za nekretnine, ali  i da on nije na vrhu koruptivne piramide. U tumačenju tog čina će na političkoj sceni biti nadgornjavanja, a ko je u pravu, zavisi od ugla gledanja i partijskog interesa. Ipak, ne razumijem zašto ni gotovo četiri mjeseca nakon izbora nova  većina nema ime kandidata za VDT-a iza kojeg će stati i za koga će se tražiti kvalifikovana većina u parlamentu, pa ako se ne može uspjeti i odgovarajuća zakonska rješenja za izlaz iz te situacije. Potpuno sam siguran da postojeći sastav ključnih pozicija u tužilaštvu ne može da sprovede borbu protiv korupcije na najvišem nivou. Prisjetimo se skandala u vezi sa sekretarom VDT-a,  suđenja u kojem se optužnica gradi i na tome da jedno punjenje baterija mobilnog telefona može da traje mjesecima…

Ako Vlada ili neko u vladajućoj većini misli da ovaj sastav to može – u kolosalnoj je zabludi. Ako misli da obračun sa organizovanim kriminalom treba da izvede neka naredna vlast – onda je to već neodgovornost, jer samo ova vlast ima suštinsku šansu za punim otklonom u odnosu na prethodne prakse. Ona uspostavlja model karaktera promjena. Želim da vjerujem da su  u Vladi svjesni toga.

MONITOR:  A Vaše viđenje Demokratske partije socijalista kao opozicije? Postoji li opasnost od povratka DPS-a na vlast?

PERIĆ: Mislim da DPS kao struktura jako loše podnosi nemogućnost da  raspolaže resursima, uključujući i zapošljavanja – dok ih svaka afera dodatno potresa. Njih na vlast može vratiti samo nova vlast, ako bude nesposobna ili bezidejna. Ako bude dekonsutirana mreža povlašćenih i ogoljen sistem privilegovanih tada mislim da bivša vlast ostaje i dalje bivša. Ako to ne bude slučaj – sve opcije su na stolu, jer se radi o političkoj organizaciji koja je klijentelistički premrežena i koja ima ogromno iskustvo u „menadžmentu uhljeba“ i u metodi rada „jedan zaposleni četiri glasa“. Ako ne dekonstruišete i pokidate tu mrežu – očekujte da se sami možete zaplesti u nju.

MONITOR: U predizbornom periodu, predstavnici buduće vlasti su  mnogo govorili o pomirenju crnogorskog podijeljenog društva. Neka kadrovska rješenja nove Vlade, i potezi, ne govore da na tome i aktivno rade. Da li je pomirenje  blizu?

PERIĆ: Nažalost, Crna Gora možda nikada nije bila u ovoj mjeri podijeljena. Ko god hoće da vidi,  jasno mu je da je klatno sa jedne strane krenulo na drugu i da sada druga strana ne pokazuje tolerantnost koju je najavljivala. Volio bih da počnemo da uvažavamo jedni druge sa svim svojim razlikama, a ne da u glavi imamo inžinjering ko šta treba da bude, a ne ko šta jeste. Sloboda se ne osvaja, a još manje brani sa te pozicije.

Kada je riječ o pomirenju, valja napraviti distinkciju između pluralizma mišljenja koje je poželjno u svakom društvu, u odnosu na neprijateljstva i ostrašćenost u odbrani sopstvenih uvjerenja. Nama prije svega treba iscjeljenje od mržnje koja nas parališe još od devedesetih. Moguće da je integracija ključna riječ za procese koji su nam potrebni, a prvi koraci nove administracije u tom pravcu nisu adekvatni. Ako smo nekada imali prigovor da čitava jedna nacionalna zajednica nema ni izbliza adekvatnu zastpuljenost tamo gdje se donose odluke, a taj prigovor je stajao, onda nemate izgovor da, izuzimaući politički ključ,  nemate pripadnika jedne vjerske ili nacionalne zajednice na ključnim pozicijima u novoj vlasti.

MONITOR: Jeste li optimista ili pesimista kada je u pitanju kriza u kojoj se Crna Gora nalazi, što zbog pandemije, što zbog zaostavštine prethodnika?

PERIĆ:  Sa zebnjom gledam na to da Crna Gora nije na putu  socijalne pravde, već da se može cementirati politička klasa, da se izrazim robespjerovskim rječnikom, neka vrsta „markiza“ i „grofova“  koji će smatrati da im pripada mnogo više nego što bi im trebalo pripasti. Dodatno brine to što ne čujemo rješenja i viziju pokretanja sasvim devastirane privrede. Da budem konkretan: u onom trenutku kada poljoprivrednik bude mogao bez problema da domaći pekmez ili sok proda u lancu veleprodaja uz veoma malo administracije i simboličan trošak – tada ćemo znati da se privredni ambijent mijenja.

Opet, ako budemo znali da integrišemo sve djelove zajednice, ako ljude od ideje, znanja i pregalaštva uključimo u procese donošenja odluka i ako spustimo koplja i štitove podjela, pa suštinski počnemo da razgovaramo o zajedničkim problemima – onda i te kako ima prostora za optimizam.

MONITOR: Šta biste Vi i kome  čestitali na kraju ove godine?

PERIĆ: Građanima bih odao priznanje na istrajnosti u promjenama i za trpeljivost na tom putu.

MONITOR: A ono što vidite kao negativno što je obilježilo 2020?

PERIĆ: Još smo se više kao društvo podijelili, a nema niti znaka niti najava da će socijalni jaz biti ublažen. To je velika obaveza pred onima koji sprovode mandat promjena.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo