Povežite se sa nama

INTERVJU

SVETLANA BROZ, DIREKTORICA  NVO GARIWO IZ SARAJEVA: Vraćanje spomenika Titu služi vlastodršcima

Objavljeno prije

na

Na vlasti u Crnoj Gori su ljudi koji su bili na vlasti i davne godine u kojoj su ukinuli ime glavnog grada Crne Gore Titograd i sklonili svaku uspomenu na Tita. Mislim da  spomenik Titu služi u dnevno-političke svrhe vlastodršcima za obračune s neistomišljenicima. Pitam se da li oni koji su srušili Titovo političko nasljeđe imaju moralno pravo da se služe Titovim imenom na bilo koji način

 

MONITOR: Dok odbrojavamo posljednje dane ove godine  svi, pa i vlast, svodi račune  i po pravilu  se hvali ovogodišnjim uspjesima. Kakav je, po Vašem mišljenju, ovogodišnji  saldo BiH?
Broz: U toku čitave godine nije zabeleženo ništa značajno što bi bilo pozitivno, a pri kraju smo imali skandalozne izbore sa pola miliona nevažećih glasova, po Centralnoj izbornoj komisiji, koja je to proglasila normalnim izborima, a birači, koji su napravljeni maloumnicima, ćute!? Ovogodišnji saldo je zato ispod nule.

MONITOR: Ministarstvo spoljnih poslova Kanade je prije nekoliko dana okarakterisalo BiH kao opasnu i nesigurnu zemlju. Je li BiH zaista takva zemlja?
Broz: Sve što su naveli tačno je, izuzev upozorenja na „česte proteste koji se mogu pretvoriti u nasilne“. U BiH su protesti sporadični i uvek izazvani emotivnom reakcijom (na smrt bebe zbog neizdavanja matičnog broja na vreme da bi se mogla lečiti u inostranstvu, na ubistva mladića u Sarajevu i u Banja Luci u kojima vlasti ne dozvoljavanju iznošenje istine…). Retke su i neposećene demonstracije poput prošlogodišnjih u Mostaru, koje su u osnovi imale nezadovoljstvo politikom vlasti. Dakle, netačno je da su demonstracije česte, a još netačnije da se mogu pretvoriti u nasilne, jer takve ne ugoržavaju vlast, pa neće na njih poslati provokatore koji će širiti nasilje, kao što se to dogodilo u Sarajevu u februaru 2014. Generalno, BiH jeste zemlja kriminala, ali naročito organizovanog (!) i korupcije od vrha vlasti do dna društva.

MONITOR: Uoči oktobarskih izbora za člana Predsjedništva BiH  javno ste  objavili da ćete glasati za Denisa Bećirovića i detaljno objasnili zašto. On, ipak, nije izabran. Šta BiH može očekivati od  Predsjedništva u sadašnjem sastavu?
Broz: BiH je propustila šansu i ne može očekivati ništa pozitivno. Na preko sto hiljada nevažećih listića bilo je i ime Denisa Bećirevića, mog favorita, koji bi sa tim glasovima bio član Predsjedništva BiH. Verujem da bi taj mladi, sposobni, nekorumpirani i iskreni borac za BiH mogao uticati na pozitivne promene u BiH. A sada samo jedan član (Željko Komšić) nije nacionalista, i ne može sam ni o čemu odlučivati. Dodik odavno radi, a sada samo nastavlja na novoj funkciji na disoluciji BiH, a Džaferović nastavlja politiku SDA za koju vidimo dokle je dovela Federaciju BiH.

MONITOR: Zašto je Predsjedništvo BiH smijenilo sve ambasadore koji pripadaju Republici Srpskoj, ali i one hrvatske nacionalnosti?
Broz: Odabir ambasadora je u nadležnosti članova Predsjedništva BiH, pa je Dodik smenio sve dosadašnje ambasadore koje je postavio njegov prethodnik Mladen Ivanić iz druge partije, a Komšić je smenio sve ambasadore koje je postavio njegov prethodnik Dragan Čović, takođe iz druge partije. Džaferović nije nikoga smenio jer su bili postavljeni od strane Bakira Izetbegovića, iz njegove partije. Iz toga se jasno iščitava da se ambasadori retko šalju da bi predstavljali državu BiH, oni najčešće predstavljaju svoje partijske interese koji su neretko u koliziji sa interesima same države. I, to, naravno, ne vodi nikuda.

MONITOR: Hrvatski sabor  usvojio  je Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH, kojom su zatražene ustavne reforme u BiH. O Deklaraciji se ovih dana dosta polemiše, a mnogi  u Sarajevu tvrde da je skandalozna  i da je Zagreb njom pokazao „paternalistički i hegemonistički odnos prema BiH”. Vaš komentar?
Broz: Ako bilo koja susedna država na najvišem nivou raspravlja i usvaja deklaraciju o položaju jedne etničke grupe (ma koje) u drugoj državi, ona se jasno meša u unutrašnja pitanja te zemlje, što bi svako normalan osudio. Hrvatskom saboru bi pametnije i moralnije bilo da donosi zakone kojima će sprečiti delovanje i uticaj fašističke i ustaške ideologije kroz institucije, grupe i pojedince, jer se Hrvatska bruka čak i pred veoma desnom Evropom.

MONITOR:  Kako komentarišete to što je Džon Salivan, zamjenik američkog državnog sekretara, nakon susreta s članovima državnog Predsjedništva, kategorično poručio da nema ni secesije, ni trećeg entiteta i da će SAD snažno podržavati integraciju BiH u NATO i Evropsku uniju?
Broz: SAD od 1995. godine, kada je zaustavila agresiju na BiH, bez obzira na to da li njom vladaju republikanci ili demokrate, verbalno uvek zagovara da neće dozvoliti disoluciju BiH, odnosno realizaciju Velike Srbije i Velike Hrvatske na račun ove napaćene zemlje, ni političkim putem, kao što nije dozvolila ni na kraju rata. Žao mi je samo što ta ista SAD, koja ima sve argumente i dokaze u rukama, nikada nije ni pokušala da ih upotrebi da bi ratne i posleratne zločince i profitere na vrhovima vlasti u BiH privela pravdi, tj. primorala korumpirane tužioce da počnu procesuirati (ali ne tako da im „operu“ biografije nedostatkom dokaza, kao što su do sada činili) odgovorne i za političku i za ekonomsku katastrofu u BiH. U tom slučaju oni ne bi mogli ni konkurisati za najviše funkcije u zemlji, niti obnašati ih kao što to i danas neretko čine. Dakle, bilo bi najbolje da pređu sa reči na delo, i na taj način potvrde svoje prijateljstvo prema BiH.

MONITOR: Nedavno ste rekli da se lideri velikih država u svijetu četo ponašaju kao poluidioti, donoseći odluke koje svijet vrlo lako mogu sunovratiti u ponor trećeg svjetskog rata. Na koga ste mislili?
Broz: Mislila sam na sve one koji poseduju nuklearno oružje kojim mogu izazvati treći svetski rat ozbiljnih razmera i posledica, iako se on po meni vodi od 2003, samo je za sada niskog intenziteta. To usitnjene zemljice jugoistočne Evrope ipak ne mogu, što me raduje.

MONTOR: Vi ste direktorica NVO Gariwo iz Sarajeva, čiji je glavni cilj edukacija mladih ljudi na Balkanu o građanskoj hrabrosti. Čemu  su  trenutno posvećene vaše aktivnosti?
Broz: Posle dvadeset pet godina intenzivnih aktivnosti na edukaciji o građanskoj hrabrosti mladih na Balkanu i šire, s pravom čekamo rezultate. Ustanovila sam program edukacije o građanskoj hrabrosti i lično radila sa preko sto hiljada mladih ljudi. Svako od njih dobio je jednu od četrdeset prevedenih i objavljenih knjiga o toj temi. Broj onih koji su direktno upoznati sa temom predstavlja deset posto od miliona, što je po meni više nego dovoljna kritična masa da napravi promene koje želi u nepravednim, kriminalizovanim i korumpiranim društvima u kojima žive.

MONITOR: Zašto je, ne samo BiH, nego u manje-više u cijelom našem regionu sve manje je građanske hrabrosti?
Broz: Zato što režimi zastrašuju one koji bi im se suprotstavili, „zabranjuju“ im aktivnosti bez dekreta, pomažu im da odu iz zemlje. Istovremeno, oni koji su iskazali građansku hrabrost u ratu nekada i po cenu života, ne postaju modeli ponašanja nego „izdajnici“ sopstvenih grupa, odnosno ogledala u kojima većina ne želi da gleda svoje nakazno lice, pa bi ih najradije razbili. Kada će čestitima ispoljavanje građanske hrabrosti ipak doći na red, niko ne zna. Strpljen – spašen, govorila je moja majka. Ja čekam.

MONITOR:  U regionu  jačaju  ustaštvo, četništvo, desnica, nacionalisti svih boja, svjedoci smo retorike kao u ratnim  devedesetim … Postoji li zbog toga opasnost od novih sukoba?
Broz: Na našim prostorima takva opasnost uvek postoji. Ono što svima nedostaje u ovim vremenima su mudri političari s vizijom, umesto kojih gledamo u celoj regiji politikante koji ne znaju šta im je sutra činiti (osim ako nije njihov lični, kriminalni interes u pitanju). A takvim barabama ne treba mnogo da svakako već decenijama pomoću medija ispiraju mozak „svojima“ kako su im „drugi“ neprijatelji, pa im ne bi bilo teško zapaliti fitilje novih sukoba, samo kada bi dobili zeleno svetlo od svojih „zaštitnika“. Kada bi se stanovnici mogli nekako dozvati sebi i shvatiti da su ih i u dosadanjim ratovima zloupotrebljavali, pa će i u budućim, možda bi se sukobi mogli sprečiti.

MONITOR: Ovog mjeseca u Podgorici je  otkriven  spomenik  Josipu Brozu Titu. Kako ste Vi, kao njegova unuka, to doživjeli?
Broz: Jasno je da su danas na vlasti u Crnoj Gori isti ljudi koji su bili na vlasti i davne godine u kojoj su ukinuli ime glavnog grada Crne Gore Titograd i sklonili svaku uspomenu na Tita. Danas kada ti isti ljudi postavljaju Titov spomenik moram se pitati zašto to čine. Sigurno ne zato što su posle više od dvadeset pet godina nešto novo shvatili, pa čak ni to koliko je Tito gotovo četrdeset godina nakon smrti cenjen u svetu. Mislim da vraćanje spomenika Titu služi u dnevno-političke svrhe vlastodršcima za obračune s nekim neistomišljenicima, a to nije nešto što me može istinski radovati. Pitam se da li oni koji su srušili i Titovo ime i njegovo političko nasleđe u svojoj zemlji imaju moralno pravo da se danas služe Titovim imenom na bilo koji način?


Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo