Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, GRAĐANSKI POKRET 97.000 ODUPRI SE: Ulica je jedina institucija

Objavljeno prije

na

Svi zahtjevi sa protesta se u suštini svode na dva – odlazak ovog režima i izgradnju novog sistema. Ne treba nikome da ih ispostavljamo u nekom formalnom smislu, a nemamo ni kome. Dovoljno je da građani izađu na protest u što većem broju i u potpunoj tišini

 

MONITOR: Afera Koverta pokrenula je dio građana na proteste u čijem ste organizacionom odboru. Zašto ova afera?

PEROVIĆ: Zato što prelivanje iz prepune čaše uvijek počinje od jedne kapi. U ovom slučaju, to je jedna koverta sa djelićem prljavog novca kojim je DPS redovno kupovao izbore. Korupcija je u temelju ovog sistema, većina građana to osjeća, ali nikad nije javno prikazan tako očigledan i vjerodostojan dokaz. Ovoga puta, za razliku od afere Snimak, obje strane su priznale učešće u korupciji.

Koverta je, naizgled, pokrenula samo dio građana, ali je suštinski izazvala revolt svih normalnih ljudi. Dovoljno je bilo da povjeruju svojim očima i vide crno na bijelo kako funkcioniše cijeli sistem. Ćutanje institucija, a potom njihovo selektivno djelovanje, i to tek nakon pritiska medija, civilnog sektora i opozicionih partija, samo je potvrdilo da su sve institucije i cijela vlast konstituisane na kovertama. Na njima je zasnovano funkcionisanje depeesovskog sistema, jedini zakon koji se u ovoj državi sprovodi jeste zakon koverte. Komentari bahatog diktatora izazvali su dodatni revolt u javnosti. Jeste dao, ali nije dao koliko je rekao – javno je šef najveće partije priznao da ona opstaje zahvaljujući prljavom novcu. Poruka da kuća nije njegova ali će možda biti pokazala je koliko nezasiti gospodar prezire svoj narod. Na prvom protestu, javno se svemu tome oduprlo oko hiljadu građana. Na svakom narednom biće sve više slobodnih ljudi koji ne pristaju da i ova afera, najbezočnija u posljednje vrijeme, prođe kao što su prošle sve do sada.

MONITOR:   Za subotu, 16. februar, kad ovaj broj Monitora bude u prodaji, zakazan je novi protest. Najavili ste da ćete tada ispostaviti početne zahtjeve. Jeste li ih već definisali, koji su to zahtjevi?

PEROVIĆ: Početni zahtjevi, uslovno rečeno, već su izneseni na prvom protestu – da ostavke podnesu vrhovni i specijalni tužilac zbog zakašnjele, nepotpune, aljkave i selektivne istrage afere Koverta, zbog neprocesuiranja njenih glavnih aktera, ali i zbog ranijih skandala sa kupovinom ljudi za najpodlije i najprljavije rabote.

Veliki je i nepotreban pritisak povodom nekakvog posebnog formulisanja tih zahtjeva. Mnogo je motiva za te zahtjeve, od ratnih zločina, preko šverca duvana, pljačkaške privatizacije, rasprodaje naše imovine njihovim tajkunima, opšteg siromaštva, organizovanog kriminala itd., do gaženja svih društvenih i moralnih normi, krađe izbora i trgovine ljudskim dušama… Užasne posljedice trideset godina naopake vladavine nije moguće smjestiti u tri rečenice. I ne treba, dovoljno je da građani izađu na Ulicu, to je jedina institucija koju u ovako zarobljenoj državi mogu da konstituišu na neposrednim izborima, jedina koja se ne zasniva na punim kovertama i jedina koja još može da slobodno funkcioniše u Crnoj Gori. Slobodni ljudi to odavno znaju, javno govore o svemu. Ostali treba samo da se zapitaju kako smo do ovoga došli. A došli smo tako što je jedna polovina glasala za režim zato što mu vjeruje ili zato što je kupljena. Druga polovina pokušavala je da ga promijeni glasajući protiv, nesvjesna da samim izlaskom na izbore legitimiše vlast zasnovanu na kovertama. Nakon toliko izgubljenih decenija, jasno je da se ovaj iz temelja pokvareni sistem ne može promijeniti na izborima koje on organizuje, da u njemu nema nikakvog zdravog krila jer je do kosti obolio od korupcije i kriminala. Zato se svi zahtjevi sa protesta u suštini svode na dva – odlazak ovog režima i izgradnju novog sistema. Ne treba nikome da ih ispostavljamo u nekom formalnom smislu, a nemamo ni kome. Dovoljno je da građani izađu na protest u što većem broju i u potpunoj tišini. Što više građana bude dolazilo, brže će uslijediti ne samo ostavke nego i bježanija. Nastaće grabež među njima, svi će htjeti da što više iznesu iz zemlje, prljavi novac koji ih je predugo držao na okupu biće uzrok međusobnih obračuna. Uostalom, taj obračun je već počeo, građani treba samo da im ,,pomognu” da ga dovedu do kraja.

MONITOR:  Rekli ste da bi spisak zahtjeva mogao biti beskonačan.  Upravo,  imali smo prilike da vidimo kako preširoko ili loše postavljeni zahtjevi onemogućavaju željene promjene i procese. Hoće li se ovoga puta to izbjeći?

PEROVIĆ:  Hoće, iako zahtjeva ima najmanje 97.000. Zar svako od nas nema pregršt zahtjeva zbog svoje obespravljenosti? Zar nemamo svi nekog svog korumpiranog sudiju ili tužioca. Svog šefa koji nas progoni zbog drugačijeg mišljenja? Svog komšiju koji je uzimao ili davao kovertu sa makar 50 eura za glas? Uostalom, osim onih početnih zahtjeva koji su na protestu saopšteni, učesnici su nosili još 97 zahtjeva na kovertama, koje su državni mediji namjerno ,,vidjeli” kao neke papiriće. Nijesu to bili papirići, nego 97 političkih, ekonomskih, pravosudnih i drugih zločina zbog kojih će ova vlast odgovarati pred oslobođenim institucijama, kad-tad. Kad režim ode, ispostaviće se da ih je bilo 97.000 i više. Afera Koverta izazvala je mnoga pitanja, ali je u startu dala odgovor na glavno – kako su sve prethodne prošle nekažnjeno. Pa, kovertom!

MONITOR:  Kada ste pozvali građane na prvi protest, tražili ste da ne donose partijska i nacionalna obilježja. Što ste željeli postići?

PEROVIĆ: Okupljanje građana oko cilja koji je zajednički svima, iako pojedinačno svi imaju i dodatne razloge da se odupru režimu. Cilj je promjena sistema, ka njemu moramo ići svi zajedno. Ne treba da nas razdvajaju pojedinačni problemi, lični, nacionalni ili politički stavovi o djelovima tog sistema. Dosadašnji protesti nijesu dali rezultat upravo zbog toga što su na njima, bez obzira na želju organizatora, bili upadljiviji simboli onoga što nas razdvaja, nego onoga što nas spaja. Korupcija i kriminal, propast obrazovanja i zdravstva, kupovina glasova i pokradena volja birača, progon neistomišljenika i teror nad slobodnim medijima, pljačka naše imovine i rasprodaja domaćim i stranim tajkunima ugrožavaju sve građane, uništavaju budućnost sve djece i unižavaju svačiju starost. Zajedničku pobunu zbog zajedničkih problema i za zajedničke ciljeve ne smiju ugrožavati ideološke i nacionalne razlike, posebno zbog toga što režim njima majstorski manipuliše. Kakve veze smije da ima smjena tužioca, sudije, ministra, premijera, predsjednika sa nečijom nacijom i partijom? U pretpolitičkom i neslobodnom društvu, kakvo je naše i u 21. vijeku, moramo krenuti od onoga što nas spaja, a to je želja da živimo kao svi slobodni građani svijeta. U normalnim zemljama, poslije javnog dokaza korumpiranosti vrha vlasti ne bi bilo potrebe za protestima, ostavke bi pljuštale redom. Ali, mi ne živimo u normalnom sistemu, ovdje je sve okrenuto naglavačke, počev od činjenice da građani služe vlasti, a ne vlast građanima. Našim protestima želimo da u zajedničku borbu za izgradnju drugačijeg sistema pozovemo ne samo načelno sve građane, nego posebno intelektualce, umjetnike, civilne aktiviste, pa i političare. Riječ je o budućnosti naše djece, o društvu u kojem će ona živjeti, a složićemo se da svom potomstvu ne želimo život kakav je bio naš.

MONITOR: Može li protest prerasti u širi bunt, kome bi se pridružile i partije?

PEROVIĆ:  Naravno, to su naša očekivanja, ne pada nam na pamet da bilo koga preslišavamo o partijskoj pripadnosti. To što su državni mediji neočekivani dolazak opozicionih stranačkih prvaka na naš prvi protest zloupotrijebili za obračun i sa nama i sa njima, neće spriječiti građane da na ovaj naredni dođu u većem broju. Pa što ako su lideri partija osjetili potrebu da dođu, dobro su došli kao i svi ostali građani. Tako su se i ponašali, nijesu se isticali, neke od njih nijesam ni primijetio u onoj gužvi, do pred kraj protesta. Nijedan od njih nije ni pokušavao da utiče na nas, nijesmo još imali kontakte, ali podršku svakako očekujemo. Na proteste, valjda, i izlaze građani koji su protiv vlasti, ne nadamo se masovnom dolasku članova DPS-a, makar ne na početku. Vremenom će i oni vidjeti da su svoju budućnost uložili u njihove pune koverte, njihove ,,ničije” kuće, njihove godišnje odmore, hacijende i jahte… Opozicionim biračima to je odavno jasno, zato očekujemo da ih 16. februara bude mnogo više. Na narednom još više, sve dok ova natrula vlast potpuno ne padne. A truli takvom brzinom da prosto zaudara…

MONITOR: Kazali ste ranije da područje borbe mora da se širi i da je nakon prvog protesta počelo umrežavanje građana. Šta to znači?

PEROVIĆ:  Već smo proširili naš inicijativni tim, javljaju nam se slobodni ljudi iz svih opština, žele i oni da organizuju proteste u svojim gradovima, ali u ovom trenutku to nije lako. Uglavnom se služimo društvenim mrežama, nemamo ni novca ni tehničkih uslova da se organizujemo drugačije. Uoči prvog protesta, naš šestoro iz tima direktno smo kontaktirali samo sa 97 ljudi, nijesmo očekivali da će doći 970 i više. Učesnici protesta sad i sami šire krug, ako se svakom od njih pridruži još po deset, bićemo više nego zadovoljni. Na svakom narednom protestu očekujemo sve masovniji odziv, stanje u crnogorskom društvu toliko je nepodnošljivo da građanima više nikakav poziv nije potreban.

MONITOR:  Ispred VDT-a 2. februara okupilo se oko hiljadu građana. Koliko očekujete da ih bude u subotu?

PEROVIĆ:  Već sam rekao, teško je očekivati da naredni protest okupi više od deset hiljada ljudi. Ali, nadamo se stalnom rastu, širenju ideje da uspješno odupiranje ovom korumpiranom režimu jeste moguće. I da sad sve zavisi od građana, pošto nijedna vlast nije smijenila samu sebe. Ne očekujemo ni da će naš zahtjev za ostavkama odmah biti prihvaćen, ali se nadamo da će njegovo odbijanje, iz dana u dan, izazivati sve više revolta među onima koji se još nijesu odlučili za javni protest.

MONITOR: Vjerujete li da će ovi građanski protesti donijeti promjene?

PEROVIĆ: Naravno! Da ne vjerujem ne bih se ni borio za promjene. Vjerujem u promjene i vjerujem u Grupu 97.000 – Odupri se, koju je spontano okupio Omer Šarkić. Tu je Ratka Jovanović, Dejan, Jovan… sjajna ekipa mladih ljudi, punog entuzijazma, kreativnosti, energije… I ključna stvar – međusobno povjerenje. Grupa se na tom principu svakim danom širi i to je garancija da će ovi protesti dovesti do promjena, ponavljam na kraju, do promjene sistema a ne samo do smjene njegovih nosilaca. Uostalom, dosta je bilo ravnodušnosti za ovih 30 godina, vrijeme je za otpor. Zato pozivam i sve čitaoce Monitora na protest 16. oktobra u 18. sati ispred Vrhovnog državnog tužilaštva.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VASILIJE BUŠKOVIĆ, EKOLOG IZ PODGORICE: Plemenita ideja pala u zaborav

Objavljeno prije

na

Objavio:

Proglašenje Crne Gore za prvu ekološku državu na svijetu donijelo je u prvi mah velika očekivanja koja su tokom vremena zamijenjena skoro razočaranjem, tako da je, nažalost, većini građana tema najčešće za podsmijeh ili samo „odmahivanje rukom“

 

MONITOR: Peti juni je Svjetski dan zaštite životne sredine. To je i povod za razgovor sa Vama.Koliko je Crna Gora, kao prva ekološka država na svijetu, zaista ekološka i kako se prema životnoj srediniodnose njene institucije i građani?

BUŠKOVIĆ: Proglašenje Crne Gore za ekološku državu, davne 1991. godine, donijelo je u prvi mah velika očekivanja koja su tokom vremena zamijenjena skoro razočaranjem, da bi u posljednje vrijeme ta plemenita ideja gotovo pala u zaborav. Nađe se i danas još uvijek poneko ko o toj ideji pozitivno i sa emocijama i sjetom progovori. Nažalost, većini građana je to tema najčešće za podsmijeh ilisamo „odmahivanje rukom“…. Ipak, kako se tokom vremena mijenjao odnos institucija i građana prema toj ideji, tako se mijenjao i njihov odnos prema životnoj sredini. U najkraćem, nekadašnji„klasični“ problemiu životnoj sredini koji su vezani za „ekološke crne tačke“ (KAP, Željezara, Pljevlja…) danas su zamijenjeni „naprednim i kompleksnijim“ ekološkim problemima i pojavama koje su nastale kao posljedica ili su sastavni dio promjena u društvu i ekonomiji. Kao i ranije, i današnji ekološki problemi, tj. pitanja, vezani su sa dostignutim nivoom demokratizacije cijelog društva, ne samo njegovih privilegovanih slojeva. Nema ekološkog pitanja koje nije istovremeno i demokratsko. Čini mi se da su sami građani, kao i u mnogim drugim slučajevima, bez opravdanja ostavljeni po strani, nemoćni da nešto značajnije promijene.

MONITOR: Na brojnim lokacijama mogu se vidjeti deponije smeća, otpad u potocima i rijekama, gradilišta na morskoj obali, nekontrolisano vađenje šljunka iz korita rijeka, grade se luksuzne vile u srcu Nacionalnog parka Skadarsko jezero…. A nadležni rijetko reaguju?  

BUŠKOVIĆ: To su samo „golim okom“ vidljivi problemi u životnoj sredini (ekološki problemi). U njihovoj pozadini je nemoć cijelog društva, ne samo nadležnih institucija, da na njih adekvatno odgovore. Kao bilo koji čitalac ovih redova, i ja sam svjedok da se na svaki od tih ekoloških problema ne mogu dosljedno sprovesti jednostavna rješenja kao što su zabrane ili kazne. Opšta je društvena pojava da su kazne i zabrane samo za nemoćne građane, ali ne i za privilegovane pojedince. Nemoć, odnosno „snaga“ i profesionalni kapacitet (nadležnih) institucija je posebno pitanje, o tome se često piše i govori, pa te ocjene nebih ponavljao. Mogu samo dodati da su današnje institucije, koje su vezane za životnu sredinu, strašno opterećene nepotrebnim i neproduktivnim kadrovima, naročito na silu stvorenim i (politički) nametnutim rukovodiocima i menadžerima. Stručnog kadra koji je u kapacitetu da profesionalno izvršava poslove, osmišljava, pravi i vodi projekte „od korica do korica“, gotovo da i nema ili je potisnut i onemogućen da bilo što promijeni.

MONITOR: Crna Gora je imala pet crnih ekoloških tačaka: Željezara u Nikšiću, jalovište Gradac kod Pljevalja, deponija otpada pljevaljske Termoelektrane, deponija hiljada tona grita u Bijeloji deponija crvenog mulja kod Kombinata aluminijuma u Podgorici. Ima li ih i danas i ko su najveći zagađivači životne sredine u Crnoj Gori?

BUŠKOVIĆ:Uticaj nekadašnjih velikih (industrijskih) zagađivača životne sredine (ekološke crne tačke) tokom vremena se smanjio zbog njihove smanjene proizvodnje. Problem zagađenja od nekih deponija je riješen ili se rješava. Današnji zagađivači, odnosno zagađivanje životne sredine drugačijeg je karakera, dok su same posljedice drugačije izražene. I dalje dominira zagađenje neprečišćenim ili nedovoljno prečišćenim otpadnim vodama iz naselja, raznim vrstama otpada koje u potpunosti ne završava na sanitarnim deponijama… Drugačije su izražene i posljedice od zagađenja vazduha u naseljima, najčešće praškastim materijama itd. Slična je situacija sa zagađivanjem zemljišta i podzemnih voda. Posebno je pitanje parametara zagađenosti i smanjenog kvaliteta hrane, uključujući korišćenje hrane koja je zasnovana na GMO u kom pogledu dijelimo uslove i sudbinu drugih zemalja u regionu i svijetu,uopšte.

MONITOR: Spasioci e Tare i njenog još čuvenijeg kanjona, po šesti put pokušavaju da od moćnika spasu taj prirodni dragulj, sada zbog radova na autoputu. Mnoge NVO kao i biolozi sa Prirodno-matematičkog fakulteta u Podgorici tvrde da je fauna dna Tare na lokalitetima na kojima kineski CRBC gradi autoput –  uništena. Da li će Tara ostati Suza Evrope?

BUŠKOVIĆ: Cio sliv rijeke Tare je zaštićen kao Svjetski rezervat biosfere, po osnovu UNESCO-vog programa Čovjek i Biosfera. Posljedice fizičkog oštećenja značajnog dijela gornjeg toka Tare, naročito prirodnih staništa na njenim obalama koja se između ostalog štite i kao staništa Natura 2000, tokom dužeg vremena će se vjerovatno ublažiti, ali ne i u potpunosti sanirati zahvaljujući prirodnim procesima. Titula „Suza Evrope“ naročito na donjem, za rafting atraktivnom dijelu toka Tare, time neće biti ugrožena ako ne bude nekog dodatnog „napada“ koji može promijeniti njene izvorne prirodne karakteristike. Moram naglasiti značaj visoke izvornosti prirode cijelog ovog područja za zaštitu, koje se u bilo kom razvojnom planu ili projektu mora posmatrati integralno, na nivou cijelog, zaštićenog sliva. U slučaju njegove fragmentacije, po principu malo za autoput na jednom kraju, malo za turističke rizorte na drugom kraju i tome slično, može da ugrozi njegov status zaštite kod UNESCO-a, ne samo titulu „Suze Evrope“.

MONITOR: Po četvrti put u proteklih stotinu i nešto godina počinje istraživanje nafte u crnogorskom podmorju. Ekološke organizacije iz Crne Gore, Hrvatske i Italije vode opsežnu akciju da se zabrani istraživanje nafte i gasa u Jadranskom moru i tvrde da je potpisivanjem ugovora sa jednom italijanskom kompanijom Crna Gora potpisala smrtnu ekološku presudu morskom biodiverzitetu i crnogorskom turizmu.

BUŠKOVIĆ: Istraživanje i moguća eksploatacija nafte iz crnogorskog podmorja donose brojne nepoznanice i neizvjesnu sudbinu morskom, ali i obalnom biodiverzitetu. Mislim da se problemi i posljedice od tih aktivnosti moraju anticipirati, naročito kroz sistem morskih zaštićenih područja, kao jedne značajne polazne osnove i ključnog argumenata za veoma pažljivo i ekološki utemeljeno planiranje namjene mora. U tom pogledu Crna Gora nema iskustva i tek sada počinje da ulazi u tu problematiku, prvo saznajno, a potom i institucionalno, odnosno kroz odgovarajuća zakonska rješenja. Bez obzira na dinamiku radova istraživanja (i eventualne eksploatacije) nafte i gasa, kao i buduće planiranje namjene mora, obavezno treba obezbijediti stavljanje pod zaštitu tri prioritetna morska zaštićena područja u zoni Platamuna, ostrva Katiči i ostrva Stari Ulcinj. Moj trenutni radni angažman je upravo na projektu koji je posvećen stavljanju pod zaštitu ta tri morska zaštićena područja. Projekat sa svoje strane treba da obezbijedi potrebnu dokumentaciju za njihovo stavljanje pod zaštitu. Nadam se da će i Vlada sa svoje strane ostati dosljedna svojim dosadašnjim, zvaničnim planovima, i u skladu sa dokumentacijom koju će obezbijediti projekat donijeti odgovarajuće akte – odluke o njihovom stavljanju pod zaštitu. To je istovremeno jedno od značajnih očekivanja crnogorskih ekoloških institucija i javnosti uopšte.

MONITOR: Da li će gradnjom mini hidroelektrana biti ugrožena životna sredina na tim lokacijama?

BUŠKOVIĆ:Posljedice od izgradnje mini-hidroelektrana na životnu sredinu nijesu ozbiljno sagledane na samom početku pripreme razvojnih planova i strategija, a kasnije i projekata koji su omogućili uvođenje tog vida modernih investicija u praksu. Te posljedice su postale vidljive kasnije, naknadno, nakon njihove izgradnje i puštanja u rad, uglavnom kroz promjenu – povlačenje i gubljenje voda u dijelu rječnog toka ispod vodozahvata. I u ovom slučaju se pokazala nemoć i slabost institucija i građana da dosljedno reaguju prema jednoj novoj pojavi koja ne donosi korist, već samo štetu, kako lokalnom stanovništvu, tako i životnoj sredini.

 

                                         Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BOŽIDAR ANDREJIĆ, UREDNIK BEOGRADSKOG DNEVNIKA DANAS : Srbiju treba “rasklopiti”, pa sklopiti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Srbija teško može da postane moderna, demokratska i prosperitetna država bez temeljnog ,,rasklapanja” i ponovnog sklapanja, a to je nemoguće bez ustavotvorne skupštine, s tim što tome treba da prethodi izbor vlade, koja bi morala da bude sastavljena od neukaljanih ljudi od integriteta i koji nisu bili ogrezli u nemoral tranzicione politike

 

MONITOR: Kada biste imali takvu moć šta biste u Srbiji prvenstveno promijenili da ona postane moderna, demokratska i prosperitetna država?

ANDREJIĆ: Bojim se da Srbija teško može da postane država kakvu idealno sugerišete u pitanju bez temeljnog „rasklapanja“ i ponovnog sklapanja. To je, pak, i javno sam to beležio i zastupao na malom broju mesta gde mogu da objavljujem, nemoguće bez – ustavotvorne skupštine. Prethodni korak bi bio izbor vlade sa mandatom za  sazivanje  te skupštine. Ona bi morala da bude sastavljena od neukaljanih ljudi od integriteta, po mogućstvu sa političkim i pravnim, konstitucionalnim iskustvom, ali koji nisu bili ogrezli u nemoral tranzicione politike. A u skupštinu bi se „pozvali“ svi relevantni politički i društveni činioci, sada „zatomljeni“ mladi ljudi kakvih je prepuna Srbija, ali im se ne daje šansa, kao i eksperti koje predloži pomenuta vlada, po liku i obličju sopstvenom.

MONITOR: Protesti u Srbiji potiv aktulenog režima počeli su prije pola godine. Šta je do sada njima postignuto?

ANDREJIĆ: Oni su nedvosmisleno razdrmali trenutne političke odnose i sprege u Srbiji, uprkos bagatelizaciji od strane vlasti. I njoj su ukazali da mnogo toga mora da se menja, ali su pre svega pokazali da u Srbiji ima ljudskog i građanskog potencijala za normalizaciju društva. Takođe, podastrli su sve rezerve građana prema političkim partijama i liderima, a , iako nije gotovo nigde to javno iskazano, ukazali su da rešenja nema bez onog koje ukratko predstavljam u prvom odgovoru.

Nedvojbeno, nesnalaženje u samim protestima, konfrontacija ideja među samim učesnicima, koja nije našla adekvatnu artikulaciju, ukazala je na slabosti srpskog društva, ali i na nedostatak snaga i ideja, a ne samo načelnih ideologija, koje mogu da integrišu šaroliki građanski potencijal, odnosno da ga usmeravaju ka progresu i uz tu šarolikost. Videle su se i mnoge zablude “običnih” ljudi  i građana o “lakoći” promena, kao i ona da je ponavljanje “starih lica” na političkoj sceni nešto što treba odbaciti. Ne, treba sistem ustrojiti tako da se “starim licima” i liderima onemoguće muljanje, interesne sprege koje ne prezaju ni paktove sa političkim protivnikom i režimom.

MONITOR: Je li, kako tvrde iz opozicije, „pobunjena Srbija uspjela da pritjera Aleksandra Vučića uza zid“?

ANDREJIĆ: Ne, to su motivacione parole koje su kadgod kontraproduktivne, nepromišljene, zasnovane na manjku ideja i višku osvrtanja unazad na protestnu kolonu uz oduševljenje „uf, vidi koliko nas je!“ Ali, rekoh, sve to jeste zabrinulo vlast i ljude režima, vidljiva su neka popuštanja, ali na manipulativan način. To vladanje manipulacijama može se održati mnogo duže nego što opozicija misli, pa i po cenu zaoštravanja do svođenja zemlje na „populistički logor“. Ali, to istovremeno nosi i rizik strašnih lomova i veliko je pitanje za vlast – čitati Vučića  koji to dobro zna – dokle veruje, tojest dokle će biti tvrdoglav u manipulaciji svojim podanicima, a kad će shvatiti da se lomovi mogu preduprediti dijalogom.

Kad kažem manipulacija, dobar je primer lažni, izveštačeni i zakasneli poziv na ad hoc zakazan dijalog o Kosovu u Skupštini. Samo zarad dodatnog izvrgavanja ruglu one opozicije koja parlament bojkotuje. A kad Evropska komisija stavi primedbe na rad Skupštine i odnos prema opoziciji, oni kažu pa evo zvali smo ih. Izveštaj je za čitavu 2019. a poziv je došao jedva nedelju pred sednicu…

MONITOR: Kako toliko godina Vučiću uspijeva da, kako mnogi kažu, radi što god hoće i kad god hoće?

ANDREJIĆ: On je vešto iskoristio nedostatke izbornog sistema koji omogućava zloupotrebe. Manipulacijom sa krajnje suprotstavljenim gledištima i idejnim i političkom stavovima koji zastupaju i nepreležano i neprežaljeno radikalstvo i evropejstvo, uz politički marketing koji  računa sa zaboravom do operacija sa notornim lažima, te svođenjem javnosti na javnost pijace, Vučić uspeva da  pokupi četvrtinu ukupnog biračkog tela. To prevedeno na odnose izašlih, apstiniranih i suprotnoglasajućih na kraju ispadne na 50 odsto izašlih. Ta se činjenica kasnije razrađuje i dorađuje, potkrepljuje mitom, korupcijom, partijskim zapošljavnjem uz zastrašivanje i negovanje kulta vođe.

I sve je to uronjeno u najveću višedecenijsku, ma, viševekovnu pošast  Srbije – pristajanja, navikavanja na sve, povlađivanje, oprtunizam. Kad je prvi put počeo da javno ućutkuje ministre, dere se na njih, a oni ćute, videlo se da se pred njim lagano rasprostire polje beščašća po kome on može da jaše kako hoće. I koga hoće.

MONITOR: Mnoge  javne ličnosti u Vučiću pružile podršku na predsjedničkim izborima ili  ne reaguju na ono što on radi od Srbije i njenih građana. Je li to Srbijom zavladao  strah da se rizično javno pobuniti protiv bilo čega ili je u pitanju nešto drugo?

ANDREJIĆ: Deo odgovora je u prethodnom odgovoru – da i strah i korumpiranost, i linija nezameranja, lični i profesionalni ćar… Ali videli smo i primere “razumnog” i razumljivog straha od osvetničkih poteza koji ne prezaju ni od prebijanja, pretnji, podmetanja, medijskih harangi… U ne samo simboličnoj ravni, vi ovde imate tvrdnju državnog sekretara koji hvali, na primer,  medijsku situaciju podatkom da, eto, ovde odavno nije ubijen ni jedan novinar, a eto u eunskoj Slovačkoj  i na Malti se i to dešava.

MONITOR: Da li će predstojeći parlamentarni izbori označiti kraj Vučićeve diktature i na koje se snage u Srbiji može računati da do toga dođe?

ANDREJIĆ: Ne, ne verujem da će sami sledeći izbori, pa čak i uz prihvatanje dela ili u celosti primedbi koje se odnose na izborna pravila, a koje je deo opozicije ponudio uz pomoć struke, bitno promeniti odnos snaga u srpskom parlamentu. Vlast već vrši obimne pripreme, ne računajući kontra-kampanju „Budućnost Srbije“, kroz razmeštanje svojih ljudi na srednje pozicije svuda po Srbiji. Oni imaju uticaja na konkretne privredne i ekonomske tokove, ali i na modeliranje, odnosno urušavanje svesti i civilizacijskog nivoa društva. Vlast već obrazuje „rezervne“ stranke i računa na popuštanje do mere da bojkot-opozicija ne odustane od bojkota ili da trik-popuštanje izvede u poslednjem času kao sa sednicom Skupštine o Kosovu, da dalje ogađuje opozicione prvake. A znajući strukturu ličnosti vladara, moguće su i dosetke i potezi kakve zdravoj političkoj logici ni na um ne mogu pasti… Možda je moguća promena vlasti i na neki drugi način, ali tek to ne valja…

MONITOR: Kosovo je i dalje vrlo aktuelna politička tema. Nedavno je Vučić rekao da će o Kosovu građani odlučivati na referendumu ukoliko ne bude postignut kompromis sa Albancima. Treba li referendumom rješavati status Kosova ili drugačije?

ANDREJIĆ: Ustav podrazumeva referendum, ali i Ustav je promenljiva kategorija. Vučić reče da “pravo prati stvarnost”, a stvarnost većine za promenu Ustava, na primer, može da bude podrška šešeljevaca Vučiću –  a i on sam to jeste još uvek kao i dobar deo glasčkog mu tela – za “rešenje” Kosova, “ako se odrekne EU”. Ovo Vaše pitanje je isuviše logično i normalno da bi se iz vizure današnje Srbije na njega normalno odgovorilo. Jer, mislim da su i potencijalni sporazum o Kosovu, pa i referendumsko pitanje, u glavama glavnih pregovarača – naravno i prištinskih – zamišljeni kao nešto dvosmisleno, prevarno, što će se teško razumeti, a moći da se tumači i ovako i onako. Uostalom, na postsocijalističkom Balkanu nije bilo malo međunarodnih akata koji se zovu, na primer – okvirni sporazum, o “visokim predstavnicima” kao eufemizmu za guvernere i da ne govorim.

MONITOR: Da li će zastoj u dijalogu između Beograda i Prištine, odnosno problemi koji su nastali u takozvanoj normalizaciji odnosa Srbije i Kosova, usporiti evropske integracije Srbije?

ANDREJIĆ: Da, one već usporavaju proces, a novo je to što se sada čini da to usporavanje svima odgovara i “neproširljivoj” Evropi i našim prevarantima koji uključujući se tobož i verbalno u EU uvek drže otvorena i “zadnja vrata”.

MONITOR: U ovogodišnjem Izvještaju o napretku Srbije u procesu pristupanja EU piše da Srbija nije ostvarila nikakav napredak u oblasti slobode izražavanja. Šta na to kažete?

ANDREJIĆ: Pa i nije, kad je, videli smo, glavni “državni” argument da se više ne ubijaju novinari. A ka će, ne znamo…

MONITOR: Kako izgleda medijska scena u Srbiji. Koliko mediji poštuju profesionalne standarde, objavljuju li lažne  informacije u korist vlasti, je li većina pod kontrolom vlasti…

ANDREJIĆ: Suvšna pitanja, medijska scena ne izgleda nikako, profesionalni standardi, šta to beše, prvo vlast laže, pa ovi objavljuju, a onda obrnuto i tako unedogled, većina jeste pod otvorenom ili suptilnom kontrolom, ili izložena nezamislivim pritiscima. Bukvalno nezamislivim – imali smo i ovakaj slučaj – tabloidi su počeli besomučnu kampanju protiv neke nove firme koja proizvodi sokove, jer navodno krši pravila o ispravnosti proizvoda za ljudsku upotrebu i sastavu na deklaraciji. A samo zato što te proizvode reklamira televizija  koju lično Vučić izvrgava ruglu i napadima da je izdajnička agentura…  Sve manje je i pravih novinara, opšte pristajanje i njih potapa.

                                    Veseljko KOPRIVICA
 Fotografije: Peđa Mitić

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BOJAN BAĆA, SOCIOLOG:  Vrijeme je za ljevičarski obrt

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi smo toliko izgubili sposobnost da zamišljamo, mislimo Crnu Goru bez DPS-a da mi se čini da je vrijeme za ljevičarski obrt naše priče. Samo se takvom spoznajom otvara prostor za emancipaciju i istinsku promjenu

 

MONITOR: Vlast nam redovno mjeri patriotizam?

BAĆA: Patriotizam je kada plaćamo porez, jer je neplaćanje jedan od najtežih udaraca stabilnosti zemlje. Patriotizam nije kada nas boli to što neko ne poštuje državne simbole, već kada reagujemo na ugnjetavanje drugog u ime onog što ti simboli predstavljaju. Građanska obaveza ne smije biti prema režimu, već prema idealima kojima ta država stremi, a ova naša bi da bude “građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava”. Nezavisnost se ne sastoji u tome da partijski centri moći odlučuju kako da kroz rasprodaju “valorizuju” zajedničko dobro, već se manifestuje kao autonomija kada ih mi, građani, zaustavimo u toj naopakoj namjeri. To je građanska svijest. Nije dovoljno reći da je “A uzrok B”, javnost mora znati da li je B poželjno, da li je A etički prihvatljivo, i da li je trošak vrijedan truda. Eto, režim ekonomski napredak prikazuje friziranjem statistike, tako što tumačenjem potrošačke korpe do nivoa gdje je građaninu za sva tri obroka dnevno potrebno 2,06 eura praktično ukida siromaštvo u zemlji. Napredak se očekuje kroz svođenje Rijeka na njihov hidroelektrični potencijal, iskrivljavajući pokazatelje isplativosti i eventualne štetnosti tih projekata. Hoću reći, da li se nešto može računati kao “uspjeh” zavisi od sistema vrijednosti, a ne isključivo od suvih podataka.

Treba se paziti svega što moralno upitne postupke pravda “državnim razlogom”, odnosno “nacionalnim interesom”. Umjesto da se bazira na odnosu prava, obaveza i odgovornosti građana prema političkoj zajednici, naša  politika ljubavi prema državi se bazira na emociji prema sedimentnim stijenama i parčadima tekstila, a ispoljava kao ervilnost partiji koja je za trideset godina promijenila više “nacionalnih” i “državnih interesa” nego Crna Gora ukupno vladajućih partija.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 14. JUNA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo