INTERVJU
MILORAD MITROVIĆ, NVO BREZNICA: Nemamo rezervna pluća
Niko u Crnoj Gori nije zaštićen od zagađenja u Pljevljima
MONITOR: Crna Gora je konačno otvorila poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promjene. Koji će biti najveći izazovi?
MITROVIĆ: Bojim se da su i građani, a i oni koji su u vlasti pogrešno to shvatili. Većina ne shvata da Crnu Goru tek sad čeka ogrioman posao, koji je zahtijevan i skup.
Koliko su ljudi neupućeni govori i podatak da je tokom ove godine 120 nevladinih organizacija podnijelo zahtjev za izmjenu statuta u kome je stavilo stavku – ekologija i zaštita životne sredine. Ministri i donosioci odluka u Vladi stalno pričaju o toj milijardi i po eura koja će biti opredijeljena za zatvaranje tog poglavlja, pa su ljudi iz nevladinog sektora to shvatili kao mogućnost da uzmu dio tog kolača. Siguran sam da to neće ići tako.
Mnoge stvari i navike moraju da se promijene da bi se zatvorilo to poglavlje. Pogledajte samo kako stoje stvari u Pljevljima. Zagađenje vazduha, zemljišta, voda, zdravlja stanovništva… sve to spada u poglavlje 27.
Siguran sam da sve to neće ići ni brzo ni lako, ako nam nije namjera da ga pretrčimo i zatvorimo političkim dogovorom, kao što je to urađeno sa Rumunijom i Bugarskom. Mnogo je važnije da postignemo nešto i riješimo brojne ekološke probleme. Nadam se da ni EU i EK ne mogu ostati nijemi posmatrači, kao što su sada.
MONITOR: Godinama upozoravate na porast bolesti u Pljevljima.
MITROVIĆ: Zna se da je 11 članova jedne porodice, za dvije godine, umrlo u selu koje se nalazi pored deponije Maljevac. Uglavnom od tumora pluća. Moja izjava da je 35 žena od početka godine operisalo tumor dojke, potkrijepljena je zvaničnim podacima koje je lako provjeriti. Upozoravamo na te činjenice i pokušavamo da kažemo da se nešto treba raditi da se to promijeni.
Evidentno je da je zdravlje stanovništva veoma ugroženo i da je problem eskalirao posljednjih godina. Svjetska alijansa za zdravlje i životnu sredinu je 2016. godine Pljevlja proglasila najzagađenijim gradom te godine u Evropi i područjem opasnim za život ljudi.
MONITOR: Vidite li neko rješenje?
MITROVIĆ: Rješenje uvijek postoji, ali nema plana. Tvrdim da ni Vlada ni resorno ministarstvo, ni sve vlasti do sada nisu ni pokušali da riješe ovaj problem. To je samo demagoška priča, pred izbore.
Mi imamo usvojeno evropsko zakonodavstvo, imamo dobre zakone o kvalitetu vazduha, voda i svega ostalog. Problem je što se oni ne sprovode. Ni ove godine nemamo eko fond, nije formiran. Imamo zakon o ekološkoj naknadi: zagađivač plaća. Ni toga nema. Uz sve to premijer Marković kaže da ne možemo dovesti u pitanje poslovanje Rudnika uglja i Termoelektrane tako što bi od njih naplaćivali propisanu naknadu. I još dodaje kako mi ne želimo da Pljevlja zavise od ekološke naknade…
Potpuno neplanski, 70 godina se vrši stihijsko, haotično raubovanje prirodnih resursa – drveta, olovo-cinkane rude, uglja, struje… Decenijama se to uzima, razvijaju se drugi gradovi i druge sredine u Crnoj Gori, a Pljevlja se truju i stagniraju. Mi smo u regionu grad koji ima najveći broj suicida, jedne godine smo bili prvi na Balkanu. To su sve morbidne i žalosne slike Pljevalja.
Ako su Pljevljaci dobri nijesu budale, da bi neko ostao da živi u jednoj sredini mora da ima osnovne uslove. Niko nema rezervna pluća, tako da niko u Crnoj Gori nije zaštićen od zagađenja u Pljevljima. Ovdje u Podgorici obožavaju pljevaljski sir, a on se nažalost pravi na takvom zagađenom mjestu i od takve hrane.
MONITOR: Vjerujete li u obećanje iz Vlade da će sve riješiti drugi blok TE u Pljevljima?
MITROVIĆ: Nakon stečaja u KAP-u mi imamo višak električne energije koju izvozimo. Nemamo, znači, potrebe za novim izvorima jer imamo suficit električne energije.
Ali ako već hoćemo da izvadimo taj ugalj, spalimo ga i pretvorimo u električnu energiju, zašto smo onda odustali od toga da Škoda Praha radi tu elektranu? Bili smo u posjeti Škodi u Tušimicama, i vidjeli smo jedan taj blok koji je radio sa 250 MW, imaju četiri bloka od po 250MW, a ta TE nema dimnjaka. Isti sistem može da se primijeni i u Pljevljima. Ne moramo mi izmišljati toplu vodu. Dovoljno je vidjeti kako to rade u zemljama EU. Obišao sam preko 50 TE i vidio sam kako to funkcioniše.
Ova TE u Pljevljima je ruska tehnologija koja je prisutna u Rumuniji, Bugarskoj i ostalim zemljama nekadašnjeg istočnog bloka. Ta tehnologija je prevaziđena. Sada namjeravamo da je nadogradimo prljavom tehnologijom iz Kine. Očigledno neko iz vlasti ima benefite od toga što poslove dobijaju Kinezi.
MONITOR: Ljudi ustaju u odbranu lokalnih rijeka. Da li tu vidite neku promjenu u ponašanju onih na čijem pragu uništavaju prirodu?
MITROVIĆ: Naš najveći uspjeh je to što građanima počinje da smeta to što ih zagađivači truju. Počeli su da pričaju o tome, da se bune, da protestuju protiv izgradnje malih HE.
Skoro sam bio na rijeci Lještanici koja je skriveni dragulj, koja ima jedan od najljepših slapova u Crnoj Gori. Tamo kao da se investitori utrkuju da unište i ono što se može i sačuvati. Vidio sam taj slap, vodopad koji se zove Skakalo. Takvo nešto u Crnoj Gori nisam vidio, fascinirao me taj vodopad. Investitor je planirao da iznad vodopada uzima vodu, kao da mu znači nešto tih 200 metara. I ljudi tamo kažu – mi ne branimo, nek’ uzme vodu ispod vodopada, ali, ljudi, ostavite nam ovu ljepotu. E u tome je stvar. Onda se oni ljute kada im kažemo da su tajkuni.
Ovdje je jasna stvar, ljudi na vlasti uništili su sve čega su se dohvatili. I sada žele da pokradu jedino što je preostalo – prirodu, rijeke, vazduh. I to hoće da nam uzmu. Taj prvi talas izgradnje malih HE i otimanja rijeka je prošao. Ljudi su na tim primjerima shvatili da ne dobijaju ništa, samo štetu – da im otimaju rijeke, puteve, uzimaju šumu… Sada se stvara kritična masa da se zaustavi dalja gradnja.
To mora da stane i to ne samo ovdje nego i u regionu, gdje je slična situacija. Ne moramo sve da posječemo, sve da zapalimo, ne moramo sve da pretvorimo u hidroelektrane, mora nešto i da ostane.
MONITOR: Da li je to svima jasno?
MITROVIĆ: Smeta mi što mi stalno moramo da budemo ti koji ćemo podsjećati vlast na neke stvari koje ne rade dobro. Na TE, na Rudnik uglja, moramo ih podsjećati da ne treba da pregradimo Taru, da treba da saniraju Beran Selo i tamošnje deponije…
MONITOR: Kolika je cijena te tvrdoglavosti?
MITROVIĆ: Mogao bih ući u Ginisovu knjigu rekorda po broju postupaka koji su vođeni protiv mene. Za 11 godina sam imao 109 sudskih postupaka. U dva slučaja sam osuđen zatvorskim kaznama, a sve ostale su izgubili na sudu. Zbog HE Brodarevo 1 i 2, meni i mojim saradnicima sudilo se punih pet godina, bilo mi je zaprijećeno kaznom zatvora od 10 godina. Izloženi smo bili maltretiranju od strane Državnog tužilaštva Srbije, u Užicu. A samo smo se borili da spriječimo gradnju HE koja bi potopila dio teritorije Bijelog Polja. Tražili smo da država Srbija obavijesti Crnu Goru o namjeri da gradi HE i da sve bude zakonski, što nije bilo. Na kraju su pale sve te odluke, rješenja, sve je poništeno i vraćeno na ponovni postupak.
MONITOR: Da li ćemo, jednog dana, kada zatvorimo poglavlje 27, biti bliži snu o ekološkoj državi?
MITROVIĆ: Svi znamo koliko smo mi ekološka država. Taj prefiks služi strancima da pričaju viceve o Crnoj Gori.
Moramo da promijenimo mnoge stvari, a prije svega svijest i odnos prema prirodi. Bojim se da će nam trebati puno vremena da promijenimo svoje navike. Da više sami sebe ne trujemo. Ne mogu da objasnim ljudima da ne treba da pale livade, da ne treba da podmeću požare, da ne bacaju smeće u rijeke jer nam se sve to vraća.
Evo da završimo sa jednim pozitivnim primjerom, da ne bude sve crno. Skoro sam vidio da jedan Ulcinjanin, koji voli svoj grad, sa jednom alatkom koju je sam napravio čisti žvake sa mermera na ulcinjskom šetalištu. Svi možemo da se tako odgovorno ponašamo – ako ne da čistimo, a onda barem da ne bacamo smeće svuda.
Strah
MONITOR: Početkom godine pozvali ste građane da tuže EPCG i državu zbog zagađenja vazduha. Je li bilo odziva?
MITROVIĆ: Ne. Prvi ću izgleda biti ja. Bojim se da u konstalaciji ovakvih prilika u Crnoj Gori ne budem taj koji će izgubiti spor i platiti kaznu.
MONITOR: Pominjali ste iskustvo Italije i tamošnje tužbe.
MITROVIĆ:Termoelektrana u italijanskom gradu Savoni našla se na sudu. Izgubili su spor, platili građanima i na kraju zatvorili termoelektranu. Neki dan sam čuo da Crna Gora puštanjem ovog podvodnog kabla dobija stabilan energetski sistem. Živo me interesuje da mi neko objasni koji su to benefiti, šta smo to dobili tim kablom osim dalekovoda od Žabljaka do Primorja koji prolaze i kroz zaštićena područja, kroz dva nacionalna parka.
Prevara
MONITOR: Šta očekujete od započetog istraživanja nafte na primorju?
MITROVIĆ: Mislite – prevare oko istraživanja nafte. Misle li oni da niko ne zna da je u Vladanosu i na Primorju nađena nafta još ‘80. ih godina. Lično sam razgovarao sa čovjekom koji je bio rukovodilac tamo. Kaže da su bušotinu u Valdanosu nakon izbijanja, pronalaska nafte, dva mjeseca betonirali da bi je zatvorili. Nafte znači ima. E sada što je nekome u interesu da dovede neke nove ,,investiture”, to je drugo pitanje.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit
Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti
Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.
ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.
MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?
ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.
Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.
I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.
MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?
ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.
Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.
Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs
Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost
MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?
BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.
Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.
MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?
BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.
Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.
Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.
MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?
BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.
U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.
U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.
Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!
Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija
Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru
Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.
MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?
JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.
Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.
MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?
JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.
A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.
MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?
JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.
Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
PROPAST VEKTRE MONTENEGRO: DRŽAVI RADNICIMA I OPŠTINAMA OSTAVILA MILIONSKE DUGOVE
VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit
BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji
-
INTERVJU4 sedmiceDŽEMAL PEROVIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Mi smo žrtve dogovorene tranzicije
-
INTERVJU3 sedmiceBRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Bojim se mladih, lijepih i pametnih
-
INTERVJU3 sedmiceVUK IKOVIĆ, BIOLOG, ORGANIZACIJA KOD: Bušenje jedne rupe da bi se druga zakrpila, odsustvo je vizije
-
Izdvojeno4 sedmicePOSLIJE NIKŠIĆA: Ko je gubitnik među pobjednicima
-
DRUŠTVO3 sedmiceMORSKO DOBRO PREISPITUJE UGOVORE SA POMORSKIM SAOBRAĆAJEM I LUKOM BUDVA: Monopoli pod znakom pitanja
-
DRUŠTVO3 sedmiceNAPAD NA SEADA SADIKOVIĆA: Od žrtve opet prave nasilnika
-
FOKUS4 sedmiceVLADINIH STO DANA: Prvih ili posljednjih
-
Izdvojeno3 sedmiceKAKO SU OBJELODANJENA IMENA TAJNIH AGENATA I OPERACIJA: Ko je zatajio – ANB ili poslanici?