Povežite se sa nama

INTERVJU

OLGA NIKČEVIĆ,  PREDSJEDNICA CENTRA ZA ZAŠTITU  POTROŠAČA, PODGORICA: Dug spisak žalbi i prevara

Objavljeno prije

na

Građani se najčešće žale na visoke račune za struju i vodu i njihovo nezakonito gašenje, na loš kvalitet usluga kablovskih operatera, kraće garantne rokove od  zakonom  regulisanih, na kršenje prava potrošača kod ugovora zaključenih na daljinu (online trgovina)

 

MONITOR: Od koga su i zbog čega su najviše ugroženi potrošači u Crnoj Gori?

NIKĆEVIĆ: Položaj potrošača u Crnoj Gori je bolji u odnosu na period prije dvadeset godina, kada je CEZAP započeo svoj rad. Svakako i dalje je potrebno raditi na poboljšanju položaja potrošača i podizanju svijesti o značaju zaštite potrošača, jer su njihova prava i dalje ugrožena što kada je u pitanju sektor pružanja javnih usluga, što i kada su u pitanju privatni trgovci.

MONITOR: Koji su  to najkarakterističniji slučajevi  zbog kojih vam se obraćaju  građani?

NIKČEVIĆ: CEZAP-u se svakodnevno obrati za pravnu pomoć veliki broj građana. Na godišnjem nivou imamo preko 2.000 prigovora, koje rješavamo u našem informativno konsultativnom centru. Najčešće se žale na visoke račune za struju, nezakonito gašenje struje i vode, na loš kvalitet usluga kablovskih operatera, nemogućnost raskida ugovora sa njima, na neispravnost tehničkih uređaja, telefonskih uređaja, na visoke račune za vodu , koja se obračunava preko zajedničkih brojila, na kršenja prava potrošača kod ugovora zaključenih na daljinu (online trgovina) i slično.

MONITOR: Poznato je da potrošače na razne načine varaju  u prodavnicama. Možete li iz vašeg iskustva navesti  neke primjere? 

NIKČEVIĆ:Najčešći slučajevi prevara potrošača u prodavnicama se odnose na situaciju kada je na polici istaknuta jedna cijena, a za kasom se obračunava druga, veća cijena. Potrošač treba da insistira da se obračun vrši po onoj cijeni koja je označena na policama, a takođe da slučaj prijavi bez odgađanjaTržišnoj inspekciji, kako bi trgovacbio kažnjen. Potrošači se žale i na kvalitet hrane kao i na to što se često na policama nalazi roba kojoj je istekao rok trajanja.

MONITOR: Žale li se potrošači na kvalitet robe, nepoštovanje prava u vezi sa rokom za reklamacije i ispunjenje obaveza trgovaca na osnovu prava iz garancije kada je u pitanju tehnička roba, odjeća, obuća ili namještaj?

NIKČEVIĆ: Žalbe potrošača se često odnose u vezi garancije proizvoda. Trgovci obično daju garantni rok kraći od onog koji je zakonom regulisan i iznosi dvije godine, što je nezakonito. Neki i naplaćuju garanciju što je takođe nezakonito. Po Zakonu  o zaštiti potrošača, trgovac odgovara za nesaobraznost robe ugovoru u roku od dvije godine od dana kupovine proizvoda, a ako se nesaobraznost javi u prvih šest mjeseci od kupovine proizvoda pretpostavlja se da je nesaobraznost postojala u momentu predaje robe kupcu. Ako se nesaobraznost robe javi u roku od tri mjeseca od dana kupovine proizvoda potrošač po svom izboru može da zahtijeva opravku , zamjenu proizvoda ili raskid ugovora uz povraćaj plaćenog iznosa.

MONITOR:  I deklaracije proizvoda su često nejasne i nisu prevedene na crnogorski jezik, što je po Zakonu o zaštiti potrošača obavezno. Može li se to sankcionisati?    

NIKČEVIĆ: Zakonom o zaštiti potrošača predviđeno je da podaci u obavještenju o robi moraju biti odštampani i napisani čitko, jasno, razumljivo i lako uočljivo. Obavještenje o robi i prateća dokumenta (upustvo za upotrebu, montažu , garantni list i slično) moraju biti ispisani na crnogorskom jeziku, što ne isključuje mogućnost istovremene upotrebe drugih jezika. Za kršenje ovih odredbi Zakona o zaštiti potrošača zaprijećena je kazna za trgovca u iznosu između 1.500 eura do 20.000 eura. Ovu kaznu izriče nadležna inspekcija.

MONITOR:   Kakvo je  crnogorsko zakonodavstvo kad  se radi o zaštiti  potrošača?

NIKČEVIĆ: Uglavnom je usaglašeno sa evropskim zakonodavstvom. U toku je postupak usvajanja izmjena i dopuna ovog zakona, koji će donijeti brojne novine, kojima se poboljšava položaj potrošača. Jedna od novina je mogućnost nezavisnog vještačenja u toku inspekcijskog nadzora, za šta do sada nije postojala takva mogućnost. Na primjer, u praksi se često dešava da se kupci žale na neispravnost telefonskih uređaja, a ovlašćeni servis obično donosi odluke kojima se prigovori potrošača odbijaju jer je u pitanju fizičko oštećenje proizvoda (telefon skvašen, nagnječen i slično). Izmjenama zakona će biti uvedena mogućnost da potrošači traže nezavisno vještačenje uzroka kvara mobilnog telefona. Takođe od velikog značaja za potrošače je i nova odredba u zakonu kojom je predviđeno da se nastavak isporuke javnih usluga (vode i struje) ne može uslovljavati plaćanjem zastarjelih dugova.

MONITOR: Kakve su vaše mogućnosti da potrošačima zbog svega toga pomognete?

NIKČEVIĆ: Naše mogućnosti su velike, ali kapaciteti usljed nedostatka adekvatnih finansijskih sredstava, nažalost, nisu. CEZAP je od svog osnivanja 1999. godine, pa do dana današnjeg jedan od ključnih faktora u zaštiti potrošača. Naša misija je rad na zastupanju interesa potrošača na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou.

MONITOR: Vi ste reagovali povodom problema vezanih  za kredite koje su klijenti uzimali u švajcarskim francima kod Addiko banke. Je li to riješeno?

NIKČEVIĆ: Oko 120 potrošača u tom postupku je potpisalo aneks ugovora sa bankom, što znači da su pod povoljnim uslovima pretvorili kredit u eure, po kursu koji je važio na dan zaključenja ugovora o kreditu.Za ostale potrošače postupak je još u toku. Na prvostepenu presudu Osnovnog suda, kojom je ovaj sud odbacio tužbu zbog nepostojanja pravnog interesa, izjavljena je žalba u ime potrošača koju je Viši sud usvojio i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Advokati Hipo Alpe Adria banke, sada Adidiko banke, podnijeli su inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o konverziiji kredita u švajcarskim francima u eure, koju je Ustavni sud odbio. Ustavni sud je ocijenio da Crna Gora, u periodu kada su odobravani krediti sa valutnom klauzulom u švajcarskim francima (2006-2008), nije imala adekvatno zakonsko rješenje koje bi potrošače , koji su uzimali te kredite zaštitilo od posljedica enormnog rasta švajcarskog franka i neutralisalo rizik koji je, ugovaranjem valutne klauzule, u potpunosti prevaljen na dužnike.

 

Neplaćena struja uslov  za kredit

MONITOR: Prije nekoliko dana reagovali ste na odluku Centralne banke da će neizmiren račun za struju do kraja godine biti još jedan od uslova za dobijanje kredita kod te banke.  Može li to biti uslov za dobijanje kredita?

NIKČEVIĆ: Zakonom o Centralnoj banci data je mogućnost  da Centralna banka, za potrebe vođenja kreditnog registra, pribavlja podatke o zaduženjima pojedinih korisnika od banaka , drugih finansijskih institucija kao i od drugih subjekata (Elektroprivreda, Vodovod i slično). Mi smatramo da je ovo zakonsko rješenje sporno i sa aspekta zaštite podataka o ličnosti i sa stanovišta zaštite potrošača. Brojna potraživanja potrošača su osporena u različitim upravnim i sudskim postupcima, a mnoga od njih su zastarjela u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Takođe je sporno i to što se u većini slučajeva brojila vode na imena osoba koje nisu među živima, a nasljednici ne žele u tim slučajevima brojila da prebacuju na svoja imena, te se na taj način i banke dovode u zabludu po pitanju stvarnog dugovanja pojedinih korisnika. Nama se redovno javljaju potrošači koji su prinuđeni da uzimaju kredite radi podmirivanja dugova za struju. Iz ovih razloga smatramo da rješenje predviđeno Zakonom o Centralnoj banci nije dobro.

  Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Samo bjesomučna borba za moć

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izdijeljena, posvađana i bez jasne ideje kako pokrenuti temeljne reforme, i korak dalje, kako izvući zemlju recimo iz problema da naše stanovništvo stari, da ulazimo u zonu bijele kuge, da postajemo odredište nekvalifikovane i niskoplaćene radne snage… nova većina razumije da je glavni problem odgovor na pitanje ko će biti ,,DPS poslije DPS-a”.

 

MONITOR:  Demokratski front najavio je bojkot parlamenta i svih Vladinih zakona, ukoliko u Vladu  ne uđe lider DF-a Andrija Mandić. Kako vidite taj zahtjev?

PERIĆ: Ukoliko nova vlast želi da bude operativna, ona mora pronaći put uzajamnog uvažavanja. Niti je uvažavanje da nekoga unaprijed proglasite nepoželjnim za ministarske pozicije bez obzira na procenat koji osvoji na izborima, niti je od onog ko osvoji najviše glasova u novoj vlasti korektno da insistiranjem nametanja svojih političkih ciljeva doslovno uništava subjekt koji treba da obezbijedi većinu. Da ne govorimo koje su refleksije takve pozicije na cijelu zajednicu. U tom kontekstu valja demistifikovati određenje u odnosu na državu. Ako uzmemo jednu od najneutralnijih definicija da je država skup procedura koji nam omogućava da funkcionišemo kao zajednica, onda svi treba da prihvate da će poštovati te procedure i da će činiti što i koliko mogu da se društvo nepoštovanjem tih procedura ne bi dezintegrisalo. Bez toga je doslovno nemoguće, ne samo formirati djelotvornu većinu, već i funkcionisati uopšte.

Nama fali plan i dogovor na mnogim poljima, a posebno u politici. Političari bi trebalo da rješavaju probleme, da razumiju značaj kompromisa i da podnose odgovornost. Nažalost, ovo ostaje samo lijepa želja – u praksi je to bjesomučna borba za moć uz pomoć koje onda želite da raspolažete resursima svih nas.

Sve političke partije rasporedile su  svoje ljude u javnim preduzećima na čelnim pozicijama i ,,po dubini” uveliko kadriraju. Tu vidimo da onamo gdje imaju zajedničke interese partije se bez većih problema dogovaraju – bez obzira da li je to u interesu građana ili ne. Razumijem da mnogi ljudi zbog političke pripadnosti nisu mogli da se zaposle i/ili napreduju, ali taj problem se mora rješavati time što će se prvo procesuirati svi oni koji su radili nezakonito u prethodnom periodu i tako što ćete kadrirati najkvalitetnije, a ne ,,najzaslužnije” ljude.

MONITOR: Da li pregovori parlamentarne većine vode izborima ili će se nastaviti sa krizama, uslovljavanjima i pregovorima?

PERIĆ: Nije bilo teško predvidjeti da će se tokom pregovora nastaviti uzajamne optužbe unutar vlasti. Činjenica je da svaka od koalicija ima svoj ucjenjivački kapital, ali bojim se da će stalnim naglašavanjem te pozicije građani postajati taoci te političke realnosti. Ko će biti vještiji, a čija će procjena biti loša je nešto što razumijem da zanima stranke, ali šta to znači iz perspektive propuštanja prilike realizacije suštinskih promjena koju su sami akteri nazvali istorijskom i koja zaista ima taj potencijal?

Da li su razjašnjenje ovog rebusa izbori? Oni jesu opcija, ali ne vjerujem da je ijedan subjekt spreman za njih, a još manje da je siguran da bi mogao da politički kapitalizuje to što bi ih izazvao – tako da ne očekujem izbore u najmanje narednih pola godine.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STAŠA ZAJOVIĆ, KOORDINATORKA ŽENA U CRNOM: Moramo pogledati lice prošlosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji nikada nije postojao konsenzus oko odgovornosti za rat i ratne zločine ni na nivou države ni na nivou društva, pa čak ni civilnog društva. To je, za mene, zagrljaj smrti u ovoj zemlji

 

MONITOR: Prošlo je trideset godina od osnivanja Žena u crnom. Šta je urađeno, u čemu se uspjelo, a u čemu nije?

ZAJOVIĆ: Najvažnija je činjenica da smo mi dosledne i istrajne, da se nismo prilagođavale nikakvim projektnim ni nacionalnim zahtjevima, nikakvim konsenzusima niti modama – nego smo se prilagođavale našim moralnim, etičkim i političkim  principima. Pada mi na pamet Atena Atanasiu, naučnica koja nas je proučavala i koja kaže da je hrabrost istrajnost i odlučnost, bez obzira na neizvesnosti, bez obzira na rizike i često veoma visok stupanj straha. To je jedno opstajanje bez oslonca, bez oslonaca na neke poznate modele. Imale smo puno uzora, ali mi smo se kretale, kako kaže Hana Arent, „bez gelendera“. Imale smo prethodnice, iz NOB-a, ali i iz globalnog, antifašističkog i antimilitarističkog pokreta. Mi smo ipak smatrale da bi trebalo da napravimo svoje prakse i da se u našim teorijama oslanjamo na kontekst koji nas okružuje. Da sve što radimo izranja iz tog konteksta u kojem živimo. Naravno da pozajmljujemo znanja.

Imale smo preko 2500 uličnih akcija, bez obzira na užasne probleme koji su najviše proizlazili iz toga što smo se fokusirale i nikada nismo odustale od pitanja odgovornosti za rat i ratne zločine 90-ih. Otuda svi naši najveći problemi. Proizvele smo potpuno nove prakse jer u vezi sa tranzicionom pravdom nismo imale nikakve modele. To su prakse koje zagovaraju feministički pristup pravdi, kao što je posećivanje mesta zločina počinjenih u naše ime. To je potpuno nova vrsta politike. Zahvaljući tim praksama i doslednosti, mi smo mogle da okupimo žene žrtve iz svih zemalja bivše Jugoslavije u Ženski sud. Mislim da neću biti pretenciozna ako kažem da to nije niko drugi uspeo, jer su one iz zajednice žrtava tražile da mi kontrolišemo taj proces. To nije bilo zato što smo mi visokoprofesionalne, već zbog izgrađenog ogromnog povjerenja. Šest godina smo stajale na Trgu republike tokom ratova.To je nova paradigma mirovnog prisustva u javnosti na Trgu koji je simbol najgorih nacionalističkih narativa, a ti ga preokrećeš u mesto saosećanja sa onima koji su proglašeni nepodobnima, neprijateljima, sa onima koji su subverzivni. To su žrtve različitih etničkih predznaka. Mi smo i u takvim okolnostima napravile pluralitet javnosti, regovale smo ne samo na kontekst zla već smo i proizvodile jednu drugačiju javnost. To smo radile zajedno sa umetničkim kolektivima, stvarajući subverzivno sećanje, subverzivno pamćenje, dugačiju memoralizaciju. I kako kažu u grupi Škart „One su pokretne uznemiriteljke“. To je odluka da neprekidno uznemiravaš kako državu tako i društvo i da podsećaš da je grad Beograd odavno prestao da bude grad. Mi ih ometamo u mitomaniji, u kontroli nad nacionalnim telima. Ovaj grad i ova zemlja samo žele da kontrolišu nacionalna tela i mi smo im na Trgu republike to oduzele. I kako kaže meni blizak teoretičar Malford: grad je samo organ pamćenja. A grad koji to briše i negira, to nije grad to je samo konglomerat zgrada i fizičkih bića. Uglavnom su to tela nacije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA MARINIĆ KRAGIĆ, REDITELJKA: Pravo na ljubav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će neko živjeti svoj život je isključivo osobna odluka, bez uplitanja politike u privatnost, nametanja ili lažnog moraliziranja

 

Film Nun of your business u režiji Ivane Marinić Kragić dobio je nagradu Maslačak za najbolji film u regionalnoj selekciji na nedavno završenom Underhillfestu. Ivana Marinić Kragić je takođe koscenaristkinja, direktorica fotografije i producentkinja projekta Nun of Your Business. Film je prikazan u okviru programa U fokusu, a rediteljka je bila gošća festivala. Podgorička publika je bila veoma zainteresovana da pogleda film o životnoj priči dvije časne sestre koje su se upoznale u samostanu i zaljubile. Nakon što su zajedno donijele najtežu odluku u životu, jedna za drugom odlaze iz samostana u kojem su u izolaciji proživjele godine ne uvijek idiličnog života.

MONITOR:  Kakvo iskustvo nosite iz Podgorice i UnderhillFesta i koliko Vam je prijalo da budete na festivalu koji se održava uživo, pred publikom i gostima – autorima filma, jer smo svjedoci sve većeg broja online festivala zbog pandemije i to u cijelom svijetu?

MARINIĆ KRAGIĆ: Imam same riječi hvale. Za mene gostovanje na UnderhillFestu ove godine je ujedno bio i moji prvi izlet u Crnu Goru. Divno iskustvo, čemu je prvenstveno zaslužan i odličan tim UnderhillFest-a koji se maksimalno potrudio na gostoprimstvu. S druge strane bila mi je velika čast sudjelovati sa svojim filmom u programu vrlo zanimljive i kvalitetne selekcije filmova. Iskreno se veselim idućem susretu.

MONITOR: Žiri 12. UnderhillFesta je bio jednoglasan i istakao da inovativnim, svježim i modernim rediteljskim postupkom, sve vrijeme publiku milujete i nježno navodite na smijeh tamo gdje je u pitanju najdublja emotivna drama kroz koju su junakinje prolazile zajedno sa Vama.

MARINIĆ KRAGIĆ: Lijep je osjećaj kad dobiješ priznanje struke za svog dugogodišnji rad, a pogotovo kad se to dogodi na festivalu kao što je UnderhillFest. Sjećam se svoje prve nagrade koja je došla od publike na ZagrebDox Festivalu u listopadu 2020, gdje je film ujedno imao i svoju svjetsku premijeru. Bila sam jako napeta, nisam bila sigurna kako će publika prihvatiti film, a najmanje sam se nadala nagradi. Nakon premijerne projekcije uzbuđenje je bilo toliko intenzivno da mi je trebalo tri dana da dođem k sebi.

MONITOR: U filmu “Nun of Your Business” pratimo priču o časnim sestrama i njihovoj potrazi za Bogom, kroz koju one pronalaze ljubav i jedna drugu. Kako i kada ste čuli za njihovu priču i kako ste upoznali Maritu i Fani?

MARINIĆ KRAGIĆ: Tijekom jednog ljetovanja na Korčuli upoznala sam Maritu. Bile smo igrom slučaju u istom društvu. Toga dana sam se pobliže i upoznala s njezinom pričom, pa iako me priča instant zaintrigirala, prošlo je godinu dana kada sam se usudila pitati o mogućnosti snimanja filma. Marita je bila dosta otvorena prema mojoj ideji, ali ni ona ni Fani nisu još bile spremne izaći u javnost sa punim identitetima. Od izlaska iz samostana i outanja obiteljima prošlo je malo vremena, stoga im je trebalo da se prilagode novim okolnostima. Kako je taj proces u njima sazrijevao tako je i odluka da priču podijele s drugima ojačala.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo