Prema anketi sprovedenoj među osuđenicima 2012. godine, 12.3 posto ispitanika trpjelo je zlostavljanje od strane drugih zatvorenika. Uprava zatvora tada je usvojila Strategiju o sprečavanju nasilja među zatvorenicima, ali je ona ostala tek prazno slovo. To potvrđuje i posljednji slučaj nasilja u ZIKS-u
Snimak koji je krajem prošle sedmice objavljen na portalu Vijesti, a na kom se vidi kako osuđenik Mašan Čogurić, koji služi trinaestogodišnju kaznu zbog dvostrukog ubistva, zlostavlja cimera u zatvorskoj sobi, dok dvojica drugih osuđenika sve to posmatraju i snimaju – teško da ikoga može ostaviti ravnodušnim. Osim izgleda upravu zatvora. Oni za sada samo sliježu ramenima, i pišu saopštenja.
Na snimku se vidi kako Čogurić fizički zlostavlja bespomoćnog osuđenika , dok ga tjera da se izvini nekom za koga se snimak očito i pravi. ,,Mile, izvini brate što sam te udario, nisam znao da si Mašanov drug”, govori osuđenik u kameru, dok dobija šamare od Čogurića.
,,Spusti ruke, bre”, viče Čogurić, dok ga iznova i iznova udara. Treći osuđenik, koji i ne pokušava da zaustavi zlostavljanje, takođe upozorava žrtvu da se ne brani: ,,Spusti ruke, druže, kad te bije”. Izvinjenja i udarci se potom još nekoliko puta smjenjuju.
Dok u ZIKS-u tvrde da nijesu znali da se zlostavljanje uopšte desilo, u pismu koje je Vijestima dostavila sestra žrtve, navodi se da ,,nije istina da uprava zatvora nije bila upoznata sa njegovim fizičkim i psihičkim zlostavljanjem”, koje je, kako se tvrdi u pismu, trajalo mjesecima. Iz Uprave ZIKS-a insistiraju da ovaj zatvorenik nikada od njih nije tražio zaštitu.
U saopštenju za javnost uprava ZIKS-a je najavila da će preduzeti sve što je u njihovoj nadležnosti da se sankcioniše Čogurić. Kako su mediji objavili, iz te ustanove su obavijestili Upravu policije o snimku. Istragu o nasilju u zatvoru pokrenulo je i Osnovno državno tužilaštvo.
Ranije reakcije vrha ZIKS-a kada je u pitanju nasilje u zatvoru, ne obećava. Kao ni sam tretman osuđenika oko mnogih pitanja, od toga da nerijetko u sobama borave osuđenici za najteža krivična djela, i oni koji su tu zbog lakših djela, do toga da se vrlo rijetko sankcioniše i nasilje nad zatvorenicima od strane zaposlenih.
Zatvorenik koji je bio Čogurićeva žrtva, naveo je u pismu i da je pri ulasku u ZIKS, tražio da ga smjeste u drugi paviljon, umjesto onog u koji je poslat.
,,Po samom dolasku u KP dom smješten sam u prijemno odjeljenje – karantin, gdje se vrši selekcija i procjena ličnosti zatvorenika. Pošto sam znao da u zatvoru borave neka osuđena lica sa kojima nisam u dobrim odnosima i od kojih se osjećam ugroženo, svoj problem i strahove sam iznio kriminologu i profesorici Slavici Ivanović, jer znam da po njenoj procjeni bivam smješten u određeni blok ili paviljon, u mom slučaju blok B, iako sam naglasio od samog početka da tamo borave neke osobe sa kojima nisam u dobrim odnosima”, navodi se u pismu. On tvrdi da je odmah nakon što je smješten u zatvorsku sobu tražio razgovor sa načelnikom Goranom Marašem, ali da ga on nije pozvao, zbog čega je bio prinuđen da traži usamljenje u disciplinskoj ćeliji: ,,Nisam mogao više da izdržim ponižavanje i torturu koju sam trpio u tom bloku”.
To se definiše kao jedan od problema u zatvorima u najnovijoj Startegiji za izvršenje krivičnih sankcija za period od 2017 – 2021, koju je uradila Vlada, odnosno Ministarstvo pravde.
„Nedostatak odgovarajuće kategorizacije za osuđenike takođe predstavlja problem pa se preporučuje da Odsjek za ispitivanje ličnosti u ZIKS-u bude kadrovski ojačan kako bi pokrio i novi zatvor koji treba da se izgradi u Bijelom Polju, gdje će se vršiti procjena svakog zatvorenika, kao i procjena rizika na početku izdržavanja kazne zatvora. Osuđenici sa manjim rizikom i bezopasnim djelima treba da budu odvojeni od onih sa visokim rizikom“, konstatuje se u ovom dokumentu.
Prema anonimnoj anketi koja je 2012. godine sprovedena u zatvoru, 12,3 posto ispitanika reklo da je prema njima drugi zatvorenik primijenio silu. Uprava ZIKS –a tada je usvojila Startegiju o sprečavanju nasilja među zatvorenicima, ali je ona ostala uglavnom samo prazno slovo.
Da je tako navodi se i u izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA) iz 2016. godine o stanju u crnogorskim zatvorima.
,,Na žalost, primjena Strategije nije zaživjela u praksi iz razloga na koje smo ukazali 2013. godine i predložili njenu dopunu: ,,iako predstavlja veoma važnu deklaraciju načela i standarda, osnovni nedostatak Strategije je što nije napravljen Akcioni plan”.
Kako se sprovodi Strategija govori i podatak sa posljednje sjednice parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode, održane krajem decembra prošle godine, kojoj je prisustvovao direktor ZIKS-a Milan Tomić.
Jedno od pitanja postavljenih na sjednici bilo je – koje aktivnosti se preduzimaju u borbi protiv nasilja i zastrašivanja među zatvorenicima s obzirom da je ZIKS donio i Strategiju za sprečavanje zlostavljanja i nasilja među zatvorenicima, a nedavno se u medijima izvještavalo o nekoliko slučajeva nasilja među zatvorenicima?
Tomić je odgovorio da uprava kroz preventivni rad i brigu o tome gdje koga od zatvorenika smjestiti u značajnoj mjeri sprečava sukobe zatvorenika, što očito nijesu radili u posljednjem slučaju. Kazao je da imaju i tim za medijaciju. Taj tim je imao jedan slučaj pomirenja zatvorenika, i to tokom 2017. godine.
U dokumentu HRA podsjeća se i da je istraživanje iz 2012. godine pokazalo da skoro polovina ispitanika (48,6 posto) tvrdi da u ZIKS-u postoje skrivena mjesta u paviljonima za koja sumnjaju ili znaju da služe primjeni ili prikrivanju prekomjerne upotrebe sile. Upitani da navedu mjesta koja potencijalno služe za primjenu sile, ispitanici su najčešće navodili mjesta u paviljonu ,,A“ (pored prijemnog odjeljenja, posebne prostorije u paviljonu „A“, prostor iza komandirove kancelarije, wc u komandirovoj kancelariiji), šetalište u disciplinskom odjeljenju i samice.
Tokom tog monitoringa zatvorenici su se u velikom broju žalili na diskriminaciju koja vlada u zatvoru u odnosu na imovinski status i društvene veze. Tvrde da iako i među njima ima i onih sa dugogodišnjim kaznama , oni koji su slabijeg imovinskog stanja i „bez veza“ nikada ne bivaju smješteni u paviljon ,,D” ili ,,B” (gdje se, po pravilu smještaju zatvorenici sa dugogodišnjim kaznama), već su smješeni u neuslovnom paviljonu ,,A”, gdje se, po pravilu, kako kažu, smještaju ,,Romi i stranci”.
Iako se tokom narednog istraživanja, 2014. godine procenat onih koji su tvrdili da su izloženi nasilju u zatvoru smanjio, 2015. godine dogodio se brutalni incident – masovno prebijanje zatvorenika, koji nije godinama adekvatno procesurian. U januaru 2015. godine, kao posljedica incidenta između zatvorenika i pripadnika zatvorske policije, u ZIKS-u se dogodilo zlostavljanje 13 zatvorenika, od kojih je Ombudsman našao da su troje i mučeni.
Teško da se od tako senzibilisane ustanove može očekivati ,,nulta tolerancija na nasilje i torturu”, kako to međunarodne adrese očekuju od Crne Gore. Kakva država, takav i zatvor.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ