Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ RTCG: Puštili smo, gledamo

Objavljeno prije

na

Za naše pare plaše nas Rusima, Srbima, odbjeglim bankarima i ostalim neprijateljima koji pokušavaju da destabilizuju demokratsku, malu zemlju, pod vođstvom preispravnog Mila Đukanovića. To su rezultati akcije DPS-a i dijela institucija od prošle jeseni, kada su počistili nepodobne iz Savjeta RTCG

 

Rusi, Srbi, odbjegli bankari i ostali državni neprijatelji ne odustaju od pokušaja da destabilizuju demokratsku, malu zemlju, pod vođstvom preispravnog Mila Đukanovića. To nam poručuje svaki prilog, Dnevnik,  emisija, pa i predah na RTCG. Ništa čudno, rekli bi neki, tako izgleda televizija okupirana od strane vlasti. To su, u stvari,  rezultati akcije DPS i dijela institucija od prošle jeseni, kada su počistili nepodobne iz Savjeta RTCG. Puštili smo, gledamo.

Ipak, ovonedjeljna emisija Argumenti, od koje se i nije očekivalo ništa drugo  do da brani vlast da slučajno ne padne, uspjela je da iznenadi dio javnosti. Valjda je i za RTCG to bilo mnogo. Od trenutka, kada je na samom početku emisije novinarka Nataša Mitrović pojasnila da će ona i njeni gosti pokušati da odgovore –  ko ima interesa da destabilizuje Crnu Goru, bilo je jasno kakvo se objektivno novinarstvo sprema u narednih sat i po vremena. No, malo ko je očekivao da će  uslijediti uradak koji baš tako miriše na devedesete. Politički analitičar Ranko Đonović, Zorica Kalezić, članica Savjeta Centralne banke (CBCG) i Nikola Samardžić, profesor istorije iz Beograda pojasnili su nam da je u zemlji sve besprekorno i da zato Rusi i ostali neprijatelji hoće da nam pokvare idilu, uz pomoć Duška Kneževića i domaćih medija koji ne praktikuju novinarstvo RTCG.  Pitanja voditeljke i prilozi koji su puštani tokom emisije, bili su jasni –  Milo Đukanović je nevin.  Dokaz: saopštenja Mila Đukanovića.

Nakon emisije uslijedile su i reakcije. Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa Stevo Muk ocijenio je da je zastrašivanje građana  nastavljeno u emisiji Argumenti na kako je poručio, tzv. javnom servisu RTCG,  okupiranom 2018. od DPS.

,,Jedan od crnjih u nizu crnih dana za javni servis. Desetine pitanja koja liče na odgovore, i odgovora koji objašnjenje svega vide u Rusiji, a bez Mila i DPS ne mogu da zamisle ni Crnu Goru ni građane Crne Gore, žive i zdrave”, napisao je na svom Fejsbuk profilu. U  emisiji se, primijetio je Muk, išlo dotle da se kao jedina alternativa postojećem stanju stvari, predstave Bosna, Sirija, rat i kolone izbjeglica iz Crne Gore: ,,Samo zato što demokratska javnost traži istragu nezakonitog finansiranja vladajuće stranke, istinu o prvom milionu Predsjednika Crne Gore i oslobađanje državnih institucija iz okova jedne partije i jednog čovjeka. Emisija koju treba prikazivati studentima novinarstva”. Nažalost, te lekcije ovdašnji studenti novinarstva neće moći još neko vrijeme da slušaju na podgoričkoj katedri, umajući u vidu tamošnje predavače, među kojima su uzdanice Đukanovićeve propagande.

Da program RTCG podsjeća na devedesete za Monitor kaže i Goran Đurović, bivši član Savjeta RTCG, koji je prošle jeseni i uklonjen iz tog tijela, kako bi Bastilja mogla neometano da nas zastrašuje.

,,Poštovanje profesionalnih standarda u RTCG je na nivou ratnih 90-ih”, kaže on. ,,Dnevnik 2 je ponovo prostor za obračun sa kritičarima vlasti a kroz specijalizovane emisije se uz učešće gostiju iz zemlje i inostranstva prenose isključivo stavovi vladajuće političke stranke. Prostor za iznošenje drugačijeg mišljenja je sveden na minimum dok se iz dana u dan umnožavaju afere koje se tiču rada institucija i najmoćnijih političkih figura u državi”.

Prema Đuroviću, razlika je što su se, kako kaže, na sreću, u međuvremenu u Crnoj Gori registrovali privatni mediji koji, uz svemoćni internet, uspijevaju da nadomjeste ulogu javnog servisa. ,,Ponavljanje istog propagandističkog pristupa RTCG, koje je uvježbano u ratnim 90-im, danas ne daje očekivane rezultate. U 90-im su građani dominantno vjerovali RTCG a danas je nivo povjerenja, prema zvaničnim istraživanjima, gori od onog u 2012. godini. Pad povjerenja u RTCG je iz dana u dan sve izvjesniji i prirodna je reakcija na brutalno kršenje profesionanih standarda”.

Po njemu za ovakvo stanje na javnom servisu ,,formalno su najodgovorniji Savjet RTCG i generalni direktor.”

,,Građani treba da znaju da plaćaju ovakav tkz. javni servis koji predvodi Savjet u kojem su: Ivan Jovetić, Dragana Tripković, Slobo Pajović, Igor Tomić, Goran Sekulović, Mimo Drašković, Vladimir Pavićević, Perko Vukotić i Milan Radović. Ovi ljudi ne rade ništa da zaustave posrnuće RTCG. Ovih 9 ljudi dozvoljava generalnom direktoru Božidaru Šundiću da sprovede ono što je  u 2016. godini tražio od urednika u  informativnom programu –  da isključivo pozitivno izvještavaju o radu Vlade Crne Gore i nosiocima vlasti”.

Đurović posebno optužuje članove tog tijela iz civilnog sektora. ,,Nažalost, nema javne reakcije iz Savjeta RTCG, makar od jednog člana ovog tijela. Svi članovi Savjeta ćute a neki, kao npr. Milan Radović, prikupljaju podršku NVO za novi mandat u ovom tijelu. Novi mandate za novo ćutanje”, kaže.

Član Savjeta Milan Radović (Građanska alijansa)  nije želio za Monitor da odgovori na optužbe Đurovića, odnosno na pitanja u vezi sa onim što to tijelo radi, a posebno predstavnici civilnog sektora, kada je u pitanju program RTCG.

Radović je u nedavno otvorenoj javnoj polemici o tome da li bi predstavnici civilnog sektora trebalo da učestvuju u predstojećem ,,već unaprijed namještenom procesu imenovanja članova Savjeta RTCG, sa poznatim ishodom”, zastupao stav da  je ,,jako bitno da predstavnici civilnog društva budu članovi Savjeta i da budu dio procesa, pa i u situaciji kada oni koji žele demokratski napredak nemaju većinu za odlučivanje”. Koja je trenutna dobrobit za građane od njihovog prisustva tamo, nijesmo međutim od Radovića  uspjeli da saznamo.

Kakav će njihov doprinos biti ako bude usvojen trenutni Nacrt izmjena zakona o RTCG u dijelu koji se odnosi na način odabira članova Savjeta  iz civilnog sektora, posebno je pitanje. Prema   relevantnim ocjenama, ovo rješenje je korak unazad kada je u pitanju autonomija članova tog tijela.

Ovo mišljenje dijele i eksperti Savjeta Evrope koji su dali mišljenje na Nacrt zakona o javnom servisu: ,,Novi Zakon o nacionalnom javnom emiteru Radio i Televizija Crne Gore (,,Zakon”) rezultirao bi ozbiljnim pogoršaljem nezavisnosti nacionalnog javnog emitera i može se reći da je pogrešno shvaćen; sadašnji zakon je mnogo bolje usklađen sa evropskim standardima. Autori stoga preporučuju da se Zakon odbaci i da sadašnji zakon ostane na snazi dok se ograničeni broj manjih izmjena ne predstavi, u skladu sa ovom Analizom”.

Teško je zamisliti da od aktuelnog programa RTCG može gore, ali bi bar zakone trebalo sačuvati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ 

Komentari

Izdvojeno

IZMJENE ZAKONA O TUŽILAŠTVU: Odlučno ali ne ishitreno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci smatraju da je glavni cilj predloženih izmjena da se smijeni glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, predstavnici vlasti kažu da žele osloboditi tužilaštvo od političkih uticaja i korupcije, nevladin sektor preporučuje oprez

 

Način izbora vršioca dužnosti rukovodioca Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT), koji ne bi morao da bude tužilac, jedna je od ključnih zamjerki koju tužioci imaju na nacrt izmjena Zakona o državnom tužilaštvu. Među primjedbama su i zakonsko rješenje kojim je definisan prestanak funkcije rukovodioca tužilaštva „ispunjenjem uslova za penziju”, kao i to da bivši državni tužilac ne može biti član Tužilačkog savjeta.

„Ovakav pristup Vlada ima samo sa jednim ciljem – da smijeni glavnog specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića.“ To je izjavio v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković na javnoj debati povodom nacrta zakona, zakazanoj na brzinu, u maniru prethodne vlasti. Potpredsjendik Vlade Dritan Abazović, koji je objelodanio da je nacrt pisan u njegovom kabinetu, tvrdi da predloženi dokument nije usmjeren personalno protiv bilo koga.

„Crnoj Gori treba veća vladavina prava. Ako neko budućnost Crne Gore i njenih integracionalnih procesa veže za sebe lično, pravi veliku grešku i državi veliku štetu. Niko ne može biti iznad nacionalnih interesa. Zakonska rješenja treba da tražimo u duhu sistematskih rješenja nagomilanih problema“, kazao je Abazović.

Iz nacrta zakona jasna je namjera za promjenama u državnom tužilaštvu, ali, ima upozorenja da promjenu prati potreba za većom kontrolom skupštinske većine nad tim državnim organom. Prošli nacrt tužilačkih zakona je kritikovala Venecijanska komisija. Uz stav da se ne može mijenjati tužilački sistem kako bi se smijenio pojedinac. Ni novi nacrt nije uvažio sve preporuke Venecijanske komisije. Abazović kaže da bi radije da rizikuje „packe“ od EU, ako to znači da će imati bolje rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala. „Mi moramo da isporučimo rezultate. Ova zemlja se davi u procedurama“, kazao je Abazović.

Vlast tek treba da odluči o formi podnošenja ovog dokumenta na glasanje u Skupštini. Ukoliko predlagač nacrta bude Vlada, dužna je da zakaže javnu raspravu u trajanju od najmanje 20, a najviše 40 dana. Ukoliko bi Skupština bila predlagač – nije obavezna da organizuje javnu raspravu.

Nacrtom se predlaže se da se nakon izbora novog Tužilačkog savjeta, u kome tužioci više ne bi imali većinu, imenuje novi v.d. VDT-a koji ne mora biti iz Vrhovnog tužilaštva. VDT Ivica Stanković u maju stiče uslove za starosnu penziju, a nakon njegovog odlaska Tužilački savjet (TS) treba da imenuje nekoga iz VDT-a da bude vršilac dužnosti. Sve to do usvajanja novog zakona i izbora novog savjeta.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SDT SE SJETILO DRŽAVNIH GARANCIJA ZA KOMBINAT ALUMINIJUMA: Aprilske šale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema istine o KAP-u bez saslušanja Đukanovića, Gvozdenovića, Lazovića, Lukšića, Vujanovića, Brkovića, Žugića, Jelića… Sve drugo je zabava za lakovjerne. I zataškavanje

 

Branko Vujović, nekadašnji ministar ekonomije u jednoj od vlada Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja, priveden je u ponedjeljak na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo (SDT). Vujović je sa još desetak bivših službenika Ministarstva ekonomije i Ministarstva finansija saslušan zbog izdavanja državnih garancija nekadašnjim vlasnicima Kombinata aluminijuma (KAP) za pet kredita ukupne vrijednosti 135 miliona eura.

Privedeni su nakon saslušanja otišli kući. SDT nije tražilo njihovo zadržavanje pošto su, prenose mediji, „tokom izviđaja prikupili sve dokaze”. Sumnjamo u istinitost tih navoda. Iako, zvanično, izviđaj o nezakonitim kreditnim garancijama za KAP traje od 2014, godine. A evo i zašto.

Sporni posao je osmišljen krajem 2009, kao dio Ugovora o poravnanju između Vlade  i tadašnjih vlasnika Kombinata, Centralno evropske aluminijske kompanije (CEAK), firme do danas nepoznate vlasničke strukture registrovana na Kipru, preko niza povezanih firmi u većinskom vlasništvu Olega Deripaske. Iako je njene interese u Crnoj Gori najčešće i najubjedljivije branio dugogodišnji Putinov ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu.

Prethodno je, uoči prvomajskih praznika 2009, tadašnji premijer Đukanović izjavio da će o budućnosti KAP-a odlučivati radnici i Vlada, pošto većinski vlasnik nije u stanju da ispuni obaveze preuzete Ugovorom o privatizaciji iz 2005.  Isto je, sredinom maja, potvrdio i Branko Vujović: „Ispunjeni su uslovi da Vlada pokrene raskid kupoprodajnog ugovora”. Zapravo, to je bio nastavak priče iz marta iste godine, kada je potpredsjednik Vlade i potpisnik privatizacionog ugovora o prodaji KAP-a Branimir Gvozdenović saoštio kako je vladin ekspertski tim pripremio tužbu protiv CEAK-a i elektronskom poštom je uputio Arbitražnom sudu u Frankfurtu. Kao odgovor na tužbu koju su Deripaskini saradnici pripremili godinu ranije, zahtijevajući od Crne Gore odštetu od 300 miliona eura. Doduše, njegov kolega, potpredsjednik Vlade i predsjednik komisije koja je pripremala odštetni zahtjev,

Vujica Lazović tada je izjavio da je priprema tužbe tek „u završnoj fazi”. Ali i precizirao da je CEAK Crnoj Gori nanio štetu „od minimum 200 miliona eura”.

I sve je to palo u zaborav.

Zainteresovani su još tada znali kako nema priče o propasti Kombinata pod upravom CEAK-a bez svjedočanja pomenutog trojca – Đukanović, Gvozdenović, Lazović. Nakon čega bi se utvrdio i njihov status u predmetu (svjedoci ili optuženi). Plus Milan Roćen i Zoran Bećirović, kao najzaslužniji za dolazak Olega Deripaske u Podgoricu, na čuveni susret u kafeu Grand. Gdje je, kažu uz čivas, utanačena sudbina nekadašnje lokomotive industrijskog razvoja Crne Gore. Morali su toga postati svjesni i u SDT, u nekom momentu proteklih osam godina koliko, navodno, traje njihov izviđaj. Ipak, ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA SE KANDIDUJE ZA EVROPSKU PRIJESTONICU KULTURE: Ambicija u (ne)skladu sa mogućnostima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mnoge je iznenadila najava Marka – Bata Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte

 

Budva će se kandidovati za titulu Evropska prijestonica kulture za 2028, odlučili su u lokalnoj upravi. Pripreme na inicijativu predsjednika Opštine, Marka – Bata Carevića, uveliko su počele. Ideja je da se u proces uključe i Kotor, Tivat i Herceg Novi, kako bi se na najbolji način svijetu predstavilo kulturno blago kojim raspolažu ovi primorski gradovi.

„Ukoliko grad Budva osvoji ovu laskavu titulu, otvaraju se velika vrata za dalji razvoj grada, ali i cijele primorske, odnosno Bokokotorske regije“  istaknuto je u tekstu postavljenom na sajtu Opštine.

Već je potpisan protokol o saradnji na ovom projektu sa opštinama Tivat i Herceg Novi. Carević se početkom mjeseca susreo sa ministarkom za kulturu, prosvjetu, nauku i sport, Vesnom Bratić, od čijeg Ministarstva očekuje da pripremi  informaciju  za Vladu Crne Gore, kako bi dobili  podršku države za projekat čiji je naziv izmijenjen u „Budva – Boka 2028 – Evropska prijestonica kulture“, kako bi i zvanično podnijeli kandidaturu. Ukoliko Vlada podrži ideju Carevića, bio bi to kulturni projekat od nacionalnog značaja.

Zamisao Carevića je da čitav proces vodi najbogatiji grad Boke, odnosno Opština Budva, procjenjujući da je za njegovu realizaciju u toku narednih šest godina potrebno oko 64 miliona eura, koliko je novca utrošio Novi Sad, koji je ovu prestižnu titulu ponio prošle godine.

Od navedene sume oko 35 miliona eura Novi Sad je utrošio na izgradnju infrasturkture a oko 30 miliona na kulturne programe, pojasnio je Carević u dopisu koji je dostavio ministarki Bratić. Prema propozicijama najveći dio finansiranja snosi grad organizator, država i regija na koju se odnosi.

Kako se nezvanično saznaje u lokalnoj upravi u Kotoru nisu raspoloženi da učestvuju u ovom projektu iz više razloga. Jedan je  nedostatak novca za tu vrstu priznanja i slave, za grad koji predstavlja elitu u pogledu kulture i graditeljskog nasljeđa  u odnosu na Budvu i Tivat, te nikako ne mogu biti zaleđina i pratnja u tom takmičenju. Kotor ima tri upisa na listu UNESCO-a, od kojih je 1979.  područje Kotora, kao jedinstvena univerzalna prirodna i kulturna vrijednost. Kotorski srednjevjekovni bedemi upisani su zasebno, 38 godina kasnije, odnosno 2017. Ove godine biće upisana Bokeška mornarica kao nematerijalna baština svjetskog značaja. Kotorani će pružiti svu vrstu podrške kandidaturi Budve, ali neće učestvovati u programu.

Mnoge je iznenadila najava Carevića o učešću Budve u trci za osvajanje titule EPK, ocjenjujući je populističkom, jer je Budva prepoznata kao grad u kome nema značajnije kulturne infrastrukture, nema prostora neophodnih za kulturna događanja i raznovrsne programe. Budva je platila visoku cijenu periodu tranzicije, privatizacije, i divlje  urbanizacije, u kojem je izgubila mnoge kulturne institucije i objekte, kao nijedan grad u zemlji.

Država je prodala Zeta film, filmsku kuću od nacionalnog značaja, radi zgrade u centru grada, koja je srušena i na njeno mjesto napravljen ružni soliter sa stanovima za prodaju od 11 spratova. Zgrada Zeta filma bila je dom i za gradski Dom kulture sa pozorišnom i bioskopskom salom, koje su nestale da bi ustupile mjesto diskoteci i kockarnici.

Država je prodala i gradsku tvrđavu Citadela, dio spomeničkog područja Starog grada, jedinu pozorišnu scenu na kojoj se održavao program festivala Grad teatar, koji je pledirao da dobije tretman kulturne manifestacije od nacionalnog značaja. Od tada se pozorišne predstave odigravaju po školskim dvorištima, brdima i zaravnima okolnih sela. Budva nema prostore za kulturu, nema sale, galerije, koncertne dvorane…

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo