Povežite se sa nama

FOKUS

PRIJATELJI IZ DEVEDESETIH: Tajne prvih miliona

Objavljeno prije

na

Sami sebe zaplićemo, sami sebe rasplićemo… Po uzoru na staru dječiju pjesmicu, akteri „investicije“ kojom je aktuelni predsjednik Crne Gore Milo Đukanović došao u posjed svog zvanično prvog miliona, raspliću i zapliću priču staru dvanaest godina.

Prvo je Duško Knežević obznanio dokumenta koja potvrđuju da on i Đukanović nijesu govorili istinu 2007. godine, kada su tvrdili da predsjednikov kredit u londonskoj Pireus banci nije garantovan tzv. keš kolateralom (deponovanim novcem u vrijednosti kredita) već naknadno kupljenim akcijama Prve banke. Vlasnik Atlas grupe pokazao nam je ugovor jedne od njegovih kiparskih firmi sa Pireus bankom kojim se potvrđuje da je depozit kompanije od 1,5 miliona eura založen za Đukanovićev kredit.

Potom nam je aktuelni predsjednik pojasnio da novac na računu njegovog jemca zapravo nije Kneževićev, već dvojice njegovih pravih prijatelja. Da prekrati nagađanja – mnogo je privatizacionih,   tranzitnih i kontroverznih biznismena spremno da se zakune kako su sa Đukanovićem bliski kao nokat i meso –   javnosti se obratio Dušan Ban.  „Ja, Dušan Ban, odgovorno izjavljujem da sam, skupa, sa svojim drugom i poslovnim partnerom Željkom Mihailovićem, sklopio ugovor o investiranju sa firmom Comstel Duška Kneževića, kojom prilikom mu je prebačeno na račun milion i po eura. Uz našu saglasnost taj novac je upotrijebljen kao kolateral za pomenuti kredit…“.

Tu nam se Dušan Ban još i požalio: „Od tada je prošlo 11 i po godina i mi do sada nijesmo dobili svoj novac u cjelini. Iz više navrata sam posljednjih godina i mjeseci razgovarao sa Kneževiću o vremenu i načinu povratka preostalog duga, ali bez rezultata i efekta“.

Na Kneževićev odgovor nijesmo dugo čekali. Dušan Ban je propustio da kaže najvažnije, piše Knežević, „da je to zapravo Đukanovićev novac koji su oni (Ban i Mihailović, op.a.) u Švajcarskoj držali na svoja imena. Nikada sa njima nisam imao bilo kakve poslovne odnose niti pravio dogovor o ovom aranžmanu. Dogovarao sam sa Milom Đukanovićem…“.

Odbjegli biznismen dodatno pojašnjava kako mu je Đukanović objasnio da su to „pare od tranzita cigara i poslova koje su zajedno obavljali“ kada ga je pozvao da se on pojavio kao vlasnik novca kojim će se garantovati kredit, pošto Ban i Mihailović ne mogu da se pojave u toj priči „zbog prirode posla kojim se bave“. Knežević odbacuje tvrdnje da novac nije vratio vlasnicima. „Sve se završilo tako što je Đukanović dobio kredit, a ja sam mu kasnije donio 1,5 miliona keše, koji je svakako bio njegov. U jednom momentu je počeo da se ne sjeća, jer je mislio da je to donacija za DPS“.

Trenutno u ovoj priči vlada zatišje, pošto su se Đukanović i njegovi pravi prijatelji oglušili na Kneževićeve tvrdnje. A prostora za nastavak ima na pretek. Jedna rukavac glavnog toka sage o prvom milionu mogao bi nas odvesti u devedesete i navodno partnerstvo Đukanovića, Bana i Mihailovića u duvanskim poslovima.

Od izbijanja afere Nacional poznato je da su Mihailović i Ban, kao službenici preduzeća Mia (kasnije D-Trade) Stanka Subotića Caneta imali značajno učešće u duvanskim tranzitno/švercerskim poslovima sa kraja prošlog i početka ovog vijeka. Subotićev partner Srećko Kestner svjedočio je 2001. kako su Ban i Mihailović ubirali „velike procente“, a da je dio stečenog novca išao i Đukanoviću „i to u gotovini, doslovno u torbama“. U istom kontekstu, tada su prozivani još poneki ovdašnji biznismeni, sa prefiksom kontroverzni. Recimo Branko Vujošević i Veselin Barović.

Uglavnom, prema Kestnerovom svjedočenju, koje je on naknadno porekao, profit preduzeća Mia dijeljen je po šablonu: 50 odsto Subotiću, 35 odsto njemu, a 15 odsto „Đukanovićevim kumovima“. I to bi, zaista, mogao biti prilično ozbiljan razlog zbog koga su pomenuti vlasnici računa u švajcarskim bankama zazirali od pojavljivanja u Londonu. I pisanih tragova koji bi Đukanovićev kredit mogli dovesti do tog novca.

Paralelno, neko bi u prvi plan mogao staviti sve očigledniju Kneževićevu sklonost ka kešu – i kada uzima (slučaj Kaspia), daje (slučaj kovertovanja DSP-a) i kada vraća (valjda Đukanovićev novac: „svakako je bio njegov“). To u najmanju ruku čudi znamo li da je, prema detaljima Kneževićeve autorizovane biografije, riječ o doktoru ekonomskih i pravnih nauka Univerziteta Beograd. Sličnim titulama se, u ovdašnjem svijetu tranzicionih pobjednika, može pohvaliti valjda još samo Dragan Brković.

Možda bi ipak, u smislu javnog interesa, najinteresantnije bilo institucionalno razriješiti dileme: u šta su to tačno, zajednički investirali Knežević, Mihailović i Ban 2007. godine? Nije valjda da su ulagali  u Mila  Đukanovića – tadašnjeg poslanika, predsjednika vladajuće partije i biznismena u pokušaju. Da li  su po osnovu te investicije tražili i dobili poreske olakšice? Je li se posao isplatio? Koliki je bio povrat, odnosno, da li su investitori platili porez na dobit po osnovu eventualnog profita iz zajedničke londonske avanture?

Uz detalje Đukanovićevog poslovanja sa Pireus bankom, Knežević nas je ovih dana upoznao i sa činjenicom da je u više navrata plaćao Đukanovićeve privatne račune. Barem jednom to je uradio namirujući  Đukanovićeve dugove po kreditnim karticama u Atlas banci (preko 16 hiljada eura), a (makar) dva puta plaćajući put i višednevni boravak u Dubaiju za Đukanovića, njegovu  suprugu Lidiju i Branimira Gvozdenovića, visokopozicioniranog funkcionera DPS-a i višestrukog ministra.

Đukanović se, nakon prvobitnog iščuđavanja i ljutne, prisjetio dugova prema Atlas banci. Pa je čak pokušao i da izmiri davnošnji dug. O putovanjima u Dubai nije se oglašavao. Makar da objasni zašto sa njim nije putovao Milan Roćen? Nije valjda da se ingerencije prvog među savjetnicima odnose samo na Rusiju i njene tajkune? Koliko god to bila velika zemlja, a ugovoreni poslovi važni i tajni.

Jedno od putovanja pokušali su da objasne radnici portala u vlasništvu Zorana Bećirovića, odnosno njegove kompanije  Ski Resort-Kolašin1450. Tamo se objašnjava da su Đukanović i društvo, u vrijeme kada aktuelni predsjednik nije imao državnih funkcija, putovali u Dubai u cilju promocije jedne od Kneževićevih kompanija. Pa je, prema njima, sasvim razumljivo bilo i to da im Duško Knežević plati prevoz i smještaj.

I ta verzija je puna manjkavosti.

Dakle, ako Đukanović i Knežević nikad nijesu bili prijatelji, a predsjednik tvrdi da nijesu i kaže „pažljivo biram prijatelje“, onda je u pitanju bio strogo poslovni aranžman. Smijemo li, po tom osnovu, pretpostaviti da postoji i adekvatan ugovor koji prati taj posao, ispostavljeni računi, poreska prijava… Jeste da Knežević preferira keš, a da Đukanović nije ponešen za plaćanjem poreza (nedavno je u Budvi, zbog višegodišnjeg neplaćenog poreza na imovinu, ponovo blokiran plac u vlasništvu jedne od kompanija u kojima je suvlasnik), ali red je red.

Još je veći problem putovanje iz marta 2010. I tada su Đukanović i Gvozdenović, kao premijer i ministar uređenja prostora u Dubaiju boravili na Kneževićev račun. O tom putu, kakva god da je bila njegova priroda (putnici su, prema dokumentima koje je objavio Dan,  imali tursitičke vize) crnogorska javnost nije bila obaviještena. Premijer i njegov ministar, dakle, radnu nedjelju koriste kako bi „viđeli svijeta“ o tuđem trošku. Ili su, ipak, ponešto i oposlili.

Saznaćemo kad se neko od saputnika naljuti. Do tada podsjećanje da pristojni ljudi, u pristojnim zemljama, poslije ovakvih otkrića preuzmu odgovornost za vlastite postupke. Ili završe na sudu.

Još jedno podsjećanje: Nacional je pisao kako je Subotićeva of-šor firma Kodeks ltd. iz Lihtenštajna platila oko tri miliona njemačkih maraka za nabavku automobila, namještaja i blindiranih prozora za Đukanovića. A aktuelni predsjednik nikada nije sporio prijateljstvo sa Subotićem. ,,Jednom smo bili u većem društvu i Đukanoviću je nedostajalo 100 dolara, koje sam mu posudio. Vidio sam ga nakon dva mjeseca na plaži, a on je kod svoje žene u torbi imao pripremljenu kovertu sa 100 dolara. Nijesam mogao vjerovati”, podijelio je sa pukom svojevremeno Subotić jedno od zajedničkih anegdota.

Za razliku od njega tada, nama je danas teško ispričati i(li) pokazati nešto u šta ne bismo mogli povjerovati. Posebno kada su u pitanju momci iz 90-ih, i njihovi avioni, kamioni, milioni. Pa nas  neće začuditi ni kada se u ovu ili neku narednu priču, na ovaj ili onaj način, uključe još neki od svojevremenih tranzicionih pobjednika. Domaćih i stranih. Ako i kada stignu od stečajnih postupaka u kojima se, mahom, nalaze preduzeća koja su im pala u ruke.

 

Capital u krugu familije

U priču o Đukanovićevom prvom milionu uključila se i kompanija Capital invest, ista ona preko koje je Đukanović realizovao zaduženje, a potom i kupovinu akcija bratove (Aco Đukanović, op.a) Prve banke po povlašćenoj cijeni.

Iz firme u kojoj je sada Milov sin Blažo Đukanović  vlasnik, direktor i ovlašćeni zastupnik, spočitali su Kneževiću da je toj kompaniji „samo tehnički“ pomogao da dobije kredit u Londonu. Pravi vlasnici novca bila su „dva prijatelja predsjednika Đukanovića“, saopštava Blažo „tako da je u navedenom periodu tuđim novcem, samo administrativno i tehnički, bio garant“.

Razumljivo, pošto je u vrijeme tatinog prvog miliona imao 19 godina, Blažo se ne sjeća baš svih detalja vazanih za osnivanje i poslovanje Capitala. Recimo, da je Milo Đukanović uz sve pomenute funkcije u novoosnovanoj kompaniji bio i poslanik. Mada je to, prema tada važećem Zakonu o sprječavanju konflikta interesa, bilo nezakonito i kažnjivo. Iz razloga koje sada nećemo pominjati, Komisija za sprječavanje konflikta interesa pod komandom Slobodana Lekovića odlučila je da „Đukanović nije prekšio zakon iako ga nije poštovao“.

Moguće je, doduše, da Blaža sve to nije interesovalo, pošto je gledao svoja posla i brižio kako oploditi višemilionske nekretnine koje je, prema zvaničnim podacima iz porodičnog registra imovine, dobio na poklon od strika Aca.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

BUKA, BIJES, IZBORI: Bratski do pobjede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oprobana podjela na Crnogorce i Srbe, uz marginalizaciju svih drugih građana ove države, u startu minimalizuje mogućnost zajedničkog nastupa postojeće opozicije. I čini gotovo nemogućom njihovu saradnju sa  partijama manjinskih naroda. U toj igri, zna se, pobjeđuje DPS

 

Dok se drugačije ne naredi, preko srpsko-crnogorske granice, s jedne na drugu stranu, putovaće samo kletve i uvrede. O njihovom intenzitetu i publicitetu brinuće  propagandni štabovi DPS Mila Đukanovića i SNS Aleksandra Vučića. A osnovano se sumnja da i jednim i drugim koordinira ista osoba – Vladimir Beba Popović.

U tom kontekstu neki postupci Podgorice i Beograda postaju lakše razumljivi.

Prvi potez najnovije partije odigrao je premijer Duško Marković.  Spajajući proslavu Dana nezavisnosti sa slavodobitnom tvrdnjom da je Crna Gora prva  evropska država bez korone (corona free), Marković je najavio da će od 1. juna početi otvaranje državnih granica za posjetioce iz inostranstva. U prvi mah, samo za desetak država u kojima je epidemiološka situacija zadovoljavajuća.

Na tom popisu nije bilo Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova, iako je  jasno da bez ljudi iz tih država, koji će ovdje doći kao jeftina sezonska radna snaga, a onda i kao redovni gosti, teško može biti ljetnje turističke sezone. Premijer je to znao. Ali on i njegovi saradnici objašnjavaju da je odluka da neke granice za sad ostanu zatvorene, motivisana isključivo brigom za zdravlje građana.

Izgleda, ipak, da smo o toj odluci obaviješteni prije nego što je ona usvojena. Tako makar tvrdi ambasador u Beogradu Tarzan Milošević. U izjavi za Radio Slobodna Evropa doskorašnji politički direktor DPS kaže kako je „radi jasnog i preciznog informisanja važno naglasiti da Vlada Crne Gore još uvijek nije donijela nikakvu novu odluku što se tiče otvaranja granica”!? O čemu je onda pričao premijer Marković? I zašto?

Još zanimljivije, predsjednik Vlade je saopštio da Srbija ne zadovoljava  epidemiološke kriterijume u istom danu kada je njegova Vlada u Srbiju poslala 200 svojih građana, redovnih studenata fakulteta u Beogradu i Novom Sadu. Nije valjda da su studenti, svjesno i neodgovorno, tek tako izloženi opasnosti. Ili će prije biti da im je Vlada omogućila da se vrate školskim obavezama nastojeći,  istovremeno, da ispuni i planove o održavanju dostignutog nivoa tenzija u crnogorsko-srpskim odnosima.

Očekivana reakcija iz Beograda stigla je momentalno. Ana Brnabić, Ivica Dačić, Zorana Mihajlović i, konačno, Vučić demonstrirali su nepokolebljivu spremnost da stanu u odbranu nacionalnih interesa i zaštitu srpskog naroda sa obje strane, do daljnjeg, zatvorene granice. Tako i priliči političkim profesionalcima u jeku predizborne kampanje, nepunih mjesec dana prije parlamentarnih izbora (glasanje je u Srbiji zakazano za 21. jun).

Dva slikovita primjera tog političko-propagandnog programa. „Nećemo sprečavati običnim crnogorskim građanima da posete Srbiju, ali hoćemo još snažnije i još oštrije sprečavati ulazak crnogorskih kriminalaca i mafijaških klanova iz Crne Gore koji su decenijama ubijali po Srbiji i terorisali naše građane“, presjekla je premijerka Brnabić. Tu je, sem oštrine, demonstrirala i  zavidan patriotizam: „Zamolila bih da građani što duže i u većem broju ostaju u našoj Srbiji i da, ako negde moraju da odu, ne idu tamo gde su građani Srbije nepoželjni”. Eto tako.

Državničku mudrost SNS režima pokazao je Vućić. Uz znanu,  dušu slovensku. „Nemam nikakvu sumnju da je reč o političkoj odluci vlasti u Crnoj Gori“, rekao je on naglašavajući da će Srbija ostati otvorena za naše građane. „To je u srpskom duhu, u duhu dobrih i bratskih odnosa, i ne želimo da kažnjavamo 30 odsto Srba koji tamo žive kao ni ostale građane te zemlje. To su naša braća, mi nemamo nikoga bližeg od Crne Gore“. Pa ne pustiti suzu.

Sad, znamo mi Aleksandra Vučića. Baš kao što znamo ovdašnje vukove i lisice koji se, sa jednakom brigom i odlučnošću, spremaju za izbore. Iako još ne znamo kad će se tačno održati, premijer ih je onomad nazvao jesenji, jasno je da je predizborna kampanja uveliko počela. Posebno vladajuće partije. Jasan je i njihov naum da i ovi izbori prođu kao produženo referendumsko izjašnjavanje. Uz iste one priče o odbrani i zaštiti crnogorske nacije i države koje se iz Đukanovićevog DPS pričaju od 1998. I koje su pričali i tokom predizborne kampanje 2016, obećavajući da je to „posljednji put“.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEMIRI U CRNOJ GORI: Novi talas starih virusa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u svijetu još bore sa korona virusom, mi smo se vratili u redovno stanje političke krize – nemiri i povrijeđeni na ulicama. Nerješavanje pitanja crkvene imovine dobro je došlo i vlasti  i opoziciji kao dio predizborne kampanje. Na ulicama se sukobljavaju građani, a političari se u Skupštini smješkaju iza maski sa nacionalnim obilježjima

 

Snimak iz Pljevalja na kome se vidi da osmorica policajaca tuku mladića, pokazao je da je vrijeme korona izolacije bilo bolje od normale koju je proizveo ovaj sistem. Nakon neformalnog vanrednog stanja, prijeti nam pravo. Policija u Pljevljima rastjerala je suzavcem okupljene, među kojima je bilo i djece, u Nikšiću šok bombe i suzavac, građani uzvratili kamenicama i skandiranjem ,,ustaše“, povrijeđen veći broj građana, među kojima ima maloljetnika, i 22 policajca, u Andrijevici blokiran put, hapšenja…

Oni koji protestuju traže da se iz zatvora pusti episkop budimljansko nikšićki Joanikije i osam sveštenika koji su uhapšeni nakon okupljanja više hiljada ljudi u litiji povodom slave Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Tužilaštvo je episkopu i sveštenicima odredilo 72 sati pritvora.

Tog utorka u Nikšiću javnost se uvjerila zašto u Crnoj Gori švedski model borbe protiv korona virusa nije moguć. Hiljade ljudi okupile su se ispred manastira bez distance, maski, ne hajući ni za sebe ni za bližnje, što se virusa tiče.

Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve tvrdi da je ,,sveštenstvo u dogovoru sa mitropolitom Amfilohijem i episkopom Joanikijem riješilo da zbog zdravstvenih mjera bude samo održan moleban u hramu bez molitvenog hoda. Međutim, zbog naroda koga je bilo u tolikom broju da nije mogao stati u crkvu već se izlio oko hrama i na ulice krenulo se spontano u tradicionalni hod koji ni pred bogom ni pred ljudima nije bilo alternative”.

Do ,,spontanog” okupljanja naroda ipak nije došlo u Podgorici povodom Svetog Marka, slave Podgorice, 8. maja. Iako je mitropolit Amfilohije to predložio svešteniku Veliboru Džomiću: ,,Možda bi bilo dobro da sveštenici danas od crkve Svetog Đorđa do Markovog manastira obave litiju za molitvu apostolu i jevanđelisti Marku, zaštitniku ovog grada za oslobođenje od korona virusa’’. Zato, jeste u Beranama 6. maja, na Đurđevdan, pa je tužilaštvo zbog litije podnijelo krivične prijave protiv pet sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske.

Ove sedmice stupile su na snagu mjere Nacionalnog koordinacionog tijela za suzbijanje zaraznih bolesti kojima je omogućeno obavljanje vjerskih službi. Naglašeno je da i dalje važi zabrana javnih okupljanja, ali da ograničen broj osoba može boraviti u vjerskim objektima – na 10 kvadrata jedna, na ulazu dezinfekcija ruku, maske, distanca…

Evo, kako se to  primjenjuje u drugim  vjerskim zajednicama u Crnoj Gori. ,,Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori je na elektronskoj sjednici donio odluku koja daje čitav set konkretnih preporuka o načinu organizovanja vjerskog života u džamijama. To podrazumijeva da svi vjernici u molitvenom prostoru nose maske, dezinfikuju se na ulazu, nose svoje sedžade (molitvene ćilime) i poštuju distancu koja podrazumijeva da se u džamijama srednje veličine može naći maksimalno 25 vjernika, u manjim 20, te da na platoima ispred džamija može biti na propisanoj distanci maksimalno dvadeset vjernika”, kazali su Monitoru iz Islamske zajednice.

U IZ ističu: ,,Od samog početka primjene mjera vjernici su svjesni da je, kao i molitva, i očuvanje svojeg  i tuđih života vjerski imperativ. Nije zabilježeno kršenje mjera iako je u toku sveti mjesec ramazan koji uključuje mnogo više kolektivnih obreda nego što je uobičajeno. Vrlo odgovorno i savjesno vjernici su dali prioritet apstiniranju od nekih svojih vjerskih prava u interesu opšteg dobra. To smatramo potvrdom stvarnosti intimnog i unutarnjeg pa i porodičnog u odnosu na javno i teatralno ispoljavanje vjere”.

Don Robert Tonsati, kancelar Kotorske biskupije za Monitor kaže da nije bilo nikakvih protivljenja vjernika preventivnim mjerama: ,,Naše su crkve dovoljno prostrane da mogu odgovoriti preporukama NKT-a za odvijanje vjerskih obreda. Vjernici su upoznati s odredbama, jasno im je rečeno koji je najveći broj vjernika koji može sudjelovati istovremeno na bogoslužju, koliki mora biti razmak između njih, te su u crkvama postavljena sredstva za dezinfekciju ruku, a vjernicima je rečeno da trebaju nositi maske. Već smo na početku prije više od mjesec dana, dok je još bilo dozvoljeno imati službe s narodom, počeli primjenjivati mjere distance, dezinfekcije, pojačane higijene u crkvama i smanjivanje fizičkih kontakata i te mjere i dalje primjenjujemo, uz ove koje su nedavno propisane”. Iz Mitropolije crnogorsko-primorske nijesu odgovorili na pitanja Monitora.  Početkom ovog mjeseca iz Mitropolije su upozorili da ih vlast već duže od godinu ignoriše i da sada izbjegava dogovor oko promjene spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je bio i povod za protestne litije. Pod sloganom Ne damo svetinje. ,, Privremeno obustavljanje litija je mjera koja je pokazala našu maksimalnu odgovornost – iako, od samog početka, nije naišla na simpatije velikog broja građana’’, naveli su u obraćanju Vladi iz Mitropolije uz podsjećanje na njihovu pomoć u vrijeme pandemije bolnicama, rad narodnih kuhinja… Iz Vlade nijesu odgovarali na ove pozive. Vladajuća koalicija je požurila da što prije raspiše izbore. Predsjednik Skupštine Ivan Brajović je poslao poziv međunarodnim posmatračima da proprate još jedne ,,fer i demokratske izbore”. U DPS-u se dvoume kada da izbore raspišu, krajem jula ili početkom septembra. Kriza i nemiri su,  računaju,  garant još jedne  pobjede. Računaju i da opocione stranke neće odoljeti i da će pristati na izbre po pravilima DPS-a. Iako su se  sve potpisima poslanika obavezale da to neće učiniti, dok se ne organizuje prelazna vlada i stvore uslove da izbori ne budu pljačka.  Podjeli uloga u novom talasu protesta očito izazivaju sporenja između prosrpskih partija, pa i između DF-a i MCP-a. Episkopski savjet SPC-a je  ove nedjelje pozvao sve političke lidere da se uzdrže od bilo kakvih partijskih i političkih zloupotreba crkve. A njih je bilo i te kako. ,,Mitropolite Amfilohije Radoviću, u ime DF-a Vas pozivamo da 12. maja pozovete građane Crne Gore na litiju Svetog Vasilija u Nikšiću, da se okupimo i pošaljemo snažnu poruku da nikome nećemo dozvoliti da nam uništi naše duhovno i istorijsko nasljeđe kroz takozvane mjere NKT-a”, izjavio je u Skupštini poslanik DF-a Milan Knežević. Poziv je odaslao i lider DF-a Andrija Mandić: ,,Na hiljade ljudi znaju da se ovo sve radi zbog vaše izborne kampanje i da je ovaj napad na SPC, napad da ne dozvoljavate ljudima da uđu u hramove samo u funkciji zaustavljanja litija. Pokušaj da se zaustavi i zloupotrijebi borba protiv korona virusa tako što ćete se obračunati sa crkvom”.  Policija je po nalogu tužilaštva ove nedjelje podnijela krivične prijave protiv Mandića, Kneževića i Predraga Bulatovića jer su u Skupštini pozivali građane da se okupe u što većem broju na litiji u Nikšiću 12. maja.  Dan nakon litije, a prije večernjih sukoba, Mandić je, u srijedu, u Skupštini kazao da je pozvao sve pristalice DF-a da se okupe u Nikšiću, a na poziv mitropolita da se političari ne mješaju odgovorio: ,,Žao mi je što moram danas da poslušam zajedno sa svim poslanicima Demokratskog fronta našeg mitropolita Amfilohija. Žao mi je što znam da bi noćas bila Crna Gora blokirana i da bi se jednom završilo sa ovom diktatorskom vlašću”.

Politika lidera DF-a koji su se pored borbe sa zlom domaćim, uhvatili u koštac i sa međunarodnim satanistima, odavno daje očekivane plodove. Policija je, ove nedjelje, uhapsila maloljetnika zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne rasne i vjerske mržnje. On se sumnjiči da je na društvenoj mreži na nacionalnoj osnovi vrijeđao pomoćnika direktora Instituta za javno zdravlje Senada Begića.

I dok smo se mi vratili na ružno staro, a po društvenim mrežama i na ulici sve češće možete pročitati i čuti da je virus izmišljotina, u ostatku svijeta još se muče s pandemijom.  Nova žarišta virusa, nakon popuštanja restriktivnih mjera, u Njemačkoj, Kini  i Južnoj Koreji,  zemljama koje su se odlično nosile sa virusom, pokrenule su priču o drugom talasu. Zdravstveni stručnjaci upozoravaju na neophodnost opreza da bi se izbjegla nova žarišta.

U našoj zemlji posljednjih 10 dana nije otkriven nijedan slučaj novog oboljenja od virusa. Vlast žuri da Crnu Goru proglasi korona free turističkom adresom, a nemiri na ulici valjda dođu kao dio folklora. U Skupštini poslanici uveseljavaju gledaoce maskama sa nacionalnim obilježjima. To smo mi. S koronom i bez nje.

 

INSTITUT ZA JAVNO ZDRAVLJE
Drugi talas

Na pitanja Monitora o rizicima od drugog talasa epidemije iz Instituta za javno zdravlje su nam kazali da su mnoge institucije i naučni centri vršili modeliranja potencijalnih šteta prijevremenog opuštanja intervencija i svi su nedvojbeno otkrili da takve odluke mogu dovesti do ponovnog uspostavljanja transmisije. ,,Teško je predvidjeti koliko će popuštanje jedne po jedne mjere bilo gdje u svijetu pojedinačno doprinijeti ponovnom uspostavljanju cirkulacije i transmisije virusa”.

Iz Instituta objašnjavaju da su neke intervencije, kao što je zabrana vazdušnog saobraćaja, imale brz ali jako ograničen uticaj koji je doveo do odlaganja uspostavljanja transmisije u trajanju od nekoliko dana do dvije sedmice. Takođe, jedna od studija usredsređena na efekte produženja ili opuštanja mjera za kontrolu fizičkog distanciranja u Vuhanu ukazala je da bi rano postepeno popuštanje mjera u martu, moglo dovesti do drugog talasa obolijevanja na sjevernoj hemisferi i prije jeseni.

,,Zasnovano na studijama ranijih pandemija, i kompletnom do sada stečenom znanju, svjetski eksperti su saglasni da će se i kod pandemije novog korona virusa gotovo izvjesno desiti i drugi talas”, ističu iz Instituta. Upozoravaju da kolika će biti amplituda tog talasa, odnosno koliko će ljudi oboljeti, ponajviše zavisi od nas samih i od činjenice koliko ćemo se pridržavati nefarmakoloških mjera prevencije: distance, higijene ruku i upotrebe maski.

,,Niske stope obolijevanja, uspjeh koji smo postigli u prethodnom periodu, u kombinaciji sa višim temperaturama mogu dovesti do smanjenja shvatanja (percepcije) realne opasnosti od novog korona vi,rusa među građanima što nerijetko rezultuje opuštanjem u pridržavanju pravila fizičke distance i higijene. Svako opuštanje ovoga tipa je potencijalno opasno i samo će stvoriti uslove za raniju pojavu drugog talasa”, zaključuju.

predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI I STARE PODJELE: Red crkve, red nacije, red pljačke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Partizani, četnici, ustaše, bjelaši, zelenaši, popovi i lopovi i eto DPS-u još četiri godine nekontrolisane vlasti. Eventualne saveznike može pronaći na ovoj ili onoj strani –  zavisi od trenutnih odnosa političke ponude i potražnje

 

Nakon što je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa sedmoricom sveštenika pušten iz pritvora u Nikšiću, u noći između petka i subote,  u Crnoj Gori više nema utamničenih pripadnika Srpske pravoslavne crkve (SPC). Potom su se sa ulica u Nikšiću, Pljevljima, Beranama, Podgorici, Budvi, Tivtu, povukli i njihovi sljedbenici. Nakon što su par dana klicali privedenim sveštenicima, zahtijevali njihovo oslobađanje, poručivali da oni svetinje ne daju a da je prvi čovjek svih ovdašnjih vlasti – lopov.

Bilo je tu i prevrnutih kontejnera, bačenih kamenica i flaša, poneka psovka na račun policije ili prolaznika druge vjere i nacije… Suštinski, ništa čega se, uz kraće ili malo duže pauze, nijesmo nagledali i naslušali od 1990. pa do kraja prošle godine, kada nas je zadesio prvi krug uličnih borbi u organizaciji političara vlasti i opozicije (DPS i DF, prije svih drugih) a pod patronatom popova SPC-a. To pokazuje da smo i dalje,  tamo gdje smo bili na kraju minulog vijeka. I, uglavnom, sa istim akterima.

Konačno, kući su otišli i policajci koji su od 12. do 15. maja obezbjeđivali te skupove „visokog rizika“. Epilog trodnevnog druženja: povrijeđeno je više od 45 demonstranata i 26 policajaca. Najgore je, čini se, prošao dvadesetjednogodišnji O.M. iz Pljevalja, inače lice sa invaliditetom. Na snimcima koji su se danima vrtjeli na regionalnim portalima vidi se kako ga nekoliko policajaca pod opremom za razbijanje demonstracija udara pendrecima, rukama i nogama. Dok jedan od njih nije uspio da ga zaštiti i odvoji od kolega.

„Na video zapisu je očigledno da policijski službenici nastavljaju sa postupanjem i onda kada je prestao svaki osnov i smisao dalje intervencije”, saopšteno je iz Savjeta za građansku kontrolu rada policije krajem prošle nedjelje. Iz Savjeta su pohvalili odnos načelnika CB Pljevlja Dragana Slavulja koji im je, kažu, obezbijedio  svu traženu dokumentaciju. Pa je, za razliku od događaja u Podgorici krajem 2015. godine, utvrđen identitet postupajućih službenika.  Sada Savjet očekuje reakciju Unutrašnje kontrole. Istome se nada i  javnost.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo