Povežite se sa nama

OKO NAS

SLUČAJ RTCG: Puštili smo, gledamo

Objavljeno prije

na

Za naše pare plaše nas Rusima, Srbima, odbjeglim bankarima i ostalim neprijateljima koji pokušavaju da destabilizuju demokratsku, malu zemlju, pod vođstvom preispravnog Mila Đukanovića. To su rezultati akcije DPS-a i dijela institucija od prošle jeseni, kada su počistili nepodobne iz Savjeta RTCG

 

Rusi, Srbi, odbjegli bankari i ostali državni neprijatelji ne odustaju od pokušaja da destabilizuju demokratsku, malu zemlju, pod vođstvom preispravnog Mila Đukanovića. To nam poručuje svaki prilog, Dnevnik,  emisija, pa i predah na RTCG. Ništa čudno, rekli bi neki, tako izgleda televizija okupirana od strane vlasti. To su, u stvari,  rezultati akcije DPS i dijela institucija od prošle jeseni, kada su počistili nepodobne iz Savjeta RTCG. Puštili smo, gledamo.

Ipak, ovonedjeljna emisija Argumenti, od koje se i nije očekivalo ništa drugo  do da brani vlast da slučajno ne padne, uspjela je da iznenadi dio javnosti. Valjda je i za RTCG to bilo mnogo. Od trenutka, kada je na samom početku emisije novinarka Nataša Mitrović pojasnila da će ona i njeni gosti pokušati da odgovore –  ko ima interesa da destabilizuje Crnu Goru, bilo je jasno kakvo se objektivno novinarstvo sprema u narednih sat i po vremena. No, malo ko je očekivao da će  uslijediti uradak koji baš tako miriše na devedesete. Politički analitičar Ranko Đonović, Zorica Kalezić, članica Savjeta Centralne banke (CBCG) i Nikola Samardžić, profesor istorije iz Beograda pojasnili su nam da je u zemlji sve besprekorno i da zato Rusi i ostali neprijatelji hoće da nam pokvare idilu, uz pomoć Duška Kneževića i domaćih medija koji ne praktikuju novinarstvo RTCG.  Pitanja voditeljke i prilozi koji su puštani tokom emisije, bili su jasni –  Milo Đukanović je nevin.  Dokaz: saopštenja Mila Đukanovića.

Nakon emisije uslijedile su i reakcije. Predsjednik Upravnog odbora Instituta Alternativa Stevo Muk ocijenio je da je zastrašivanje građana  nastavljeno u emisiji Argumenti na kako je poručio, tzv. javnom servisu RTCG,  okupiranom 2018. od DPS.

,,Jedan od crnjih u nizu crnih dana za javni servis. Desetine pitanja koja liče na odgovore, i odgovora koji objašnjenje svega vide u Rusiji, a bez Mila i DPS ne mogu da zamisle ni Crnu Goru ni građane Crne Gore, žive i zdrave”, napisao je na svom Fejsbuk profilu. U  emisiji se, primijetio je Muk, išlo dotle da se kao jedina alternativa postojećem stanju stvari, predstave Bosna, Sirija, rat i kolone izbjeglica iz Crne Gore: ,,Samo zato što demokratska javnost traži istragu nezakonitog finansiranja vladajuće stranke, istinu o prvom milionu Predsjednika Crne Gore i oslobađanje državnih institucija iz okova jedne partije i jednog čovjeka. Emisija koju treba prikazivati studentima novinarstva”. Nažalost, te lekcije ovdašnji studenti novinarstva neće moći još neko vrijeme da slušaju na podgoričkoj katedri, umajući u vidu tamošnje predavače, među kojima su uzdanice Đukanovićeve propagande.

Da program RTCG podsjeća na devedesete za Monitor kaže i Goran Đurović, bivši član Savjeta RTCG, koji je prošle jeseni i uklonjen iz tog tijela, kako bi Bastilja mogla neometano da nas zastrašuje.

,,Poštovanje profesionalnih standarda u RTCG je na nivou ratnih 90-ih”, kaže on. ,,Dnevnik 2 je ponovo prostor za obračun sa kritičarima vlasti a kroz specijalizovane emisije se uz učešće gostiju iz zemlje i inostranstva prenose isključivo stavovi vladajuće političke stranke. Prostor za iznošenje drugačijeg mišljenja je sveden na minimum dok se iz dana u dan umnožavaju afere koje se tiču rada institucija i najmoćnijih političkih figura u državi”.

Prema Đuroviću, razlika je što su se, kako kaže, na sreću, u međuvremenu u Crnoj Gori registrovali privatni mediji koji, uz svemoćni internet, uspijevaju da nadomjeste ulogu javnog servisa. ,,Ponavljanje istog propagandističkog pristupa RTCG, koje je uvježbano u ratnim 90-im, danas ne daje očekivane rezultate. U 90-im su građani dominantno vjerovali RTCG a danas je nivo povjerenja, prema zvaničnim istraživanjima, gori od onog u 2012. godini. Pad povjerenja u RTCG je iz dana u dan sve izvjesniji i prirodna je reakcija na brutalno kršenje profesionanih standarda”.

Po njemu za ovakvo stanje na javnom servisu ,,formalno su najodgovorniji Savjet RTCG i generalni direktor.”

,,Građani treba da znaju da plaćaju ovakav tkz. javni servis koji predvodi Savjet u kojem su: Ivan Jovetić, Dragana Tripković, Slobo Pajović, Igor Tomić, Goran Sekulović, Mimo Drašković, Vladimir Pavićević, Perko Vukotić i Milan Radović. Ovi ljudi ne rade ništa da zaustave posrnuće RTCG. Ovih 9 ljudi dozvoljava generalnom direktoru Božidaru Šundiću da sprovede ono što je  u 2016. godini tražio od urednika u  informativnom programu –  da isključivo pozitivno izvještavaju o radu Vlade Crne Gore i nosiocima vlasti”.

Đurović posebno optužuje članove tog tijela iz civilnog sektora. ,,Nažalost, nema javne reakcije iz Savjeta RTCG, makar od jednog člana ovog tijela. Svi članovi Savjeta ćute a neki, kao npr. Milan Radović, prikupljaju podršku NVO za novi mandat u ovom tijelu. Novi mandate za novo ćutanje”, kaže.

Član Savjeta Milan Radović (Građanska alijansa)  nije želio za Monitor da odgovori na optužbe Đurovića, odnosno na pitanja u vezi sa onim što to tijelo radi, a posebno predstavnici civilnog sektora, kada je u pitanju program RTCG.

Radović je u nedavno otvorenoj javnoj polemici o tome da li bi predstavnici civilnog sektora trebalo da učestvuju u predstojećem ,,već unaprijed namještenom procesu imenovanja članova Savjeta RTCG, sa poznatim ishodom”, zastupao stav da  je ,,jako bitno da predstavnici civilnog društva budu članovi Savjeta i da budu dio procesa, pa i u situaciji kada oni koji žele demokratski napredak nemaju većinu za odlučivanje”. Koja je trenutna dobrobit za građane od njihovog prisustva tamo, nijesmo međutim od Radovića  uspjeli da saznamo.

Kakav će njihov doprinos biti ako bude usvojen trenutni Nacrt izmjena zakona o RTCG u dijelu koji se odnosi na način odabira članova Savjeta  iz civilnog sektora, posebno je pitanje. Prema   relevantnim ocjenama, ovo rješenje je korak unazad kada je u pitanju autonomija članova tog tijela.

Ovo mišljenje dijele i eksperti Savjeta Evrope koji su dali mišljenje na Nacrt zakona o javnom servisu: ,,Novi Zakon o nacionalnom javnom emiteru Radio i Televizija Crne Gore (,,Zakon”) rezultirao bi ozbiljnim pogoršaljem nezavisnosti nacionalnog javnog emitera i može se reći da je pogrešno shvaćen; sadašnji zakon je mnogo bolje usklađen sa evropskim standardima. Autori stoga preporučuju da se Zakon odbaci i da sadašnji zakon ostane na snazi dok se ograničeni broj manjih izmjena ne predstavi, u skladu sa ovom Analizom”.

Teško je zamisliti da od aktuelnog programa RTCG može gore, ali bi bar zakone trebalo sačuvati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ 

Komentari

Izdvojeno

SJEVER, GRADOVI BEZ BANAKA:  Tamno pa se ne vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od pet opština na sjeveroistoku Crne Gore, njih tri nema ni jednu bankarsku filijalu, a zaposleni, penzioneri i privatni preduzetnici iz tih opština prinuđeni su da skoro svakodnevno idu u susjedne gradove zbog bankarskih usluga. Banke nemaju  Andrijevica, Gusinje, i  Petnjica

 

Stomatolog dr Rusmin Laličić ima ordinaciju u Gusinju, ali zbog nepostojanja ni jedne bankarske filijale u tom mjestu, on je prinuđen da skoro svakodnevno ide u Berane da predaje pazare.

„Kreditno sam vezan za jednu banku koja nema svoju filijalu u Plavu. Zato moram ići u Berane i tamo predajem pazare. Morao bih to raditi svaki dan, ali eto, činim to svaki drugi, jer je i to vrlo naporno i finansijski neisplativo“ – kaže Laličić.

On objašnjava da se sa istim problemom suočavaju svi privatni preduzetnici u Gusinju, kojih, kako kaže, nije malo.

„Gusinje ima oko hiljadu penzionera i zaposlenih. Većina njih za lična primanja ide u Plav, pod uslovom da tamo postoji njihova bankarska filijala. Znam da ja nijesam jedini koji putuje u Berane“ – kaže Laličić.

Laličić je predsjendik Partije za Gusinje i odbornik u lokalnom parlamentu. On smatra da su lokalne vlasti morale nešto da učine i da se založe da se što hitnije u Gusinju otvori makar jedna banka.

„To je neophodno, posebno u toku ljeta, kada se u ovu varoš slije dijaspora iz čitavog svijeta. Pitajte bilo koga od njih i vidjećete šta će vam reći da je gradu najneohodnije nakon što je povraćen status opštine prije nekoliko godina. Grad bez banke, to je prosto nezamislivo“ – kaže Laličić.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DIVLJE DEPONIJE: Ne zna im se broj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora ima zakone o upravljanju otpadom. Ima propisane kazne za nepoštovanje ovog zakona, ima reciklažna dvorišta, ima odlagališta. Ima ogroman broj divljih smetlišta

 

Stari namještaj, brdašca od šuta, betona, zemlje i šljunka, elektronski i plastični otpad, ostatke od hrane i iskorišćene gume, zatiču oni koji kroče na Stari aerodrom, Vrela Ribnička ili na djelove Ćemovskog polja. Nesavjesni građani ne koriste mjesta predviđena za skladištenje otpada, a akcije nadležnih službi tim povodom često su neefikasne.

Da je Ćemovsko polje jedinstven ekološki i ornitološki lokalitet, djeca uče još u osnovnim školama. Ovdje žive brojne biljne i životinjske vrste koje se ne mogu nigdje drugo vidjeti.  Istovremeno, ovdje je na sve strane razbacano sve što vam je potrebno za opremanje doma. Za onoga ko zna da popravlja stvari, Ćemovsko polje je raj. „Namještaj i kućni aparati nestaju prvi sa ovih ilegalnih deponija“, kaže za Monitor Podgoričanin koji tu često dolazi na trim stazu da trči.

Na Ćemovskom polju panjevi su vidljiviji od drveća. Ovdje ljudi besplatno nabavljaju i drva za ogrijev ili druge potrebe. Samo krajem juna 2019. godine aktivisti NVO Green Home otkrili su, na području između ograde Cijevna komerc i želježničke pruge, više od 30 posječenih i isčupanih stabala borova. Neki od ovih borova bili su stari i preko 50 godina. Ovakvi slučajevi nisu rijetki.

Tu se nalazi i aktivna divlja deponija sa koje se šire nesnosni mirisi. Osim komunalnog i plastičnog otpada i leševa uginulih životinja, tu se odlaže građevinski materijal – šljunak, šut, beton. Na ovom nelegalnom smetlištu završila su i stabla nekih od stradalih borova.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ZAROBLJENI POTENCIJALI: Voća na pretek, fale fabrike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bilo da je riječ o šumskom, ostalom voću ili pečurkama, osnovni problem sjevera je  nedostatak pogona za finalnu proizvodnju,  U tek nekoliko preduzeća obavlja se primarna proizvodnja, a zatim se “blago sjevera”  plasira na inostrana tržišta. U tom lancu najmanje  koristi imaju uzgajivači i berači

 

Uprkos  neospornom bogatstvu sjevera Crne Gore šumskim voćem i biljem, samo mali broj preduzeća se u našoj državi bavi njihovom preradom. Taj problem je prepoznat i u  Strategiji razvoja poljoprivrednih i rurarrnih područja   2015-2020 resornog ministarstva.

“Nekoliko kompanija bavi se preradom voća i povrća, ali su one relativno malog kapaciteta. Svega pet  prerađivačkih postrojenja imaju značajan udio i ulogu na tržištu, a ostali uglavnom manjeg kapaciteta i nijesu u značajnoj mjeri prisutni na tržištu.” piše u tom dokumentu.

Ti podaci se odnose i na pogone za preradu, pored šumskog, i  drugih vrsta voća, kao i na preradu povrća.

Zbog takve situacije na stotine tona šumskih plodova svake godine,  nakon primarne prerade završavaju na stranom tržištu.  Tek nekoliko firmi koje su registrovane za otkup, bavi se i nekom vrstom prerade.

Jedna od njih je i pljevaljska firma  Mivex, koja postoji 16 godina. U tom preduzeći tvrde da  prosječno godišnje prerade 120 tona pečurki i po 40 tona ljekovitog bilja i šumskog voća.

Firma  ima kapacitete za više koraka prerade, a svoje proizvode plasiraju kako na domaće, tako i na evropsko tržište. Pečurku, u savisnosti od vrste, kuvaju, suše ili zamrzavaju. Svi proizvodi bjelopoljskog preduzeća ForestFood-M , takođe završavaju na evropskom tržištu. Predstavnici te firma kažu da godišnje sa sjevera otkupe prosječno po 100 tona šumskog voća i pečurki. To je kapacitete i Ekoprometa, još jedne firma sa sjevera, koja je ima mogućnosti za djelimičnu preradu.

Cjelokupan otkup  pečurke i šumskog voća, uglavnom, borovnica, rožajska firme Sloga  već godinama plasira  na njemačko, italijansko i  francuskom tržištu.

“U tim preduzećima, kao i u našem, , uglavnom se radi primarna prerada pečurki, a šumsko voće zamrzava. Kad je riječ o vrgnju, jednoj od vrsti gljiva, pored zamrznutog i kuvanog, on se priprema i u salamuri. Prodaje se po 15 eura za kilogram na evropskom tržištu. Beračima ove godine za kilogram svježeg vrgnja prve klase plaćamo dva eura. Mada, zbog kišnog vremena, a za razliku od lani, ovog proljeća kvalitet pečurke je bio vrlo loš. “ – kaže Radosav Puletić vlasnik kolašinske firme ,,Otkup i prerada šumskih plodova”.

Lošeg kvaliteta bile su i šumske jagode, a koligram je dostižao cijenu od pet eura. To voće se plasira na inostrana tržišta, objašnjava  Puletić , uglavnom zamrznuto, kao i maline, borovnice i kupine, čija berba počinje kasnije.

Puletić  ističe kako je Crnoj Gori potrebno još prerađivačkih pogona, kako bi se, objašnjava, iskoritili ogromni potencijali sjevera kada je je riječ o proizovodima cijenjenim na evropskom tržištu.

“Osim za šumsko, potrebne su fabrike i za preradu ostalih vrta voća i povrća. Mislim, naravno, na finalne proizivode, za koje mi sada nemamo kapaciteta. Mnogo voća propadne, a voćari nemaju motova da ulažu u imanja i time se bave. Uz to, otvorila bi se mogućnost za veliki broj radnih mjesta. “- kaže on.

Ukoliko se ostavare obećanja, koje su tokom minule godine davali voćarima sjevera iz resornog ministasrtva, situacija bi značajno uskoro mogla da se promijeni. Na sjeveru mnogo očekuju od   buduće fabrike  Kuće voća.u Andrijevici.  To je “jedan od kapitalnih projekata Vlade,  čijom se realizacijom stvara ambijent za razvoj preduzetništva i lokalne ekonomije na području te opštine i  sjevera Crne Gore. “.

Radovi na tom pogonu u poodmakloj su vazi, a država je u tu fabriku uložila oko 1, 5 miona eura.  U Kući voća, kako je planirano, obavljaće se otkup, prerada i pakovanje voća i proizvoda od voća. Prije godinu ministar poljoprivrede I ruralnog razvoja Milutuin Simović je obećao da će  kad fabrika počene da radi biti stvoreni uslovi iza dodatni razvoj voćarstva u tom kraju, koji je poznat po užgoju  jagodastog voće (malina, aronija, borovnica), šljiva i jabuka.

“Voćari će dobiti mogućnost boljeg plasmana, ostvarivanja dodate vrijednosti kroz preradu, a time i mogućnosti za širenje proizvodnje i ostvarivanje većih prihoda. Ujedno, kroz poslovanje Kuće voća, biće dostignuti potrebni standardi kvaliteta i bezbjednosti hrane, potrebni za bolju poziciju naših voćara na tržištu.” – kazao je Simović tada.

Lijepe vijesti stigle su, početkom godine, i Bjelopljcima od kompanije “Franca” iz koje su  najavili izgradnju velike hladnjače koja će moći da prihvati sav višak voća koji se proizvede na teritoriji te opštine. Kako je saopšteno “formirana je kooperativa koju čine pet preduzeća sa kojom će se u narednom periodu povezati preko stotinu proizvođača voća.”

Iz bjelopoljeske kompanije su saopštili da će posebna pažnja biti posvećena  jagodičastom voću, prvenstveno malinama. Hladnjača bi trebalo da ima kapacitet da primi sav rod maline, ali i da duplira broj malinara.

Prema nekim procjenama bjelopljski voćari mogu godišnje da ponude oko 1.000 tona voća, a iz France tvrde da finalni proizvodi mogu da nađu mjesto na tržištu. Početkom ove godine bjelopoljski malinari osnovali su prvi takav klaster u Crnoj Gori. Okuplja uzgajivače malina, ali i vlasnike hladnjača.  Iako ne mogu da zaborave drugu polovinu juna lani, , kada su  u znak protesta zbog  niske cijene, kao i “selektivnog otkupa i bahatog odnosa hladnjačara” više stotina kilograma tog voća prosuli ispred Opštine, nadaju se kvalitetnijoj pomoći iz lokalne uprave.

Skoro dvije i po decenije Kolašincima je obaćavana fabrika za preradu voća. Još 2014. godine tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković, tvrdio je da će fabrika biti podignuta za, najduže, dvije godine. Nažalost, još nema nagovještaja da bi se takav pogon skoro mogao i otvoriti u tom kraju. Potrebe za takvim pogonom su, naročito, ako se uzmu u obzir količine voća uzgajanog  u Morači, više nego očigledne.

Da podizanje manjih pogona za preradu voća nije pretežak izazov  čak ni za pojedinca pokazao je početkom prošlog mjeseca Rožajac Mersad Šutković. On je prepozano potrebu tržišta da ponudi finalni proizvod, pa otvorio fabriku za proizvodnju sokova od bobičastog voća. Pored prihoda koje očekuje, cilj mu je bio  i da pokaže poljoprivrednicima da je sličan posao  moguć, isplativ i održiv.

                                                                                               Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo