Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZARADE NA LEDU: I dalje minimalni minimalac

Objavljeno prije

na

Razlika u prosječnim platama u Sloveniji i Crnoj Gori je više nego dvostruka – 570 eura. Prosječna plata u Hrvatskoj za 331 euro je veća od one u Crnoj Gori. Trećem mjestu se u zube ne gleda, iako ga od četvrtog dijeli samo 64 eura za koliko je plata u BiH niža nego kod nas. Srbija zaostaje za 91 euro, a Makedonija za 119

 

Novu 2019. najslabije plaćeno radništvo u Crnoj Gori dočekuje sa malo ili nimalo nade da će njihove zarade porasti. Po najavama koje stižu iz Vlade, šanse da minimalna zarada sa sadašnjih 193 poraste na 250 eura, gotovo da ne postoje.

Rasprava na Socijalnom savjetu o tome da bi minimalne zarade trebale da budu povećane do iznosa polovine prosječne plate, koja je sada 510 eura, počele su još u februaru 2018. Bio je to predlog sindikata, koji je podržala Socijaldemokratska partija. Tada je najavljivano da će radna grupa, u roku od jednog mjeseca, pored fiskalnih efekata, razmotriti i efekte uvoženja startnog neoporezivog dijela zarade. To je trebalo da bude kompenzacija poslodavcima.

Prođe godina, a čitava stvar nije mrdnula sa mjesta. Premijer Duško Marković nedavmo je rekao da bi povećanje minimalne zarade moglo uticati na rast nezaposlenosti, jer najmanje produktivne radnike može dovesti do gubitka posla ili ih natjerati da pređu u neformlanu zonu, ukoliko se poslodavcu ne isplati da ih registruje. Na premijerskom satu dodatno je, sve hvaleći sveukupni rast svih ekonomskih parametara, pritvrdio da ,,Vlada neće kupovati socijalni mir povećanjem zarada bez realnog pokrića”.

Na prošle sedmice održanoj sjednici Socijalnog savjeta, stiglo se do dogovora da će se predstavnici sindikata, vlade i poslodavaca ponovo sastati u februaru. U Uniji slobodnih sindikata ocjenjuju da predstavnici vlade nemaju dovoljno jake argumente kojima bi opravdali nisku minimalnu zaradu.

,,Da li će ili ne doći do prijeko potrebnog povećanja minimalne zarade ostaje da se vidi na narednoj sjednici Socijalnog savjeta na kojoj će, nadam se ,doći do konačnog i argumentovanog ‘ukrštanja’ podataka”, kaže Sandra Obradović, članica Izvršnog odbora USSCG.

Ona podsjeća da je minimalna zarada u Crnoj Gori najniža u regionu. ,,Znamo da je Balkan najsiromašniji dio Evrope, tako da možemo slobodno reći da imamo najmanju minimalnu zaradu u Evropi, koja sa 193 eura iznosi 37 odsto prosječne zarade od 510 eura”.

Predsjednik Privredne komore Vlastimir Golubović kaže da je predlog privrede da se minimalna zarada poveća uz istovremeno smanjenje doprinosa koji se obračunavaju na teret poslodavaca i zaposlenih.

Po podacima Poreske uprave za 2017. godinu broj zaposlenih koji su primali platu od tačno 193 eura bio je 9.849. Platu između 193 i 250 eura primalo je 51.148 ljudi. Prema zvaničniim podacima u Crnoj Gori trenutno ima oko 195 hiljada zaposlenih. To znači da bi povećanje minimalne zarade obuhvatalo skoro trećinu zaposlenih. Ukoliko bi minimalna zarada bila povećana na 250 eura, veće plate moralo bi da dobija oko 60 hiljada ljudi. Iznos povećanja bio bi između 57 i jednog eura. Trošak je to.

U Uniji slobodnih sindikata ocjenjuju da bi sa porastom minimalne zarade, porastao i životni standard najugroženijeg stanovništva, povećala bi se uplata doprinosa za PIO, a samim tim zaposleni bi se mogli nadati većim penzijama. ,,Takođe, povećanjem doprinosa na dobitku bi bila i država jer bi se na taj način dodatno punio budžet i fondovi. Sa druge strane, protivnici povećanja minimalne zarade navode da bi u srednjem roku povećanje minimalne zarade zasigurno dovelo do povećanja nezaposlenosti i otpuštanja radnika. USSCG se sa tim ne slaže”, kaže Sandra Obradović.

Vladina priča o suzbijanju sive zone zadržavanjem niske minimalne zarade puna je rupa. I vrapci znaju da veliki dio zaposlenih dio zarade prima mimo regularnih tokova.

Zato računanje na osnovu zvaničnih podataka kod nas ima ugrađenu ozbiljnu manu. Podaci jednostavno nijesu tačni. Ni Poreska uprava ni niko od zvaničnih institucija ne zna koliko ljudi zaista prima platu manju od 250 eura, a koliko njih je samo osigurano na taj iznos, dok dio zarade primaju ,,na ruke”. Uređenoj državi povećanje minimalne zarade moralo bi da bude korisno, jer bi naplatila više poreza i doprinosa. Naša je nekako senzibilnija. Meko srce prema poslodavcima, priča se, često potiče od toga što su poslovi različitih velikih firmi vrlo često zapravo poslovi ljudi iz vlasti i onih sa kojima su blisko povezani. Prosto je: ako bi više novca išlo u državnu kasu, manje bi stizalo do njihovih džepova.

Sirotinja će već nekako da preživi, žilavo je to. A zgodno dođe fakat da onome ko ima malo svaka vanredna pomoć dobro dođe. Recimo pred izbore.

Posljednji put minimalna zarada u Crnoj Gori je povećana 2013. godine. Odavno je najniža među komšijama. U Crnoj Gori, minimalna zarada je 37 posto od prosječne zarade, dok je u zemljama regiona minimalna zarada od 47 do 53 posto prosječne, objavljeno je ranije iz sindikata.

Minimalna zarada u Makedoniji iznosi 196 eura, u BiH 208, Srbiji 213. U Hrvatskoj će od 1. januara minimalna zarada biti 404 eura, dok je Socijalni savjet Kosova prihvatio prijedlog da minimalna zarada bude oko 250 eura.

Naravno, uvijek postoji način da se podaci našminkaju. Jedan od načina da se zamaže najjadnija minimalna zarada je isticanje podataka o prosječnim platama. Režimski mediji redovno objavljuju da je Crna Gora, po visini prosječne plate na trećem mjestu među  bivšim jugoslovenskim republikama. Samo su Slovenija i Hrvatska, članice Evropske unije ispred nas. Kvaka je u rasponu.

Prosječna neto plata u Sloveniji u avgustu je, kako prenosi Agencija Anadolija iznosila 1.082 eura. Slijedi Hrvatska u kojoj je u avgustu ove godine prosječna plata bila 843 eura. Onda dođe Crna Gora sa tadašnjih 512 eura prosječne plate. Potom idu Bosna i Hercegovina  sa prosječnih 448 eura, Srbija sa 421 i Makedonija sa 393 eura.

Nije teško uočiti da je razlika između prvog i drugog mjesta, odnosno Slovenije i Crne Gore više nego dvostruka – 570 eura. Prosječna plata u Hrvatskoj za 331 euro je veća od one u Crnoj Gori. Trećem mjestu se u zube ne gleda, iako ga od četvrtog dijeli samo 64 eura za koliko je plata u BiH niža nego kod nas. Srbija zaostaje za 91 euro, a Makedonija za 119.

Prema podacima Eurostata kupovna moć građana Crne Gore bila je na nivou 46 odsto evropskog prosjeka. Najgora u Evropskoj uniji je Bugarska. U toj zemlji kupovna moć je 49 odsto prosjeka u EU. Tako gledano – skoro smo u Evropi. Kad se doda podatak da je komšijama u Srbiji i Makedoniji crkla krava jer im je kupovna moć 37 odsto evropskog prosjeka, najmanje plaćeni radnici u Crnoj Gori mogu da nakrive kapu. I troškare 193 eura.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZAŠTO MINISTARSTVO PROSVJETE ŠTITI DIREKTORA ELEKTROTEHNIČKE ŠKOLE U PODGORICI:  Nagrada za nasilje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Treći mandat  Veselinu Pićuriću ministar Damir Šehović potpisao je u februaru. Pićurić je izabran i pored više svjedočenja i dokaza, te nalaza Prosvjetne inspekcije, da zloupotrebljava svoj položaj i mobinguje i zaposlene i učenike

 

Na društvenim mrežama nedavno se pojavio snimak kako profesor Elektrotehničke škole u Podgorici Veselin Pićurić ispred table i grba Crne Gore ,,pali” učenicima ,,macole”. Učenici mirno prilaze i trpe udarac u glavu, pa se da zaključiti da je riječ o uobičajenoj vaspitno-popravnoj mjeri.

Snimak je nastao prije 10-ak godina, a u međuvremanu Pićurić je unaprijeđen u direktora ove škole. Treći mandat mu je ministar Damir Šehović potpisao 7. februara ove godine.

Nisu samo učenici snimali profesore u JU Srednjoj elektrotehničkoj školi „Vaso Aligrudić”, kada je Pićurić postao direktor, 2009. godine, postavio je video nadzor u učionicama, računarskim salama i laboratorijama, a 2011. je otišao i korak dalje pa su kamere instalirane u učionicama za praktičnu nastavu, čak i u toaletima škole. I to sve nezakonito kako je utvrdio Osnovni sud u Podgorici, neposredno pred Pićurićev reizbor, u januaru 2019.  Sudija podgoričkog Osnovnog suda Katarina Janković, po tužbi jedanaest bivših i sadašnjih profesora te škole, naložila je ustanovi da svakom od njih isplati po hiljadu eura na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti – prava na privatnost i prava na psihički, odnosno duševni integritet.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. MARTA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DISKRIMINACIJA DJECE KOJA TRENIRAJU SPORTSKU GIMNASTIKU: Uzalud talentovani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dejan Vučević, jedini međunarodni gimnastički sudija u Crnoj Gori, tvrdi da je sportska gimnastika u Crnoj Gori ugašena i da preko 100 djece, koja treniraju u Podgorici, nemaju gdje da se takmiče

 

,,U Crnoj Gori postoji samo ritmička gimnastika, sportska je ugašena”, kaže za Monitor Dejan Vučević, jedini međunarodni gimnastički sudija u Crnoj Gori. Prvo kao takmičar, a zatim i, decenijama, kao trener, Vučević je cijeli život vezan za gimnastiku.

On objašnjava da u Podgorici ima preko 100 polaznika gimnastike i mnogo talenata, ali da oni nemaju gdje da se oprobaju. Onemogućen im je pristup domaćim i međunarodnim takmičenjima. Optužuje Gimnastički savez Crne Gore (GSCG) da je totalno zanemario sportsku gimnastiku.

Rezultat takvog rada, po Vučeviću, je da talentovani gimnastičari odlaze u region: ,,Ovdje su uslovi nikakvi i djeca odlaze u region. Tako dva dječaka i jedna djevojčica koju sam trenirao, a koji sada nastupaju za Srbiju, imaju preko 100 medalja.  Nije mi drago da pored naše kuće, osvajaju medalje za drugoga”, navodi Vučević.

Vučević je jedan od osnivača Gimnastičkog saveza Crne Gore (GSCG), u kojem je bio član Skupštine i predsjednik Upravnog odbora, bio je delagat GSCG 2010. kada je ovaj savez primljen u članstvo Svjetske gimnastičarske federacije (FIG). ,,Savez je osnovan 1994. godine, i da je sreće ovog februara bismo svi slavili 25 godina postojanja. Sada je on pretvoren samo u savez za ritmičku gimnastiku”, kaže.

Vučević  tvrdi da je ionako loše stanje u ovom sportu kulminiralo 2014. izborom novog rukovodstva i premještanjem centrale Gimnastičkog saveza Crne Gore (GSCG) iz Podgorice u Budvu. Navodi da je tome prethodio nestanak dokumenta i pečata iz Saveza, te da je nakon toga rukovodstvo izabrano mimo pravila.

Vesna Radonić, predsjednica GSCG, negira  Vučevićeve optužbe o tome da je novo rukovodstvo  GSCG nezakonito izabrano: ,,GSCG radi u skladu sa Zakonom o sportu Crne Gore, koji je stupio na snagu 2018, a takođe i sve svoje aktivnosti mora uskladiti sa pravilima FIG i UEG tako da nema govora da je GSCG ustanovljen mimo pravila. To potvrđuje i više inspekcija koje su dolazile i provjeravale ispravnost rada u GSCG. Sve inspekcije koje su obilazile GSCG imale su pozitivno mišljenje o radu istog”, kaže predsjednica GSCG za Monitor.

Upravo zbog toga što je javno govorio o nepravilnostima u Savezu, Vučević tvrdi da je novo rukovodstvo Saveza čim je preuzelo funkcije onemogućilo njegovim gimnastičarima da učestvuju na međunarodnom takmičenju: ,,Iz tog Saveza je došla depeša da mi ne možemo da učestvujemo na takmičenju. Spriječili su da se naša djeca takmiče, mogla su da nastupe samo revijalno”.

Kroz gimnastičarski klub Gorica, koji je Vučević vodio, prošle su generacije sportista. Vučević navodi da su mnogi vrhunski sportisti počeli sa gimnastikom u ovom klubu, pa pored gimnastike i u drugim sportovima postigli rezultate. Navodi i brojne strudente DIF-a koji su sarađivali sa ovim klubom. Međutim, objašnjava da je situacija sada takva da talenti iz sportske gimnastike ne mogu da se takmiče na domaćem, regionalnom i međunarodnom nivou.

Da se stanje poboljša ništa ne preduzima ni Ministarstvo sporta – Vučević,  navodi da je otkako se počelo sa registracijom klubova – sedam gimnastičarskih klubova ugašeno.  ,,Podnio sam prijavu za klub Gorica  Ministarstvu sporta, rekli su mi da nije potpuna. Pitao sam mogu li to da dopunim, rekli su da mogu, pa kad sam kasnije došao kazali su da ne može to tako”, objašnjava.

Radonićeva tvrdi, međutim, da je problem u nedostatku licenci. ,,Da bi se klubovi mogli  takmičiti na međunarodnim takmičenjima moraju da zadovolje osnovne kriterijume FIG, UEG i GSCG. Osnovni kriterijumi su licence u GSCG,UEG i FIG. Nažalost naši takmičari su licencirani samo u GSCG. Dodatni problem je nedostatak edukovanih trenera i sudija što je obaveza za nastup na međunarodnoj sceni, što znači da trenutno nemaju FIG i UEG licence”, kaže ona.

Ona insistira da u Crnoj Gori postoji sportska gimnastika: ,,Klubovi koji se bave sportskom gimnastikom su klub iz Nikšića i klub iz Herceg Novog Pomenuti klubovi se takmiče u sistemu takmičenja u Crnoj Gori po kalendaru GSCG”. Ona međutim ne negira da je taj sport u Crnoj Gori na niskom nivou . ,,Zbog objektivnih razloga – nemanje adekvatnog prostora za trening i nedostatak sprava potrebnih za kvalitetno obavljanje sportske gimnastike”.

Vučević međutim tvrdi da je ,,što se tiče sportske gimnastike za nas Savez ugašen. Ovaj Savez u Budvi nema veze sa sportskom gimnastikom. Htio bi da pitam kome institucije daju pare, prošle 10.000, a ove godine 25.000 eura.  Svuda u svijetu je ritmička gimnastika odvojena od sportske, bez kod nas u Crnoj Gori”.

Radonićeva kaže da GSCG nikom ne zatvara vrata. ,,U više navrata smo pozivali sve klubove iz sportske i ostalih gimnastika, za koje smo znali da se bave gimnastikom, da se priključe radu GSCG i samim tim da uzmu učešće u svim ostalim aktivnostima koje se sprovode u GSCG”.

Saradnja sa spornim Savezom je još uvijek nemoguća, kaže Vučević i naglašava da je gimnastika sport u kome se i takmičari i treneri moraju usavršavati cijelog života: ,,No ove iz Saveza očigledno ne interesuje usavršavanje i napredak djece, izgleda da su im druge stvari mimo sporta na prvom mjestu”.

Na prijem kod ministra sporta Nikole Janovića, Vučević čeka godinama. ,,Tri godine tražim prijem kod Janovića i ne mogu da dođem do njega. Samo bih htio da popričamo kao sportisti i da ga obavijestim o tome kakvo je stanje u gimnastici. Evo da vjerujem da ministar i ne zna da godinama bezuspješno tražim prijem”.

Salu nije imao ko da aminuje

Vučević priča kako je prije par godina obilazio osnovne i srednje škole po Podgorici sa elaboratom o gradnji gimnastičarske sale. Objašnjava da je jedna međunarodna organizacija bila spremna da donira salu. Plan je predviđao da od jutra do 14 sati salu koristi škola, a od 16 do 22 klub. Zamišljeno je da to bude gimnastički centar Crne Gore, koji bi imao svu neophodnu sportsku infrastrukturu, ali i ordinaciju opšte dječje prakse i stomatološku ambulantu. Vučević kaže da je tada  dobio obećanje od proslavljenog gimnastičara iz Slovenije Miroslava Cerara da će kada sala bude gotova donirati dva kompleta sprava za gimnastiku.

,,Kada smo prezentirali plan za salu direktorima škola, svaki od njih je bio oduševljen, ali su nam rekli da bez Ministarstva i ministra ne mogu ništa”, kaže Vučević.

Na kraju im je odgovoreno iz Ministarstva da izbjegavaju da pri školama otvaraju sale.

 

Predrag NIKOLIĆ
fot: Borko ZOGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEJEDNAKE PLATE ŽENAMA U ODNOSU NA MUŠKARCE: Diskriminacija i po novčaniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori je – 13,9 odsto. Taj se podatak navodi u Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021

 

,,Kako sam napredovala u firmi, na koju bih god poziciju došla, primala sam manju platu nego kolega, muškarac koji je prethodno na toj poziciji bio”, objašnjava sagovornica, menadžerka koja nije željela da joj se otkrije identitet. ,,Tako je i danas. Bez obzira na sve propise o zabrani diskriminacije”.

Žene u Crnoj Gori bi trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci, ukazuju istraživanja. Iako zvanična statistika ne postoji, prema nekim studijama, razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori je 13,9 odsto. Taj se podatak, recimo, navodi u Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.

Žene zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima, kaže za CIN-CG Ivana Mihajlović, iz Unije slobodnih sindikata CG. Ona navodi glavne uzroke za rodni jaz u zaradama: neposrednu i posrednu diskriminaciju, niže vrednovanje ženskog rada, segregaciju na tržištu rada, tradiciju i stereotipe, povećanu potrebu žena za ravnotežom između posla i privatnog života…

Iz Saveza sindikata Crne Gore za CIN-CG podsjećaju da postoji pravna regulativa po pitanju jednakosti zarada za žene i muškarce – počev od Ustava Crne Gore, preko Zakona o radu, pa do Konvencije o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena i Istanbulske konvencije, te da su ,,nejednake zarade za isti rad posljedica diskriminacije žena, a ne nedostatka propisa”.

Oni ističu da je veliki problem i to što nema zvanične statistike o ovom pitanju. ,,Razlozi su – netransparentnost podataka o sistemu zarada i nepristupačnost informacija o dodacima, bonusima i nagradama, službenim putovanjima, radu u odborima koje su od ključnog značaja za utvrđivanje diskriminacije u ovoj oblasti”, objašnjavaju u odgovorima poslatim CIN-CG.

No, žene ne samo da primaju manje zarade od muškaraca, nego im je otežan pristup onim poslovima i pozicijama na kojima su zarade veće.  Dostupni podaci, iako ne govore o razlikama u zaradama, jasno međutim ukazuju i na diskriminaciju žena kada je u pitanju zapošljavanje na pozicijama odlučivanja.

Prema podacima Zavoda za statistiku CG (Monstat) u publikaciji Žene i muškarci u Crnoj Gori, žene čine većinu u obrazovanju i to čak 76,6%, ali i pored toga one su u apslutnoj manjini na položajima odlučivanja, osim kada je riječ o predškolskom obrazovanju. Slična situcija je i sa drugim djelatnostima i sektorima, posebno kada su u pitanju rukovodeće pozicije. Pa tako, među starješinama samostalnih organa uprave i visokog rukovodnog kadra koje postavlja Vlada, imamo situaciju da na najvišim pozicijama (generalni direktori) muškarci učestvuju sa 56,0%, da među starješinama organa muškarci učestvuju sa 71,4%, dok tek na pozicijama zamjenika starješina imamo učešće žena od 57,1%. Ista i slična poređenja mogu se naći i za druge pozicije u javnom sektoru.

,,Kad god bi mi ponudili više rukovodeće mjesto u firmi, ispostavilo se da je da je taj poslovni trenutak krizan, da se zarade moraju smanjivati i praviti druge uštede. Pa i zarada na toj poziciji. U prevodu, dobiješ funkciju, ali ne i platu kao prethodnik”, objašnjava naša sagovornica.

U Uniji sindikata ukazuju da ne postoje precizni podaci kada je u pitanju rodna statistika na upravljačkim pozicijama, ali da istraživanja pokazuju da su žene najprisutnije na srednjem nivou menadžmenta.

,,Tu ih je 50,1 odsto dok ih je na najvišem nivou menadžmenta tek oko 36,6 odsto”, objašnjava Mihajlović.

Na zapošljavanje na odgovornijim pozicijama ne utiče ni činenica da su žene obrazovanije od muškaraca. Statistika govori da je žena posljednjih godina više na studijama 55,2, kao i na postdiplomskim studijama – specijalističkim 57,9 odsto, magistarskim 56,1. Zvanje doktora nauka 2016. steklo je 19 žena i 9 muškaraca, a 2017. 8 žena i 10 muškaraca.

,,Doprinos rastu broja visokoobrazovanog stanovništva posljednjih godina dolazi upravo od strane žena. Iako to govori u prilog ambicioznosti, stručnosti, talentu i evidentom potencijalu žena koji je značajan i za ukupan društveni i ekonomski razvoj, ono što zabrinjava je činjenica da im bolje obrazovanje još uvijek nije obezbijedilo i bolje plaćena radna mjesta”, kaže za CIN-CG  Zvezdana Oluić iz Unije poslodavaca Crne Gore.

,,Prema dostupnim statističkim podacima žene su u Crnoj Gori zaposlene uglavnom na poslovima sa manjim primanjima. Osim toga, jasno je da imamo prisutan efekat ‘staklenog plafona’ kako usljed postojanja neravnopravnosti zbog diskriminacije prema polu, tako i zbog činjenice da same žene često pod pritiskom brojnih obaveza vezanih za njihovu rodnu ulogu, biraju da ne preuzimaju odgovornije pozicije. Pa tako i pored činjenice da su obrazovanije od muškaraca, uglavnom rade u sektoru obrazovanja, trgovine i socijalne zaštite”, navodi Mihajlović.

Žene čine većinu zaposlenih u obrazovanju 74,2 odsto, zdravstvu i socijalnoj zaštiti 70,8 odsto, stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima 61,3 odsto, trgovini 56,5 odsto, ostalim uslužnim djelatnostima 55,8 odsto i finansijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja 50,1 odsto. Od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine), obrazovanju (10,5 odsto), zdravstvu (devet odsto), uslugama smještaja i ishrane…

,,Žene su uglavnom zastupljenje u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka, ili rade na poslovima koji zahtjevaju manji stepen stručne spreme, odnosno na poslovima koji su manje plaćeni”, kažu iz SSCG. Iz ove organizacije ističu da je najdrastičniji primjer obrazovanje u kojem i pored toga što čine većinu, zapravo su u apsolutnoj manjini što se tiče položaja odlučivanja. S druge strane, najbolje pozicionirane su žene u sudu i tužilaštvu gdje čine oko 60 odsto zaposlenih.

Iz Unije poslodavaca kažu da podaci pokazuju da žene još uvijek bilježe veoma nisko učešće i u biznisu (oko 25%).

,,Podaci iz najnovijeg istraživanja UPCG ukazuju na nesklad između broja visokoobrazovanih žena i njihove nedovoljne zastupljenosti na pozicijama rukovođenja i upravljanja, što govori o tome da se značajan broj kompanija u našoj zemlji još uvijek svjesno odriče znanja, vještina i potencijala tog posebno kvalifikovanog kadra”, kaže Olujić.

Ona objašnjava da osim što se, na taj način, kompanije svjesno odriču i dobrih poslovnih rezultata, kao i brojnih drugih benefita koji mogu nastati angažmanom takvog kadra, treba istaći i da se negativni efekti odbacivanja stručne tj. visoko kvalifikovane radne snage iz korporativne ljestvice kompanija posredno odražavaju i na državu (kroz niži BDP), ali i ukupno crnogorsko društvo (kroz nižu produktivnost i životni standard).

A brojni primjeri poslovne prakse u svijetu, navode iz Unije poslodavaca, pokazuju da kompanije sa većim učešćem žena u odborima direktora imaju za 41% veći povrat kapitala i poslovne rezultate bolje za 56% u odnosu na one kompanije u čijim odborima uopšte nema žena.

Iz Unije poslodavaca kažu da njihova istraživanja pokazuju da su tri najznačajnije barijere za žensko liderstvo u menadžmentu preduzeća u Crnoj Gori to što žene imaju veću odgovornost prema porodici nego muškarci, nemaju dovoljno menadžerskog ili ukupnog radnog iskustva, kao i dodijeljene uloge od strane društva.

 

SVIJET: Žene zarađuju duplo manje od muškaraca

 

Prema podacima Eurostata, u 2016. primanja žena su u zemljama EU bila prosječno niža za 16,2% u odnosu na primanja muškaraca za obavljanje istog posla. Najveća razlika je uočena u Estoniji, gdje su muškarci primali čak 25,3% više u odnosu na žene, dok je najmanja razlika zabilježena u Rumuniji, gdje su primanja žena bila 5,2% ispod primanja njihovih kolega.

Globalna statistika je još poraznija. Žene zarađuju upola koliko muškarci, prema Svjetskom ekonomskom forumu (WEF), po kojemu je jaz u platama u 2018. bio 51 odsto.

Žena nema na vrhu, utvrdio je izvještaj, a samo trećina menadžera su žene. Prošle godine na čelu država bilo je samo 17 žena, a 18 odsto ministarskih pozicija u svijetu drže žene, te 24 odsto parlamentarnih mandata u svijetu.

Nijedna zemlja nije zatvorila jaz u platama, prema WEF-u, koji je istraživanje radio koristeći podatke Međunarodne organizacije rada, UN-ovog programa za razvoj i Svjetske zdravstvene organizacije. Island je desetu godinu zaredom na vrhu po svim pokazateljima rodne ravnopravnosti uključujući ekonomske, društvene i zdravstvene. Nordijske zemlje Norveška, Švedska i Finska među vodećim su zemljama, a slijedi Nikaragva na petom mjestu. Na dnu su Jemen, Pakistan, Irak i Sirija.

 

 

ŽENE I NEZAPOSLENOST: Uzalud obrazovanje

 

Prema posljednjem popisu iz 2011. žene čine 50,60 odsto stanovinišva, procentualno ih je zapošljeno znatno manje. Prema  podacima MONSTAT-a iz Ankete o radnoj snazi za III kvartal 2018. godine ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori iznosio je 247.200, od čega je 108.300 žena (43,8%) i 138.900 muškaraca (56,2%). U odgovorima koje je Zavod za zapošljavanje CG dostavio CIN-CG piše da se u njihovoj evidenciji sredinom februara nalazilo 38.605 nezaposlenih lica, od čega su 22.302 žene (57,77%) i 16.303 muškarca (42,23%). Na dan 31.12.2018. godine ukupan broj nezaposlenih je bio 41.378, od čega je 23.944 žene (57,87%) i 17.434 muškarca (42,13%). U Zavodu tvrde da se tokom prošle godine zaposlilo 15.360 lica, od čega je zaposleno 8.867 žena (57,73%) i 6.493 muškarca (42,27%).

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo