Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZARADE NA LEDU: I dalje minimalni minimalac

Objavljeno prije

na

Razlika u prosječnim platama u Sloveniji i Crnoj Gori je više nego dvostruka – 570 eura. Prosječna plata u Hrvatskoj za 331 euro je veća od one u Crnoj Gori. Trećem mjestu se u zube ne gleda, iako ga od četvrtog dijeli samo 64 eura za koliko je plata u BiH niža nego kod nas. Srbija zaostaje za 91 euro, a Makedonija za 119

 

Novu 2019. najslabije plaćeno radništvo u Crnoj Gori dočekuje sa malo ili nimalo nade da će njihove zarade porasti. Po najavama koje stižu iz Vlade, šanse da minimalna zarada sa sadašnjih 193 poraste na 250 eura, gotovo da ne postoje.

Rasprava na Socijalnom savjetu o tome da bi minimalne zarade trebale da budu povećane do iznosa polovine prosječne plate, koja je sada 510 eura, počele su još u februaru 2018. Bio je to predlog sindikata, koji je podržala Socijaldemokratska partija. Tada je najavljivano da će radna grupa, u roku od jednog mjeseca, pored fiskalnih efekata, razmotriti i efekte uvoženja startnog neoporezivog dijela zarade. To je trebalo da bude kompenzacija poslodavcima.

Prođe godina, a čitava stvar nije mrdnula sa mjesta. Premijer Duško Marković nedavmo je rekao da bi povećanje minimalne zarade moglo uticati na rast nezaposlenosti, jer najmanje produktivne radnike može dovesti do gubitka posla ili ih natjerati da pređu u neformlanu zonu, ukoliko se poslodavcu ne isplati da ih registruje. Na premijerskom satu dodatno je, sve hvaleći sveukupni rast svih ekonomskih parametara, pritvrdio da ,,Vlada neće kupovati socijalni mir povećanjem zarada bez realnog pokrića”.

Na prošle sedmice održanoj sjednici Socijalnog savjeta, stiglo se do dogovora da će se predstavnici sindikata, vlade i poslodavaca ponovo sastati u februaru. U Uniji slobodnih sindikata ocjenjuju da predstavnici vlade nemaju dovoljno jake argumente kojima bi opravdali nisku minimalnu zaradu.

,,Da li će ili ne doći do prijeko potrebnog povećanja minimalne zarade ostaje da se vidi na narednoj sjednici Socijalnog savjeta na kojoj će, nadam se ,doći do konačnog i argumentovanog ‘ukrštanja’ podataka”, kaže Sandra Obradović, članica Izvršnog odbora USSCG.

Ona podsjeća da je minimalna zarada u Crnoj Gori najniža u regionu. ,,Znamo da je Balkan najsiromašniji dio Evrope, tako da možemo slobodno reći da imamo najmanju minimalnu zaradu u Evropi, koja sa 193 eura iznosi 37 odsto prosječne zarade od 510 eura”.

Predsjednik Privredne komore Vlastimir Golubović kaže da je predlog privrede da se minimalna zarada poveća uz istovremeno smanjenje doprinosa koji se obračunavaju na teret poslodavaca i zaposlenih.

Po podacima Poreske uprave za 2017. godinu broj zaposlenih koji su primali platu od tačno 193 eura bio je 9.849. Platu između 193 i 250 eura primalo je 51.148 ljudi. Prema zvaničniim podacima u Crnoj Gori trenutno ima oko 195 hiljada zaposlenih. To znači da bi povećanje minimalne zarade obuhvatalo skoro trećinu zaposlenih. Ukoliko bi minimalna zarada bila povećana na 250 eura, veće plate moralo bi da dobija oko 60 hiljada ljudi. Iznos povećanja bio bi između 57 i jednog eura. Trošak je to.

U Uniji slobodnih sindikata ocjenjuju da bi sa porastom minimalne zarade, porastao i životni standard najugroženijeg stanovništva, povećala bi se uplata doprinosa za PIO, a samim tim zaposleni bi se mogli nadati većim penzijama. ,,Takođe, povećanjem doprinosa na dobitku bi bila i država jer bi se na taj način dodatno punio budžet i fondovi. Sa druge strane, protivnici povećanja minimalne zarade navode da bi u srednjem roku povećanje minimalne zarade zasigurno dovelo do povećanja nezaposlenosti i otpuštanja radnika. USSCG se sa tim ne slaže”, kaže Sandra Obradović.

Vladina priča o suzbijanju sive zone zadržavanjem niske minimalne zarade puna je rupa. I vrapci znaju da veliki dio zaposlenih dio zarade prima mimo regularnih tokova.

Zato računanje na osnovu zvaničnih podataka kod nas ima ugrađenu ozbiljnu manu. Podaci jednostavno nijesu tačni. Ni Poreska uprava ni niko od zvaničnih institucija ne zna koliko ljudi zaista prima platu manju od 250 eura, a koliko njih je samo osigurano na taj iznos, dok dio zarade primaju ,,na ruke”. Uređenoj državi povećanje minimalne zarade moralo bi da bude korisno, jer bi naplatila više poreza i doprinosa. Naša je nekako senzibilnija. Meko srce prema poslodavcima, priča se, često potiče od toga što su poslovi različitih velikih firmi vrlo često zapravo poslovi ljudi iz vlasti i onih sa kojima su blisko povezani. Prosto je: ako bi više novca išlo u državnu kasu, manje bi stizalo do njihovih džepova.

Sirotinja će već nekako da preživi, žilavo je to. A zgodno dođe fakat da onome ko ima malo svaka vanredna pomoć dobro dođe. Recimo pred izbore.

Posljednji put minimalna zarada u Crnoj Gori je povećana 2013. godine. Odavno je najniža među komšijama. U Crnoj Gori, minimalna zarada je 37 posto od prosječne zarade, dok je u zemljama regiona minimalna zarada od 47 do 53 posto prosječne, objavljeno je ranije iz sindikata.

Minimalna zarada u Makedoniji iznosi 196 eura, u BiH 208, Srbiji 213. U Hrvatskoj će od 1. januara minimalna zarada biti 404 eura, dok je Socijalni savjet Kosova prihvatio prijedlog da minimalna zarada bude oko 250 eura.

Naravno, uvijek postoji način da se podaci našminkaju. Jedan od načina da se zamaže najjadnija minimalna zarada je isticanje podataka o prosječnim platama. Režimski mediji redovno objavljuju da je Crna Gora, po visini prosječne plate na trećem mjestu među  bivšim jugoslovenskim republikama. Samo su Slovenija i Hrvatska, članice Evropske unije ispred nas. Kvaka je u rasponu.

Prosječna neto plata u Sloveniji u avgustu je, kako prenosi Agencija Anadolija iznosila 1.082 eura. Slijedi Hrvatska u kojoj je u avgustu ove godine prosječna plata bila 843 eura. Onda dođe Crna Gora sa tadašnjih 512 eura prosječne plate. Potom idu Bosna i Hercegovina  sa prosječnih 448 eura, Srbija sa 421 i Makedonija sa 393 eura.

Nije teško uočiti da je razlika između prvog i drugog mjesta, odnosno Slovenije i Crne Gore više nego dvostruka – 570 eura. Prosječna plata u Hrvatskoj za 331 euro je veća od one u Crnoj Gori. Trećem mjestu se u zube ne gleda, iako ga od četvrtog dijeli samo 64 eura za koliko je plata u BiH niža nego kod nas. Srbija zaostaje za 91 euro, a Makedonija za 119.

Prema podacima Eurostata kupovna moć građana Crne Gore bila je na nivou 46 odsto evropskog prosjeka. Najgora u Evropskoj uniji je Bugarska. U toj zemlji kupovna moć je 49 odsto prosjeka u EU. Tako gledano – skoro smo u Evropi. Kad se doda podatak da je komšijama u Srbiji i Makedoniji crkla krava jer im je kupovna moć 37 odsto evropskog prosjeka, najmanje plaćeni radnici u Crnoj Gori mogu da nakrive kapu. I troškare 193 eura.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BUDVA,  NESLAVAN EPILOG PROJEKTA VIJEKA: Njemci otišli – ostavili oštećeno postrojenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zajedničko u dva vrijedna projekta, koji se tiču mora i čiste morske vode, PPOV i Osmoza čiji pogubni efekti deceniju kasnije potresaju lokalnu upravu je odabir istog partnera, njemačke kompanije WTE (Wasertechnik GmbH), koja je dio austrijskog konzorcijuma EVN grupe. Ova kompanija je ostavila Budvi afere, nedovršena ili potpuno neupotrebljiva postrojenja i milionska dugovanja

 

Među mnogim aferama bivše lokalne uprave u Budvi, čiji su funkcioneri označeni kao članovi organizovane kriminalne grupe kojom je rukovodio bivši funkcioner DPS-a  Svetozar Marović, kojima je budžet  opštine olakšan za stotine miliona eura, izdvajaju se dva projekta, a oba se tiču mora i čiste morske vode. Izdvajaju se po obimu pohare građana Budve, po biografijama strateških partnera i scenarijima za izvlačenje novca iz bogate budvanske kase i mogli bi poslužiti kao dobar scenario za seriju kriminalističkih filmova sa predivnim autentičnim lokacijama.

Riječ je o dva projekta koji su Opštinu Budva do sada koštali više od 130.000 miliona eura. Prvi, projekat Osmoza osmišljen je za preradu slane morske vode u slatku, pogodnu i za piće,d ok se drugi odnosi na preradu otpadnih, kanalizacionih voda koje se potom čiste ispuštaju u more. Zajedničko u oba projekta čiji pogubni efekti deceniju kasnije potresaju lokalnu upravu jee odabir istog partnera, njemačke kompanije WTE (Wasertechnik GmbH), koja je dio austrijskog konzorcijuma EVN grupe. Ova kompanija koja se vrlo brzo prilagodila domaćem  načinu korupcionaškog poslovanja ostavila je Budvi afere, nedovršena ili potpuno neupotrebljiva postrojenja i milionska dugovanja.  Oba projekta, i Osmoza i PPOV pod istragom su Specijalnog tužilaštva.

Projekat desalinizacije morske vode iz 2008 godine promovisan kao epohalan poduhvat tadašnje lokalne urpave na čelu sa Rajkom Kuljačom, najavljivan je i kao prvi takav projekat na Balkanu. Posao izgradnje dobila je firma Montenegro Osmoza, anonimnih makedonskih državljana. Postrojenje je koštalo 8 miliona eura, ali nikada nije proradilo u punom kapacitetu. Budvanska avantura oko desalinizacije predstavlja jedan od najzamršenijih poslova u kome je teško ući u trag novca koji je završavao u privatnim džepovima. Nazivi firmi koje gazduju postrojenjem ubrzano se mijenjaju a sa njima i njihovi vlasnici.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. februara Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GRAD HOTEL NA MONTENEGRO BERZI: Da li se prodaje Sveti Stefan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Objava Montenegroberze da će se dionice kompanije Sveti Stefan Hoteli, pod šifrom SSHO, naći na njenom slobodnom tržištu,izazvala je burnu rekaciju javnosti. Na nedavnom zasijedanju lokalnog parlamenta u Budvi odbornici URA oštro su kritikovali ova dešavanja i gazdovanje svetostefanskim hotelima uopšte

 

Nakon nedavne organizacione podjele najveće hotelske kuće u Crnoj Gori, HTP Budvanska rivijera, na dva samostalna preduzeća, Budvanska rivijera AD i Sveti Stefan Hoteli AD Budva, akcije ovih kompanija našle su se u dva navrata na Montenegro berzi. Prva prodaja dionica odvojenih hotelskih kompanija odigrala se neposredno nakon restrukturiranja, u avgustu, dok je drugi plasman akcija na berzansko tržište aktiviran početkom februara ove godine. Za sada nije poznato da li je ovih dana došlo do neke kupoprodaje ili je u pitanju samo vraćanje  tržišnog načina prometa akcija koje su u rukama privatnika. U oba preduzeća vlasnička struktura je ostala identična nakon razdvajanja. Većinu akcija posjeduje Vlada, 41,6 odsto, Fond PIO raspolaže sa 12,8 odsto kapitala i Zavod za zapošljavanje 4,2 odsto, što čini takozvani državni paket od 58 odsto vlasništva u obje novostvorene hotelske kuće. U rukama privatnih kompanija i manjinskih akcionara, nalazi se ostatak od 42 odsto  vrijednosti imovine. Srbijanska AIK banka u vlasništvu biznismena Miodraga Kostića posjeduje 15,2 odsto akcija, dvije kompanije budvanskog STRATEX-a imaju 15 odsto, dok se mali dio akcija vodi na skrivene kastodi račune.

Dakle, crnogorska Vlada putem većinskog paketa akcija i dalje kontroliše imovinu poznatih budvanskih hotela i nema podataka o tome da se može trgovati ovim državnim dionicama. Prilikom podjele preduzeća bilo je govora kako će Vlada nastojati da od privatnih kompanija otkupiti akcije preduzeća Sveti Stefan Hoteli, čime će bisere crnogorske turističke ponude, grad hotel Sveti Stefan i hotel Miločer vratiti pod svoje okrilje.Do tada, državni paket akcija nije na prodaju niti može biti bez odobrenja Savjeta za privatizaciju i raspisivanja javnog tendera, saznajemo u upravi Budvanske rivijere. Prilikom podjele preduzeća koja je izvršena u junu prošle godine, najavljena je privatizacija hotela koji su ostali u sastavu Budvanske rivijere, hotela Palas i Kastellastva u Petrovcu, hotela Aleksandar i Mogren zajedno sa poznatim Turističkim naseljem Slovenska plaža u Budvi. Očekuje se raspisivanje javnog tendera za njihov konačan prelazak u privatno vlasništvo.

Prilikom prvog izlaska na berzu, u avgustu prošle godine, jedini kupac bila je Univerzal Capital banka u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, predstavnika zakupaca hotela Sveti Stefan i Miločer, koja je sa skrivenog kastodi računa za nepoznate klijente kupila 5.040 akcija novih firmi, Budvanska rivijera i Sveti Stefan Hoteli. Da li je povratak na berzansku trgovinu akcijamabudvanskih hotela prilika da zakupac elitnih crnogorskih hotela ukrupni svoj udio u vlasništvu kompanije, uskoro će se znati. Postojale su špekulacije o tome kako se trguje akcijama koje su u posjedu Stratex-a, budvanske firme čiji je vlasnik Nail Emilfarb, suvlasnik turističkog naselja Zavala.

Ukupna kapitalna vrijednost kompanije „Sveti Stefan Hoteli“ nakon izdvajanja iz zajedničke firme iznosi 25,85 miliona eura, raspolaže sa 8.110.763 akcija čija je nominalna vrijednost 3,187 eura.

Budvanska rivijera procijenjena je na 55,4 miliona eura, sa 8 miliona akcija takođe, čija je vrijednost duplo veća, 6,7 eura.

Objava Montenegroberze da će se dionice kompanije Sveti Stefan Hoteli, pod šifrom SSHO, naći na njenom slobodnom tržištu,izazvala je burnu rekaciju javnosti. Na nedavnom zasijedanju lokalnog parlamenta u Budvi odbornici URA oštro su kritikovali ova dešavanja i gazdovanje svetostefanskim hotelima uopšte.

„Grad hotel „Sveti Stefan“, jedan od dva vodeća brenda nekadašenje zajedničke države, nije na prodaju i pod hitno treba pokrenuti krivični postupak protih svih lica uključenih u svojevrsnu otimačinu paštrovskih kuća na ostrvu“, navodi se u reagovanju opštinskog odbora ove stranke.

„Ovo nije prvi put da pozivamo nadležne da reaguju, dok tužilaštvo nijemo ćuti na naše pozive, a Vlada Crne Gore nastavlja saradnju sa firmom koja iz godine u godinu bilježi milionske gubitke. U isto vrijeme ta firma najavljuje novih 70 miliona ulaganja u hotel „Kraljičina plaža“, što predstavlja podatak koji bi po prirodi i logici stvari morao biti posao i alarm za tužioca“, navodi u saopštenju  Blažo Rađenović, član opštinskog odbora URA-e.

Zaista je teško razumjeti da elitno ljetovalište sa jedinstvenim gradom-hotelom Sveti Stefan i Miločerom, smješteno na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, godinama bilježi samo minuse u poslovanju uprkos zvaničnim podacima o vanrednim uspjesima proteklih turističkih sezona. Bar tako stoji u finansijskim izvještajima firme Adriatic properties Doo, koja u ime osnivača, of šor kompanije Aidwey Investment LLC, vodi zakup hotela.  Prijavljeni gubici u poslovanju mjere se milionima eura. U izvještajima poreskoj upravi gubitak za turističku sezonu 2017. iznosio je6,3 miliona eura dok je u 2018. bio 5,7 miliona.Luskuzni hoteli, raskošna priroda, uz kilometar atraktivnih pješčanih plaža kojim gazduje takođe,   Petrosu Statisu i partnerima ne mogu nikako donijeti profit. Samo gubitke. Pa otuda i pitanje, odakle će se naći suma od 73 miliona eura, koja će navodno biti uložena u izgradnju novog hotelsko-apartmanskog kompleksa u Miločeru, na mjestu starog porušenog hotela Kraljičina plaža, ako ne prodajom stanova. Može se samo pretpostaviti cijena kvadrata stana u miločerskoj šumi, nadomak poznate, male, Kraljičine plaže.

Poznati turistički kompleks izgleda prilično zapušteno, izgubio je prepoznatljiv sjaj, ljepotu i raskoš. Nekadašnji uređeni i održavani parkovi ispred Svetog Stefana i hotela Miločer, nestali su. Raznobojno sezonsko cvijeće i nisko mediteransko rastinje koje je krasilo ove površine živi u sjećanju posjetilaca na prohujalebolje dane, kada je Svetac poslovao sa profitom u istom iznosu u kojem zakupac, strateški partner Vlade, ostvaruje gubitak.Otvoreno je veliko gradilište za gradnju apartmana i stanova za tržište, sjeku se stoljetni borovi, mijenja se ambijent Miločera pod pritiskom kapitala nepoznatog porijekla. Dok vlasnici dijela akcija ovog turističkog rizorta međusobno trguju.

Iz URA-e prijete novim građanskim protestima zbog lošeg odnosa prema Svecu i Miločeru, pozivaju Vladu da raskine štetan ugovor sa firmom Adriatic properties i tužilaštvo da preispita slučaj transformacije i berzanskog usitnjavanja hotelskih  preduzeća. Iako trenutno ne postoji mogućnost potpune prodaje grada-hotel Sveti Stefan bez takve odluke Vlade Crne Gore, vlasnici kuća na poznatom ostrvu, koje su im oduzete u ime višeg, javnog interesa, pretvaranja srednjevjekovnog naselja Paštrovića u luksuzni hotel i podizanja turističke ponude Crne Gore na najviši nivo, traže svoj udio u vidu akcija u novostvorenoj hotelskoj kompaniji. Koliko su ovakva očekivanja realna i kako će se stvari odvijati na Svecu, pokazaće vrijeme koje dolazi.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IMA LI ŽIVOTA POKRAJ TERMOELEKTRANE: Tihi ubica zaposjeo Pljevlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podaci SZO pokazuju da 22 odsto svih smrti u Pljevljima mogu da se pripišu zagađenju vazduha. Za nepunih pola vijeka broj stanovnika se gotovo prepolovio. Termoelektrana Pljevlja, ipak, od ekoloških standarda poštuje samo ono što mora, kažu naši sagovornici. Projekat toplifikacije nije ni na vidiku, nadležni ćute, a vrijeme polako ističe

 

Termoelektrana Pljevlja još  ne koristi savremene metode kako bi zaštitila životnu sredinu i zdravlje stanovnika Pljevalja. Prema riječima Milorada Mitrovića, predsjednika NVO Breznica, u TE razmišljaju samo kako da ostvare štto veći profit, a od ekoloških standarda poštuju samo ono što moraju.

Iz TE Pljevlja objašnjavaju da će ovu godinu obilježiti početak ekološke sanacije prvog bloka termoelektrane uz rekultivaciju postojeće deponije šljake i pepela. Projekti su vrijedni preko 60 miliona eura. ,,Realizacijom ovih projekata TE će proizvoditi električnu energiju po najvišim evropskim standardima bez rizika po životnu sredinu. Biće izgrađen i izvor toplote za grijanje grada i doniraće se još oko tri miliona eura za izgradnju primarnog toplovoda. Ekološkom rekonstrukcijom, sve emisije i produkti sagorijevanja uglja i hemijskih procesa koji se odvijaju prilikom proizvodnje električne energije, biće svedeni na granice ispod dozvoljenih, u skladu sa zakonskom regulativom naše države i evropskim direktivama o emisijama iz termo izvora na ugalj”, piše na oficijalnom sajtu TE.

Ništa ne bi bilo problematično u tvrdnjama nadležnih da se o projektu toplifikacije, kao jedinom rješenju za zagađenost u Pljevljima, ne govori već godinama. Na njega su i stanovnici Pljevalja zaboravili. Mještanka Pljevalja N.N je prestala da se nada promjeni: ,,Djeca mi zimi gotovo i ne izlaze napolje. Vazduh je toliko zagađen, što od termoelektrane, što od rudnika uglja, što od samih domaćinstava. Živimo tako godinama. Mnogi odlaze iz Pljevalja, a kako se čini, i mi ćemo”.

Milorad Mitrović kaže da projekat toplifikacije u Pljevljima zahtijeva ozbiljnu strategiiju: ,,Ovo je veoma skup, dugotrajan i zahtijevan projekat, posebno sekundarna mreža koja se provlači kroz gusto naseljene djelove grada. U pojedinim naseljima je projekat neizvodljivo uraditi zbog raštrkanosti objekata. Koliko će prosječnog Pljevljaka koštati grijanje iz gradskog toplovoda? Besplatno biti neće. Da li će se naplaćivati po metru kubnom zagrijanog prostora ili po jedinici isporučene kalorične moći, niko ne zna, a to je ključna stvar. U svakom slučaju, spaljivanje fosilnih goriva će imati štetne posljedice sve dok ih budemo koristili”.

Iz NVO Green Home su u jednom od svojih istraživanja objavili: ,,Iako je toplifikacija bila obaveza Elektroprivrede, ni nakon 30 godina rada i oko 40 miliona tona uglja koje je termoelektrana sagorjela, taj projekat nije realizovan. Nije jasno definisan ni Nacrtom Detaljnog prostornog plana TE Pljevlja. U istom dokumentu, jasno je zato naveden njegov negativan uticaj na rad drugog bloka zbog oduzimanja dijela snage za potrebe toplifikacije”.

U Akcionom planu implementacije Strategija razvoja energetike Crne Gore do 2025. godine piše: ,,Snabdijevanje Pljevalja daljinskom toplotom iz novog bloka poslije ulaska tog bloka u Elektroenergetski sistem u 2020. godini za sada nije uzeto u obzir jer zavisi od više elemenata i to od rezultata studije opravdanosti izgradnje drugog bloka, konačne odluke investitora u TE Pljevlja, kao i lokalne zajednice”.

Iz NVO Green Home dodatno objašnjavaju: ,,Projekat toplifikovanja Pljevalja trajao bi od 20 do 25 godina i izvodio bi se fazno. Njegov završetak bi se mogao očekivati tek oko 2050. godine, a samo bi 70 odsto građana na kraju bilo snadbdijevano daljinskim grijanjem. Iako obaveza drugih, sada je projekat toplifikacije obaveza lokalne zajednica sa potrebnim ulaganjima od 20 miliona eura. Te račune bi plaćali građani Crne Gore, ne oni koji vrše eksploataciju uglja i ostvaruju profit”.

Način poslovanja TE zaprepastio je javnost u julu 2019. godine, kada je došlo do pomora ribe u Ćehotini i Vezišnici. Drenažni sistemi i cijevi iz kojih se izlivaju otpadne vode TE Pljevlja nalaze se, nezaštićeni, u neposrednoj blizini rijeka koje dalje mogu da prenose te štetne materije, ugrožavajući živi svijet pred sobom. ,,Ti drenažni sistemi su dio zastarele tehnologije, i to je najbolji dokaz kakve oni “savremene” metode koriste u cilju smanjenja negativnog uticaja na životnu sredinu. I nakon pomora ribe, oni i dalje vrše ispuštanja viškova iz svog proizvodnog procesa”, objašnjava Vaso Knežević, NVO aktivista i predsjednik Sportsko-ribolovnog kluba (SRK) Lipljen u Pljevljima.

Kako objašnjavaju upućeni sagovornici Monitora, cijevi bi trebalo da pepeo i šljaku sa vodom transportuju na deponiju Maljevac. Međutim, kada se otvore drenažni ventili, oni umjesto na deponiju idu u vodotok Vezišnice. To se radi često.

Valja ukazati na to da je da je za novog direktora TE, nakon ovog ekocida, ponovo imenovan Luka Jovanović. On je bio na čelu termoelektrane u vrijeme sličnih dešavanja, poput onih kada je pjena od čišćenja rashladnog tornja TE Pljevlja prekrivala voćnjake u okolini ili kada je prašina sa deponije Maljevac zasipala Pljevlja.

Na tenderu za izvođenje radova na najavljenoj ekološkoj rekonstrukciji prvog bloka TE Pljevlja pobijedio je konzorcijum Dec International-Bemax-BB Solar-Permonte, dostavivši ponudu od 54,4 miliona eura. Firma BB Solar u suvlasništvu je sina predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića, Blaža Đukanovića, koji je i ranije oštro kritikovan zbog svojih poslovnih poteza u oblasti solarne i hidroenergije.

,,Projekat je u značajnoj mjeri u tajnosti. Plan za rekonstrukciju prvog bloka predviđa samo priključak za toplotni izvor, a tek treba izraditi studiju glavnog projekta i utvrditi broj potrošača koji bi bio obuhvaćen toplifikacijom, potom faze u kojima bi se radila, pronalazak kreditora za gradnju i na kraju cijenu sistema grijanja za Pljevljake. Čini se da EPCG pokušava da značajno uveća snagu postojećeg bloka sa 225 MW na 300 MW, što će uticati na veću cijenu investicije, a nejasno je da li će za tu snagu bloka biti u potpunosti zadovoljeni strogi evropski ekološki standardi”, kaže za Monitor Ines Mrdović, pravna savjetnica NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Prema njenim riječima, pitanje je da li će investicija na kraju koštati 54,4 miliona ili više: ,,Očito je da EPCG već ulazi u kašnjenje ranijih rokova za rekonstrukciju prvog bloka TE. To bi u neko dogledno vrijeme moglo rezultirati plaćanjem penala zbog zagađenja, osim ako EPCG ne računa da će joj biti odobreni dodatni sati rada TE, dok ne okonča njenu rekonstrukciju”.

Prema studiji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) iz 2016. godine koncentracija zagađenja vazduha u Pljevljima redovno prelazi zakonom propisane vrijednosti. Podaci SZO pokazuju da 22 odsto svih smrti u Pljevljima mogu da se pripišu zagađenju vazduha.

U 2017. godini, prema izvještaju Epidemiološke službe, u Pljevljima je registrovano 395 prvih posjeta ljekaru zbog maligniteta. U 2018. godini, prema izvještaju Instituta za javno zdravlje 675. Brojke govore sve.

Turobni su i posljednji podaci Monstata, koji su samo potvrdili trend smanjenja stanovnika Pljevalja. Procjenjuje se da u ovom gradu trenutno živi oko 27 hiljada ljudi. Prema popisu iz 2011. godine, Pljevlja su imala 30.786 stanovnika, a to je pet hiljada manje nego na popisu iz 2003. godine i 16 hiljada manje u odnosu na popis iz 1971. godine, kada je registrovan najveći broj stanovnika u ovoj opštini. U posljednjih devet godina u Pljevljima je rođeno 1 694 djece dok je u istom periodu umrlo 3 749 Pljevljaka. Poređenja radi, tu se sedamdesetih godina prošlog vijeka rađalo 1 200 beba godišnje.

Vrijeme ističe dok lični interesi pojedinaca imaju primat nad zdravljem građana Crne Gore. ,,Prosječan Pljevljak je kao bolesnik u komi. Svega je svjestan i sve vidi i čuje, samo što ne može da priča. Strpljiv je, miran i čeka kraj”, zaključuje Milorad Mitrović.

                                                                                                                                          ANDREA JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo