Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CENTRI ZA SOCIJALNI RAD, SKUPI, A GLUVI: Uzaludni vapaji očajnika

Objavljeno prije

na

Marijana Bogavac, žena kojoj je prošle godine umrla djevojčica i dalje je sa dvoje djece na istoj podstanarskoj adresi. Ništa od obećanja o stanu. Nema da vrati 500 eura koje je potrošila da bi obilježila godišnjicu smrti djeteta. Sad će jedni reći: što je za pomen morala da troši tolike pare. Da nije, rekli bi: neće ni da spremi godišnjicu đetetu. Nema načina da budeš prav ako si siromah

 

Za rad centara za socijalni rad, ovogodišnjim državnim budžetom predviđeno je 9.805.991,95 eura. Samo za plate zaposlenima u tim institucijama biće potrošeno 8.800.991,95 eura.Za ostala lična primanja u tom resoru predviđeno je dvjesta hiljada eura, od toga 30 hiljada za jubilarne nagrade. Bilo bi baš lijepo znati ko je to i čime je u kojem centru za socijalni rad zaslužio jubilarnu nagradu.

Oni kojima je pomoć ovih institucija potrebna uporno svjedoče o  neljubaznosti i aroganciji nekih socijalnih radnika od kojih se često vraćaju neobavljenog posla.

Da su, uprkos ogromnom novcu koji se na njih troši, centri za socijalni rad gluve kuće ovih dana pokazuju dva primjera.

Otac šesnaestogodišnje djevojčice koja je prije dva mjeseca izvršila samoubistvo u Baru, Zoran Kovačević kazao je novini Dan da je njegova ćerka godinama trpjela verbalno vršnjačko nasilje, prvo u osnovnoj, a zatim u srednjoj školi. Bacila se pod voz.

Kovačević je opisao izolaciju i omalovažavanje koje je njegovo dijete trpjelo, kako se trudio da stvari popravi  prepisujući je u drugu školu. Ispričao je i  da je bila stalno zamišljena i tužna i da je mislio da joj nedostaje majka koja ne živi sa njima.

,,Odlučio sam da potražim stručnu pomoć u Centru za socijalni rad Bar, da pitam nekog stručnjaka da me posavjetuje šta da radim. Mislio sam da će mi oni reći da je dovedem da razgovara sa psihologom. Ipak je to djevojčica i ja sam mislio da joj nedostaje neki majčinski savjet koji joj ja ne umijem dati. Ipak, u Centru za socijalni rad su me dočekali sa riječima da je to sve normalno i da se tako djeca ponašaju u pubertetu, da je to prolazno i da će sve biti u redu”, kazao je Kovačević. Sad se kaje što ih je poslušao.

,,Ostavila je oproštajno pismo u kojem je napisala: ‘Nemojte za mnom žaliti, ja nemam za čim da žalim’. To je sve. Da mogu sad da vratim vrijeme natjerao bih ljude iz Centra za socijalni rad da mi pomognu, tražio bih od škole da je zaštiti, sve bih uradio, ali sada je kasno”, ispričao je Zoran Kovačević.

U Centru za socijalni rad Bar rekli su da im se Zoran Kovačević nikada nije obratio povodom traženja stručne pomoći za sada pokojnu kćerku. Tvrede da su poslednji put kontakt sa Kovačevićem imali 2015. kada su rješavali problem kontakta maloljetnog djeteta sa majkom. Takođe, objasnili su, ni o jednom predmetu ne mogu iznositi detaljne informacije jer bi to predstavljalo kršenje prava na privatnost.

Jesu li od te, 2015, ikada provjerili je li ,,problem kontakta maloljetnog djeteta s majkom”  riješen. Koliko puta su se pojavili ,,na terenu” u kuću Kovačevića. Govori li istinu otac stradale djevojčice ili Centar koji se poziva na pravo na privatnost – sve sama pitanja bez odgovora.

Da, znamo im poštovanje prava na privatnost. Prije godinu dana u snu je umrla djevojčica J.B. Imala je dvije i po godine. Njena majka, Marijana Bogavac, tražila je prije toga na sve strane pomoć za svoje djevojčice i sebe. Kad je najmlađe dijete umrlo, digla se buka. Što zbog novinarskog nepoštenja, što zbog nespretnosti, krenula je priča da je dijete umrlo od gladi. Uzalud je majka govorila da bi prije umrla nego što bi dopustila da se to dogodi. Mučna je bila atmosfera.

Onda se na televiziji Vijesti  u emisiji Reflektor, koja se bavila tim problemom, pojavio Goran Kuševija, generalni direktor Direktorata za socijalno staranje i dječiju zaštitu. Sve dok nije počelo da liči na prijetnju, ponavljao je da on ne može da govori o prilikama u porodici Bogavac, kako im ne bi povrijedio ,,pravo na privatnost”.

Od majke koja je izgubila dijete, pritiscima i obećanjima tražilo se da zaćuti.

Za obećanja je bio zadužen premijer Duško Marković lično. Primio je ,,na njegov zahtjev” Marijanu Bogavac. Bogavac je, prema saznanjima Pobjede, od Markovića zatražila da država za nju i njene dvije kćeri obezbijedi stan. ,,Izvor lista iz Vlade kazao je da je Bogavac rekla premijeru da bi im bilo dovoljno i 20 kvadrata, samo da ne plaćaju kiriju. Premijer je obećao da će država svakako pomoći, ali da će odluka o tome na koji način biti donijeta narednih dana”, prenijeli su ostali horski mediji. Marijana zapravo ništa nije tražila, sami su pričali. I ništa nijesu uradili.

Na drugoj strani je bio štap. Portal Standard materijalizovao je priču direktora Kuševije i ekskluzivno saznao ,,prilike” u porodici Marijane Bogavac. ,,Prema pouzdanim saznanjima portala Standard, Marijanin sin iz vanbračne zajednice, koji je rođen 2002. godine umro je 2004. u Dječijoj bolnici u Podgorici. Marijanin sin je umro zbog trovanja babinim ljekovima, što je u obdukcionom nalazu navela patolog dr Dragana Čukić. Dijete je bilo u komi 24 sata, ali mu spasa nije bilo”, objavljeno je devet dana nakon smrti dviopogodišnje djevojčice, dok su nalazi obdukcije bili nepoznati. Da se zakuca kakva je Marijana majka. Tekst je potpisala tadašnja novinarka portala Milica Minić čije lice ovih dana krasi jednu od kampanja o pristojnom novinarstvu.

Marijana Bogavac i dalje je na istoj podstanarskoj adresi. Ništa od obećanja o stanu. Zarađuje 280 eura radeći u prodavnici, stan plaća 140, struju 80 eura. Prema saznanjima Monitora, opet gladuju. Ovih dana Marijana ima dodatni problem: treba da vrati pozajmicu od 500 eura. “Pozajmila sam za godišnjicu mojoj Jeleni da napravim. Sad nemam da vratim”, molila je ponovo za pomoć.

Sad će jedni reći: što je za pomen morala da troši tolike pare. Da nije, rekli bi: neće ni da spremi godišnjicu đetetu. Nema načina da budeš prav ako si siromah.

Kako god, opet se čeka Centar za socijalni rad. Opet ih je Marijana molila za pomoć, da vrati dug. Iz Centra su obećali 120 eura, još sto iz gradskog sekretarijata. Zasad je stigla pomoć od Humanitarne organizacije Čovjekoljublje koja radi pri Hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici.

Za kraj, neka ljubazna čitalačka publika bude zamoljena da se vrati na podatak sa početka teksta. Centri za socijalni rad u ovoj državi ove godine će potrošiti 9. 805 991, 95 eura. Prevelik je to zijev. Moglo bi im zaprijeti.

 

VRŠNJAČKO NASILJE: Oko za oko

Nekoliko roditelja djece koja su bila izložena vršnjačkom nasilju potvrdilo je za Monitor da je jedino što pomaže – direktna prijetnja nasilnicima ili njihovim roditeljima.

Uzalud se godinama preferira priča o ,,školi bez nasilja”, uzalud seminari i radionice. Savršeno je očigledno da nijedan od mehanizama predviđenih raznim protokolima i uputstvima, jednostavno, ne radi. Roditelji koji su pokušali da problem riješe ,,regularnim” putem: razgovorom sa razrednim starješinom, školskim pedagogom i psihologom, direktorom škole, svjedoče da ništa od toga nije dalo nikakav rezultat. ,,Tek kad ispred sebe dovedete roditelja nasilnika i ozbiljno mu zaprijetite, prestaće barem najočigledniji dio problema. Izolacijom, ogovaranjem, i sličnim vidovima nasilja niko u školi nije spreman da se bavi”, kaže roditelj čije dijete je trpjelo nasilje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo