Povežite se sa nama

INTERVJU

OLGA NIKČEVIĆ,  PREDSJEDNICA CENTRA ZA ZAŠTITU  POTROŠAČA, PODGORICA: Dug spisak žalbi i prevara

Objavljeno prije

na

Građani se najčešće žale na visoke račune za struju i vodu i njihovo nezakonito gašenje, na loš kvalitet usluga kablovskih operatera, kraće garantne rokove od  zakonom  regulisanih, na kršenje prava potrošača kod ugovora zaključenih na daljinu (online trgovina)

 

MONITOR: Od koga su i zbog čega su najviše ugroženi potrošači u Crnoj Gori?

NIKĆEVIĆ: Položaj potrošača u Crnoj Gori je bolji u odnosu na period prije dvadeset godina, kada je CEZAP započeo svoj rad. Svakako i dalje je potrebno raditi na poboljšanju položaja potrošača i podizanju svijesti o značaju zaštite potrošača, jer su njihova prava i dalje ugrožena što kada je u pitanju sektor pružanja javnih usluga, što i kada su u pitanju privatni trgovci.

MONITOR: Koji su  to najkarakterističniji slučajevi  zbog kojih vam se obraćaju  građani?

NIKČEVIĆ: CEZAP-u se svakodnevno obrati za pravnu pomoć veliki broj građana. Na godišnjem nivou imamo preko 2.000 prigovora, koje rješavamo u našem informativno konsultativnom centru. Najčešće se žale na visoke račune za struju, nezakonito gašenje struje i vode, na loš kvalitet usluga kablovskih operatera, nemogućnost raskida ugovora sa njima, na neispravnost tehničkih uređaja, telefonskih uređaja, na visoke račune za vodu , koja se obračunava preko zajedničkih brojila, na kršenja prava potrošača kod ugovora zaključenih na daljinu (online trgovina) i slično.

MONITOR: Poznato je da potrošače na razne načine varaju  u prodavnicama. Možete li iz vašeg iskustva navesti  neke primjere? 

NIKČEVIĆ:Najčešći slučajevi prevara potrošača u prodavnicama se odnose na situaciju kada je na polici istaknuta jedna cijena, a za kasom se obračunava druga, veća cijena. Potrošač treba da insistira da se obračun vrši po onoj cijeni koja je označena na policama, a takođe da slučaj prijavi bez odgađanjaTržišnoj inspekciji, kako bi trgovacbio kažnjen. Potrošači se žale i na kvalitet hrane kao i na to što se često na policama nalazi roba kojoj je istekao rok trajanja.

MONITOR: Žale li se potrošači na kvalitet robe, nepoštovanje prava u vezi sa rokom za reklamacije i ispunjenje obaveza trgovaca na osnovu prava iz garancije kada je u pitanju tehnička roba, odjeća, obuća ili namještaj?

NIKČEVIĆ: Žalbe potrošača se često odnose u vezi garancije proizvoda. Trgovci obično daju garantni rok kraći od onog koji je zakonom regulisan i iznosi dvije godine, što je nezakonito. Neki i naplaćuju garanciju što je takođe nezakonito. Po Zakonu  o zaštiti potrošača, trgovac odgovara za nesaobraznost robe ugovoru u roku od dvije godine od dana kupovine proizvoda, a ako se nesaobraznost javi u prvih šest mjeseci od kupovine proizvoda pretpostavlja se da je nesaobraznost postojala u momentu predaje robe kupcu. Ako se nesaobraznost robe javi u roku od tri mjeseca od dana kupovine proizvoda potrošač po svom izboru može da zahtijeva opravku , zamjenu proizvoda ili raskid ugovora uz povraćaj plaćenog iznosa.

MONITOR:  I deklaracije proizvoda su često nejasne i nisu prevedene na crnogorski jezik, što je po Zakonu o zaštiti potrošača obavezno. Može li se to sankcionisati?    

NIKČEVIĆ: Zakonom o zaštiti potrošača predviđeno je da podaci u obavještenju o robi moraju biti odštampani i napisani čitko, jasno, razumljivo i lako uočljivo. Obavještenje o robi i prateća dokumenta (upustvo za upotrebu, montažu , garantni list i slično) moraju biti ispisani na crnogorskom jeziku, što ne isključuje mogućnost istovremene upotrebe drugih jezika. Za kršenje ovih odredbi Zakona o zaštiti potrošača zaprijećena je kazna za trgovca u iznosu između 1.500 eura do 20.000 eura. Ovu kaznu izriče nadležna inspekcija.

MONITOR:   Kakvo je  crnogorsko zakonodavstvo kad  se radi o zaštiti  potrošača?

NIKČEVIĆ: Uglavnom je usaglašeno sa evropskim zakonodavstvom. U toku je postupak usvajanja izmjena i dopuna ovog zakona, koji će donijeti brojne novine, kojima se poboljšava položaj potrošača. Jedna od novina je mogućnost nezavisnog vještačenja u toku inspekcijskog nadzora, za šta do sada nije postojala takva mogućnost. Na primjer, u praksi se često dešava da se kupci žale na neispravnost telefonskih uređaja, a ovlašćeni servis obično donosi odluke kojima se prigovori potrošača odbijaju jer je u pitanju fizičko oštećenje proizvoda (telefon skvašen, nagnječen i slično). Izmjenama zakona će biti uvedena mogućnost da potrošači traže nezavisno vještačenje uzroka kvara mobilnog telefona. Takođe od velikog značaja za potrošače je i nova odredba u zakonu kojom je predviđeno da se nastavak isporuke javnih usluga (vode i struje) ne može uslovljavati plaćanjem zastarjelih dugova.

MONITOR: Kakve su vaše mogućnosti da potrošačima zbog svega toga pomognete?

NIKČEVIĆ: Naše mogućnosti su velike, ali kapaciteti usljed nedostatka adekvatnih finansijskih sredstava, nažalost, nisu. CEZAP je od svog osnivanja 1999. godine, pa do dana današnjeg jedan od ključnih faktora u zaštiti potrošača. Naša misija je rad na zastupanju interesa potrošača na nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou.

MONITOR: Vi ste reagovali povodom problema vezanih  za kredite koje su klijenti uzimali u švajcarskim francima kod Addiko banke. Je li to riješeno?

NIKČEVIĆ: Oko 120 potrošača u tom postupku je potpisalo aneks ugovora sa bankom, što znači da su pod povoljnim uslovima pretvorili kredit u eure, po kursu koji je važio na dan zaključenja ugovora o kreditu.Za ostale potrošače postupak je još u toku. Na prvostepenu presudu Osnovnog suda, kojom je ovaj sud odbacio tužbu zbog nepostojanja pravnog interesa, izjavljena je žalba u ime potrošača koju je Viši sud usvojio i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. Advokati Hipo Alpe Adria banke, sada Adidiko banke, podnijeli su inicijativu za ocjenu ustavnosti Zakona o konverziiji kredita u švajcarskim francima u eure, koju je Ustavni sud odbio. Ustavni sud je ocijenio da Crna Gora, u periodu kada su odobravani krediti sa valutnom klauzulom u švajcarskim francima (2006-2008), nije imala adekvatno zakonsko rješenje koje bi potrošače , koji su uzimali te kredite zaštitilo od posljedica enormnog rasta švajcarskog franka i neutralisalo rizik koji je, ugovaranjem valutne klauzule, u potpunosti prevaljen na dužnike.

 

Neplaćena struja uslov  za kredit

MONITOR: Prije nekoliko dana reagovali ste na odluku Centralne banke da će neizmiren račun za struju do kraja godine biti još jedan od uslova za dobijanje kredita kod te banke.  Može li to biti uslov za dobijanje kredita?

NIKČEVIĆ: Zakonom o Centralnoj banci data je mogućnost  da Centralna banka, za potrebe vođenja kreditnog registra, pribavlja podatke o zaduženjima pojedinih korisnika od banaka , drugih finansijskih institucija kao i od drugih subjekata (Elektroprivreda, Vodovod i slično). Mi smatramo da je ovo zakonsko rješenje sporno i sa aspekta zaštite podataka o ličnosti i sa stanovišta zaštite potrošača. Brojna potraživanja potrošača su osporena u različitim upravnim i sudskim postupcima, a mnoga od njih su zastarjela u skladu sa Zakonom o obligacionim odnosima. Takođe je sporno i to što se u većini slučajeva brojila vode na imena osoba koje nisu među živima, a nasljednici ne žele u tim slučajevima brojila da prebacuju na svoja imena, te se na taj način i banke dovode u zabludu po pitanju stvarnog dugovanja pojedinih korisnika. Nama se redovno javljaju potrošači koji su prinuđeni da uzimaju kredite radi podmirivanja dugova za struju. Iz ovih razloga smatramo da rješenje predviđeno Zakonom o Centralnoj banci nije dobro.

  Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo