Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, GRAĐANSKI POKRET 97.000 ODUPRI SE: Ulica je jedina institucija

Objavljeno prije

na

Svi zahtjevi sa protesta se u suštini svode na dva – odlazak ovog režima i izgradnju novog sistema. Ne treba nikome da ih ispostavljamo u nekom formalnom smislu, a nemamo ni kome. Dovoljno je da građani izađu na protest u što većem broju i u potpunoj tišini

 

MONITOR: Afera Koverta pokrenula je dio građana na proteste u čijem ste organizacionom odboru. Zašto ova afera?

PEROVIĆ: Zato što prelivanje iz prepune čaše uvijek počinje od jedne kapi. U ovom slučaju, to je jedna koverta sa djelićem prljavog novca kojim je DPS redovno kupovao izbore. Korupcija je u temelju ovog sistema, većina građana to osjeća, ali nikad nije javno prikazan tako očigledan i vjerodostojan dokaz. Ovoga puta, za razliku od afere Snimak, obje strane su priznale učešće u korupciji.

Koverta je, naizgled, pokrenula samo dio građana, ali je suštinski izazvala revolt svih normalnih ljudi. Dovoljno je bilo da povjeruju svojim očima i vide crno na bijelo kako funkcioniše cijeli sistem. Ćutanje institucija, a potom njihovo selektivno djelovanje, i to tek nakon pritiska medija, civilnog sektora i opozicionih partija, samo je potvrdilo da su sve institucije i cijela vlast konstituisane na kovertama. Na njima je zasnovano funkcionisanje depeesovskog sistema, jedini zakon koji se u ovoj državi sprovodi jeste zakon koverte. Komentari bahatog diktatora izazvali su dodatni revolt u javnosti. Jeste dao, ali nije dao koliko je rekao – javno je šef najveće partije priznao da ona opstaje zahvaljujući prljavom novcu. Poruka da kuća nije njegova ali će možda biti pokazala je koliko nezasiti gospodar prezire svoj narod. Na prvom protestu, javno se svemu tome oduprlo oko hiljadu građana. Na svakom narednom biće sve više slobodnih ljudi koji ne pristaju da i ova afera, najbezočnija u posljednje vrijeme, prođe kao što su prošle sve do sada.

MONITOR:   Za subotu, 16. februar, kad ovaj broj Monitora bude u prodaji, zakazan je novi protest. Najavili ste da ćete tada ispostaviti početne zahtjeve. Jeste li ih već definisali, koji su to zahtjevi?

PEROVIĆ: Početni zahtjevi, uslovno rečeno, već su izneseni na prvom protestu – da ostavke podnesu vrhovni i specijalni tužilac zbog zakašnjele, nepotpune, aljkave i selektivne istrage afere Koverta, zbog neprocesuiranja njenih glavnih aktera, ali i zbog ranijih skandala sa kupovinom ljudi za najpodlije i najprljavije rabote.

Veliki je i nepotreban pritisak povodom nekakvog posebnog formulisanja tih zahtjeva. Mnogo je motiva za te zahtjeve, od ratnih zločina, preko šverca duvana, pljačkaške privatizacije, rasprodaje naše imovine njihovim tajkunima, opšteg siromaštva, organizovanog kriminala itd., do gaženja svih društvenih i moralnih normi, krađe izbora i trgovine ljudskim dušama… Užasne posljedice trideset godina naopake vladavine nije moguće smjestiti u tri rečenice. I ne treba, dovoljno je da građani izađu na Ulicu, to je jedina institucija koju u ovako zarobljenoj državi mogu da konstituišu na neposrednim izborima, jedina koja se ne zasniva na punim kovertama i jedina koja još može da slobodno funkcioniše u Crnoj Gori. Slobodni ljudi to odavno znaju, javno govore o svemu. Ostali treba samo da se zapitaju kako smo do ovoga došli. A došli smo tako što je jedna polovina glasala za režim zato što mu vjeruje ili zato što je kupljena. Druga polovina pokušavala je da ga promijeni glasajući protiv, nesvjesna da samim izlaskom na izbore legitimiše vlast zasnovanu na kovertama. Nakon toliko izgubljenih decenija, jasno je da se ovaj iz temelja pokvareni sistem ne može promijeniti na izborima koje on organizuje, da u njemu nema nikakvog zdravog krila jer je do kosti obolio od korupcije i kriminala. Zato se svi zahtjevi sa protesta u suštini svode na dva – odlazak ovog režima i izgradnju novog sistema. Ne treba nikome da ih ispostavljamo u nekom formalnom smislu, a nemamo ni kome. Dovoljno je da građani izađu na protest u što većem broju i u potpunoj tišini. Što više građana bude dolazilo, brže će uslijediti ne samo ostavke nego i bježanija. Nastaće grabež među njima, svi će htjeti da što više iznesu iz zemlje, prljavi novac koji ih je predugo držao na okupu biće uzrok međusobnih obračuna. Uostalom, taj obračun je već počeo, građani treba samo da im ,,pomognu” da ga dovedu do kraja.

MONITOR:  Rekli ste da bi spisak zahtjeva mogao biti beskonačan.  Upravo,  imali smo prilike da vidimo kako preširoko ili loše postavljeni zahtjevi onemogućavaju željene promjene i procese. Hoće li se ovoga puta to izbjeći?

PEROVIĆ:  Hoće, iako zahtjeva ima najmanje 97.000. Zar svako od nas nema pregršt zahtjeva zbog svoje obespravljenosti? Zar nemamo svi nekog svog korumpiranog sudiju ili tužioca. Svog šefa koji nas progoni zbog drugačijeg mišljenja? Svog komšiju koji je uzimao ili davao kovertu sa makar 50 eura za glas? Uostalom, osim onih početnih zahtjeva koji su na protestu saopšteni, učesnici su nosili još 97 zahtjeva na kovertama, koje su državni mediji namjerno ,,vidjeli” kao neke papiriće. Nijesu to bili papirići, nego 97 političkih, ekonomskih, pravosudnih i drugih zločina zbog kojih će ova vlast odgovarati pred oslobođenim institucijama, kad-tad. Kad režim ode, ispostaviće se da ih je bilo 97.000 i više. Afera Koverta izazvala je mnoga pitanja, ali je u startu dala odgovor na glavno – kako su sve prethodne prošle nekažnjeno. Pa, kovertom!

MONITOR:  Kada ste pozvali građane na prvi protest, tražili ste da ne donose partijska i nacionalna obilježja. Što ste željeli postići?

PEROVIĆ: Okupljanje građana oko cilja koji je zajednički svima, iako pojedinačno svi imaju i dodatne razloge da se odupru režimu. Cilj je promjena sistema, ka njemu moramo ići svi zajedno. Ne treba da nas razdvajaju pojedinačni problemi, lični, nacionalni ili politički stavovi o djelovima tog sistema. Dosadašnji protesti nijesu dali rezultat upravo zbog toga što su na njima, bez obzira na želju organizatora, bili upadljiviji simboli onoga što nas razdvaja, nego onoga što nas spaja. Korupcija i kriminal, propast obrazovanja i zdravstva, kupovina glasova i pokradena volja birača, progon neistomišljenika i teror nad slobodnim medijima, pljačka naše imovine i rasprodaja domaćim i stranim tajkunima ugrožavaju sve građane, uništavaju budućnost sve djece i unižavaju svačiju starost. Zajedničku pobunu zbog zajedničkih problema i za zajedničke ciljeve ne smiju ugrožavati ideološke i nacionalne razlike, posebno zbog toga što režim njima majstorski manipuliše. Kakve veze smije da ima smjena tužioca, sudije, ministra, premijera, predsjednika sa nečijom nacijom i partijom? U pretpolitičkom i neslobodnom društvu, kakvo je naše i u 21. vijeku, moramo krenuti od onoga što nas spaja, a to je želja da živimo kao svi slobodni građani svijeta. U normalnim zemljama, poslije javnog dokaza korumpiranosti vrha vlasti ne bi bilo potrebe za protestima, ostavke bi pljuštale redom. Ali, mi ne živimo u normalnom sistemu, ovdje je sve okrenuto naglavačke, počev od činjenice da građani služe vlasti, a ne vlast građanima. Našim protestima želimo da u zajedničku borbu za izgradnju drugačijeg sistema pozovemo ne samo načelno sve građane, nego posebno intelektualce, umjetnike, civilne aktiviste, pa i političare. Riječ je o budućnosti naše djece, o društvu u kojem će ona živjeti, a složićemo se da svom potomstvu ne želimo život kakav je bio naš.

MONITOR: Može li protest prerasti u širi bunt, kome bi se pridružile i partije?

PEROVIĆ:  Naravno, to su naša očekivanja, ne pada nam na pamet da bilo koga preslišavamo o partijskoj pripadnosti. To što su državni mediji neočekivani dolazak opozicionih stranačkih prvaka na naš prvi protest zloupotrijebili za obračun i sa nama i sa njima, neće spriječiti građane da na ovaj naredni dođu u većem broju. Pa što ako su lideri partija osjetili potrebu da dođu, dobro su došli kao i svi ostali građani. Tako su se i ponašali, nijesu se isticali, neke od njih nijesam ni primijetio u onoj gužvi, do pred kraj protesta. Nijedan od njih nije ni pokušavao da utiče na nas, nijesmo još imali kontakte, ali podršku svakako očekujemo. Na proteste, valjda, i izlaze građani koji su protiv vlasti, ne nadamo se masovnom dolasku članova DPS-a, makar ne na početku. Vremenom će i oni vidjeti da su svoju budućnost uložili u njihove pune koverte, njihove ,,ničije” kuće, njihove godišnje odmore, hacijende i jahte… Opozicionim biračima to je odavno jasno, zato očekujemo da ih 16. februara bude mnogo više. Na narednom još više, sve dok ova natrula vlast potpuno ne padne. A truli takvom brzinom da prosto zaudara…

MONITOR: Kazali ste ranije da područje borbe mora da se širi i da je nakon prvog protesta počelo umrežavanje građana. Šta to znači?

PEROVIĆ:  Već smo proširili naš inicijativni tim, javljaju nam se slobodni ljudi iz svih opština, žele i oni da organizuju proteste u svojim gradovima, ali u ovom trenutku to nije lako. Uglavnom se služimo društvenim mrežama, nemamo ni novca ni tehničkih uslova da se organizujemo drugačije. Uoči prvog protesta, naš šestoro iz tima direktno smo kontaktirali samo sa 97 ljudi, nijesmo očekivali da će doći 970 i više. Učesnici protesta sad i sami šire krug, ako se svakom od njih pridruži još po deset, bićemo više nego zadovoljni. Na svakom narednom protestu očekujemo sve masovniji odziv, stanje u crnogorskom društvu toliko je nepodnošljivo da građanima više nikakav poziv nije potreban.

MONITOR:  Ispred VDT-a 2. februara okupilo se oko hiljadu građana. Koliko očekujete da ih bude u subotu?

PEROVIĆ:  Već sam rekao, teško je očekivati da naredni protest okupi više od deset hiljada ljudi. Ali, nadamo se stalnom rastu, širenju ideje da uspješno odupiranje ovom korumpiranom režimu jeste moguće. I da sad sve zavisi od građana, pošto nijedna vlast nije smijenila samu sebe. Ne očekujemo ni da će naš zahtjev za ostavkama odmah biti prihvaćen, ali se nadamo da će njegovo odbijanje, iz dana u dan, izazivati sve više revolta među onima koji se još nijesu odlučili za javni protest.

MONITOR: Vjerujete li da će ovi građanski protesti donijeti promjene?

PEROVIĆ: Naravno! Da ne vjerujem ne bih se ni borio za promjene. Vjerujem u promjene i vjerujem u Grupu 97.000 – Odupri se, koju je spontano okupio Omer Šarkić. Tu je Ratka Jovanović, Dejan, Jovan… sjajna ekipa mladih ljudi, punog entuzijazma, kreativnosti, energije… I ključna stvar – međusobno povjerenje. Grupa se na tom principu svakim danom širi i to je garancija da će ovi protesti dovesti do promjena, ponavljam na kraju, do promjene sistema a ne samo do smjene njegovih nosilaca. Uostalom, dosta je bilo ravnodušnosti za ovih 30 godina, vrijeme je za otpor. Zato pozivam i sve čitaoce Monitora na protest 16. oktobra u 18. sati ispred Vrhovnog državnog tužilaštva.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo