Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CENTRI ZA SOCIJALNI RAD, SKUPI, A GLUVI: Uzaludni vapaji očajnika

Objavljeno prije

na

Marijana Bogavac, žena kojoj je prošle godine umrla djevojčica i dalje je sa dvoje djece na istoj podstanarskoj adresi. Ništa od obećanja o stanu. Nema da vrati 500 eura koje je potrošila da bi obilježila godišnjicu smrti djeteta. Sad će jedni reći: što je za pomen morala da troši tolike pare. Da nije, rekli bi: neće ni da spremi godišnjicu đetetu. Nema načina da budeš prav ako si siromah

 

Za rad centara za socijalni rad, ovogodišnjim državnim budžetom predviđeno je 9.805.991,95 eura. Samo za plate zaposlenima u tim institucijama biće potrošeno 8.800.991,95 eura.Za ostala lična primanja u tom resoru predviđeno je dvjesta hiljada eura, od toga 30 hiljada za jubilarne nagrade. Bilo bi baš lijepo znati ko je to i čime je u kojem centru za socijalni rad zaslužio jubilarnu nagradu.

Oni kojima je pomoć ovih institucija potrebna uporno svjedoče o  neljubaznosti i aroganciji nekih socijalnih radnika od kojih se često vraćaju neobavljenog posla.

Da su, uprkos ogromnom novcu koji se na njih troši, centri za socijalni rad gluve kuće ovih dana pokazuju dva primjera.

Otac šesnaestogodišnje djevojčice koja je prije dva mjeseca izvršila samoubistvo u Baru, Zoran Kovačević kazao je novini Dan da je njegova ćerka godinama trpjela verbalno vršnjačko nasilje, prvo u osnovnoj, a zatim u srednjoj školi. Bacila se pod voz.

Kovačević je opisao izolaciju i omalovažavanje koje je njegovo dijete trpjelo, kako se trudio da stvari popravi  prepisujući je u drugu školu. Ispričao je i  da je bila stalno zamišljena i tužna i da je mislio da joj nedostaje majka koja ne živi sa njima.

,,Odlučio sam da potražim stručnu pomoć u Centru za socijalni rad Bar, da pitam nekog stručnjaka da me posavjetuje šta da radim. Mislio sam da će mi oni reći da je dovedem da razgovara sa psihologom. Ipak je to djevojčica i ja sam mislio da joj nedostaje neki majčinski savjet koji joj ja ne umijem dati. Ipak, u Centru za socijalni rad su me dočekali sa riječima da je to sve normalno i da se tako djeca ponašaju u pubertetu, da je to prolazno i da će sve biti u redu”, kazao je Kovačević. Sad se kaje što ih je poslušao.

,,Ostavila je oproštajno pismo u kojem je napisala: ‘Nemojte za mnom žaliti, ja nemam za čim da žalim’. To je sve. Da mogu sad da vratim vrijeme natjerao bih ljude iz Centra za socijalni rad da mi pomognu, tražio bih od škole da je zaštiti, sve bih uradio, ali sada je kasno”, ispričao je Zoran Kovačević.

U Centru za socijalni rad Bar rekli su da im se Zoran Kovačević nikada nije obratio povodom traženja stručne pomoći za sada pokojnu kćerku. Tvrede da su poslednji put kontakt sa Kovačevićem imali 2015. kada su rješavali problem kontakta maloljetnog djeteta sa majkom. Takođe, objasnili su, ni o jednom predmetu ne mogu iznositi detaljne informacije jer bi to predstavljalo kršenje prava na privatnost.

Jesu li od te, 2015, ikada provjerili je li ,,problem kontakta maloljetnog djeteta s majkom”  riješen. Koliko puta su se pojavili ,,na terenu” u kuću Kovačevića. Govori li istinu otac stradale djevojčice ili Centar koji se poziva na pravo na privatnost – sve sama pitanja bez odgovora.

Da, znamo im poštovanje prava na privatnost. Prije godinu dana u snu je umrla djevojčica J.B. Imala je dvije i po godine. Njena majka, Marijana Bogavac, tražila je prije toga na sve strane pomoć za svoje djevojčice i sebe. Kad je najmlađe dijete umrlo, digla se buka. Što zbog novinarskog nepoštenja, što zbog nespretnosti, krenula je priča da je dijete umrlo od gladi. Uzalud je majka govorila da bi prije umrla nego što bi dopustila da se to dogodi. Mučna je bila atmosfera.

Onda se na televiziji Vijesti  u emisiji Reflektor, koja se bavila tim problemom, pojavio Goran Kuševija, generalni direktor Direktorata za socijalno staranje i dječiju zaštitu. Sve dok nije počelo da liči na prijetnju, ponavljao je da on ne može da govori o prilikama u porodici Bogavac, kako im ne bi povrijedio ,,pravo na privatnost”.

Od majke koja je izgubila dijete, pritiscima i obećanjima tražilo se da zaćuti.

Za obećanja je bio zadužen premijer Duško Marković lično. Primio je ,,na njegov zahtjev” Marijanu Bogavac. Bogavac je, prema saznanjima Pobjede, od Markovića zatražila da država za nju i njene dvije kćeri obezbijedi stan. ,,Izvor lista iz Vlade kazao je da je Bogavac rekla premijeru da bi im bilo dovoljno i 20 kvadrata, samo da ne plaćaju kiriju. Premijer je obećao da će država svakako pomoći, ali da će odluka o tome na koji način biti donijeta narednih dana”, prenijeli su ostali horski mediji. Marijana zapravo ništa nije tražila, sami su pričali. I ništa nijesu uradili.

Na drugoj strani je bio štap. Portal Standard materijalizovao je priču direktora Kuševije i ekskluzivno saznao ,,prilike” u porodici Marijane Bogavac. ,,Prema pouzdanim saznanjima portala Standard, Marijanin sin iz vanbračne zajednice, koji je rođen 2002. godine umro je 2004. u Dječijoj bolnici u Podgorici. Marijanin sin je umro zbog trovanja babinim ljekovima, što je u obdukcionom nalazu navela patolog dr Dragana Čukić. Dijete je bilo u komi 24 sata, ali mu spasa nije bilo”, objavljeno je devet dana nakon smrti dviopogodišnje djevojčice, dok su nalazi obdukcije bili nepoznati. Da se zakuca kakva je Marijana majka. Tekst je potpisala tadašnja novinarka portala Milica Minić čije lice ovih dana krasi jednu od kampanja o pristojnom novinarstvu.

Marijana Bogavac i dalje je na istoj podstanarskoj adresi. Ništa od obećanja o stanu. Zarađuje 280 eura radeći u prodavnici, stan plaća 140, struju 80 eura. Prema saznanjima Monitora, opet gladuju. Ovih dana Marijana ima dodatni problem: treba da vrati pozajmicu od 500 eura. “Pozajmila sam za godišnjicu mojoj Jeleni da napravim. Sad nemam da vratim”, molila je ponovo za pomoć.

Sad će jedni reći: što je za pomen morala da troši tolike pare. Da nije, rekli bi: neće ni da spremi godišnjicu đetetu. Nema načina da budeš prav ako si siromah.

Kako god, opet se čeka Centar za socijalni rad. Opet ih je Marijana molila za pomoć, da vrati dug. Iz Centra su obećali 120 eura, još sto iz gradskog sekretarijata. Zasad je stigla pomoć od Humanitarne organizacije Čovjekoljublje koja radi pri Hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici.

Za kraj, neka ljubazna čitalačka publika bude zamoljena da se vrati na podatak sa početka teksta. Centri za socijalni rad u ovoj državi ove godine će potrošiti 9. 805 991, 95 eura. Prevelik je to zijev. Moglo bi im zaprijeti.

 

VRŠNJAČKO NASILJE: Oko za oko

Nekoliko roditelja djece koja su bila izložena vršnjačkom nasilju potvrdilo je za Monitor da je jedino što pomaže – direktna prijetnja nasilnicima ili njihovim roditeljima.

Uzalud se godinama preferira priča o ,,školi bez nasilja”, uzalud seminari i radionice. Savršeno je očigledno da nijedan od mehanizama predviđenih raznim protokolima i uputstvima, jednostavno, ne radi. Roditelji koji su pokušali da problem riješe ,,regularnim” putem: razgovorom sa razrednim starješinom, školskim pedagogom i psihologom, direktorom škole, svjedoče da ništa od toga nije dalo nikakav rezultat. ,,Tek kad ispred sebe dovedete roditelja nasilnika i ozbiljno mu zaprijetite, prestaće barem najočigledniji dio problema. Izolacijom, ogovaranjem, i sličnim vidovima nasilja niko u školi nije spreman da se bavi”, kaže roditelj čije dijete je trpjelo nasilje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

DRUŠTVO

ZAŠTO MINISTARSTVO PROSVJETE ŠTITI DIREKTORA ELEKTROTEHNIČKE ŠKOLE U PODGORICI:  Nagrada za nasilje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Treći mandat  Veselinu Pićuriću ministar Damir Šehović potpisao je u februaru. Pićurić je izabran i pored više svjedočenja i dokaza, te nalaza Prosvjetne inspekcije, da zloupotrebljava svoj položaj i mobinguje i zaposlene i učenike

 

Na društvenim mrežama nedavno se pojavio snimak kako profesor Elektrotehničke škole u Podgorici Veselin Pićurić ispred table i grba Crne Gore ,,pali” učenicima ,,macole”. Učenici mirno prilaze i trpe udarac u glavu, pa se da zaključiti da je riječ o uobičajenoj vaspitno-popravnoj mjeri.

Snimak je nastao prije 10-ak godina, a u međuvremanu Pićurić je unaprijeđen u direktora ove škole. Treći mandat mu je ministar Damir Šehović potpisao 7. februara ove godine.

Nisu samo učenici snimali profesore u JU Srednjoj elektrotehničkoj školi „Vaso Aligrudić”, kada je Pićurić postao direktor, 2009. godine, postavio je video nadzor u učionicama, računarskim salama i laboratorijama, a 2011. je otišao i korak dalje pa su kamere instalirane u učionicama za praktičnu nastavu, čak i u toaletima škole. I to sve nezakonito kako je utvrdio Osnovni sud u Podgorici, neposredno pred Pićurićev reizbor, u januaru 2019.  Sudija podgoričkog Osnovnog suda Katarina Janković, po tužbi jedanaest bivših i sadašnjih profesora te škole, naložila je ustanovi da svakom od njih isplati po hiljadu eura na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti – prava na privatnost i prava na psihički, odnosno duševni integritet.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. MARTA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DISKRIMINACIJA DJECE KOJA TRENIRAJU SPORTSKU GIMNASTIKU: Uzalud talentovani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dejan Vučević, jedini međunarodni gimnastički sudija u Crnoj Gori, tvrdi da je sportska gimnastika u Crnoj Gori ugašena i da preko 100 djece, koja treniraju u Podgorici, nemaju gdje da se takmiče

 

,,U Crnoj Gori postoji samo ritmička gimnastika, sportska je ugašena”, kaže za Monitor Dejan Vučević, jedini međunarodni gimnastički sudija u Crnoj Gori. Prvo kao takmičar, a zatim i, decenijama, kao trener, Vučević je cijeli život vezan za gimnastiku.

On objašnjava da u Podgorici ima preko 100 polaznika gimnastike i mnogo talenata, ali da oni nemaju gdje da se oprobaju. Onemogućen im je pristup domaćim i međunarodnim takmičenjima. Optužuje Gimnastički savez Crne Gore (GSCG) da je totalno zanemario sportsku gimnastiku.

Rezultat takvog rada, po Vučeviću, je da talentovani gimnastičari odlaze u region: ,,Ovdje su uslovi nikakvi i djeca odlaze u region. Tako dva dječaka i jedna djevojčica koju sam trenirao, a koji sada nastupaju za Srbiju, imaju preko 100 medalja.  Nije mi drago da pored naše kuće, osvajaju medalje za drugoga”, navodi Vučević.

Vučević je jedan od osnivača Gimnastičkog saveza Crne Gore (GSCG), u kojem je bio član Skupštine i predsjednik Upravnog odbora, bio je delagat GSCG 2010. kada je ovaj savez primljen u članstvo Svjetske gimnastičarske federacije (FIG). ,,Savez je osnovan 1994. godine, i da je sreće ovog februara bismo svi slavili 25 godina postojanja. Sada je on pretvoren samo u savez za ritmičku gimnastiku”, kaže.

Vučević  tvrdi da je ionako loše stanje u ovom sportu kulminiralo 2014. izborom novog rukovodstva i premještanjem centrale Gimnastičkog saveza Crne Gore (GSCG) iz Podgorice u Budvu. Navodi da je tome prethodio nestanak dokumenta i pečata iz Saveza, te da je nakon toga rukovodstvo izabrano mimo pravila.

Vesna Radonić, predsjednica GSCG, negira  Vučevićeve optužbe o tome da je novo rukovodstvo  GSCG nezakonito izabrano: ,,GSCG radi u skladu sa Zakonom o sportu Crne Gore, koji je stupio na snagu 2018, a takođe i sve svoje aktivnosti mora uskladiti sa pravilima FIG i UEG tako da nema govora da je GSCG ustanovljen mimo pravila. To potvrđuje i više inspekcija koje su dolazile i provjeravale ispravnost rada u GSCG. Sve inspekcije koje su obilazile GSCG imale su pozitivno mišljenje o radu istog”, kaže predsjednica GSCG za Monitor.

Upravo zbog toga što je javno govorio o nepravilnostima u Savezu, Vučević tvrdi da je novo rukovodstvo Saveza čim je preuzelo funkcije onemogućilo njegovim gimnastičarima da učestvuju na međunarodnom takmičenju: ,,Iz tog Saveza je došla depeša da mi ne možemo da učestvujemo na takmičenju. Spriječili su da se naša djeca takmiče, mogla su da nastupe samo revijalno”.

Kroz gimnastičarski klub Gorica, koji je Vučević vodio, prošle su generacije sportista. Vučević navodi da su mnogi vrhunski sportisti počeli sa gimnastikom u ovom klubu, pa pored gimnastike i u drugim sportovima postigli rezultate. Navodi i brojne strudente DIF-a koji su sarađivali sa ovim klubom. Međutim, objašnjava da je situacija sada takva da talenti iz sportske gimnastike ne mogu da se takmiče na domaćem, regionalnom i međunarodnom nivou.

Da se stanje poboljša ništa ne preduzima ni Ministarstvo sporta – Vučević,  navodi da je otkako se počelo sa registracijom klubova – sedam gimnastičarskih klubova ugašeno.  ,,Podnio sam prijavu za klub Gorica  Ministarstvu sporta, rekli su mi da nije potpuna. Pitao sam mogu li to da dopunim, rekli su da mogu, pa kad sam kasnije došao kazali su da ne može to tako”, objašnjava.

Radonićeva tvrdi, međutim, da je problem u nedostatku licenci. ,,Da bi se klubovi mogli  takmičiti na međunarodnim takmičenjima moraju da zadovolje osnovne kriterijume FIG, UEG i GSCG. Osnovni kriterijumi su licence u GSCG,UEG i FIG. Nažalost naši takmičari su licencirani samo u GSCG. Dodatni problem je nedostatak edukovanih trenera i sudija što je obaveza za nastup na međunarodnoj sceni, što znači da trenutno nemaju FIG i UEG licence”, kaže ona.

Ona insistira da u Crnoj Gori postoji sportska gimnastika: ,,Klubovi koji se bave sportskom gimnastikom su klub iz Nikšića i klub iz Herceg Novog Pomenuti klubovi se takmiče u sistemu takmičenja u Crnoj Gori po kalendaru GSCG”. Ona međutim ne negira da je taj sport u Crnoj Gori na niskom nivou . ,,Zbog objektivnih razloga – nemanje adekvatnog prostora za trening i nedostatak sprava potrebnih za kvalitetno obavljanje sportske gimnastike”.

Vučević međutim tvrdi da je ,,što se tiče sportske gimnastike za nas Savez ugašen. Ovaj Savez u Budvi nema veze sa sportskom gimnastikom. Htio bi da pitam kome institucije daju pare, prošle 10.000, a ove godine 25.000 eura.  Svuda u svijetu je ritmička gimnastika odvojena od sportske, bez kod nas u Crnoj Gori”.

Radonićeva kaže da GSCG nikom ne zatvara vrata. ,,U više navrata smo pozivali sve klubove iz sportske i ostalih gimnastika, za koje smo znali da se bave gimnastikom, da se priključe radu GSCG i samim tim da uzmu učešće u svim ostalim aktivnostima koje se sprovode u GSCG”.

Saradnja sa spornim Savezom je još uvijek nemoguća, kaže Vučević i naglašava da je gimnastika sport u kome se i takmičari i treneri moraju usavršavati cijelog života: ,,No ove iz Saveza očigledno ne interesuje usavršavanje i napredak djece, izgleda da su im druge stvari mimo sporta na prvom mjestu”.

Na prijem kod ministra sporta Nikole Janovića, Vučević čeka godinama. ,,Tri godine tražim prijem kod Janovića i ne mogu da dođem do njega. Samo bih htio da popričamo kao sportisti i da ga obavijestim o tome kakvo je stanje u gimnastici. Evo da vjerujem da ministar i ne zna da godinama bezuspješno tražim prijem”.

Salu nije imao ko da aminuje

Vučević priča kako je prije par godina obilazio osnovne i srednje škole po Podgorici sa elaboratom o gradnji gimnastičarske sale. Objašnjava da je jedna međunarodna organizacija bila spremna da donira salu. Plan je predviđao da od jutra do 14 sati salu koristi škola, a od 16 do 22 klub. Zamišljeno je da to bude gimnastički centar Crne Gore, koji bi imao svu neophodnu sportsku infrastrukturu, ali i ordinaciju opšte dječje prakse i stomatološku ambulantu. Vučević kaže da je tada  dobio obećanje od proslavljenog gimnastičara iz Slovenije Miroslava Cerara da će kada sala bude gotova donirati dva kompleta sprava za gimnastiku.

,,Kada smo prezentirali plan za salu direktorima škola, svaki od njih je bio oduševljen, ali su nam rekli da bez Ministarstva i ministra ne mogu ništa”, kaže Vučević.

Na kraju im je odgovoreno iz Ministarstva da izbjegavaju da pri školama otvaraju sale.

 

Predrag NIKOLIĆ
fot: Borko ZOGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEJEDNAKE PLATE ŽENAMA U ODNOSU NA MUŠKARCE: Diskriminacija i po novčaniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori je – 13,9 odsto. Taj se podatak navodi u Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021

 

,,Kako sam napredovala u firmi, na koju bih god poziciju došla, primala sam manju platu nego kolega, muškarac koji je prethodno na toj poziciji bio”, objašnjava sagovornica, menadžerka koja nije željela da joj se otkrije identitet. ,,Tako je i danas. Bez obzira na sve propise o zabrani diskriminacije”.

Žene u Crnoj Gori bi trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci, ukazuju istraživanja. Iako zvanična statistika ne postoji, prema nekim studijama, razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori je 13,9 odsto. Taj se podatak, recimo, navodi u Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.

Žene zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima, kaže za CIN-CG Ivana Mihajlović, iz Unije slobodnih sindikata CG. Ona navodi glavne uzroke za rodni jaz u zaradama: neposrednu i posrednu diskriminaciju, niže vrednovanje ženskog rada, segregaciju na tržištu rada, tradiciju i stereotipe, povećanu potrebu žena za ravnotežom između posla i privatnog života…

Iz Saveza sindikata Crne Gore za CIN-CG podsjećaju da postoji pravna regulativa po pitanju jednakosti zarada za žene i muškarce – počev od Ustava Crne Gore, preko Zakona o radu, pa do Konvencije o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena i Istanbulske konvencije, te da su ,,nejednake zarade za isti rad posljedica diskriminacije žena, a ne nedostatka propisa”.

Oni ističu da je veliki problem i to što nema zvanične statistike o ovom pitanju. ,,Razlozi su – netransparentnost podataka o sistemu zarada i nepristupačnost informacija o dodacima, bonusima i nagradama, službenim putovanjima, radu u odborima koje su od ključnog značaja za utvrđivanje diskriminacije u ovoj oblasti”, objašnjavaju u odgovorima poslatim CIN-CG.

No, žene ne samo da primaju manje zarade od muškaraca, nego im je otežan pristup onim poslovima i pozicijama na kojima su zarade veće.  Dostupni podaci, iako ne govore o razlikama u zaradama, jasno međutim ukazuju i na diskriminaciju žena kada je u pitanju zapošljavanje na pozicijama odlučivanja.

Prema podacima Zavoda za statistiku CG (Monstat) u publikaciji Žene i muškarci u Crnoj Gori, žene čine većinu u obrazovanju i to čak 76,6%, ali i pored toga one su u apslutnoj manjini na položajima odlučivanja, osim kada je riječ o predškolskom obrazovanju. Slična situcija je i sa drugim djelatnostima i sektorima, posebno kada su u pitanju rukovodeće pozicije. Pa tako, među starješinama samostalnih organa uprave i visokog rukovodnog kadra koje postavlja Vlada, imamo situaciju da na najvišim pozicijama (generalni direktori) muškarci učestvuju sa 56,0%, da među starješinama organa muškarci učestvuju sa 71,4%, dok tek na pozicijama zamjenika starješina imamo učešće žena od 57,1%. Ista i slična poređenja mogu se naći i za druge pozicije u javnom sektoru.

,,Kad god bi mi ponudili više rukovodeće mjesto u firmi, ispostavilo se da je da je taj poslovni trenutak krizan, da se zarade moraju smanjivati i praviti druge uštede. Pa i zarada na toj poziciji. U prevodu, dobiješ funkciju, ali ne i platu kao prethodnik”, objašnjava naša sagovornica.

U Uniji sindikata ukazuju da ne postoje precizni podaci kada je u pitanju rodna statistika na upravljačkim pozicijama, ali da istraživanja pokazuju da su žene najprisutnije na srednjem nivou menadžmenta.

,,Tu ih je 50,1 odsto dok ih je na najvišem nivou menadžmenta tek oko 36,6 odsto”, objašnjava Mihajlović.

Na zapošljavanje na odgovornijim pozicijama ne utiče ni činenica da su žene obrazovanije od muškaraca. Statistika govori da je žena posljednjih godina više na studijama 55,2, kao i na postdiplomskim studijama – specijalističkim 57,9 odsto, magistarskim 56,1. Zvanje doktora nauka 2016. steklo je 19 žena i 9 muškaraca, a 2017. 8 žena i 10 muškaraca.

,,Doprinos rastu broja visokoobrazovanog stanovništva posljednjih godina dolazi upravo od strane žena. Iako to govori u prilog ambicioznosti, stručnosti, talentu i evidentom potencijalu žena koji je značajan i za ukupan društveni i ekonomski razvoj, ono što zabrinjava je činjenica da im bolje obrazovanje još uvijek nije obezbijedilo i bolje plaćena radna mjesta”, kaže za CIN-CG  Zvezdana Oluić iz Unije poslodavaca Crne Gore.

,,Prema dostupnim statističkim podacima žene su u Crnoj Gori zaposlene uglavnom na poslovima sa manjim primanjima. Osim toga, jasno je da imamo prisutan efekat ‘staklenog plafona’ kako usljed postojanja neravnopravnosti zbog diskriminacije prema polu, tako i zbog činjenice da same žene često pod pritiskom brojnih obaveza vezanih za njihovu rodnu ulogu, biraju da ne preuzimaju odgovornije pozicije. Pa tako i pored činjenice da su obrazovanije od muškaraca, uglavnom rade u sektoru obrazovanja, trgovine i socijalne zaštite”, navodi Mihajlović.

Žene čine većinu zaposlenih u obrazovanju 74,2 odsto, zdravstvu i socijalnoj zaštiti 70,8 odsto, stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima 61,3 odsto, trgovini 56,5 odsto, ostalim uslužnim djelatnostima 55,8 odsto i finansijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja 50,1 odsto. Od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine), obrazovanju (10,5 odsto), zdravstvu (devet odsto), uslugama smještaja i ishrane…

,,Žene su uglavnom zastupljenje u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka, ili rade na poslovima koji zahtjevaju manji stepen stručne spreme, odnosno na poslovima koji su manje plaćeni”, kažu iz SSCG. Iz ove organizacije ističu da je najdrastičniji primjer obrazovanje u kojem i pored toga što čine većinu, zapravo su u apsolutnoj manjini što se tiče položaja odlučivanja. S druge strane, najbolje pozicionirane su žene u sudu i tužilaštvu gdje čine oko 60 odsto zaposlenih.

Iz Unije poslodavaca kažu da podaci pokazuju da žene još uvijek bilježe veoma nisko učešće i u biznisu (oko 25%).

,,Podaci iz najnovijeg istraživanja UPCG ukazuju na nesklad između broja visokoobrazovanih žena i njihove nedovoljne zastupljenosti na pozicijama rukovođenja i upravljanja, što govori o tome da se značajan broj kompanija u našoj zemlji još uvijek svjesno odriče znanja, vještina i potencijala tog posebno kvalifikovanog kadra”, kaže Olujić.

Ona objašnjava da osim što se, na taj način, kompanije svjesno odriču i dobrih poslovnih rezultata, kao i brojnih drugih benefita koji mogu nastati angažmanom takvog kadra, treba istaći i da se negativni efekti odbacivanja stručne tj. visoko kvalifikovane radne snage iz korporativne ljestvice kompanija posredno odražavaju i na državu (kroz niži BDP), ali i ukupno crnogorsko društvo (kroz nižu produktivnost i životni standard).

A brojni primjeri poslovne prakse u svijetu, navode iz Unije poslodavaca, pokazuju da kompanije sa većim učešćem žena u odborima direktora imaju za 41% veći povrat kapitala i poslovne rezultate bolje za 56% u odnosu na one kompanije u čijim odborima uopšte nema žena.

Iz Unije poslodavaca kažu da njihova istraživanja pokazuju da su tri najznačajnije barijere za žensko liderstvo u menadžmentu preduzeća u Crnoj Gori to što žene imaju veću odgovornost prema porodici nego muškarci, nemaju dovoljno menadžerskog ili ukupnog radnog iskustva, kao i dodijeljene uloge od strane društva.

 

SVIJET: Žene zarađuju duplo manje od muškaraca

 

Prema podacima Eurostata, u 2016. primanja žena su u zemljama EU bila prosječno niža za 16,2% u odnosu na primanja muškaraca za obavljanje istog posla. Najveća razlika je uočena u Estoniji, gdje su muškarci primali čak 25,3% više u odnosu na žene, dok je najmanja razlika zabilježena u Rumuniji, gdje su primanja žena bila 5,2% ispod primanja njihovih kolega.

Globalna statistika je još poraznija. Žene zarađuju upola koliko muškarci, prema Svjetskom ekonomskom forumu (WEF), po kojemu je jaz u platama u 2018. bio 51 odsto.

Žena nema na vrhu, utvrdio je izvještaj, a samo trećina menadžera su žene. Prošle godine na čelu država bilo je samo 17 žena, a 18 odsto ministarskih pozicija u svijetu drže žene, te 24 odsto parlamentarnih mandata u svijetu.

Nijedna zemlja nije zatvorila jaz u platama, prema WEF-u, koji je istraživanje radio koristeći podatke Međunarodne organizacije rada, UN-ovog programa za razvoj i Svjetske zdravstvene organizacije. Island je desetu godinu zaredom na vrhu po svim pokazateljima rodne ravnopravnosti uključujući ekonomske, društvene i zdravstvene. Nordijske zemlje Norveška, Švedska i Finska među vodećim su zemljama, a slijedi Nikaragva na petom mjestu. Na dnu su Jemen, Pakistan, Irak i Sirija.

 

 

ŽENE I NEZAPOSLENOST: Uzalud obrazovanje

 

Prema posljednjem popisu iz 2011. žene čine 50,60 odsto stanovinišva, procentualno ih je zapošljeno znatno manje. Prema  podacima MONSTAT-a iz Ankete o radnoj snazi za III kvartal 2018. godine ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori iznosio je 247.200, od čega je 108.300 žena (43,8%) i 138.900 muškaraca (56,2%). U odgovorima koje je Zavod za zapošljavanje CG dostavio CIN-CG piše da se u njihovoj evidenciji sredinom februara nalazilo 38.605 nezaposlenih lica, od čega su 22.302 žene (57,77%) i 16.303 muškarca (42,23%). Na dan 31.12.2018. godine ukupan broj nezaposlenih je bio 41.378, od čega je 23.944 žene (57,87%) i 17.434 muškarca (42,13%). U Zavodu tvrde da se tokom prošle godine zaposlilo 15.360 lica, od čega je zaposleno 8.867 žena (57,73%) i 6.493 muškarca (42,27%).

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo