Povežite se sa nama

DRUŠTVO

MOBING NAD SLUŽBENICOM LEPOSAVOM FABRIS: Manjak u banci zataškali CBCG i tužilaštvo

Objavljeno prije

na

Umjesto da dobije pohvalu što je otkrila manjak u banci, Leposava Fabris je pozvana na disciplinsku odgovornost. Ponadala se da će državne institucije ispraviti stvari, ali se to nije desilo

 

Leposava Fabris, sada penzionerka, jedna je od prvih osoba u Crnoj Gori koja je prijavila mobing na poslu. Nije uspjela da ga dokaže na sudu. I danas sa žarom priča kako je u skladu sa profesionalnom etikom nakon uočenog manjka u banci u kojoj je radila, kao ,,nagradu” dobila pokretanje disciplinskog postupka, premještanje i smanjenje plate, da bi na kraju bila prinuđena da se penzioniše.

Ona je preko dvije decenije radila u Lutriji Crne Gore, bila je upravnica svih objekata ovog preduzeća u Budvi, sve do privatizacije 2004. godine. Te godine zapošljava se u Komercijalnoj banci AD Budva, kao stručna saradnica u platnom prometu sa inostranstvom. Kaže da je to bio zahtjevan posao jer je organizovala i pratila uplate pomoraca, te da je bilo dana kada je stizalo i više hiljada takvih uplata. Njen trud ubrzo primjećuju osnivači banke u Beogradu,  pa postaje šefica sektora disoponibiliteta, akreditiva i garancija.

Zbog lošeg zdravstevnog stanje, i neophodnosti da u Brezoviku obavi pretrage,  sredinom 2007. odlazi na bolovanje. ,, Kad sam se vratila, par mejseci kasnije, zatekla sam haos. Nedostaju predmeti, dokumentacija složena u kesama za smeće”, priča Fabris.

Postavljaju je za šeficu platnog prometa sa inostranstvom.   ,,Utvrdila sam da je neusaglašenost računa oko pola miliona eura. Znala sam da sve to ne mora biti manjak, već što je dijelom i bilo, pogrešno knjiženje”. Nakon mjeseci provjere dokumenata utvrdila je da manjak ipak postoji: ,,Došla sam do toga da je manjak 41.553 eura na računima fizičkih lica”, kaže Fabris. Obavjestila je direktore o tome. Pojedini  od njih su bili ljuti zbog tog saznanja pa su je istjerali iz kancelarije.

,,Nikoga nisam optuživala, samo sam ih uporno podsjećala na taj minus. I to više direktora koji su se mijenjali”, naglašava Fabris. Kaže da njima to možda i nije izgledalo tako strašno, s obzirom na to da su članovi upravnog odbora banke mjesečno primali više od 5.000 eura, a predsjednik do 10.000.

Internoj reviziji u banci, koja je obavljena 2009. godine, promiče manjak, pa ih Fabris upozorava na njega: ,,Tada se desi čudo – proglašena sam krivom što sam revizoru kazala za manjak. Onda kreće šikaniranje – odakle meni pravo da ja to kažem, iako ja vodim tu službu, kako sam smjela, kako sam mogla…”, prisjeća se Fabris.

Krajem te godine zovu je direktori na razgovor, tačnije dogovor oko zatvaranja minusa. ,,Začuđeno sam ih pitala kako. Predložili su da minus zatvorimo na teret klijenata i od prihoda banke provizije od prinudne naplate. Nijesam pristala na to. Pitali su me kako smijem da odbijem i upozorili me da je to teža povreda radne obaveze. Ja sam im kazala da ako oni hoće to da urade da sami i potpišu jer ja to neću potpisati”, priča Fabris.

U jednom od kasnijih obraćanja direktorima navodi: ,,Riješili ste, 41.552 eura negativnog salda fizičkih lica naložili ste mi i potpisali da se nadoknadi od prihoda od provizije, loro i nostro doznaka, i provizije prinudne naplate, a što je najgore, sa računa klijenata: Uriona, Ribarstva, Prevoz komerca, Bambis stolarije, Min investa, Savic company…”.

Od tada počinje mobing, kaže, instruiranje zapošljenih protiv nje i bodrenje na neposlušnost.

,,Kako sam ja vršila autorizaciju, donijeli su odredbu da više ne kontrolišem uplate. Tako mi je podmetnuto da potpišem predmet od 138.000 eura, bez gledanja i provjere. Srećom provjerim to i kažu mi da tog plaćanja nema. Napišem prijavu da se to provjeri. Iz centrale u Beogradu su rekli da je to nečuveno da se bez provjere traži potpisivanje. Još jednom je drugo lice to pokušalo. I to sam otkrila i nakon toga su ta lica dobila samo opomenu”, kaže Fabris.

Ona tvrdi da je uprava banke instruirala dvoje zaposlenih koji su podnijeli prijavu protiv nje za mobing. Uslijedio je disiplinski postupak koji nikada nije završen.

Pokazuje brojne pohvale njoj lično od strane kompanija sa kojima je preko banke sarađivala. I mišljenja kolega: ,,izuzetan radnik i pravi profesionalac u svom poslu’’, ,,veliki čovjek, dobar drug i himanista’’, ,,sve što sam naučila mogu da zahvalim njoj’’, ,,saradnja i rad je besprekoran’’…

Nakon toga Fabris dobija premještaj u Petrovac i smanjenje plate od 300 eura. ,,Morala sam taj premještaj potpisati jer bi u suprotnom dobila otkaz. Tada sam otvorila bolovanje i pokrenula tužbu za mobing”, kaže.

Osnovni sud u Podgorici, sudija Zoran Šćepanović, u februaru 2014. odbija tužbu za mobing protiv Komercijalne banke.  Kako su pojedini bivši direktori Komercijalne u međuvremenu prešli u Prvu banku, nevladina organizacija Vladavina prava komentarisala je ovaj slučaj ovako: ,,Nejasno nam je da li je Fabris radila u Prvoj banci ili Komecijalnoj banci AD Budva, jer su svjedoci koji su je optužili za GNIBOM (neprijateljska akcija prema nadređenim rukovodiocima pr.a.) zaposleni u Prvoj banci, i njima ona nije bila pretpostavljena, a njihovo svjedočenje je sudiji Šćepanoviću bio krunski dokaz”.

Iz ove organizacije su naveli da sudija nije uzeo u obzir nalaz vještaka medicinske struke da je zdravstveno stanje tužilje posljedica mobinga, kao ni izjavu svjedoka da je nepravedno optužio Fabris na nagovor pretpostavljenih, kao ni tvrdnju da je uprava banke ,,zaprijetila da će ostati bez posla svako ko stane na njenu stranu jer ona nema šta više da traži u banci”.

S druge strane, Komercijalna banka se oglasila saopštenjem: ,,Kroz iskaze svjedoka i dokazni materijal pokazalo se da prije ima mjesta GNIBOM-u kao opozitu MOBING-a, jer je po ocjeni suda, preovlađujući broj saslušanih nepristrasnih svjedoka u svojim iskazima potencirao ne samo da nije bilo mobinga prema tužilji, već naprotiv da su oni – svjedoci bili žrtve mobinga i zlostavljanja od strane tužilje”.

Fabris je uspjela da, nakon ovoga, preko Osnovnog suda u Kotoru od banke naplati neisplaćene prekovremene sate, praznike i godišnje odmore.

Uporedo sa tužbom za mobing, Fabris je guverneru Centralne banke CG Radoju Žugiću i viceguverneru Veliboru Miloševiću uputila dokumentaciju i zamolila da izvše kontrolu Komercijalne banke. Upozorila je kako je zatvoren manjak od 41.553 eura i na ostale probleme u radu banke.

,,Kada sam Miloševiću, koji je vršio kontrolu sve ispričala, on mi je rekao – Ovdje će neko u zatvor da pođe”, priča Fabris.

Ali nije bilo tako, na kraju je i CBCG konstatovala da nepravilnosti, kao što su greške u knjiženjima i nepoštovanje internih procedura, nijesu imale materijalni značaj, te da klijenti nijesu pretrpjeli nikakvu štetu.

Fabris je podnijela krivičnu prijavu i Osnovnom državnom tužilaštvu u Kotoru. Tadašnji tužilac Boris Savić je početkom 2013. prijavu arhivirao. Kao razlog naveo je Izveštaj o kontorli CBCG iz kojeg proizilazi da u radu banke nije bilo nezakonitosti, niti je bilo kome pričinjena materijalna šteta ili korist, a vezano za greške u poslovanju u sektoru platnog prometa sa inostranstvom.

Na presudu o mobingu žalila se Višem sudu. U međuvremenu je tužilac Savić postao predsjednik ovog  suda. Žalba je odbijena.

Fabris je nakon ovakvog odgovora institucija, a kako je stekla uslov, 2013. godine, otišla u penziju.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima DPS-a. Stanovi su dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“. To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova, do kog je Monitor došao

 

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade Crne Gore u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima Demokratske partije socijalista, prije nego je ta partija izgubila vlast u ovom sjevernom gradu prije devet godina.

Po kojim kriterijumima i kako, ni poslije toliko godina nema odgovora, iako se predmet već sedam godina nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu. Ti stanovi su, zapravo, dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“.

To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova i stanova za službenike i namještenike, koji je sačinjen još u oktobru 2015. godine, do kojeg je Monitor  došao.

Komisiju je formirala Skupština opštine Berane  pola godine ranije, nakon što su nove lokalne vlasti, tadašnja koalicija Zdravo Berane (SNP, DF), izrekle optužbe da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Izgrađeno je i podijeljeno ukupno stotinu dvadeset stanova, ali su u fokusu istraživanja bili posebno kadrovski stanovi, njih oko pedeset, kao i jedanaest stanova koje je je dodijelio Stijepović.

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Vuke Golubovića (DPS), Vlada je donijela Odluku i Rješenja o dodjeli stanova u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima za 11 osoba.

„Sa razlogom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma je donijeta Odluka o dodjeli stanova ovim licima, kada znamo da većina ima riješeno stambeno pitanje i da većina radi u organima gdje su lična primanja velika”, piše u tom izvještaju.

Objašnjeno je da se zahtjevi za rješavanje stambenih pitanja odnose na 11 zaposlenih u organima državne uprave, oblasti prosvjete, zdravstva i organima lokalne samouprave i koja zbog profesionalnog i stručnog angažmana predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u ovoj opštini.

,,Ako su stanovi dodijeljeni zaposlenim licima postavlja se pitanje, zašto je Vladin stan pripao penzioneru, kao i pojedinim licima koja ne predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u Opštini? Кao što smo i naveli Vlada dodjeljuje stanove u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima. Da su uslovi za kupovinu i više nego povoljni govori nam i podatak lica koje je ovaj stan kupilo, a što možemo zaključiti iz notarskog zapisa u kojem se konstatuje da je realna cijena stana od 63 m2 40.950,00 € i koja se po raznim osnovama (radni staž, starost objekta) umanjuje za 32.760,00 €, zatim po osnovu jednokratne uplate umanjuje se vrijednost 15%, te na kraju kupoprodajna cijena ovakvog stana je 6.961,00 eura”, navodi se u izvještaju Komisije.

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor i ostali korisnici stanova  u učinili isto, ali se ne zna da li su kasnije te stanove preprodali i u čijem su sada vlasništvu. Komisja koja je ispitivala zakonitost raspodjele nailazila je tokom rada na raznorazne prepreke. Čak ni u upravnici ulaza na kojima se ti stanovi nalaze, nijesu dostavili odgovor ko sada stanuje u tim stanovima.

,,Od većine smo dobijali odgovore, osim od CFSSI kojem smo uporno tražili sa preko 10 poslatih dopisa i više urgencija projektnu dokumentaciju i inicijalni ugovor koji je zaključen između Opštine Berane i CFSSI. Međutim, do sačinjavanja ovog Izvještaja, odgovore nismo dobili, što navodi na sumnju da CFSSI krije dokumenta. Sa istim zahtjevom u kojem traži projektnu dokumentaciju, Кomisija se obratila izvođaču radova d.o.o MD Momo, međutim, odgovoreno nam je da je projektna dokumentacija vraćena CFSSI i da oni istu ne posjeduju. Na našu urgenciju da nam dostavi broj akta pod kojim je predata projektna dokumentacija, CFSSI nam nije dostavio odgovor. U susret nam nije izašao ni notar  Harun Adrović od kojeg smo tražili Ugovore zaključene između službenika i namještenika, kao i kadrova koji su po skupštinskim odlukama dobili stanove. Gospodin Harun Adrović nam je poslao dopis dana 28. 05. 2015. godine, u kojem nas je obavijestio da su svi Ugovori predati Opštini Berane. U Opštini se ne nalazi nijedan od traženih Ugovora. Zahtjev, a kasnije i urgenciju, poslali smo upravniku zgrade Park 7 lamele B, da nam dostavi spisak stanara,  na koje isti nije odgovarao. Obratili smo se zahtjevom EPCG AD Nikšić – Direkciji za ljudske resurse da nam dostave spisak korisnika njihovih usluga u zgradi Park 7 lamele B i C, od kojih nismo dobili odgovor”, piše između ostalog u izvještaju.

Komisija je naknadano uspjela da pronađe još pet stanova koji nijesu nigdje prikazani u raspodjeli, ali su tragovi o tome ostali u katastru. Nakon što je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu prije sedam godina, jedino što se dogodilo do sada je to da su službenici tužilaštva izuzeli neke spise i  dokumentaciju. Od tada slučaj kupi prašinu.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik Opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik Opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U Izvještaju Komisije konstatovano je, između ostalog, da su određena lica u međuvremenu prodala kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

U Izvještaju je još mnogo zanimljivih podataka. Tokom rada na tom Izvještaju, predsjednici komisije Vidi Ivanović (DF) prijećeno je, a ona i njena porodica doživljavali su razne neprijatnosti.

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo