Povežite se sa nama

DRUŠTVO

140 GODINA ZAŠTIĆENOG PROSTORA BIOGRADSKA GORA:  Umijemo li da čuvamo prašumu kao što je umio kralj Nikola

Objavljeno prije

na

Uprkos institucionalnom i zakonskom okviru, mnogo šta ukazuje da Biogradska gora nije ni približno zaštićena kao u vrijeme, kada je 1878. godine taj prostor knjaz Nikola proglasio zaštićenim prostorom. Samo šest godina nakon što je proglašen prvi nacionalni park u svijetu (Jelouston , SAD)

 

„O tome koliko je prostor NP Biogradska gora danas zaštićen suštinski može se polemisati”. Te riječi, koje je nedavno na svečanoj akademiji, kojom je obilježeno 140 godina neformalne i formalne zaštite prirodnog dragulja Crne Gore,  izgovorio  dekan Filozovskog fakulteta, Goran Barović,  oslikavaju stvarnu brigu države o Biogrdskoj gori.

Država je za minulih 14 decenija na različite načine i različitim intenzitetom štitila jednu od tri posljednje pašuma i prvi zaštićeni prostor u Evropi.  Svijest o značaju tog prostora postojala je uvijek, ali ponekad je falilo snage i volje da se on na pravi način i čuva.

Samo šest godina nakon što je proglašen prvi nacionalni park u svijetu (Jelouston, SAD), na prostoru oko Biogradskog jezera 1878. godine nastao je Knjažev zabran, kasnije Branik kralja Nikole, a od 1952. godine NP Biogradska gora.

Navodno, prije četrnest decenija, Rovčani i Moračani su se dogvorili da knjazu Nikoli poklone svoje posjede oko Biogradskog jezera, a knjaz je taj prostor proglasio zaštićenim područjem. Pored Biogradske gore, te godine isti status su dobila još tri područja u okolini Nikšića. Prema drugoj verziji,  plemenski glavari nijesu se svojevljno odrekli svoje imovine, već je knjaz , oduševljen ljepotom prašume i  jezera, naredio da se taj prostor čuva i da se ne koristi u private svrhe. Bilo  šta od toga da je tačno, ne može se osporiti da je tadašnji crnogorski gospodar  imao ekološku viziju i dobro procijenio šta je za čuvanje i zaštitu države.

Mnogo je angdota, pričaju lokalni hroničari, iz tog perioda. Priča se kako je jedan od kolašinskih uglednih ljudi,  zadužen za brigu o Biogradskoj gori,  pitao da li može da pokosi livade na toj teritoriji, a sijeno koristi kako bi izimio stoku na Bjelasici.  Knjaz mu je, navodno, tada odgovorio da ne bi bilo lijepo da neko ko čuva takvo prirodno bogastvo, istovremeno,  ima materijalne koristi od njega. Prema nekim podacima, do kojih je u svojim istraživanjima došao Kolašinac Branislav Jeknić, zbog krađe ribe iz Biogradskog jezera, lovokradice su  bile surovo kažnjene, u nekoliko slučjeva  padele su glave.

,,U svakom slučaju,  ako se čak i uzme obzir da  neke priče i nemaju uporište u stvarnosti,  u to doba postojala je stroga kontrola prirodnih bogatstava oko Biogradskog jezera.  U knjažev zabran niti se moglo niti se smjelo. Postoje mnogobrojni dokumenti iz tog perioda koji potvrđuju  da je knjaz u svakom trenutku vodio računa šta se dešava oko Biogradskog jezera i potrudio se da to zaista bude zabran za okolno stanovništvo”,  kaže Jeknić.

Bivši dugogodišnji direktor tog NP Dragiša Dožić u izjavi za Monitor  kaže  da je sada stanje mnogo drugačije, te da nadležni za brigu o tom prostoru nijesu ni približno ažurni. On je više puta upozoravao na „pretjeranu  komercijalizaciju“ prašumskog dijela.

,,Prostornim planom Bjelasice i Komova, napravljene su bitne izmjene, kada je riječ o zaštitnim zonama parka, u odnosu na stariji dokument Prostorni plan NP Biogradska gora. Sve to pogoduje jedino profitersko-menadžerskim grupama, a prašumi prijeti devastacija”, tvrdi Dožić.

Prema njegovim riječima, tim izmjenama pretjerano jača privredna djelatnost u NP, a marginalizuje zaštitna, edukativna i naučno-istraživačka funkcija. Biviši direktor NP od odgovrnih je više puta tražio da odgovore da li se promjenom uređenja prostora i režima u planu zona obustavlja postupak kandidovanja NP za upis na UNESKO-vu listu svjetske prirodne baštine.

Ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović je nedavno kazao da je  NP 2010. godine upisan na tentativnu listu Crne Gore za UNESKO. Isto je, tvrdi on, učinjeno  ove godine kad je riječ o kandidaturi bukove šume Biogradske gore, što bi omogućilo priključenje multinacionalnoj nominaciji bukovih prašuma i izvornih šuma Karpata i ostalih regija Evrope. NP je, kazao je Radulović, ozbiljan kandidat da bude uvršten  na listu ekološka mreža Natura 2000.

No Dožić  upozorava: ,,Ponašanje odgovornih u Javnom preduzeću (JP) NP Crne Gore navodi na sumnju  da sprječavaju  upis  Biogradske gore kod UNESKO-a. Sve zbog toga što bi primjenom svjetskih standarda  i normi u očuvanju zaštićenih prostora, bila onemogućena  radikalna menadžerska ponašanja i planovi grupnog profiterstva”.

On tvrdi da u  dugoj istoriji postojanja Biogradska gora sve do danas nikad  nije poslovala na principu sopstvenih prihoda. Prije svega, tvrdi Dožić, zbog toga što je prioritetan cilj bio  očuvanje jedinstvenog prašumskog rezervata.

Prema riječima direktora JP Nacionalni parkovi Crne Gore Elvira Klice, „zaštita koju je knjaz Nikola ostavio u amanet je i sada priroitet“ tom preduzeću. „Tagom dosadašnjih istraživanja težićemo tehničkom i ekološki prihvatljivom rješenju za zaštitu Biogradskog jezera”, najavio je on.  Istovremeno, pohvalio se i ovogodišnjom  rekordnom posjetom od 60.000 turista u prašumi.

Broj posjetilaca, smatra bivši direktor, ipak, treba da je u drugom planu. Prioritet bi, objašnjava Dožić za  Monitor trebalo da bude naučno istraživački rad i zaštita.

Da je saradnja sa Univerzitetom Crne Gore zapostavljena i da nije na zadovoljavajućem nivou  sa svečane akademije poručio je i dekan Filozovskog fakulteta. On je pozvao na tješnju i intenzivniju saradnju NP sa naučnom zajednicom.

Naučna zajednica je, podsjećaju poznavaoci borbe za očuvanje Biogradske gore, u prošlosti, nekoliko puta izvojevala značajne pobjede nad onima koji su htjeli ličnu materijalnu korist od tog prostora. Duga je i uspješna tradicija  odbrane prašumskog rezervata. Posebno je  daleka  1934. godina  bila vrijeme velikih iskušenja u očuvanju Biogradske gore od ambicija  rukovodilaca  privrednog giganta ŠIPAD-a, koji su namjravali da iskorištavaju stoljetnu drvnu masu. Nekoliko godina kasnije, Zetska banska uprava podnijela je Direkciji šuma iz Skoplja,  zahtjev za podizanje objekata na Biogradskom jezeru. Zahtjev je odbijen. Potom, 1958. godine Savezna komisija za fizičku kulturu SFRJ uradila je projekat za izgradnju Zimskog sportskog centra na području sadašnjeg nacionalnog parka.

„Posle duže rasprave ekspertska komisija za pregled projekta,  sa akademikom Vilotijem Blačićem na čelu, podržana naučnim institucijama, uglednim javnim i kulturnim radnicima i državnim organima za zaštitu prirode,  odbacila je projekat u cjelini. A 1965. godine Sekreterijat za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo naručio je  Elaborat o mogućnostima korišćenja Biogradske gore.  I ta ideja je osujećena  jer je u odbranu prašume ustala struka i nauka iz Evrope i tadašnje Jugoslavije“, sjeća se Dožić.

Sve to obavezuje da dobro  otvorimo oči.

                                                          Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

RAT KOTORSKIH KLANOVA NASTAVLJEN NA KRFU: Ubice brže od policije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Egzekutori Alanu Kožaru i Damiru Hadžiću nijesu ostavili ni najmanju mogućnost da prežive, već su, kako tvrde upućeni u detalje zločina, njihova tijela namjeravali da poliju benzinom i zapale

 

Krvavi rat kotorskih kriminalnih grupa koji traje već šestu godinu odnio je još dvije žrtve. U četvrtak 23. jula, u popodnevnim satima na Krfu i dalje nepoznate osobe ubile su Baranina Alana Kožara i Damira Hadžića iz Užica, koji su operativno važili za osobe bliske škaljarskom klanu. Iako to niko do sada nije zvanično objavio, više je nego jasno da dvostruka likvidacija ima potpis konkurentskog kavačkog klana.

Scene koje su se prošlog četvrta mogle vidjeti na Krfu bile su nalik na one iz akcionih filmova. Prije nego što su škaljarci izašli iz svog automobila, koji su taman parkirali, ispred kuće koju su iznajmili, nepoznate osobe prišle su vozilu, a potom u njih iz dva različita oružja ispalile 29 hitaca. Iako su sa sobom imali oružje, Kožar i Hadžić nijesu stigli da uzvrate vatru.

Ubice im nisu ostavli ni najmanju mogućnost da prežive, već su, kako tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, njihova tijela namjeravali da poliju benzinom i zapale, kako bi istražitelji što teže otkrili identitet žrtava. Šta ih je spriječilo u toj namjeri za sada nije poznato pošto, prema saznanjima lokalne policije, nema očevidaca ove mafijaške likvidacije. Prema pisanju grčkih medija, tijela ubijenih u izrešetanom automobilu pronašao je, kasno popodne, maser sa kojim su Kožar i Hadžić prije ubistva dogovorili profesionalnu masažu.

Sudski vještak tamošnjim medijima je objasnio da su obojica imala višestruke povrede po cijelom tijelu, odnosno da im je više od deset metaka ispaljeno u vrat, prsa, ruke i noge. Prema njegovim riječima cijela ,,operacija smrti” dvojice Balkanaca trajala je samo nekoliko sekundi. Na osnovu dokaza izuzetih iz automobila, ali i izgleda tijela, tamošnji vještaci su zaključili da su se Kožar i Hadžić tog popodnevna vraćali sa plaže.

Osim oružja, grčki istražitelji su kod žrtava pronašli falsifikovana dokumenta. Kožar je imao falsifikovana dokumenta i putovao je sa pasošem Slovenije pod imenom Robert Bitenc, dok je Hadžić koristio slovenački pasoš na ime Martina Pospišeka. To je bio razlog da grčki mediji kao prvu informaciju objave da su ubijeni državljani ove zemlje, dok su crnogorski mediji, iz svojih izvora, već imali potvrdu da u toj pucnjavi nijesu ubijeni Slovenci već Kožar i Hadžić.

Izgleda da su Kožar i Hadžić unaprijed planirali koliko će ostati na Krfu. To govori podatak da je apartman u njihovo ime na tri mjeseca, 21. juna, iznajmila treća osoba. U tom apartmanu istražitelji su pronašli 11.500 eura i pištolj glok, koji je, kako se sumnja, pripadao jednoj od dvije žrtve.

Grčki mediji prenose i da je grupa oficira bezbjednosti otputovala za Srbiju da bi od kolega iz Beograda prikupili što više podataka o zaraćenim kriminalnim grupama, kako bi pokušali da rasvijetle dvostruko ubistvo. Cilj helenske policije je, pišu mediji, da u saradnji sa srpskim kolegama pronađe „jezgra“ kriminalaca u srpskoj i crnogorskoj zajednici u Atini. Pored toga, grčka policija je ispitivala moguću umiješanost ovdašnjih mafijaša u ilegalne aktivnosti u Grčkoj, uglavnom trgovinu narkoticima i krijumčarenje cigareta.

Kada je riječ o egzekutorima, grčki istražitelji ne isključuju mogućnost da su ubice još na Krfu, zbog čega se i dalje vrše detaljne provjere.Tamošnje bezbjednosne struktrure podsjećaju da je Grčka već bila mjesto krvavog obračuna kotorskih kriminalnih klanova i to u januaru ove godine kada su u Atini likvidirani Stevan Stamatović i Igor Dedović, koji su operativno važili za vođe škaljaraca. Oni ne isključuju mogućnost da su sada ubijeni jedno vrijeme boravili sa svojim prijateljima, zbog čega su sada u toku provjere radi utvrđivanja kuda su se proteklih mjeseci kretali Kožar i Hadžić. Reader.gr navodi da je grčka policija utvrdila da su Kožar i Hadžić posljednjih godina proputovali Evropu sa lažnim pasošima kao i da su nedavno boravili u turskom ljetovalištu Antalija. Upravo u tom turskom ljetovalištu, podsjetimo, 2018. godine uhapšen je jedan od vođa škaljarskog klana Jovan Vukotić, koji se trenutno nalazi u spuškom zatvoru (u međuvremenu je izašao iz pritvora – vidjeti antrfile).

Grčke vlasti brine to što je crnogorska mafija našla utočište u Grčkoj, pa će pokušati da utvrdi koliko se pripadnika suparničkih klanova iz Crne Gore nalazi u toj zemlji. Svoju operativu, kako tvrde mediji, usmjerili su na prikupljanje podataka o tome kada i gdje će se dogoditi sljedeće naručeno ubistvo. Čini se ipak da to gdje će biti sljedeći napad i ko je sljedeća meta istražitelji, baš kao i javnost, mogu samo da naslućuju.

Ubistvo Kožara i Hadžića, očigledan je dokaz da se bjegunci mogu godinama kriti i bježati od tužilaštva i policije, ali ne i od metaka koje su im namijenili pripadnici suprotstavljenog klana.

Alan Kožar je duže od deceniju u policijskoj evidenciji registrovan kao bezbjednosno interesantno lice. Više puta je optuživan i sumnjičen za teška krivična djela, a prema policijskim podacima vođa je najjačeg barskog kriminalnog klana koji usko sarađuje sa škaljarcima i zemuncima Luke Bojovića.

Crnogorski pravosudni organi potraživali su, zbog sumnje da je 2016. godine organizovao kriminalnu grupu u Baru i Budvi, čiji pripadnici su postali Nišlija Milan Dinić neke i dalje nepoznate osobe, a čiji zadatak je bio da ubiju Danilovgrađanina Slobodana Šaranovića. Dinić je, navodno, 24. decembra te godine odustao od plana i Šaranoviću predao pištolj, mobilni telefon i karticu. Šaranović je, ipak, ubijen nekoliko mjeseci kasnije tačnije 11. marta 2017. godine, ispred svog stana u budvanskom naselju Dubovica.

Kožar je bio čovjek od povjerenja vođi zemunskog klana Luki Bojoviću čija porodica je godinama ratovala sa porodicom Šaranović. Ubijeni Slobodan Šaranović teretio se za ubistvo Nikole Bojovića, Lukinog brata. On je, navodno, to ubistvo naručio iz osvete, zbog ubistva svog brata Branislava. U to vrijeme  Luka Bojović je bio u prijateljskim i poslovnim kontaktima s barskom kriminalnom grupom koju je predvodio pokojni Luka Đurović. Nakon što je Đurović poginuo u saobraćajnoj nesreći, vođstvo nad klanom je preuzeo upravo Kožar.

Kožaru se sudilo zbog optužbi da je organizovao postavljanje eksplozivne naprave ispod auta policijskog komandira u Baru, Ivana Đokovića, ali je pravosnažno oslobođen od tih optužbi. Pravosnažno je osuđen na šest godina i deset mjeseci zatvora zbog podmetanja tri eksplozivne naprave na gradilište Hotela Splendid u Bečićima i pokušaja iznude od biznismena Žarka Radulovića, suvlasnika hotela. Tu kaznu je izdržao 2013. godine.

Srpska policija tragala je za Damirom Hadžićem zbog sumnje da je upravo on ispalio smrtonosni rafal u jednog od visokorangiranih pripadnika kavačkog klanaDavorina Baltića. Baltić je ubijen u Beogradu 1. januara 2018. dok je automobilom ulazio u garažu zgrade na Vračaru u kojoj je živio. Sa Baltićem u automobilu bila je srbijanska policajka Marija Nikolić, koja je u pucnjavi ostala nepovrijeđena.

Hadžić je srpskoj policiji godinama poznat i važio je za bitnog čovjeka Filipa Koraća i saradnika Igora Dedovića. Dovodi se u vezu i sa serijom razbojništava i pljački juvelirnica i zlatara širom Evrope. Hapšen je u Milanu nakon pokušaja pljačke blindiranog vozila za prevoz novca. U Užicu je 2012. ranjen u pucnjavi u kladionici.

I dok su u Grčkoj padale nove žrtve krvavog rata narkoklanova, pripadnici Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije rasvijetlili su ubistvo Saše Klikovca (38), ubijenog 18. jula ispred porodičnog restorana ,,Kod Crnogorca”, u naselju Cijevna nadomak Podgorice.

Lisice su, zbog sumnje da je vozio ubicu, prvo stavljene na ruke Podgoričaninu Marku Šakoviću (29), a par dana kasnije i njegovom dvije godine starijem sugrađaninu Milošu Markoviću, za kog se veruje da je pucao na Klikovca iz vozila kojim je upravljao njegov pomagač. Policija je slučaj rasvijetlila za samo četiri dana, nakon što su na planini Radovče pronašli golf koji je korišćen u zločinu, i iz njega izuzeli mnoštvo tragova koji su ih doveli do osumnjičenih.

Nedugo zatim uslijedilo je hapšenje Šukovića koji je, prema nezvaničnim informacijama, istražiteljima priznao sve što je uradio, uz ime saučesnika koji je pucao u Klikovca. On je ispričao da su nekoliko dana pratili Klikovca i čekali pogodan trenutak da zločinački naum sprovedu u djelo. Za razliku od Šukovića, Marković je policiji operativno poznat od ranije i to kao osoba bliska jednom ogranku škaljarskog kriminalnog klana.

 

VOĐA ŠKALJARSKOG KLANA NAPUSTIO SPUŠKI ZATVOR:
Sloboda za Vukotića

Kotoranin Jovan Vukotić koji slovi za vođu škaljarskog klana izašao je u utorak iz spuškog zatvora. Vukotića Više državno tužilaštvo sumnjiči da je sa Milićem – Minjom Šakovićem i pokojnim Igorom Dedovićem, prije nekoliko godina pokušao da ubije dvojicu navodnih članova kavačkog klana Vojina Stupara i Miloša Radonjića.

Tridesetdevetogodišnji Kotoranin u februaru je ekstradiran iz Srbije u Crnu Goru. On je u tužilaštvu, ali i prije ekstradicije iz Srbije, više puta negirao optužbe, tvrdeći da mu sve smještaju ,,prljavi” policajci i da nije bio u Crnoj Gori kada se pucalo u Kotoru. U istrazi pokušaja ubistva dvojice kavčana saslušan je 19. juna 2019. godine u prostorijama Okružnog zatvora u Beogradu, a 8. februara 2020. pred podgoričkim Višim sudom.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLICIJSKA TORTURA I KAKO JE SPRIJEČITI: Teška ruka pendrek-demokratije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropski komitet za sprečavanje mučenja (CPT) je ukazao na „nestandardne predmete“ – bejzbol palice i električne kablove – koje je pronašao u CB Podgorica, koji je naveden i kao lokacija na kojoj su žrtve policijske torture mučene

 

Zvjersko prebijanje Jovana Grujičića, Benjamina Mugoše i M.B., poslednji je u nizu slučajeva koji bacaju sjenku na postupanje uniformisanih službenika Uprave policije. Taj događaj, istovremeno, u fokus javnosti vraća dilemu da li se crnogorska policija vraća davno oprobanim metodama iznuđivanja priznanja od osumnjičenih.

Repertoar torture  je, prema tvrdnjama pretučene trojke, raznovrstan: navlačenje pancirnih prsluka na gornji dio tijela i udaranje bejzbol palicama preko istih, udaranje po tabanima, upotreba elektro-šokera na više djelova tijela uključujući genitalije, davljenje plastičnom kesom, šamaranje, repetiranje pištolja… Zbog onog što su preživjeli oni su podnijeli  krivičnu prijavu, u kojoj su detaljno naveli šta su im policajci radili, u maju, nakon što su ih uhapsili zbog sumnje da su učestvovali u postavljanju eksplozivne naprave ispred kafe bara Grand i porodične kuće policijskog službenika Duška Golubovića.

Iz NVO Akcija za ljudska prava (HRA) ističu da se u ovom slučaju, na osnovu službenih dokumenata, zna ko su službenici CB Podgorica koji su učestvovali u ispitivanju. Batinaši su, ipak, i dalje nepoznati. I pored toga što je Grujičićev otac podnio krivičnu prijavu protiv svih koji su, kako tvrdi, učestvovali u otmici njegovog sina iz psihijatrijske bolnice u Kotoru, ali i onih koji su ga pretukli u Centru bezbjednosti. „ … je Jovana tjerao, izmučenog i imrcvarenog, da hoda na ruke i noge u prostoriji dok je on istovremeno pokušavao da ga jaše, praveći selfije mobilnim telefonom uz riječi ‘svima ću ovo da pošaljem da vide kakav si mangup’. Napominjem da su zadnje dvije metode slomile Jovana koji je nakon toga njima rekao da će sve da prizna i da potpiše izjave koje su mu dali. Nakon tog priznanja Jovanu je zaprijećeno da ne smije tražiti advokata“, dio je prijave koju je podnio Grujičićev otac.

Opis mučenja koji smo tu vidjeli odgovara taktikama mučenja koje su u Latinskoj Americi protiv ljevičara koristili pripadnici vojnih hunti, kaže za Monitor Tea Gorjanc – Prelević. „Što reče neko, samo što ih iz helikoptera nisu bacali u more“.

Svetlana ĐOKIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OPŠTINA BUDVA DVA MJESECA U FINANSIJSKOJ BLOKADI: Pritisak težak desetine miliona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očekuje se da novoformirana odbornička većina održi sjednicu budvanskog parlamenta u subotu, 08. avgusta, na čijem će se dnevnom redu, pored planiranih smjena članova raznih upravnih odbora i Savjeta RTV Budva, naći i dirigovana odluka o podizanju kredita za vraćanje miliona Vladi

 

Da su životi građana Budve manje važni od vlasti, političkih igara i finansijskih špekulacija, pokazuje  situacija u kojoj zaposleni u ovoj turističkoj opštini dva ili tri mjeseca ne primaju zarađene plate. Usred turističke sezone i otežanih životnih uslova zbog epidemije korona virusa, oko hiljadu zaposlenih početkom ljeta ostalo je bez mjesečnih zarada.

Voljom ministra finansija Darka Radunovića, po čijem je nalogu Privredni sud uveo privremenu mjeru blokade računa Opštine krajem maja, uoči sveobuhvatne akcije preotimanja vlasti u Budvi, zaposleni u lokalnoj upravi nijesu primili dvije zarađene plate. Radnicima u JU Muzeji i galerije Budve i Javnom servisu RTV Budva duguju tri lična dohotka.

Podsjećamo, Ministarstvo finansija isplatilo je krajem prošle godine 29,3 miliona eura austrijsko-njemačkoj firmi WTE/EVN na ime aktiviranih garancija koje je dala Vlada za projekat izgradnje postrojenja za preradu otpadnih voda u Bečićima. Iako postupak oko dokazivanja stvarnog iznosa uloženih sredstava u izgradnju  kolektora u naselju Vještice nije okončan, kao ni istražni postupak državnog tužilaštva, Vlada je na prvi zahtjev Njemaca isplatila tražene milione, koje sada potražuje od Opštine Budva.

Naplata milionskog troška iz budžeta Vlade jedan je od razloga izvršenog prevrata u Budvi, nasilne promjene legalno izabrane vlasti u kojoj su učestvovale brojne državne institucije. Uz pomoć jakih policijskih snaga na čelne funkcije u Opštini postavjeni su predstavnici nove odborničke većine, DPS, Crnogorske, SD i nezavisnog odbornika Stevana Džakovića. Glavni zadatak tako ustoličenih predsjednika Opštine Nikole Divanovića (DPS) i predsjednice Skupštine, Anđele Ivanović iz Crnogorske, je zaduživanje Budve za 30-ak miliona eura, kako bi Vlada nadomjestila minus u svojoj kasi. Odluka o kreditnom zaduženju mora biti donijeta do kraja avgusta, za kada su zakazani redovni lokalni izbori.

DPS pokazuje potpuno odsustvo brige za egzistenciju građana zaposlenih u opštinskoj administraciji i njihovih porodica, jer na računu Opštine ima novca  za isplatu plata. Pravnim i fizičkim nasiljem Budva je dovedena u ponižavajuću situaciju, da joj sa republičkog nivoa diriguju načinom upravljanja sopstvenim sredstvima, da jedan ministar lokalnoj samoupravi može da zabrani isplatu zarađenih plata iz redovnih opštinskih prihoda. Budva koja je najznačajnija turistička opština u Crnoj Gori,  iz koje Vlada ubira milione prihoda po raznim osnovama, trpi dvomjesečno iživljavanje Vladinih institucija nad građanima ovog grada.

Svakodnevne scene na vratima Opštine gdje pripadnici privatnog obezbjeđenja ne dozvoljavaju ulazak u opštinske prostorije odbornicima sa liste Demokrata i DF-a, pokazuju da ponižavanje Budve i njenih građana kao da nema granica. Te scene posredstvom medija odlaze u svijet.

Branka PLAMENAC

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo