Povežite se sa nama

INTERVJU

MILORAD MITROVIĆ, NVO BREZNICA: Nemamo rezervna pluća

Objavljeno prije

na

Niko u Crnoj Gori nije zaštićen od zagađenja u Pljevljima

 

MONITOR: Crna Gora je konačno otvorila poglavlje 27 – Životna sredina i klimatske promjene. Koji će biti najveći izazovi?

MITROVIĆ: Bojim se da su i građani, a i oni koji su u vlasti pogrešno to shvatili. Većina ne shvata da Crnu Goru tek sad čeka ogrioman posao, koji  je zahtijevan i skup.

Koliko su ljudi neupućeni govori i podatak da je tokom ove godine 120 nevladinih organizacija podnijelo zahtjev za izmjenu statuta u kome je stavilo stavku – ekologija i zaštita životne sredine. Ministri i donosioci odluka u Vladi stalno pričaju o toj milijardi i po eura koja će biti opredijeljena za zatvaranje tog poglavlja, pa su ljudi iz nevladinog sektora to shvatili kao mogućnost da uzmu dio tog kolača. Siguran sam da to neće ići tako.

Mnoge stvari i navike moraju da se promijene da bi se zatvorilo to poglavlje. Pogledajte samo kako stoje stvari u Pljevljima. Zagađenje vazduha, zemljišta, voda, zdravlja stanovništva… sve to spada u poglavlje 27.

Siguran sam da sve to neće ići ni brzo ni lako, ako nam nije namjera da ga pretrčimo i zatvorimo političkim dogovorom, kao što je to urađeno sa Rumunijom i Bugarskom. Mnogo je važnije da postignemo nešto i riješimo brojne ekološke probleme. Nadam se da ni EU i EK ne mogu ostati nijemi posmatrači, kao što su sada.

MONITOR: Godinama upozoravate na porast bolesti u Pljevljima.
MITROVIĆ: Zna se da je 11 članova jedne porodice, za dvije godine,  umrlo u selu koje se nalazi pored deponije Maljevac. Uglavnom od tumora pluća. Moja izjava da je 35 žena od početka godine operisalo tumor dojke, potkrijepljena je zvaničnim podacima koje je lako provjeriti. Upozoravamo na te činjenice i pokušavamo da kažemo da se nešto treba raditi da se to promijeni.

Evidentno je da je zdravlje stanovništva veoma ugroženo i da je problem eskalirao posljednjih godina. Svjetska alijansa za zdravlje i životnu sredinu je 2016. godine Pljevlja proglasila najzagađenijim gradom te godine u Evropi i područjem opasnim za život ljudi.

MONITOR: Vidite li neko rješenje?
MITROVIĆ: Rješenje uvijek postoji, ali nema plana. Tvrdim da ni Vlada ni resorno ministarstvo, ni sve vlasti do sada nisu ni pokušali da riješe ovaj problem. To je samo demagoška priča, pred izbore.

Mi imamo usvojeno evropsko zakonodavstvo, imamo dobre zakone o kvalitetu vazduha, voda i svega ostalog. Problem je što se oni ne sprovode. Ni ove godine nemamo eko fond, nije formiran. Imamo zakon o ekološkoj naknadi: zagađivač plaća. Ni toga nema. Uz sve to premijer Marković kaže da ne možemo dovesti u pitanje poslovanje Rudnika uglja i Termoelektrane tako što bi od njih naplaćivali propisanu naknadu. I još dodaje kako  mi ne želimo da Pljevlja zavise od ekološke naknade…

Potpuno neplanski, 70 godina se vrši stihijsko, haotično raubovanje prirodnih resursa – drveta, olovo-cinkane rude, uglja, struje… Decenijama se to uzima, razvijaju se drugi gradovi  i druge sredine u Crnoj Gori, a Pljevlja se truju i stagniraju. Mi smo u regionu grad koji ima najveći broj suicida, jedne godine smo bili prvi na Balkanu. To su sve morbidne i žalosne slike Pljevalja.

Ako su Pljevljaci dobri nijesu budale, da bi neko ostao da živi u jednoj sredini mora da ima osnovne uslove. Niko nema rezervna pluća, tako da niko u Crnoj Gori nije zaštićen od zagađenja u Pljevljima. Ovdje u Podgorici obožavaju pljevaljski sir, a on se nažalost pravi na takvom zagađenom mjestu i od takve hrane.

MONITOR: Vjerujete li u obećanje iz Vlade da će sve riješiti drugi blok TE u  Pljevljima?
MITROVIĆ: Nakon stečaja u KAP-u mi imamo višak električne energije koju izvozimo. Nemamo, znači, potrebe za novim izvorima jer imamo suficit električne energije.

Ali ako već hoćemo da izvadimo taj ugalj, spalimo ga i pretvorimo u električnu energiju, zašto smo onda odustali od toga da Škoda Praha radi tu elektranu? Bili smo u posjeti Škodi u Tušimicama, i vidjeli smo jedan taj blok koji je radio sa 250 MW, imaju četiri bloka od po 250MW, a ta TE nema dimnjaka. Isti sistem može da se primijeni i u Pljevljima. Ne moramo mi izmišljati toplu vodu. Dovoljno je vidjeti kako to rade u zemljama EU. Obišao sam preko 50 TE i vidio sam kako to funkcioniše.

Ova TE u Pljevljima je ruska tehnologija koja je prisutna u Rumuniji, Bugarskoj i ostalim zemljama nekadašnjeg istočnog bloka. Ta tehnologija je prevaziđena. Sada namjeravamo da je nadogradimo prljavom  tehnologijom iz Kine.  Očigledno neko iz vlasti ima benefite od toga što poslove dobijaju Kinezi.

MONITOR: Ljudi ustaju u odbranu lokalnih rijeka. Da li tu vidite neku promjenu u ponašanju onih na čijem pragu uništavaju prirodu?
MITROVIĆ: Naš najveći uspjeh je to što građanima počinje da smeta to što ih zagađivači truju. Počeli su da pričaju  o tome, da se bune, da protestuju protiv izgradnje malih HE.

Skoro sam bio na rijeci Lještanici koja je skriveni dragulj, koja ima jedan od najljepših slapova u Crnoj Gori. Tamo kao da se investitori utrkuju da unište i ono što se može i sačuvati. Vidio sam taj slap, vodopad koji se zove Skakalo. Takvo nešto u Crnoj Gori nisam vidio, fascinirao me taj vodopad. Investitor je planirao da iznad vodopada uzima vodu, kao da mu znači nešto tih 200 metara. I ljudi tamo kažu – mi ne branimo, nek’ uzme vodu ispod vodopada, ali, ljudi, ostavite nam ovu ljepotu. E u tome je stvar. Onda se oni ljute kada im kažemo da su tajkuni.

Ovdje je jasna stvar, ljudi na vlasti uništili su sve čega su se dohvatili. I sada žele da pokradu jedino što je preostalo – prirodu, rijeke, vazduh. I to hoće da nam uzmu. Taj prvi talas izgradnje malih HE i otimanja rijeka je prošao. Ljudi su na tim primjerima shvatili da ne dobijaju ništa, samo štetu – da im otimaju rijeke, puteve, uzimaju šumu… Sada se stvara kritična masa da se zaustavi dalja gradnja.

To mora da stane i to ne samo ovdje nego i u regionu, gdje je slična situacija. Ne moramo sve da posječemo, sve da zapalimo, ne moramo sve da pretvorimo u hidroelektrane, mora nešto i da ostane.

MONITOR: Da li je to svima jasno?
MITROVIĆ:
Smeta mi što mi stalno moramo da budemo ti koji ćemo podsjećati vlast na neke stvari koje ne rade dobro. Na TE, na Rudnik uglja, moramo ih podsjećati da ne treba da pregradimo Taru, da treba da saniraju Beran Selo i tamošnje deponije…

MONITOR: Kolika je cijena te tvrdoglavosti?
MITROVIĆ: Mogao bih ući u Ginisovu knjigu rekorda po broju postupaka koji su vođeni protiv mene. Za 11 godina sam imao 109 sudskih postupaka. U dva slučaja sam osuđen zatvorskim kaznama, a sve ostale su izgubili na sudu. Zbog HE Brodarevo 1 i 2, meni i mojim saradnicima sudilo se punih pet godina, bilo mi je zaprijećeno kaznom zatvora od 10 godina. Izloženi smo bili maltretiranju od strane Državnog tužilaštva Srbije, u Užicu. A samo smo se borili da spriječimo gradnju HE koja bi potopila dio teritorije Bijelog Polja. Tražili smo da država Srbija obavijesti Crnu Goru o namjeri da gradi HE i da sve bude zakonski, što nije bilo. Na kraju su pale sve te odluke, rješenja, sve je poništeno i vraćeno na ponovni postupak.

MONITOR: Da li ćemo, jednog dana, kada zatvorimo poglavlje 27, biti bliži snu o  ekološkoj državi?
MITROVIĆ: Svi znamo koliko smo mi ekološka država. Taj prefiks služi strancima da pričaju viceve o Crnoj Gori.

Moramo da promijenimo mnoge stvari, a prije svega svijest i odnos  prema prirodi. Bojim se da će nam trebati puno vremena da promijenimo svoje navike. Da više sami sebe ne trujemo. Ne mogu da objasnim ljudima da ne treba da pale livade, da ne treba da podmeću požare, da ne bacaju smeće u rijeke jer nam se sve to vraća.

Evo da završimo sa jednim pozitivnim primjerom, da ne bude sve crno. Skoro sam vidio da jedan Ulcinjanin, koji voli svoj grad, sa jednom alatkom koju je sam napravio čisti žvake sa mermera na ulcinjskom šetalištu. Svi možemo da se tako odgovorno ponašamo – ako ne da čistimo, a onda barem da ne bacamo smeće svuda.

 

Strah

MONITOR: Početkom godine pozvali ste građane da tuže EPCG i državu zbog zagađenja vazduha. Je li bilo odziva?
MITROVIĆ: Ne. Prvi ću izgleda biti ja. Bojim se da u konstalaciji ovakvih prilika u Crnoj Gori ne budem taj koji će izgubiti spor i platiti kaznu.

MONITOR: Pominjali ste iskustvo Italije i tamošnje tužbe.
MITROVIĆ:Termoelektrana u italijanskom gradu Savoni našla se na sudu. Izgubili su spor, platili građanima i na kraju zatvorili termoelektranu. Neki dan sam čuo da Crna Gora puštanjem ovog podvodnog kabla dobija stabilan energetski sistem. Živo me interesuje da mi neko objasni koji su to benefiti, šta smo to dobili tim kablom osim dalekovoda od Žabljaka do Primorja koji prolaze i kroz zaštićena područja, kroz dva nacionalna parka.

 

Prevara

MONITOR: Šta očekujete od započetog istraživanja nafte na primorju?
MITROVIĆ: Mislite – prevare oko istraživanja nafte. Misle li oni da niko ne zna da je u Vladanosu i na Primorju nađena nafta još ’80. ih godina. Lično sam razgovarao sa čovjekom koji je bio rukovodilac tamo. Kaže da su bušotinu u Valdanosu nakon izbijanja, pronalaska nafte, dva mjeseca betonirali da bi je zatvorili. Nafte znači ima. E sada što je nekome u interesu da dovede neke nove ,,investiture”, to je drugo pitanje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo