Povežite se sa nama

INTERVJU

SVETLANA BROZ, DIREKTORICA  NVO GARIWO IZ SARAJEVA: Vraćanje spomenika Titu služi vlastodršcima

Objavljeno prije

na

Na vlasti u Crnoj Gori su ljudi koji su bili na vlasti i davne godine u kojoj su ukinuli ime glavnog grada Crne Gore Titograd i sklonili svaku uspomenu na Tita. Mislim da  spomenik Titu služi u dnevno-političke svrhe vlastodršcima za obračune s neistomišljenicima. Pitam se da li oni koji su srušili Titovo političko nasljeđe imaju moralno pravo da se služe Titovim imenom na bilo koji način

 

MONITOR: Dok odbrojavamo posljednje dane ove godine  svi, pa i vlast, svodi račune  i po pravilu  se hvali ovogodišnjim uspjesima. Kakav je, po Vašem mišljenju, ovogodišnji  saldo BiH?
Broz: U toku čitave godine nije zabeleženo ništa značajno što bi bilo pozitivno, a pri kraju smo imali skandalozne izbore sa pola miliona nevažećih glasova, po Centralnoj izbornoj komisiji, koja je to proglasila normalnim izborima, a birači, koji su napravljeni maloumnicima, ćute!? Ovogodišnji saldo je zato ispod nule.

MONITOR: Ministarstvo spoljnih poslova Kanade je prije nekoliko dana okarakterisalo BiH kao opasnu i nesigurnu zemlju. Je li BiH zaista takva zemlja?
Broz: Sve što su naveli tačno je, izuzev upozorenja na „česte proteste koji se mogu pretvoriti u nasilne“. U BiH su protesti sporadični i uvek izazvani emotivnom reakcijom (na smrt bebe zbog neizdavanja matičnog broja na vreme da bi se mogla lečiti u inostranstvu, na ubistva mladića u Sarajevu i u Banja Luci u kojima vlasti ne dozvoljavanju iznošenje istine…). Retke su i neposećene demonstracije poput prošlogodišnjih u Mostaru, koje su u osnovi imale nezadovoljstvo politikom vlasti. Dakle, netačno je da su demonstracije česte, a još netačnije da se mogu pretvoriti u nasilne, jer takve ne ugoržavaju vlast, pa neće na njih poslati provokatore koji će širiti nasilje, kao što se to dogodilo u Sarajevu u februaru 2014. Generalno, BiH jeste zemlja kriminala, ali naročito organizovanog (!) i korupcije od vrha vlasti do dna društva.

MONITOR: Uoči oktobarskih izbora za člana Predsjedništva BiH  javno ste  objavili da ćete glasati za Denisa Bećirovića i detaljno objasnili zašto. On, ipak, nije izabran. Šta BiH može očekivati od  Predsjedništva u sadašnjem sastavu?
Broz: BiH je propustila šansu i ne može očekivati ništa pozitivno. Na preko sto hiljada nevažećih listića bilo je i ime Denisa Bećirevića, mog favorita, koji bi sa tim glasovima bio član Predsjedništva BiH. Verujem da bi taj mladi, sposobni, nekorumpirani i iskreni borac za BiH mogao uticati na pozitivne promene u BiH. A sada samo jedan član (Željko Komšić) nije nacionalista, i ne može sam ni o čemu odlučivati. Dodik odavno radi, a sada samo nastavlja na novoj funkciji na disoluciji BiH, a Džaferović nastavlja politiku SDA za koju vidimo dokle je dovela Federaciju BiH.

MONITOR: Zašto je Predsjedništvo BiH smijenilo sve ambasadore koji pripadaju Republici Srpskoj, ali i one hrvatske nacionalnosti?
Broz: Odabir ambasadora je u nadležnosti članova Predsjedništva BiH, pa je Dodik smenio sve dosadašnje ambasadore koje je postavio njegov prethodnik Mladen Ivanić iz druge partije, a Komšić je smenio sve ambasadore koje je postavio njegov prethodnik Dragan Čović, takođe iz druge partije. Džaferović nije nikoga smenio jer su bili postavljeni od strane Bakira Izetbegovića, iz njegove partije. Iz toga se jasno iščitava da se ambasadori retko šalju da bi predstavljali državu BiH, oni najčešće predstavljaju svoje partijske interese koji su neretko u koliziji sa interesima same države. I, to, naravno, ne vodi nikuda.

MONITOR: Hrvatski sabor  usvojio  je Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH, kojom su zatražene ustavne reforme u BiH. O Deklaraciji se ovih dana dosta polemiše, a mnogi  u Sarajevu tvrde da je skandalozna  i da je Zagreb njom pokazao „paternalistički i hegemonistički odnos prema BiH”. Vaš komentar?
Broz: Ako bilo koja susedna država na najvišem nivou raspravlja i usvaja deklaraciju o položaju jedne etničke grupe (ma koje) u drugoj državi, ona se jasno meša u unutrašnja pitanja te zemlje, što bi svako normalan osudio. Hrvatskom saboru bi pametnije i moralnije bilo da donosi zakone kojima će sprečiti delovanje i uticaj fašističke i ustaške ideologije kroz institucije, grupe i pojedince, jer se Hrvatska bruka čak i pred veoma desnom Evropom.

MONITOR:  Kako komentarišete to što je Džon Salivan, zamjenik američkog državnog sekretara, nakon susreta s članovima državnog Predsjedništva, kategorično poručio da nema ni secesije, ni trećeg entiteta i da će SAD snažno podržavati integraciju BiH u NATO i Evropsku uniju?
Broz: SAD od 1995. godine, kada je zaustavila agresiju na BiH, bez obzira na to da li njom vladaju republikanci ili demokrate, verbalno uvek zagovara da neće dozvoliti disoluciju BiH, odnosno realizaciju Velike Srbije i Velike Hrvatske na račun ove napaćene zemlje, ni političkim putem, kao što nije dozvolila ni na kraju rata. Žao mi je samo što ta ista SAD, koja ima sve argumente i dokaze u rukama, nikada nije ni pokušala da ih upotrebi da bi ratne i posleratne zločince i profitere na vrhovima vlasti u BiH privela pravdi, tj. primorala korumpirane tužioce da počnu procesuirati (ali ne tako da im „operu“ biografije nedostatkom dokaza, kao što su do sada činili) odgovorne i za političku i za ekonomsku katastrofu u BiH. U tom slučaju oni ne bi mogli ni konkurisati za najviše funkcije u zemlji, niti obnašati ih kao što to i danas neretko čine. Dakle, bilo bi najbolje da pređu sa reči na delo, i na taj način potvrde svoje prijateljstvo prema BiH.

MONITOR: Nedavno ste rekli da se lideri velikih država u svijetu četo ponašaju kao poluidioti, donoseći odluke koje svijet vrlo lako mogu sunovratiti u ponor trećeg svjetskog rata. Na koga ste mislili?
Broz: Mislila sam na sve one koji poseduju nuklearno oružje kojim mogu izazvati treći svetski rat ozbiljnih razmera i posledica, iako se on po meni vodi od 2003, samo je za sada niskog intenziteta. To usitnjene zemljice jugoistočne Evrope ipak ne mogu, što me raduje.

MONTOR: Vi ste direktorica NVO Gariwo iz Sarajeva, čiji je glavni cilj edukacija mladih ljudi na Balkanu o građanskoj hrabrosti. Čemu  su  trenutno posvećene vaše aktivnosti?
Broz: Posle dvadeset pet godina intenzivnih aktivnosti na edukaciji o građanskoj hrabrosti mladih na Balkanu i šire, s pravom čekamo rezultate. Ustanovila sam program edukacije o građanskoj hrabrosti i lično radila sa preko sto hiljada mladih ljudi. Svako od njih dobio je jednu od četrdeset prevedenih i objavljenih knjiga o toj temi. Broj onih koji su direktno upoznati sa temom predstavlja deset posto od miliona, što je po meni više nego dovoljna kritična masa da napravi promene koje želi u nepravednim, kriminalizovanim i korumpiranim društvima u kojima žive.

MONITOR: Zašto je, ne samo BiH, nego u manje-više u cijelom našem regionu sve manje je građanske hrabrosti?
Broz: Zato što režimi zastrašuju one koji bi im se suprotstavili, „zabranjuju“ im aktivnosti bez dekreta, pomažu im da odu iz zemlje. Istovremeno, oni koji su iskazali građansku hrabrost u ratu nekada i po cenu života, ne postaju modeli ponašanja nego „izdajnici“ sopstvenih grupa, odnosno ogledala u kojima većina ne želi da gleda svoje nakazno lice, pa bi ih najradije razbili. Kada će čestitima ispoljavanje građanske hrabrosti ipak doći na red, niko ne zna. Strpljen – spašen, govorila je moja majka. Ja čekam.

MONITOR:  U regionu  jačaju  ustaštvo, četništvo, desnica, nacionalisti svih boja, svjedoci smo retorike kao u ratnim  devedesetim … Postoji li zbog toga opasnost od novih sukoba?
Broz: Na našim prostorima takva opasnost uvek postoji. Ono što svima nedostaje u ovim vremenima su mudri političari s vizijom, umesto kojih gledamo u celoj regiji politikante koji ne znaju šta im je sutra činiti (osim ako nije njihov lični, kriminalni interes u pitanju). A takvim barabama ne treba mnogo da svakako već decenijama pomoću medija ispiraju mozak „svojima“ kako su im „drugi“ neprijatelji, pa im ne bi bilo teško zapaliti fitilje novih sukoba, samo kada bi dobili zeleno svetlo od svojih „zaštitnika“. Kada bi se stanovnici mogli nekako dozvati sebi i shvatiti da su ih i u dosadanjim ratovima zloupotrebljavali, pa će i u budućim, možda bi se sukobi mogli sprečiti.

MONITOR: Ovog mjeseca u Podgorici je  otkriven  spomenik  Josipu Brozu Titu. Kako ste Vi, kao njegova unuka, to doživjeli?
Broz: Jasno je da su danas na vlasti u Crnoj Gori isti ljudi koji su bili na vlasti i davne godine u kojoj su ukinuli ime glavnog grada Crne Gore Titograd i sklonili svaku uspomenu na Tita. Danas kada ti isti ljudi postavljaju Titov spomenik moram se pitati zašto to čine. Sigurno ne zato što su posle više od dvadeset pet godina nešto novo shvatili, pa čak ni to koliko je Tito gotovo četrdeset godina nakon smrti cenjen u svetu. Mislim da vraćanje spomenika Titu služi u dnevno-političke svrhe vlastodršcima za obračune s nekim neistomišljenicima, a to nije nešto što me može istinski radovati. Pitam se da li oni koji su srušili i Titovo ime i njegovo političko nasleđe u svojoj zemlji imaju moralno pravo da se danas služe Titovim imenom na bilo koji način?


Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr Biljana Đorđević, docentkinja FPN-a, izabrana narodna poslanica Koalicije Moramo: Na vlasti u Srbiji je da donese odluku o sankcijama Rusiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo što bi dobrosusjedski odnosi morali da budu stalno njegovani već to za naš region označava istovremeno i sentimentalno i racionalno. Osjećamo da smo nekad bili dio iste države i pogađaju nas slični problemi koji, moguće je da će se to pokazati kao racionalno, traže i zajednička regionalna riješenja

 

MONITOR: Prema rezultatima GIK-a, vlast u Beogradu bi trebalo da ostane ista. To je veliko razočarenje za veliki broj glasača opozicije. Potez Dragana Đilasa koji je odmah nakon izbora tražio od Aleksandra Vučića da se beogradski izbori ponove, naišao je na odijum opozicionih stranka, sem njegovog SSP-a, zbog toga što nije sačekao GIK i Upravni sud. Prema Vučiću, beogradski izbori će se ponoviti. Kako će se u ovoj situaciji ponašati „Moramo”?

ĐORĐEVIĆ: Sastanak Vučića i Đilasa bio je izuzetno štetan zbog načina na koji je do njega došlo i trenutka u kojem se desio – sastanak koji dogovara nove izbore u trenucima kada stari nisu završeni, mimo dokazane potrebe za nečim takvim i bez saglasnosti ostalih – što Đilasovih koalicionih partnera, što drugih opozicionih lista. U tom trenutku se čeka ponavljanje izbora na nekim mestima u Beogradu i taj sastanak je obeshrabrio i demotivisao Beograđane da ima smisla boriti se da se veći broj opozicionih glasova zaista i pretvori u više mandata, tako što bi se na ponovljenim izborima strateški podržala lista Ajmo, ljudi. To se u svetlu ovog sastanka nije dogodilo. Sada je jasno da režim ima tesnu većinu, mada videćemo koliko tesnu da formira vlast u Beogradu i koliko će takva vlast moći da opstane.

Mi nismo sigurni da će se izbori uopšte ponoviti u Beogradu. Čak i Vučić govori da će se to desiti ako opozicija to želi. Kada je to opozicija dobila nešto što je tražila? Ako se i ponove, to je zato što bi SNS-u, to iz nekog razloga odgovaralo, a ne zato što je neko iz opozicije to tražio. Međutim, ako izbora bude bilo, mi ćemo na te izbore izaći i sigurna sam imati još bolji rezultat nego što smo imali početkom aprila.

MONITOR: Vaša koalicija je dobila najviše podrške „sa strane“, od njemačkih Zelenih koji su relevantni činioci vlade Olafa Šolca, ali i od Evropske partije Zelenih koji su vam, kako se saznaje, postavili uslov formiranja političke partije, da biste mogli postati njihova članica. Sem tog članstva, šta će vam donijeti nova organizacija dosadašnje koalicije sastavljene od građanskih udruženja?

ĐORĐEVIĆ: Evropska partija Zelenih nije nama postаvila uslov da formiramo jednu političku partiju, već je njihovo pravilo da članice EGP moraju biti partije. Istovremeno, praksa EGP je da mogu imati i više članica iz iste zemlje. S tim u vezi bih da objasnim da se trenutno ne stvara politička organizacija koalicije Moramo već da dolazi do okupljanja oko stranke Zajedno za Srbiju, u kojem učestvuju Ekološki ustanak i deo organizacija iz platforme Akcija, ali ne i Ne davimo Beograd koji ima svoj proces evaluacije i planiranog restrukturiranja političke organizacije u novim okolnostima – o kojima ćemo raspravljati na Skupštini pokreta. Koalicija Moramo svakako nastavlja da postoji a njene konstitutivne organizacije se spremaju za naredne korake.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR I ANALITIČAR MEDIJA: Svjedočimo samo vrhu brijega

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast, koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora, blokirala evropski put

 

 

MONITOR: Mediji su zaslužni sto su otvoreni i procesuirani slučajevi zloupotreba bivše predsjednice Vrhovnog suda i policajaca povezanih sa organizovanim kriminalom. Šta vam to govori?

VUKOVIĆ: Polakote, što bi rekao bivši glavni specijalni tužilac Katnić. Prvo moramo odati zahvalnost Europolu, koji je prikupio informacije i proslijedio ih na adrese naših nadležnih. Odatle možemo govoriti o zasluzi medija, jer su obnarodovali kompromitujuće informacije i tako, pretpostavljam, ubrzali procesuiranje. Mi sada ne znamo šta bi se desilo da kompromitujući transkripti telefonskih razgovora nijesu došli do medija, ali je jasno da je njihovo objavljivanje ubrzalo policijsko-tužilačke akcije.

Jedna od funkcija medija je da kontrolišu one koji imaju formalnu i neformalnu moć, jer je istorijsko iskustvo pokazalo da su i najnezavisnije institucije i najpošteniji ljudi skloni zloupotrebama moći u određenim situacijama. Zato ih neko stalno mora držati na oku. No, dešavalo se i ranije da mediji u Crnoj Gori odigraju dobro ulogu kontrolora i galame dovoljno glasno, ali je bilo uzalud jer je konfiguracija moći u društvu bila takva da se ta galama zabadala u debelo uho nezainteresovanih. Sada imamo nešto drugačiju konfiguraciju moći i uši nekih institucija su se počele tanjiti.

MONITOR: Šta govori činjenica da su policajci, te čelni ljudi pravosuđa članovi organizovanih kriminalnih grupa?

VUKOVIĆ: Neke mlađe ljude sam nedavno edukovao o tome kako je aktuelni predsjednik države tokom svoga prvoga premijerskog mandata govorio opoziciji u parlamentu da neće nikada saznati istinu o sivom državnom novcu koji se nalazio na posebnim računima koji su otvarani na imena režimskih ljudi. Bilo je to u vrijeme međunarodnih sankcija kojima su kažnjavane Srbija i Crna Gora zbog uloge u krvavom raspadu Jugoslavije. Od toga vremena datiraju razne vrste nekažnjivih zloupotreba moći i njegovanje raznih vrsta simbioza kriminala i institucija koje su dužne da služe javnom interesu. Ta simbioza je trebala ljude posebnog kova, stvarala ih i uzgajala, a odricala ih se samo u trenucima kada su postojali remetilački faktori ili su bili podesni za žrtvovanje na oltar euroatlantskih integracija. Najilustrativniji primjer je bivši dugogodišnji broj 2 vladajuće partije i režima – Svetozar Marović.

Ovo čemu trenutno svjedočimo je samo vrh brijega i možemo samo slutiti šta će nam pući pred očima ako budemo u prilici da vidimo makar veći dio toga brijega.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu bivšeg specijalnog tužioca da se „svoji agenti ne hapse”?

VUKOVIĆ: Milivoje Katnić je ovom izjavom upravo otkrio simbiozu policije i kriminalnih grupa, jer je jasno da policajci nijesu bili infiltrirani u kriminalni klan kako bi dolazili do važnih informacija. Transkripti pokazuju da su kriminalci znali s kim imaju posla i jedni se prema drugima odnose s drugarskom pažnjom i razumijevanjem. Možda je ova saradnja polučivala i nešto što je bilo od koristi za opšte dobro i to može biti olakšavajuća okolnost akterima kada dođe do poštenog suđenja. Bojim se, ipak, imajući u vidu prirodu režima i duh vremena, da ta korist nije bila velika, ako je uopše bilo. Ko je izvlačio veću koriste iz te simbioze, takođe bi trebalo da pokaže neko pošteno suđenje.

MONITOR: Vjerujete li da će novo tužilaštvo, uz nove vlasti, moći do kraja da rasvjetli sistem u kom je to bilo moguće?

VUKOVIĆ: Nemam osnova da vjerujem, imam pravo da se nadam. Kad kažem da nemam osnova da vjerujem, imam na umu to da tek treba izgraditi institucionalnu moć sposobnu da razgradi nakaradni sistem i da učvrsti novi koji je sušta suprotnost nakaradnom. Bez hrabrih pojedinaca i herojskog podvižništva tako nešto neće biti moguće, ali politička moć mora za to podvižništvo obezbijediti dobar kontekst i dati mu smisao. Nadam se da aktuelna politička paktiranja imaju i neku skrivenu agendu koja usmjerava procese u poželjnom pravcu.

MONITOR: Kako vidite novu vladu i njen sastav?

VUKOVIĆ: U jednom ranijem razgovoru za Monitor sam iznio negativno mišljenje o ideji tzv. manjinske vlade. U međuvremenu je takva vlada postala politička činjenica, a ja mišljenje nijesam promijenio. Ovakva kakva je opravdaće svoje postojanje jedino ako njen mandat bude iskorišćen za početak razgradnje nakaradnog sistema. Uskoro ćemo vidjeti da li je u ovu kontroverznu tvorevinu ugrađen neki lukavi politički um koji će nam se otkriti na kraju bajke i izmamiti usklik odobravanja.

MONITOR: A izbor novog šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost?

VUKOVIĆ: Krajnje mi je neuvjerljivo obrazloženje premijera Abazovića da je izbor pao na Kenteru zato što je riječ o čovjeku koji formalno nije bio član nijedne partije. Formalno nečlanstvo u partiji ne znači i da je neko nezavisan u svome djelovanju i, pogotovo, da je nečije prethodno djelovanje bilo u službi javnog interesa. Ako želite da javnost povjeruje u vašu političku agendu, onda biste morali voditi računa o tome da važne poslove u realizaciji te agende ne povjeravate ljudima koje prate kontroverze.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da parlamentarna podrška DPS-a znači i kontrolu vlade, i povratak te partije na vlast?

VUKOVIĆ: Apsurdno je tvrditi za političku partiju koja tvori parlamentarnu većinu od koje zavisi izvršna vlast da je opozicija. Naravno da se DPS vratio na vlast, s tim da to nije u punom kapacitetu. Ostaje otvoreno pitanje hoće li on taj kapacitet koristiti za emancipaciju od vlastite prošlosti ili za njenu obnovu. Sada nijesu vidljivi ni nagovještaji za ovo prvo. Možda ih razvoj događaja natjera na to, ali želju im ne vidim.

MONITOR: Hoće li ovakva vlada moći da ispuni obećanja među kojima su oslobađanje institucija, vladavina prava, odblokiranje evropskog puta i ekonomski razvoj?

VUKOVIĆ: Sada kada se skida veo sa kriminalnih radnji kojima se baca sumnja na istaknute ljude režima, bude smiješno govoriti kako je kratkotrajuća koaliciona vlast koja je bila prvi rezultat posljednjih parlamentarnih izbora blokirala evropski put. Ja bih radije govorio o tome da je porazom DPS-a i njegovih političkih klijenata razobličena šaren-laža njihovog evropejstva i odškrinuta vrata za neko utemeljenije i iskrenije putovanje u Evropu. Bojim se da ova i ovakva vlada nema kapaciteta ta vrata širom otvori. Biće dobro ako ih uspije održati i ovako odškrinuta.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo