Povežite se sa nama

INTERVJU

SVETLANA BROZ, DIREKTORICA  NVO GARIWO IZ SARAJEVA: Vraćanje spomenika Titu služi vlastodršcima

Objavljeno prije

na

Na vlasti u Crnoj Gori su ljudi koji su bili na vlasti i davne godine u kojoj su ukinuli ime glavnog grada Crne Gore Titograd i sklonili svaku uspomenu na Tita. Mislim da  spomenik Titu služi u dnevno-političke svrhe vlastodršcima za obračune s neistomišljenicima. Pitam se da li oni koji su srušili Titovo političko nasljeđe imaju moralno pravo da se služe Titovim imenom na bilo koji način

 

MONITOR: Dok odbrojavamo posljednje dane ove godine  svi, pa i vlast, svodi račune  i po pravilu  se hvali ovogodišnjim uspjesima. Kakav je, po Vašem mišljenju, ovogodišnji  saldo BiH?
Broz: U toku čitave godine nije zabeleženo ništa značajno što bi bilo pozitivno, a pri kraju smo imali skandalozne izbore sa pola miliona nevažećih glasova, po Centralnoj izbornoj komisiji, koja je to proglasila normalnim izborima, a birači, koji su napravljeni maloumnicima, ćute!? Ovogodišnji saldo je zato ispod nule.

MONITOR: Ministarstvo spoljnih poslova Kanade je prije nekoliko dana okarakterisalo BiH kao opasnu i nesigurnu zemlju. Je li BiH zaista takva zemlja?
Broz: Sve što su naveli tačno je, izuzev upozorenja na „česte proteste koji se mogu pretvoriti u nasilne“. U BiH su protesti sporadični i uvek izazvani emotivnom reakcijom (na smrt bebe zbog neizdavanja matičnog broja na vreme da bi se mogla lečiti u inostranstvu, na ubistva mladića u Sarajevu i u Banja Luci u kojima vlasti ne dozvoljavanju iznošenje istine…). Retke su i neposećene demonstracije poput prošlogodišnjih u Mostaru, koje su u osnovi imale nezadovoljstvo politikom vlasti. Dakle, netačno je da su demonstracije česte, a još netačnije da se mogu pretvoriti u nasilne, jer takve ne ugoržavaju vlast, pa neće na njih poslati provokatore koji će širiti nasilje, kao što se to dogodilo u Sarajevu u februaru 2014. Generalno, BiH jeste zemlja kriminala, ali naročito organizovanog (!) i korupcije od vrha vlasti do dna društva.

MONITOR: Uoči oktobarskih izbora za člana Predsjedništva BiH  javno ste  objavili da ćete glasati za Denisa Bećirovića i detaljno objasnili zašto. On, ipak, nije izabran. Šta BiH može očekivati od  Predsjedništva u sadašnjem sastavu?
Broz: BiH je propustila šansu i ne može očekivati ništa pozitivno. Na preko sto hiljada nevažećih listića bilo je i ime Denisa Bećirevića, mog favorita, koji bi sa tim glasovima bio član Predsjedništva BiH. Verujem da bi taj mladi, sposobni, nekorumpirani i iskreni borac za BiH mogao uticati na pozitivne promene u BiH. A sada samo jedan član (Željko Komšić) nije nacionalista, i ne može sam ni o čemu odlučivati. Dodik odavno radi, a sada samo nastavlja na novoj funkciji na disoluciji BiH, a Džaferović nastavlja politiku SDA za koju vidimo dokle je dovela Federaciju BiH.

MONITOR: Zašto je Predsjedništvo BiH smijenilo sve ambasadore koji pripadaju Republici Srpskoj, ali i one hrvatske nacionalnosti?
Broz: Odabir ambasadora je u nadležnosti članova Predsjedništva BiH, pa je Dodik smenio sve dosadašnje ambasadore koje je postavio njegov prethodnik Mladen Ivanić iz druge partije, a Komšić je smenio sve ambasadore koje je postavio njegov prethodnik Dragan Čović, takođe iz druge partije. Džaferović nije nikoga smenio jer su bili postavljeni od strane Bakira Izetbegovića, iz njegove partije. Iz toga se jasno iščitava da se ambasadori retko šalju da bi predstavljali državu BiH, oni najčešće predstavljaju svoje partijske interese koji su neretko u koliziji sa interesima same države. I, to, naravno, ne vodi nikuda.

MONITOR: Hrvatski sabor  usvojio  je Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH, kojom su zatražene ustavne reforme u BiH. O Deklaraciji se ovih dana dosta polemiše, a mnogi  u Sarajevu tvrde da je skandalozna  i da je Zagreb njom pokazao „paternalistički i hegemonistički odnos prema BiH”. Vaš komentar?
Broz: Ako bilo koja susedna država na najvišem nivou raspravlja i usvaja deklaraciju o položaju jedne etničke grupe (ma koje) u drugoj državi, ona se jasno meša u unutrašnja pitanja te zemlje, što bi svako normalan osudio. Hrvatskom saboru bi pametnije i moralnije bilo da donosi zakone kojima će sprečiti delovanje i uticaj fašističke i ustaške ideologije kroz institucije, grupe i pojedince, jer se Hrvatska bruka čak i pred veoma desnom Evropom.

MONITOR:  Kako komentarišete to što je Džon Salivan, zamjenik američkog državnog sekretara, nakon susreta s članovima državnog Predsjedništva, kategorično poručio da nema ni secesije, ni trećeg entiteta i da će SAD snažno podržavati integraciju BiH u NATO i Evropsku uniju?
Broz: SAD od 1995. godine, kada je zaustavila agresiju na BiH, bez obzira na to da li njom vladaju republikanci ili demokrate, verbalno uvek zagovara da neće dozvoliti disoluciju BiH, odnosno realizaciju Velike Srbije i Velike Hrvatske na račun ove napaćene zemlje, ni političkim putem, kao što nije dozvolila ni na kraju rata. Žao mi je samo što ta ista SAD, koja ima sve argumente i dokaze u rukama, nikada nije ni pokušala da ih upotrebi da bi ratne i posleratne zločince i profitere na vrhovima vlasti u BiH privela pravdi, tj. primorala korumpirane tužioce da počnu procesuirati (ali ne tako da im „operu“ biografije nedostatkom dokaza, kao što su do sada činili) odgovorne i za političku i za ekonomsku katastrofu u BiH. U tom slučaju oni ne bi mogli ni konkurisati za najviše funkcije u zemlji, niti obnašati ih kao što to i danas neretko čine. Dakle, bilo bi najbolje da pređu sa reči na delo, i na taj način potvrde svoje prijateljstvo prema BiH.

MONITOR: Nedavno ste rekli da se lideri velikih država u svijetu četo ponašaju kao poluidioti, donoseći odluke koje svijet vrlo lako mogu sunovratiti u ponor trećeg svjetskog rata. Na koga ste mislili?
Broz: Mislila sam na sve one koji poseduju nuklearno oružje kojim mogu izazvati treći svetski rat ozbiljnih razmera i posledica, iako se on po meni vodi od 2003, samo je za sada niskog intenziteta. To usitnjene zemljice jugoistočne Evrope ipak ne mogu, što me raduje.

MONTOR: Vi ste direktorica NVO Gariwo iz Sarajeva, čiji je glavni cilj edukacija mladih ljudi na Balkanu o građanskoj hrabrosti. Čemu  su  trenutno posvećene vaše aktivnosti?
Broz: Posle dvadeset pet godina intenzivnih aktivnosti na edukaciji o građanskoj hrabrosti mladih na Balkanu i šire, s pravom čekamo rezultate. Ustanovila sam program edukacije o građanskoj hrabrosti i lično radila sa preko sto hiljada mladih ljudi. Svako od njih dobio je jednu od četrdeset prevedenih i objavljenih knjiga o toj temi. Broj onih koji su direktno upoznati sa temom predstavlja deset posto od miliona, što je po meni više nego dovoljna kritična masa da napravi promene koje želi u nepravednim, kriminalizovanim i korumpiranim društvima u kojima žive.

MONITOR: Zašto je, ne samo BiH, nego u manje-više u cijelom našem regionu sve manje je građanske hrabrosti?
Broz: Zato što režimi zastrašuju one koji bi im se suprotstavili, „zabranjuju“ im aktivnosti bez dekreta, pomažu im da odu iz zemlje. Istovremeno, oni koji su iskazali građansku hrabrost u ratu nekada i po cenu života, ne postaju modeli ponašanja nego „izdajnici“ sopstvenih grupa, odnosno ogledala u kojima većina ne želi da gleda svoje nakazno lice, pa bi ih najradije razbili. Kada će čestitima ispoljavanje građanske hrabrosti ipak doći na red, niko ne zna. Strpljen – spašen, govorila je moja majka. Ja čekam.

MONITOR:  U regionu  jačaju  ustaštvo, četništvo, desnica, nacionalisti svih boja, svjedoci smo retorike kao u ratnim  devedesetim … Postoji li zbog toga opasnost od novih sukoba?
Broz: Na našim prostorima takva opasnost uvek postoji. Ono što svima nedostaje u ovim vremenima su mudri političari s vizijom, umesto kojih gledamo u celoj regiji politikante koji ne znaju šta im je sutra činiti (osim ako nije njihov lični, kriminalni interes u pitanju). A takvim barabama ne treba mnogo da svakako već decenijama pomoću medija ispiraju mozak „svojima“ kako su im „drugi“ neprijatelji, pa im ne bi bilo teško zapaliti fitilje novih sukoba, samo kada bi dobili zeleno svetlo od svojih „zaštitnika“. Kada bi se stanovnici mogli nekako dozvati sebi i shvatiti da su ih i u dosadanjim ratovima zloupotrebljavali, pa će i u budućim, možda bi se sukobi mogli sprečiti.

MONITOR: Ovog mjeseca u Podgorici je  otkriven  spomenik  Josipu Brozu Titu. Kako ste Vi, kao njegova unuka, to doživjeli?
Broz: Jasno je da su danas na vlasti u Crnoj Gori isti ljudi koji su bili na vlasti i davne godine u kojoj su ukinuli ime glavnog grada Crne Gore Titograd i sklonili svaku uspomenu na Tita. Danas kada ti isti ljudi postavljaju Titov spomenik moram se pitati zašto to čine. Sigurno ne zato što su posle više od dvadeset pet godina nešto novo shvatili, pa čak ni to koliko je Tito gotovo četrdeset godina nakon smrti cenjen u svetu. Mislim da vraćanje spomenika Titu služi u dnevno-političke svrhe vlastodršcima za obračune s nekim neistomišljenicima, a to nije nešto što me može istinski radovati. Pitam se da li oni koji su srušili i Titovo ime i njegovo političko nasleđe u svojoj zemlji imaju moralno pravo da se danas služe Titovim imenom na bilo koji način?


Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MILA KASALICA, FINANSIJSKI ANALITIČAR I FORENZIČAR: Nijesmo naučili lekciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nepovjerenje je još snažno u sistemu. To potvrđuje podatak da je do marta sektor stanovništva bio neto povjerilac u sistemu (više je deponovao nego što se zaduživao). Od tada, prvi put nakon više godina, postao je neto kreditor

 

Početkom decembra prošle godine CBCG je započela „operaciju Atlas“ koje je, proljetos, rezultirala uvođenjem stečaja i početkom procesa likvidacije IBM i Atlas banke. O uzrocima i posljedicama tih dešavanja razgovaramo sa Milom Kasalicom, finansijskom analitičarkom i forenzičarkom.

MONITOR: Bili ste među malobrojnima koji su mnogo ranije upozoravali na loše stanje Kneževićevih banaka i potrebu da CBCG, u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, preduzme adekvatne mjere. Zašto se toliko kasnilo sa mjerama?

KASALICA: U trećem kvaratalu 2015. godine urađena je kontrola Atlas banke, koja je precizno skenirala njeno stanje. Preliminarno izračunat koeficijent solventnosti (kalkulativni indikator zdravlja banke) je bio sa minusnim predznakom. Paralelno, u javnim revizorskim izvještajima eksterne revizije(što je legitimni izvor podataka za supervizora) stavljeno je do znanja u kakvoj finansijskoj i bankarskoj situaciji je Atlas banka.

Međutim, izvještaj navedene kontrole CBCG ostao je nezaveden u fioci jednog viceguvernera, akademski i institucionalno nespremnog da zaštiti instituciju. Za potrebe izbjegavanja odgovornosti domaštali su se “patriotski razlozi“. Otprilike: Fond za zaštitu depozita (FZD) nema novca da podmiri male deponente. Ili, naći će Debeli (možda ipak Knežević) pare. I, tome slično.

Tako da se sa pravovremenim sistemskim mjerama namjerno kasnilo. Zato ključno pitanje zdrave finansijske budućnosti Crne Gore mora biti: zašto se ćutalo unutar CB CG i na tržištu, kada je zvaničnih podataka bilo dovoljno za kvalitetnu reakciju, saglasno zakonima?

MONITOR: Da li bi sudbina IBM i Atlas banke bila drugačija da su adekvatne mjere preduzete u pravo vrijeme?

KASALICA: Da su tada uvedene mjere privremene uprave, sa ciljem suštinskog restrukturiranja banke, možda je Atlas banka imala šansu da preživi. Svakodnevno praćenje stanja, na koje se sada poziva CBCG bilo je nedovoljno fokusirano  i nedosljedno.

I IBM bi ostala da posluje.Ova banka je platila cijenu povezanosti sa glavnim akcionarem Atlas banke.

Naravno, i ovdje se mora biti oprezan, pošto su povezana lica u ovim bankama bila jedno vrzino kolo uzimanja, davanja, bez vraćanja dugova, a uz papirološko zatvaranje obaveza ili reklasifikaciju iz kreditnog portfelja u ostalu aktivu, kako bi se koeficijent solventnosti naštelovao do nivoa izvještajno prihvatljivog, a za potrebe ćutanja CBCG. Zbog toga je supervizor banaka morao da reaguje mnogo strožije od primijenjenog u periodu 2015 (ili čak 2014.) -2018.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Zvonko Karanović pjesnik i prozaista iz Niša: Misleći čovjek je pobunjeni čovjek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onaj koji želi da stvara nešto novo po definiciji je pobunjeni čovek

MONITOR: Vašu književnu karijeru prožima muzika.

KARANOVIĆ: Da sam bio bar malo muzikalniji danas bih verovatno bio muzičar, jer muzika je moja prva ljubav. Od tinejdžerskih dana provodio sam sate i sate preslušavajući ploče, pokušavao da sviram i komponujem. Pisanje je došlo tek kasnije, u 21. godini, za pesnika prilično kasno, u dobu kada mnogi pesnici dignu ruke od poezije. Ono što sam iz muzike preneo u književnost je moja sklonost ka ljudima sa osobenim pogledom na svet, autorima, istraživačima, pionirima. Nisu mi bili važni hladni, svirački besprekorni instrumentalisti, virtuozi ili u književnosti bezidejni stilisti. Tražio sam jake umetnike, odvažne, one koji se trude da pomeraju granice. Dela naših najvećih učitelja nas uče umetničkoj hrabrosti, a ne pukom oponašanju. Bob Dilan, Džon Lenon, Leonard Koen, Tom Vejts, Igi Pop, Džoni Štulić, sve sami sjajni tekstopisci, samo su neki iz plejade onih koji su me inspirisali jednako kao i Kafka, Selin, Bulgakov, Keruak, Ginzberg. Muziku i danas slušam, doduše, ne tako intenzivno kao nekad. Sada me više interesuju vremenska razdoblja pa obnavljam „gradivo” ili kopam po onome šta sam propustio. Trenutno slušam muziku iz kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih, odeljak soul/fank.

MONITOR: „Dnevnik dezertera” je za mnoge već kultna trilogija. Vaš junak kaže da ima „Tri seljaka po glavi stanovnika“? 

KARANOVIĆ: Ta izjava jednog od likova romana Više od nule (2004) je namerno karikaturalna, nastala iz revolta zbog promenjene kulturne klime grada. Treba imati na umu da je Niš sa svojih 260.000 stanovnika veći od Podgorice ili Splita, približno iste veličine kao Sarajevo ili Ljubljana, univerzitetski centar sa 30.000 studenata. Ranih osamdesetih postojala je jaka alter scena sa puno pank i nju vejv bendova, radili su se fanzini, održavale slušaonice, kasnije pod pokroviteljstvom SKC-a prevodile neke važne knjige (Endi Vorhol, Nik Kejv, Džoj Divižn). Grad je imao kičmu, jak kulturni identitet, i to se nekako održavalo do kraja devedesetih. Narodnjaci su počeli da se puštaju po kafićima, što je do tada bilo nezamislivo, legalne i ilegalne nadogradnje su umnogome poružnele grad, tezge, trafike, bašte kafića oduzeli su skoro sav prostor za pešake. Grad se pretvorio u nekakvo otužno vašarište iz koga se neprestano iseljavaju mladi u potrazi za boljom šansom za život. Otuda i revolt prema novonastaloj situaciji onih koji pamte neka druga, bolja vremena.

MONITOR: Vrlo je hrabro od pisca da u svoju književnost unosi realne stavove o bolnim i gorućim pitanjima zemlje. Šta predstavlja danas Kosovo za vas?

KARANOVIĆ: Pisac ne mora da deli mišljenje svojih junaka. Mnoge krupne političke greške su učinjene u prošlosti i danas snosimo posledice toga. Da je bilo više pameti i tolerancije možda do ove nerazrešive situacije uopšte nije moralo da dođe.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MILICA PUŠONJIĆ, PSIHOLOŠKINJA IZ PODGORICE: Nasilnici uče kako biti nasilnik

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori su zabilježeni slučajevi raznih oblika vršnjačkog nasilja. Fizičko nasilje je najuočljivije, pa je samim tim njegova učestalost najveća

 

Vršnjačko nasilje je nakon nedavnog konflikta između nastavnice i učenika u jednoj srednjoj školi u Rožajama ovih dana opet u žiži javnosti. Prema podacima Zavoda za školstvo, u osnovnim i srednjim školama u Crnoj Gori zabilježeno je 305 slučajeva vršnjačkog nasilja za prethodne dvije godine. Iz Uprave policije saopšteno je polovinom oktobra da je od početka godine prijavljeno 50 slučajeva vršnjačkog nasilja. Šta je glavni uzrok tome, pitamo Milicu Pušonjić, psihološkinju iz Podgorice?

PUŠONJIĆ: Ne postoji jedan jedinstven uzrok, već su razlozi za pojavu svakog nasilja, pa i vršnjačkog, veoma raznovrsni. Često se može čuti da je nasilje među djecom „normalna pojava“ sa kojom se raste i u skladu sa tim postoje očekivanja da će dječije nasilno ponašanje biti spontano prevaziđeno tokom razvoja. Međutim, da nasilje nije dio uobičajenog toka odrastanja, govore mnogi obrasci ponašanja koje dijete može ispoljavati. Posljedice počinjenog i proživljenog nasilnog ponašanja mogu biti ne samo neposredne nego i trajne – za čitav život.Nasilno ponašanje nije uobičajena pojava i treba intervenisati da bi se ona spriječila.

Predrasude postoje i u pogledu razumijevanja manje vidljivih oblika nasilnog ponašanja kakvi su verbalno i socijalno-emocionalno nasilje. Mnoga djeca, a i odrasli, ne shvataju ozbiljnosti stalnog omalovažanja, nazivanja pogrdnim imenima, vrijeđanja, ignorisanja, uhođenja itd. Obično se nalaze racionalni „razlozi“ da ovo ponašanje i nije baš nasilno, da se njime želi postići određeni cilj ili napraviti „šala“ i slIčno. Među učenicima, obično dječacima, a i pojedinim roditeljima, raširena je predrasuda da nasilje osnažuje dijete. Česta predrasuda koja se može čuti u školi je da nije moguće uticati na različite vrijednosti i oblike ponašanja koje su djeca usvojila prije dolaska u školu..

MONITOR: Šta je vršnjačko nasilje?

PUŠONJIĆ: Vršnjačko nasilje je fizičko ili psihičko nasilno ponašanje među vršnjacima, koje se ponavlja duži period s ciljem povrjeđivanja i odražava neravnopravan odnos snaga. Ono podrazumijeva nekoliko mogućih odnosa: nasilno ponašanje jednog učenika/učenice prema drugom, nasilno ponašanje grupe prema pojedincu, jedne grupe učenika prema drugoj grupi ili pak nasilno ponašanje učenika prema nastavnicima i obratno. Iako je vršnjačko nasilje karakteristično za školsku sredinu, istraživanja pokazuju da se ono dešava i na putu od škole do kuće, na autobuskim stajalištima, u prevozu, odnosno van školskog prostora. Važno je istaći da je nasilno ponašanje bilo kojeg od navedenih subjekata u vezi sa odnosima u školi i okolnostima u njoj, ali da svaka pojava vršnjačkog nasilja nije direktno vezana za život škole.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo