Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NASILJE U ZIKS-U: Kakva država, takav zatvor

Objavljeno prije

na

Prema anketi sprovedenoj među osuđenicima  2012. godine, 12.3 posto ispitanika trpjelo je zlostavljanje od strane drugih zatvorenika.  Uprava zatvora  tada je usvojila Strategiju o sprečavanju nasilja među zatvorenicima, ali je ona ostala tek prazno slovo.  To potvrđuje i posljednji slučaj nasilja u ZIKS-u

 

Snimak koji je krajem prošle sedmice objavljen na portalu Vijesti,  a na kom se vidi kako osuđenik Mašan Čogurić, koji služi trinaestogodišnju kaznu zbog dvostrukog ubistva,  zlostavlja cimera u zatvorskoj sobi, dok dvojica drugih osuđenika sve to posmatraju i snimaju – teško da ikoga može ostaviti ravnodušnim. Osim izgleda upravu zatvora. Oni za sada samo sliježu ramenima, i pišu saopštenja.

Na snimku se vidi kako Čogurić fizički zlostavlja bespomoćnog osuđenika , dok ga tjera  da se izvini nekom za koga se snimak očito i pravi. ,,Mile, izvini brate što sam te udario, nisam znao da si Mašanov drug”, govori osuđenik u kameru, dok   dobija šamare od Čogurića.

,,Spusti ruke, bre”, viče Čogurić, dok ga iznova i iznova  udara. Treći osuđenik, koji i ne pokušava da zaustavi zlostavljanje, takođe upozorava žrtvu da se ne brani: ,,Spusti ruke, druže, kad te bije”. Izvinjenja i udarci se potom još nekoliko puta smjenjuju.

Dok u ZIKS-u tvrde da nijesu znali da se zlostavljanje uopšte desilo, u pismu koje je Vijestima dostavila sestra žrtve, navodi se da ,,nije istina da uprava zatvora nije bila upoznata sa njegovim fizičkim i psihičkim zlostavljanjem”, koje je, kako se tvrdi u pismu, trajalo mjesecima. Iz Uprave ZIKS-a insistiraju da ovaj zatvorenik nikada od njih nije tražio zaštitu.

U saopštenju za javnost  uprava ZIKS-a je najavila da će preduzeti sve što je u njihovoj nadležnosti da se sankcioniše Čogurić. Kako su mediji objavili, iz te ustanove su obavijestili Upravu policije o snimku. Istragu o nasilju u zatvoru pokrenulo je i Osnovno državno tužilaštvo.

Ranije reakcije vrha ZIKS-a  kada je u pitanju nasilje u zatvoru,  ne obećava.  Kao ni sam tretman osuđenika oko  mnogih pitanja, od toga da nerijetko u sobama borave osuđenici za najteža krivična djela, i oni koji su tu zbog lakših djela, do toga da se vrlo rijetko sankcioniše i nasilje nad zatvorenicima  od strane zaposlenih.

Zatvorenik koji je  bio Čogurićeva žrtva, naveo je u pismu  i da je pri ulasku u ZIKS, tražio da ga smjeste u drugi paviljon, umjesto onog u koji je poslat.

,,Po samom dolasku u KP dom smješten sam u prijemno odjeljenje – karantin, gdje se vrši selekcija i procjena ličnosti zatvorenika. Pošto sam znao da u zatvoru borave neka osuđena lica sa kojima nisam u dobrim odnosima i od kojih se osjećam ugroženo, svoj problem i strahove sam iznio kriminologu i profesorici Slavici Ivanović, jer znam da po njenoj procjeni bivam smješten u određeni blok ili paviljon, u mom slučaju blok B, iako sam naglasio od samog početka da tamo borave neke osobe sa kojima nisam u dobrim odnosima”, navodi se  u pismu. On  tvrdi da je odmah nakon što je smješten u zatvorsku sobu tražio razgovor sa načelnikom Goranom Marašem, ali da ga on nije pozvao, zbog čega je bio prinuđen da traži usamljenje u disciplinskoj ćeliji: ,,Nisam mogao više da izdržim ponižavanje i torturu koju sam trpio u tom bloku”.

To se definiše kao jedan od problema u zatvorima u najnovijoj Startegiji za izvršenje krivičnih sankcija za period od 2017 – 2021, koju je uradila  Vlada, odnosno Ministarstvo pravde.

„Nedostatak odgovarajuće kategorizacije za osuđenike takođe predstavlja problem pa se preporučuje da Odsjek za ispitivanje ličnosti u ZIKS-u bude kadrovski ojačan kako bi pokrio i novi zatvor koji treba da se izgradi u Bijelom Polju, gdje će se vršiti procjena svakog zatvorenika, kao i procjena rizika na početku izdržavanja kazne zatvora. Osuđenici sa manjim rizikom i bezopasnim djelima treba da budu odvojeni od onih sa visokim rizikom“, konstatuje se u ovom dokumentu.

Prema anonimnoj anketi koja je 2012. godine sprovedena u zatvoru, 12,3 posto ispitanika reklo da je prema njima drugi zatvorenik primijenio silu.  Uprava ZIKS –a tada je usvojila Startegiju o sprečavanju nasilja među zatvorenicima, ali je  ona ostala uglavnom samo prazno slovo.

Da je tako navodi se i u izvještaju Akcije za ljudska prava (HRA) iz 2016. godine o stanju u crnogorskim zatvorima.

,,Na žalost, primjena Strategije nije zaživjela u praksi iz razloga na koje smo ukazali 2013. godine i predložili njenu dopunu: ,,iako predstavlja veoma važnu deklaraciju načela i standarda, osnovni nedostatak Strategije je što nije napravljen Akcioni plan”.

Kako se sprovodi Strategija govori i podatak sa posljednje sjednice parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode, održane krajem decembra prošle godine, kojoj je prisustvovao direktor ZIKS-a Milan Tomić.

Jedno od pitanja postavljenih na sjednici bilo je – koje  aktivnosti se preduzimaju u borbi protiv nasilja i zastrašivanja među zatvorenicima s obzirom da je ZIKS donio i Strategiju za sprečavanje zlostavljanja i nasilja među zatvorenicima, a nedavno se u medijima izvještavalo o nekoliko slučajeva nasilja među zatvorenicima?

Tomić je odgovorio da uprava  kroz preventivni rad i brigu o tome gdje koga od  zatvorenika smjestiti u značajnoj mjeri sprečava sukobe zatvorenika, što očito nijesu radili u posljednjem slučaju. Kazao je da imaju i tim za medijaciju. Taj tim je imao jedan slučaj pomirenja zatvorenika, i to tokom 2017. godine.

U dokumentu HRA podsjeća se i da je istraživanje iz 2012. godine pokazalo da skoro polovina ispitanika (48,6 posto)  tvrdi da u ZIKS-u  postoje skrivena mjesta u paviljonima za koja sumnjaju ili znaju da služe primjeni ili prikrivanju prekomjerne upotrebe sile. Upitani da navedu mjesta koja potencijalno služe za primjenu sile, ispitanici su najčešće navodili mjesta u paviljonu ,,A“ (pored prijemnog odjeljenja, posebne prostorije u paviljonu „A“, prostor iza komandirove kancelarije, wc u komandirovoj kancelariiji), šetalište u disciplinskom odjeljenju i samice.

Tokom tog monitoringa zatvorenici su se u velikom broju žalili na diskriminaciju koja vlada u zatvoru u odnosu na imovinski status i društvene veze. Tvrde da iako i među njima ima i onih sa dugogodišnjim kaznama , oni koji su slabijeg imovinskog stanja i „bez veza“ nikada ne bivaju smješteni u paviljon ,,D” ili ,,B” (gdje se, po pravilu smještaju zatvorenici sa dugogodišnjim kaznama), već su smješeni u neuslovnom paviljonu ,,A”, gdje se, po pravilu, kako kažu, smještaju ,,Romi i stranci”.

Iako se tokom narednog istraživanja, 2014. godine procenat onih koji su tvrdili da su izloženi nasilju u zatvoru smanjio, 2015. godine dogodio se brutalni incident – masovno prebijanje zatvorenika, koji nije godinama adekvatno procesurian.  U januaru  2015. godine, kao posljedica incidenta između zatvorenika i pripadnika zatvorske policije, u ZIKS-u se dogodilo zlostavljanje 13 zatvorenika, od kojih je Ombudsman našao da su troje i mučeni.

Teško da se  od tako senzibilisane ustanove  može očekivati ,,nulta tolerancija na nasilje i torturu”, kako to međunarodne adrese očekuju od Crne Gore. Kakva država, takav i zatvor.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo