Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CENTRI ZA SOCIJALNI RAD, SKUPI, A GLUVI: Uzaludni vapaji očajnika

Objavljeno prije

na

Marijana Bogavac, žena kojoj je prošle godine umrla djevojčica i dalje je sa dvoje djece na istoj podstanarskoj adresi. Ništa od obećanja o stanu. Nema da vrati 500 eura koje je potrošila da bi obilježila godišnjicu smrti djeteta. Sad će jedni reći: što je za pomen morala da troši tolike pare. Da nije, rekli bi: neće ni da spremi godišnjicu đetetu. Nema načina da budeš prav ako si siromah

 

Za rad centara za socijalni rad, ovogodišnjim državnim budžetom predviđeno je 9.805.991,95 eura. Samo za plate zaposlenima u tim institucijama biće potrošeno 8.800.991,95 eura.Za ostala lična primanja u tom resoru predviđeno je dvjesta hiljada eura, od toga 30 hiljada za jubilarne nagrade. Bilo bi baš lijepo znati ko je to i čime je u kojem centru za socijalni rad zaslužio jubilarnu nagradu.

Oni kojima je pomoć ovih institucija potrebna uporno svjedoče o  neljubaznosti i aroganciji nekih socijalnih radnika od kojih se često vraćaju neobavljenog posla.

Da su, uprkos ogromnom novcu koji se na njih troši, centri za socijalni rad gluve kuće ovih dana pokazuju dva primjera.

Otac šesnaestogodišnje djevojčice koja je prije dva mjeseca izvršila samoubistvo u Baru, Zoran Kovačević kazao je novini Dan da je njegova ćerka godinama trpjela verbalno vršnjačko nasilje, prvo u osnovnoj, a zatim u srednjoj školi. Bacila se pod voz.

Kovačević je opisao izolaciju i omalovažavanje koje je njegovo dijete trpjelo, kako se trudio da stvari popravi  prepisujući je u drugu školu. Ispričao je i  da je bila stalno zamišljena i tužna i da je mislio da joj nedostaje majka koja ne živi sa njima.

,,Odlučio sam da potražim stručnu pomoć u Centru za socijalni rad Bar, da pitam nekog stručnjaka da me posavjetuje šta da radim. Mislio sam da će mi oni reći da je dovedem da razgovara sa psihologom. Ipak je to djevojčica i ja sam mislio da joj nedostaje neki majčinski savjet koji joj ja ne umijem dati. Ipak, u Centru za socijalni rad su me dočekali sa riječima da je to sve normalno i da se tako djeca ponašaju u pubertetu, da je to prolazno i da će sve biti u redu”, kazao je Kovačević. Sad se kaje što ih je poslušao.

,,Ostavila je oproštajno pismo u kojem je napisala: ‘Nemojte za mnom žaliti, ja nemam za čim da žalim’. To je sve. Da mogu sad da vratim vrijeme natjerao bih ljude iz Centra za socijalni rad da mi pomognu, tražio bih od škole da je zaštiti, sve bih uradio, ali sada je kasno”, ispričao je Zoran Kovačević.

U Centru za socijalni rad Bar rekli su da im se Zoran Kovačević nikada nije obratio povodom traženja stručne pomoći za sada pokojnu kćerku. Tvrede da su poslednji put kontakt sa Kovačevićem imali 2015. kada su rješavali problem kontakta maloljetnog djeteta sa majkom. Takođe, objasnili su, ni o jednom predmetu ne mogu iznositi detaljne informacije jer bi to predstavljalo kršenje prava na privatnost.

Jesu li od te, 2015, ikada provjerili je li ,,problem kontakta maloljetnog djeteta s majkom”  riješen. Koliko puta su se pojavili ,,na terenu” u kuću Kovačevića. Govori li istinu otac stradale djevojčice ili Centar koji se poziva na pravo na privatnost – sve sama pitanja bez odgovora.

Da, znamo im poštovanje prava na privatnost. Prije godinu dana u snu je umrla djevojčica J.B. Imala je dvije i po godine. Njena majka, Marijana Bogavac, tražila je prije toga na sve strane pomoć za svoje djevojčice i sebe. Kad je najmlađe dijete umrlo, digla se buka. Što zbog novinarskog nepoštenja, što zbog nespretnosti, krenula je priča da je dijete umrlo od gladi. Uzalud je majka govorila da bi prije umrla nego što bi dopustila da se to dogodi. Mučna je bila atmosfera.

Onda se na televiziji Vijesti  u emisiji Reflektor, koja se bavila tim problemom, pojavio Goran Kuševija, generalni direktor Direktorata za socijalno staranje i dječiju zaštitu. Sve dok nije počelo da liči na prijetnju, ponavljao je da on ne može da govori o prilikama u porodici Bogavac, kako im ne bi povrijedio ,,pravo na privatnost”.

Od majke koja je izgubila dijete, pritiscima i obećanjima tražilo se da zaćuti.

Za obećanja je bio zadužen premijer Duško Marković lično. Primio je ,,na njegov zahtjev” Marijanu Bogavac. Bogavac je, prema saznanjima Pobjede, od Markovića zatražila da država za nju i njene dvije kćeri obezbijedi stan. ,,Izvor lista iz Vlade kazao je da je Bogavac rekla premijeru da bi im bilo dovoljno i 20 kvadrata, samo da ne plaćaju kiriju. Premijer je obećao da će država svakako pomoći, ali da će odluka o tome na koji način biti donijeta narednih dana”, prenijeli su ostali horski mediji. Marijana zapravo ništa nije tražila, sami su pričali. I ništa nijesu uradili.

Na drugoj strani je bio štap. Portal Standard materijalizovao je priču direktora Kuševije i ekskluzivno saznao ,,prilike” u porodici Marijane Bogavac. ,,Prema pouzdanim saznanjima portala Standard, Marijanin sin iz vanbračne zajednice, koji je rođen 2002. godine umro je 2004. u Dječijoj bolnici u Podgorici. Marijanin sin je umro zbog trovanja babinim ljekovima, što je u obdukcionom nalazu navela patolog dr Dragana Čukić. Dijete je bilo u komi 24 sata, ali mu spasa nije bilo”, objavljeno je devet dana nakon smrti dviopogodišnje djevojčice, dok su nalazi obdukcije bili nepoznati. Da se zakuca kakva je Marijana majka. Tekst je potpisala tadašnja novinarka portala Milica Minić čije lice ovih dana krasi jednu od kampanja o pristojnom novinarstvu.

Marijana Bogavac i dalje je na istoj podstanarskoj adresi. Ništa od obećanja o stanu. Zarađuje 280 eura radeći u prodavnici, stan plaća 140, struju 80 eura. Prema saznanjima Monitora, opet gladuju. Ovih dana Marijana ima dodatni problem: treba da vrati pozajmicu od 500 eura. “Pozajmila sam za godišnjicu mojoj Jeleni da napravim. Sad nemam da vratim”, molila je ponovo za pomoć.

Sad će jedni reći: što je za pomen morala da troši tolike pare. Da nije, rekli bi: neće ni da spremi godišnjicu đetetu. Nema načina da budeš prav ako si siromah.

Kako god, opet se čeka Centar za socijalni rad. Opet ih je Marijana molila za pomoć, da vrati dug. Iz Centra su obećali 120 eura, još sto iz gradskog sekretarijata. Zasad je stigla pomoć od Humanitarne organizacije Čovjekoljublje koja radi pri Hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici.

Za kraj, neka ljubazna čitalačka publika bude zamoljena da se vrati na podatak sa početka teksta. Centri za socijalni rad u ovoj državi ove godine će potrošiti 9. 805 991, 95 eura. Prevelik je to zijev. Moglo bi im zaprijeti.

 

VRŠNJAČKO NASILJE: Oko za oko

Nekoliko roditelja djece koja su bila izložena vršnjačkom nasilju potvrdilo je za Monitor da je jedino što pomaže – direktna prijetnja nasilnicima ili njihovim roditeljima.

Uzalud se godinama preferira priča o ,,školi bez nasilja”, uzalud seminari i radionice. Savršeno je očigledno da nijedan od mehanizama predviđenih raznim protokolima i uputstvima, jednostavno, ne radi. Roditelji koji su pokušali da problem riješe ,,regularnim” putem: razgovorom sa razrednim starješinom, školskim pedagogom i psihologom, direktorom škole, svjedoče da ništa od toga nije dalo nikakav rezultat. ,,Tek kad ispred sebe dovedete roditelja nasilnika i ozbiljno mu zaprijetite, prestaće barem najočigledniji dio problema. Izolacijom, ogovaranjem, i sličnim vidovima nasilja niko u školi nije spreman da se bavi”, kaže roditelj čije dijete je trpjelo nasilje.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EU I ZAPADNI BALKAN: Između oligarhije, sirotinje i stinih politikanata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što je želio francuski predsjednik Emanuel Makron je ostvario. Perspektiva proširenja EU biće jasnija tek na proljeće, na samitu u Zagrebu, odnosno dva mjeseca nakon lokalnih izbora u Francuskoj. Sitni politikanti ne stanuju samo u ovom regionu

 

„Zaključaka sa sastanka nema, ali ideja je da se pošalje jasna poruka o našoj posvećenosti politici proširenja i zemljama Zapadnog Balkana. Svi podržavamo evropsku perspektivu regiona“, saopštila je nakon ovonedjeljnog sastanka Savjeta ministara opštih i evropskih poslova EU Titi Tupurainen, visoka funkcionerka Finske, predsjedavajuće EU u drugoj polovini 2019. godine.

Formalna podrška EU perspektivi Zapadnog Balkana možda je trenutno i jedini zajednički imenitelj kada je riječ o pozicijama zemalja-članica prema nastavku širenja i pristupanja Uniji. Potvrdilo se da je odbijanjem da Sjevernoj Makedoniji i Albaniji omogući otvaranje pristupnih pregovora Pariz torpedovao integraciju tzv. Zapadnog Balkana u EU. Izgubljena je bar jedna, važna godina u tom procesu, ali je mnogo gore što slabi mobilizirajući faktor za promjene u tim društvima i što je EU izgubila veliki dio svog kredibiliteta. „To je najveća greška Unije“, ocijenio je njemački ministar vanjskih poslova Hajko Mas.

Dva su ključna faktora,  smatraju analitičari,  Makrona navela da odigra ovu opasnu kartu. Prvi, jer se kod kuće plaši jačanja najjačeg političkog konkurenta, desničarke Marin Le Pen – 58 odsto Francuza protivi se proširenju EU- a lokalni izbori u toj zemlji se trebaju održati u martu. Drugi je što Makron tretira Zapadni Balkan kao taoca dok ne progura svoju viziju Evrope. A to je EU sa više brzina ili koncentričnih krugova. Jezgro bi gravitiralo oko osovine Pariz-Berlin, spolja bi bile zemlje integrisane u tržište, a sasvim vani pridružene zemlje, među njima, možda, Crna Gora i naš region.

Činjenica je da Zapadni Balkan nije regija od prioritetnog značaja za Francusku. Ako se posmatra ekonomska saradnja i strane direktne investicije, ovaj region je dominantno pod njemačkim, italijanskim i jednim dijelom austrijskim uticajem. Francuska vrlo malo gubi kada se odlučno protivi proširenju EU na Zapadni Balkan.

Ali, da bi bar malo ublažila snažne kritike, pa i ljutnje evropskih zvaničnika, pokazala konstruktivnost i zamazala oči ovim državama, Francuska je, brže-bolje, ponudila svoj prijedlog proširenja EU. Taj prijedlog metodologije pristupanja bi se svodio na sljedeću formulu: prvo riješiti pitanja vladavine prava, a zatim se u sedam koraka, postepeno približavati članstvu, uz pristup fondovima.

Dakle, ono što se pokazalo kao najteža prepreka u pristupnim pregovorima svih država sa jugoistoka Evrope, bila bi prva. To je garancija da bi pregovori bili znatno strožiji i da bi trajali – u nedogled. Takođe, novi mehanizam bi se odnosio na sve zemlje regiona, uključujući i na one koje su već započele pregovore kao što su Crna Gora i Srbija.

Jedinp što se može gledsati kao tračak nade nade u francuskom dokumentu od šest stranica je navod da „Albanija, BiH, Kosovo, Sjeverna Makedonija, Srbija i Crna Gora kulturno, istorijski i geografski spadaju u Evropu“. Indikativno je da Pariz ne traži samo reformu pristupnog procesa već i reformu cijele EU, što znači da Francuzi sa Balkanom ne misle ozbiljno. Ili, kako je rekao jedan zapadni diplomata za list Politico, iz francuskog dokumenta je vidljiva jedino želja da se čitav proces proširenja maksimalno uspori.

Berlin je  takođe kritičan prema državama-kandidatkinjama, ali nipošto ne želi zaustavljanje procesa.  Njemci smatraju da su moguće promjene unutar postojeće regulative kako bi se pojačala kontrola reformskih koraka – i da je to potrebno zbog stvaranja povjerenja u zemljama članicama. Jer, strukturna korupcija i „zarobljena država“ su uzele maha i u pojedinim zemljama članicama EU , u kojima su kriminalne i korumpirane mreže preuzele državu.

„Vidimo da proces ne funkcioniše jer traje dugo, frustrirajući je za učesnike, nije politički vođen od strane EU, već postoji neki automatizam, a prije svega, građani zemalja koje pregovaraju ne nalaze svoje interese u takvom procesu“, smatra francuska državna sekretarka za evropske poslove Ameli de Monšalen.

Istovremeno su se Austrija, Italija, Slovenija, Slovačka, Češka i Poljska založile za poboljšanje procesa pristupanja EU, uz uslov da se paralelno napreduje u procesima konstruktivne rasprave o „poboljšanjima“ i nastavku pristupanja zemalja Zapadnog Balkana.

Sigurno je da će konačni prijedlog dati nova Evropska komisija početkom naredne godine. O svemu će se podrobno razgovarati na Samitu EU, koji će se u maju održati u Zagrebu, jer će Hrvatska od 1. januara predsjedavati Unijom.

„EU ne može da odustane od obećanja datog Zapadnom Balkanu, niti je trenutno stanje održivo. Nama je neophodan novi pristup proširenju sa novim, duplim angažmanom – političkim i ekonomskim“, kaže nekadašnji direktor za proširenje u Evropskoj komisiji Pjer Mirel.

Možda je jedan od takvih, prelaznih aranžmana tzv. mini Šengen, inicijativa o ukidanju trgovinskih barijera u regionu koju su nedavno pokrenuli premijeri Albanije i Sjeverne Makedonije Edi Rama i Zoran Zaev i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Iako su izrazili uvjerenje da će im se u tome pridružiti i ostale zemlje „balkanske šestorke“, u Podgorici, Prištini i Sarajevu nema, bar za sada, previše spremnosti da se slijedi ova inicijativa.

“Poboljšanje regionalne saradnje upotpunjava se s procesom približavanja EU. Od jačanja dobrosusjedskih odnosa i ekonomske saradnje profitiraju sve zemlje Zapadnog Balkana. Ti procesi jačaju kompletan region. Kroz Berlinski proces već godinama podržavamo ta stremljenja i već smo mnogo toga postigli. Na primjer  osnivanje Regionalne kancelarije za mlade (RYCO), kao i smanjenje taksi za roming”, kaže šef njemačke diplomatije.

No, prema riječima kosovskog analitičara Vetona Suroija, ovakve inicijative su samo loš alibi diplomatama koji pronalaze nove ideje za regionalnu integraciju kada nemaju dobru ideju kako da region Zapadnog Balkana izvuku iz kaljuge konflikata, nerazvijenosti i demografskog pada.

“Masovno iseljavanje će dovesti do toga da će u tim zemljama ostati sirotinja i oligarhija. Sloj koji je neophodan kako bi se u jednom društvu sprovele reforme na kojima EU insistira više uopšte neće postojati u regionu“, pesimističan je novinar Dušan Reljić.

 

“Non paper” i Crna Gora

Iako je Crnoj Gori nakon više od sedam godina, ostalo još jedno pregovaračko poglavlje neotvoreno, u EK su skeptični napretkom naše države. Ocjene iz posljednjeg “Non-paper” (neformalni dokument koji se iznosi u zatvorenim pregovorima unutar institucija EU radi postizanja dogovora o nekom spornom političkom pitanju) u Vladi Crne Gore smatraju   pozitivnim. „Sve ovo, naravno, ne znači da ne ostaju i nedostaci i izazovi. E, upravo tome i služe ovakvi dokumenti, i mi ih vidimo i kao uput šta i kako dalje, ali i kao potvrdu zrelosti u budućim fazama sprovođenja reformi”, rekao je premijer Duško Marković.

Izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje Daliborka Uljarević podsjeća da ovakvi dokumenti nastaju u dužem vremenskom periodu i da imaju mnogo ekspertskih i političkih čitanja, pa ni ocjene i konstatacije u njima nijesu nešto što je tek tako zalutalo. “Zato bi produktivnije bilo zasukati rukave i napraviti plan kako da se te zamjerke što prije otklone i na tome posvećeno raditi nego planirati kako da se pred Evropskom komisijom odbrani neobranjivo. Izvještaj EK, koji je i mnogo značajniji dokument, stiže na proljeće, a problemi neće nastati ubjeđivanjem da ne postoje“, ističe ona.

 

Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPORNU BOJU U ŠKOLI ŠTAMPAR MAKARIJE U PODGORICI OTKRILI RODITELJI: Šta su radili nadležni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tri mjeseca nakon što je jedan roditelj otkrio da su nedozvoljenom bojom prefarbani zidovi svlačionica u OŠ ,,Štampar Makarije”, svlačionice su zatvorene.  Sporna  boja je  nakon drugog pokušaja uklonjena . Sada se čeka upotrebna dozvola. Da nije bilo upućenog roditelja, djeca bi godinama koristila nedozvoljenom bojom okrečene svlačionice

 

,,Uprava škole je zatvorila svlačionice za korišćenje sve dok se ne dobije nalaz Inspekcije koja je opet dolazila. Zabrana će biti na snazi dok se ne dobiju rezultati o korišćenoj boji. Sala za fizičko može kao i do sada da se koristi”, piše u obavještenju  o zatvaranju svlačionica filskulturne sale u Osnovnoj školi ,,Štampar Makarije” u Podgorici koje je proslijeđeno Savjetu roditelja ove škole.  Svlačionice djeca ne koriste od početka školske godine – skoro tri mjeseca.

Razlog – materijali korišćeni za adaptaciju svlačionica neusklađeni su sa Pravilnikom o zabrani i ograničenju korišćenja, stavljanja u promet i proizvodnji hemikalija koje predstavljaju neprihvatljiv rizik po zdravlje ljudi i životnu sredinu.

Ministar sporta i mladih Nikola Janović je, 1. avgusta ove godine, sa Alijom Muhovićem, izvršnim direktorom firme Art Gradnja doo Bar, postpisalo ugovor o izvođenju radova na adaptaciji sportske sale – sanitarnim čvorovima sa svlačionicama u JU OŠ ,,Štampar Makarije”. Vrijednost radova 28.855 eura.

Tokom radova, jedan roditelj učenika ove škole, stručan za nadzor građevinskih radova, je primijetio da izvođač koristi nedozvoljenu boju prilikom premazivanja zidova i podova u svlačionicama.

Roditelj se, početkom oktobra, dopisom u kojem upozorava da korišćene boje  nisu usklađene sa Pravilnikom i u kome traži da se obustave radovi i ukloni neadekvatna boja, obraća: Ministarstvu prosvjete, Direktoratu za predškolsko, osnovno i inkluzivno obrazovanje i vaspitanje, Ministarstvu sporta i mladih i upravi škole.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 29. NOVEMBRA
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EPILOG POBJEDINOG MEDIJSKOG LINČA: Država i Kusovac da plate uvrede i govor mržnje 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvosnažnom presudom, našim novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac,  dužni su da isplate po 5.000 eura. Osim presude, ostalo je kao i ranije. Gadosti koje je Pobjeda objavljivala nekima su još atraktivne, pa ih je portal aktuelno.me ove godine reprintovao u nastavcima. Kusovac je glavni u Birou za odnose sa javnošću Vlade.  Oni koji govore o zločinima i kriminalu još uvijek su izdajnici

 

Novinarkama Milki Tadić-Mijović i Mileni Perović-Korać, država i bivši glavni urednik Pobjede Srđan Kusovac, sadašnji šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore, dužni su da isplate po 5.000 eura, plus 3.795 eura za sudske troškove. Razlog su pretrpljeni duševni bolovi nakon serije tekstova sa brutalnim uvredama i govorom mržnje na njihov račun, koji su od 26. septembra 2011. do 18. aprila 2012. godine, objavljeni u tadašnjem državnom dnevnom listu Pobjedi. Ovu odluku je donijelo vijeće podgoričkog Višeg suda, na čelu sa sutkinjom Vericom Sekulić.

To je epilog sudskog procesa koji traje od novembra 2013. godine i koji su pratile brojne kontraverzne odluke. Pokretanju postupka prethodila je krivična prijava koju su Tadić-Mijović i Perović-Korać podnijele protiv Pobjede i države, ali je tužilaštvo tu prijavu odbacilo.

Viši sud je sada preinačilo prvostepenu presudu Osnovnog suda, koji je 7. juna ove godine odlučio da novinarke dobiju po 1.000 eura odštete. U avgustu 2018. godine sudija Osnovnog suda u Podgorici Dragan Šćepović donio je presudu po kojoj je tužba Tadić-Mijović i Perović-Korać odbačena kao neosnovana, a da su one dužne da plate 2.899 eura na ime sudskih troškova. Sud je tada presudio  da je kniga Marka Vešovića i Šekija Radončića Miško Kesedžija i njegove bize, nastala od tekstova iz Pobjede, knjževno dijelo!

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 29. NOVEMBRA
ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo