Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD MITROVIĆ, NVO BREZNICA: Nemamo rezervna pluća

Objavljeno prije

na

Niko u Crnoj Gori nije zaštićen od zagađenja u Pljevljima

 

MONITOR: Crna Gora je konačno otvorila poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promjene. Koji će biti najveći izazovi?

MITROVIĆ: Bojim se da su i građani, a i oni koji su u vlasti pogrešno to shvatili. Većina ne shvata da Crnu Goru tek sad čeka ogrioman posao, koji  je zahtijevan i skup.

Koliko su ljudi neupućeni govori i podatak da je tokom ove godine 120 nevladinih organizacija podnijelo zahtjev za izmjenu statuta u kome je stavilo stavku – ekologija i zaštita životne sredine. Ministri i donosioci odluka u Vladi stalno pričaju o toj milijardi i po eura koja će biti opredijeljena za zatvaranje tog poglavlja, pa su ljudi iz nevladinog sektora to shvatili kao mogućnost da uzmu dio tog kolača. Siguran sam da to neće ići tako.

Mnoge stvari i navike moraju da se promijene da bi se zatvorilo to poglavlje. Pogledajte samo kako stoje stvari u Pljevljima. Zagađenje vazduha, zemljišta, voda, zdravlja stanovništva… sve to spada u poglavlje 27.

Siguran sam da sve to neće ići ni brzo ni lako, ako nam nije namjera da ga pretrčimo i zatvorimo političkim dogovorom, kao što je to urađeno sa Rumunijom i Bugarskom. Mnogo je važnije da postignemo nešto i riješimo brojne ekološke probleme. Nadam se da ni EU i EK ne mogu ostati nijemi posmatrači, kao što su sada.

MONITOR: Godinama upozoravate na porast bolesti u Pljevljima.
MITROVIĆ: Zna se da je 11 članova jedne porodice, za dvije godine,  umrlo u selu koje se nalazi pored deponije Maljevac. Uglavnom od tumora pluća. Moja izjava da je 35 žena od početka godine operisalo tumor dojke, potkrijepljena je zvaničnim podacima koje je lako provjeriti. Upozoravamo na te činjenice i pokušavamo da kažemo da se nešto treba raditi da se to promijeni.

Evidentno je da je zdravlje stanovništva veoma ugroženo i da je problem eskalirao posljednjih godina. Svjetska alijansa za zdravlje i životnu sredinu je 2016. godine Pljevlja proglasila najzagađenijim gradom te godine u Evropi i područjem opasnim za život ljudi.

MONITOR: Vidite li neko rješenje?
MITROVIĆ: Rješenje uvijek postoji, ali nema plana. Tvrdim da ni Vlada ni resorno ministarstvo, ni sve vlasti do sada nisu ni pokušali da riješe ovaj problem. To je samo demagoška priča, pred izbore.

Mi imamo usvojeno evropsko zakonodavstvo, imamo dobre zakone o kvalitetu vazduha, voda i svega ostalog. Problem je što se oni ne sprovode. Ni ove godine nemamo eko fond, nije formiran. Imamo zakon o ekološkoj naknadi: zagađivač plaća. Ni toga nema. Uz sve to premijer Marković kaže da ne možemo dovesti u pitanje poslovanje Rudnika uglja i Termoelektrane tako što bi od njih naplaćivali propisanu naknadu. I još dodaje kako  mi ne želimo da Pljevlja zavise od ekološke naknade…

Potpuno neplanski, 70 godina se vrši stihijsko, haotično raubovanje prirodnih resursa – drveta, olovo-cinkane rude, uglja, struje… Decenijama se to uzima, razvijaju se drugi gradovi  i druge sredine u Crnoj Gori, a Pljevlja se truju i stagniraju. Mi smo u regionu grad koji ima najveći broj suicida, jedne godine smo bili prvi na Balkanu. To su sve morbidne i žalosne slike Pljevalja.

Ako su Pljevljaci dobri nijesu budale, da bi neko ostao da živi u jednoj sredini mora da ima osnovne uslove. Niko nema rezervna pluća, tako da niko u Crnoj Gori nije zaštićen od zagađenja u Pljevljima. Ovdje u Podgorici obožavaju pljevaljski sir, a on se nažalost pravi na takvom zagađenom mjestu i od takve hrane.

MONITOR: Vjerujete li u obećanje iz Vlade da će sve riješiti drugi blok TE u  Pljevljima?
MITROVIĆ: Nakon stečaja u KAP-u mi imamo višak električne energije koju izvozimo. Nemamo, znači, potrebe za novim izvorima jer imamo suficit električne energije.

Ali ako već hoćemo da izvadimo taj ugalj, spalimo ga i pretvorimo u električnu energiju, zašto smo onda odustali od toga da Škoda Praha radi tu elektranu? Bili smo u posjeti Škodi u Tušimicama, i vidjeli smo jedan taj blok koji je radio sa 250 MW, imaju četiri bloka od po 250MW, a ta TE nema dimnjaka. Isti sistem može da se primijeni i u Pljevljima. Ne moramo mi izmišljati toplu vodu. Dovoljno je vidjeti kako to rade u zemljama EU. Obišao sam preko 50 TE i vidio sam kako to funkcioniše.

Ova TE u Pljevljima je ruska tehnologija koja je prisutna u Rumuniji, Bugarskoj i ostalim zemljama nekadašnjeg istočnog bloka. Ta tehnologija je prevaziđena. Sada namjeravamo da je nadogradimo prljavom  tehnologijom iz Kine.  Očigledno neko iz vlasti ima benefite od toga što poslove dobijaju Kinezi.

MONITOR: Ljudi ustaju u odbranu lokalnih rijeka. Da li tu vidite neku promjenu u ponašanju onih na čijem pragu uništavaju prirodu?
MITROVIĆ: Naš najveći uspjeh je to što građanima počinje da smeta to što ih zagađivači truju. Počeli su da pričaju  o tome, da se bune, da protestuju protiv izgradnje malih HE.

Skoro sam bio na rijeci Lještanici koja je skriveni dragulj, koja ima jedan od najljepših slapova u Crnoj Gori. Tamo kao da se investitori utrkuju da unište i ono što se može i sačuvati. Vidio sam taj slap, vodopad koji se zove Skakalo. Takvo nešto u Crnoj Gori nisam vidio, fascinirao me taj vodopad. Investitor je planirao da iznad vodopada uzima vodu, kao da mu znači nešto tih 200 metara. I ljudi tamo kažu – mi ne branimo, nek’ uzme vodu ispod vodopada, ali, ljudi, ostavite nam ovu ljepotu. E u tome je stvar. Onda se oni ljute kada im kažemo da su tajkuni.

Ovdje je jasna stvar, ljudi na vlasti uništili su sve čega su se dohvatili. I sada žele da pokradu jedino što je preostalo – prirodu, rijeke, vazduh. I to hoće da nam uzmu. Taj prvi talas izgradnje malih HE i otimanja rijeka je prošao. Ljudi su na tim primjerima shvatili da ne dobijaju ništa, samo štetu – da im otimaju rijeke, puteve, uzimaju šumu… Sada se stvara kritična masa da se zaustavi dalja gradnja.

To mora da stane i to ne samo ovdje nego i u regionu, gdje je slična situacija. Ne moramo sve da posječemo, sve da zapalimo, ne moramo sve da pretvorimo u hidroelektrane, mora nešto i da ostane.

MONITOR: Da li je to svima jasno?
MITROVIĆ:
Smeta mi što mi stalno moramo da budemo ti koji ćemo podsjećati vlast na neke stvari koje ne rade dobro. Na TE, na Rudnik uglja, moramo ih podsjećati da ne treba da pregradimo Taru, da treba da saniraju Beran Selo i tamošnje deponije…

MONITOR: Kolika je cijena te tvrdoglavosti?
MITROVIĆ: Mogao bih ući u Ginisovu knjigu rekorda po broju postupaka koji su vođeni protiv mene. Za 11 godina sam imao 109 sudskih postupaka. U dva slučaja sam osuđen zatvorskim kaznama, a sve ostale su izgubili na sudu. Zbog HE Brodarevo 1 i 2, meni i mojim saradnicima sudilo se punih pet godina, bilo mi je zaprijećeno kaznom zatvora od 10 godina. Izloženi smo bili maltretiranju od strane Državnog tužilaštva Srbije, u Užicu. A samo smo se borili da spriječimo gradnju HE koja bi potopila dio teritorije Bijelog Polja. Tražili smo da država Srbija obavijesti Crnu Goru o namjeri da gradi HE i da sve bude zakonski, što nije bilo. Na kraju su pale sve te odluke, rješenja, sve je poništeno i vraćeno na ponovni postupak.

MONITOR: Da li ćemo, jednog dana, kada zatvorimo poglavlje 27, biti bliži snu o  ekološkoj državi?
MITROVIĆ: Svi znamo koliko smo mi ekološka država. Taj prefiks služi strancima da pričaju viceve o Crnoj Gori.

Moramo da promijenimo mnoge stvari, a prije svega svijest i odnos  prema prirodi. Bojim se da će nam trebati puno vremena da promijenimo svoje navike. Da više sami sebe ne trujemo. Ne mogu da objasnim ljudima da ne treba da pale livade, da ne treba da podmeću požare, da ne bacaju smeće u rijeke jer nam se sve to vraća.

Evo da završimo sa jednim pozitivnim primjerom, da ne bude sve crno. Skoro sam vidio da jedan Ulcinjanin, koji voli svoj grad, sa jednom alatkom koju je sam napravio čisti žvake sa mermera na ulcinjskom šetalištu. Svi možemo da se tako odgovorno ponašamo – ako ne da čistimo, a onda barem da ne bacamo smeće svuda.

 

Strah

MONITOR: Početkom godine pozvali ste građane da tuže EPCG i državu zbog zagađenja vazduha. Je li bilo odziva?
MITROVIĆ: Ne. Prvi ću izgleda biti ja. Bojim se da u konstalaciji ovakvih prilika u Crnoj Gori ne budem taj koji će izgubiti spor i platiti kaznu.

MONITOR: Pominjali ste iskustvo Italije i tamošnje tužbe.
MITROVIĆ:Termoelektrana u italijanskom gradu Savoni našla se na sudu. Izgubili su spor, platili građanima i na kraju zatvorili termoelektranu. Neki dan sam čuo da Crna Gora puštanjem ovog podvodnog kabla dobija stabilan energetski sistem. Živo me interesuje da mi neko objasni koji su to benefiti, šta smo to dobili tim kablom osim dalekovoda od Žabljaka do Primorja koji prolaze i kroz zaštićena područja, kroz dva nacionalna parka.

 

Prevara

MONITOR: Šta očekujete od započetog istraživanja nafte na primorju?
MITROVIĆ: Mislite – prevare oko istraživanja nafte. Misle li oni da niko ne zna da je u Vladanosu i na Primorju nađena nafta još ‘80. ih godina. Lično sam razgovarao sa čovjekom koji je bio rukovodilac tamo. Kaže da su bušotinu u Valdanosu nakon izbijanja, pronalaska nafte, dva mjeseca betonirali da bi je zatvorili. Nafte znači ima. E sada što je nekome u interesu da dovede neke nove ,,investiture”, to je drugo pitanje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MARIĆ (MALI ČEKIĆ), GRAFIČKI DIZAJNER: Mali čekić za „fine radove“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svako od nas ima neke heroje koji su mu, hteo to ili ne, na neki način oblikovali pogled na svet svojim stvaralaštvom. Moji radovi su način da im odam priznanje i zahvalnost

 

MONITOR: Vaš dizajnerski rad prvi put predstavljamo našim čitaocima. Možete li nam reći kako je sve počelo i kako ste došli do portreta kao osnovnog motiva vaših radova?

MARIĆ: Pozdrav svim čitaocima. Počelo je to odavno, još u analogna vremena – papir i olovka. Prestalo je, jer sam doneo odluku da se bavim nekim drugim stvarima. Povratak se desio pre tri, tri i po godine  kao vežba u jednoj vrsti rada u digitalnoj formi. Međutim, pozitivna reakcija meni bliskih ljudi do čijeg mišljenja mi je stalo me naterala da izađem u javnost sa tim radom.

MONITOR: Uradili ste portrete cijele jedne armije ljudi koji su oblikovali naš svijet. Od Ujevića i Pekića do Bate Stojkovića, Tome Zdravkovića i Milana Mladenovića. Ili internacionalno od Nik Kejva do Bad Spensera. Šta je to što ih povezuje i što ih konačno dovede u Vaš rad?

MARIĆ: Povezuje ih lični svetonazor, dugogodišnja naklonost prema raznim kulturnim i pop-kulturnim obrascima i konceptima. Svako od nas ima neke heroje koji su mu, hteo to ili ne, na neki način oblikovali pogled na svet svojim stvaralaštvom. Ovo je neki moj način da im odam priznanje, pa i zahvalnost.

MONITOR: Da li vodite evidenciju koliko ste do sada radova uradili?

MARIĆ: Portreta oko 200. Nemam tačnu evidenciju. Radova-posveta isto toliko, otpriike. Izlaskom u javnost putem Facebooka, na koji, to moram da napomenem, nisam ni privirio pre toga, došlo je do znatnog ubrzanja cele priče. To vidim sada kao nešto pozitivno. Pre svega zbog podrške, a i širenja grafičkog izraza na neke druge sfere.

MONITOR: Iako nijeste školovani dizajner, Vaši radovi su među najprisutnijim i najprepoznatljivijim na internetu. Šta je to što im daje vjetar u leđa? Možda njihova svedenost ili upravo sami likovi koje portretišete, ili nešto treće?

MARIĆ: Školovanje za dizajnera je bila prva opcija, međutim, tada sam se opredelio da krenem u drugom pravcu.

Reakcije su najveći vetar u leđa, pobuđivanje emocije. Izbor tema svakako utiče, ali i pristup. Svedenost izraza se nekako nametnula, nije tu bilo nekog predumišljaja. Ali je isto tako izazovno da se minimalnim grafičkim sredstvima uobliči ideja i postigne reakcija, uglavnom pozitivna. Biti prepoznatljiv trenutno je vrlo velik kompliment.

MONITOR: Radite uz pomoć softvera, ali je očigledan uticaj pop arta, stensila… Šta je formiralo Vaš izraz?

MARIĆ: Da, radim u softveru, brza je manipulacija, ali i papir i olovka su zastupljeni i dalje. Ipak sam ja old skul.

Uticaj pop arta je najvidljiviji, ali ne i jedini. Ima toga još, od klasičnih majstora do street arta. Naravno, tu je i velik broj grafičkih ilustratora, strip majstora takođe. Ne treba tu zanemariti ni vizuelne uticaje poput filma, videa. Mnogo toga.

MONITOR: Radite pod umjetničkim imenom Mali čekić. Šta taj čekić predstavlja za Vas?

MARIĆ: Čekić je elememtarna alatka. A mali čekić je za one fine neke radove i zanate, ili za decu. Kad sam bio dete voleo sam taj moj mali čekić iz onog nekog ”Uradi sam” kompleta za decu. Recimo da taj mali čekić kucka po nekim tankim, malo otvrdlim mestima i ponovo pobuđuje one dečije emocije koje sa godinama odbacimo i zanemarimo.

MONITOR: Očigledni su muzički uticaji. Iz onoga što sam uspio da ispratim na internetu, čini mi se da je baza muzičkih portreta i najveći dio Vaše kolekcije. Kakva je Vaša veza sa muzikom?

MARIĆ: Moja veza sa muzikom je počela sa tranzistorom na uhu kad sam imao sedam, osam godina  i traje evo do danas. Muzika je preko raznih referenci koje nudi otvorila vrata za druge vrste umetničkih izraza – književnosti, likovne umetnosti, filma. Dalje je radoznalost učinila svoje. Kao prva ljubav, naravno da je najveća.

MONITOR: Region je u karantinu. Šta se dešava u Vašem studiju, dok traje ova nužna, ali nepopularna mjera?

MARIĆ: Ova situacija nas sve pomera. Komplikovano je. Neki planovi su odloženi na neoderđeno, stvorilo je i to dosta nervoze. Ali budući da je moj život već duže vreme polukarantinski, promena je relativno mala. Radi se, koliko se može i čeka se da prođe. Pa ćemo videti kako dalje.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Sead Hodžić, urednik portala Fokus, eksluzivno za Monitor iz Njujorka: Kao u apokaliptičnim filmovima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ono što smo svojevremeno smatrali filmskim maštarijama danas je stvarnost. Grad je na svjetskoj mapi postao centar zaraze. Svakog je dana  sve veći broj i zaraženih i mrtvih. Svjedoci smo optužbi i kontraoptužbi  čelnika grada i države Njujork i predsjednika Trampa koji nije imao sluha da na vrijeme Njujorčanima obezbijedi pomoć

 

MONITOR: Kako je Amerika postala najveće žarište na svijetu po broju zaraženih od korone?

HODŽIĆ: Uprkos upozorenjima koja su stigla mjesecima ranije, dok se virus SARS-CoV-2 širio u Kini, Sjedinjene Američke Države su, čini mi se, ovu zarazu dočekale nespremne. Bogata i razvijena država, koju su na Indeksu globalne zdravstvene zaštite kotirali kao najspremniju za pandemiju, danas je u velikim problemima. Pominju se brojevi od čak 100.000 do 200.000 umrlih u naredna tri mjeseca. Ovih dana na CNN-u i u drugim medijima pratim sve vezano za virus. Za ovako brzo širenje stručnjaci kao glavni razlog navode nedostatak testiranja i identifikovanje zaraženih osoba, kao i gustinu naseljenosti u leglu zaraze – Njujorku. Kažu da se puno kasnilo i da na vrijeme nijesu preduzete mjere, uprkos upozorenjima ljekara i stručnjaka o mogućim posljedicama korona virusa. Stručnjaci kažu da su bolnice, nakon upozorenja, morale biti spremne za pandemiju, s dovoljnim brojem obučenog osoblja koje će se isključivo baviti oboljelima od korona virusa. Pominje se i nedostatak zaliha, odgovarajućih maski, dezinfekcionih sredstava, respiratora…

MONITOR: U Njujorku je stopa širenja virusa pet puta veća nego u ostalim krajevima države?

HODŽIĆ: Njujork je svijet u malom i primjer da ljudi sa čitave planete mogu živjeti mirno na jednom malom prostoru. Baš zbog te šarenolikosti i odnosa prema stanovnicima – bez obzira na njihove različitosti, isključivo se na njih gleda kao na ljude, za mene je to najljepši grad na svijetu, u kojem, uzgred da pomenem, živi i najviše iseljenika iz Crne Gore. Trenutno u Njujorku živimo kao u apokaliptičnim filmovima. Sve ono što smo svojevremeno smatrali filmskim maštarijama danas je, nažalost, stvarnost. Grad je na svjetskoj mapi postao centar zaraze, gdje je svakog dana sve veći broj i zaraženih i mrtvih. Ovih dana smo svjedoci optužbi i kontraoptužbi čelnika grada i države Njujork i predsjednika Trampa koji nije imao sluha da na vrijeme Njujorčanima obezbijedi pomoć. Nedostatak testova, dezinfekcionih sredstava i maski, kao i gustina naseljenosti, neblagovremeno zatvaranje škola, restorana i drugih mjesta gdje se ljudi masovno okupljaju, uzrokovali su ovakvu situaciju. Primjera radi, Njujorčani se svakodnevno sretnu sa hiljadama ljudi kako na ulici, tako i u metrou, gdje se putnici zbog velike gužve tiskaju jedni uz druge. U takvoj sredini, a uz nedostatak sredstava zaštite koje sam već nabrojao, normalno je da dođe do masovne zaraze.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Pribojavam se svijeta poslije korone

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrijeme krize je dobrodošlo autoritarnim režimima, jer je to njihovo prirodno okruženje – mogu da čine šta hoće i ne polažu nikome račune za to. Oni se te lagodnosti neće lako odreći ni kada opasnost od epidemije prođe

 

MONITOR: Premijer Duško Marković zahvalio se crnogorskim medijima na profesionalnom i kvalitetnom izvještavanju u vrijeme korone. Kako Vi vidite izvještavanje ovdašnjih medija otkako je pandemija postala naša svakodnevnica i jedina tema?

VUKOVIĆ: Razumljivo je meni što se premijer zahvaljuje medijima. Ljudi iz vlasti vole da im mediji budu pri ruci i izvještavaju o njihovih pregnućima, a klone se kritike i zavirivanja ispod tepiha, kako se ne bi svrstali u tabor otežavajućih okolnosti.

Možda ova situacija pomogne premijeru da ozbiljnije shvati značaj medija u društvu i potrebu da se ta oblast uredi na način koji odgovara društvu koje želi da bude demokratsko i kome su svi ljudi jednako važni.

Od hvale koju sada izgovara premijer, više bih volio da je on održao obećanje iz obraćanja parlamentu dok je još bio mandatar 2016. godine. Tada je najavio izradu strategije razvoja medijskog sektora u Crnoj Gori, a do sada niti imamo strategiju niti nove, bolje medijske zakone.

Nemam cjelovit uvid u medijsku produkciju u doba korone, ali sam siguran da su oni koji  su  i ranije radili u javnom interesu nastavili to da čine, a oni koji su radije služili državi, kako je to lani definisao generalni direktor nacionalnog javnog emitera RTCG Božidar Šundić, dodatno usavršavali te vještine.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 3. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo