Povežite se sa nama

INTERVJU

DŽEMAL PEROVIĆ, GRAĐANSKI POKRET 97.000 ODUPRI SE: Ulica je jedina institucija

Objavljeno prije

na

Svi zahtjevi sa protesta se u suštini svode na dva – odlazak ovog režima i izgradnju novog sistema. Ne treba nikome da ih ispostavljamo u nekom formalnom smislu, a nemamo ni kome. Dovoljno je da građani izađu na protest u što većem broju i u potpunoj tišini

 

MONITOR: Afera Koverta pokrenula je dio građana na proteste u čijem ste organizacionom odboru. Zašto ova afera?

PEROVIĆ: Zato što prelivanje iz prepune čaše uvijek počinje od jedne kapi. U ovom slučaju, to je jedna koverta sa djelićem prljavog novca kojim je DPS redovno kupovao izbore. Korupcija je u temelju ovog sistema, većina građana to osjeća, ali nikad nije javno prikazan tako očigledan i vjerodostojan dokaz. Ovoga puta, za razliku od afere Snimak, obje strane su priznale učešće u korupciji.

Koverta je, naizgled, pokrenula samo dio građana, ali je suštinski izazvala revolt svih normalnih ljudi. Dovoljno je bilo da povjeruju svojim očima i vide crno na bijelo kako funkcioniše cijeli sistem. Ćutanje institucija, a potom njihovo selektivno djelovanje, i to tek nakon pritiska medija, civilnog sektora i opozicionih partija, samo je potvrdilo da su sve institucije i cijela vlast konstituisane na kovertama. Na njima je zasnovano funkcionisanje depeesovskog sistema, jedini zakon koji se u ovoj državi sprovodi jeste zakon koverte. Komentari bahatog diktatora izazvali su dodatni revolt u javnosti. Jeste dao, ali nije dao koliko je rekao – javno je šef najveće partije priznao da ona opstaje zahvaljujući prljavom novcu. Poruka da kuća nije njegova ali će možda biti pokazala je koliko nezasiti gospodar prezire svoj narod. Na prvom protestu, javno se svemu tome oduprlo oko hiljadu građana. Na svakom narednom biće sve više slobodnih ljudi koji ne pristaju da i ova afera, najbezočnija u posljednje vrijeme, prođe kao što su prošle sve do sada.

MONITOR:   Za subotu, 16. februar, kad ovaj broj Monitora bude u prodaji, zakazan je novi protest. Najavili ste da ćete tada ispostaviti početne zahtjeve. Jeste li ih već definisali, koji su to zahtjevi?

PEROVIĆ: Početni zahtjevi, uslovno rečeno, već su izneseni na prvom protestu – da ostavke podnesu vrhovni i specijalni tužilac zbog zakašnjele, nepotpune, aljkave i selektivne istrage afere Koverta, zbog neprocesuiranja njenih glavnih aktera, ali i zbog ranijih skandala sa kupovinom ljudi za najpodlije i najprljavije rabote.

Veliki je i nepotreban pritisak povodom nekakvog posebnog formulisanja tih zahtjeva. Mnogo je motiva za te zahtjeve, od ratnih zločina, preko šverca duvana, pljačkaške privatizacije, rasprodaje naše imovine njihovim tajkunima, opšteg siromaštva, organizovanog kriminala itd., do gaženja svih društvenih i moralnih normi, krađe izbora i trgovine ljudskim dušama… Užasne posljedice trideset godina naopake vladavine nije moguće smjestiti u tri rečenice. I ne treba, dovoljno je da građani izađu na Ulicu, to je jedina institucija koju u ovako zarobljenoj državi mogu da konstituišu na neposrednim izborima, jedina koja se ne zasniva na punim kovertama i jedina koja još može da slobodno funkcioniše u Crnoj Gori. Slobodni ljudi to odavno znaju, javno govore o svemu. Ostali treba samo da se zapitaju kako smo do ovoga došli. A došli smo tako što je jedna polovina glasala za režim zato što mu vjeruje ili zato što je kupljena. Druga polovina pokušavala je da ga promijeni glasajući protiv, nesvjesna da samim izlaskom na izbore legitimiše vlast zasnovanu na kovertama. Nakon toliko izgubljenih decenija, jasno je da se ovaj iz temelja pokvareni sistem ne može promijeniti na izborima koje on organizuje, da u njemu nema nikakvog zdravog krila jer je do kosti obolio od korupcije i kriminala. Zato se svi zahtjevi sa protesta u suštini svode na dva – odlazak ovog režima i izgradnju novog sistema. Ne treba nikome da ih ispostavljamo u nekom formalnom smislu, a nemamo ni kome. Dovoljno je da građani izađu na protest u što većem broju i u potpunoj tišini. Što više građana bude dolazilo, brže će uslijediti ne samo ostavke nego i bježanija. Nastaće grabež među njima, svi će htjeti da što više iznesu iz zemlje, prljavi novac koji ih je predugo držao na okupu biće uzrok međusobnih obračuna. Uostalom, taj obračun je već počeo, građani treba samo da im ,,pomognu” da ga dovedu do kraja.

MONITOR:  Rekli ste da bi spisak zahtjeva mogao biti beskonačan.  Upravo,  imali smo prilike da vidimo kako preširoko ili loše postavljeni zahtjevi onemogućavaju željene promjene i procese. Hoće li se ovoga puta to izbjeći?

PEROVIĆ:  Hoće, iako zahtjeva ima najmanje 97.000. Zar svako od nas nema pregršt zahtjeva zbog svoje obespravljenosti? Zar nemamo svi nekog svog korumpiranog sudiju ili tužioca. Svog šefa koji nas progoni zbog drugačijeg mišljenja? Svog komšiju koji je uzimao ili davao kovertu sa makar 50 eura za glas? Uostalom, osim onih početnih zahtjeva koji su na protestu saopšteni, učesnici su nosili još 97 zahtjeva na kovertama, koje su državni mediji namjerno ,,vidjeli” kao neke papiriće. Nijesu to bili papirići, nego 97 političkih, ekonomskih, pravosudnih i drugih zločina zbog kojih će ova vlast odgovarati pred oslobođenim institucijama, kad-tad. Kad režim ode, ispostaviće se da ih je bilo 97.000 i više. Afera Koverta izazvala je mnoga pitanja, ali je u startu dala odgovor na glavno – kako su sve prethodne prošle nekažnjeno. Pa, kovertom!

MONITOR:  Kada ste pozvali građane na prvi protest, tražili ste da ne donose partijska i nacionalna obilježja. Što ste željeli postići?

PEROVIĆ: Okupljanje građana oko cilja koji je zajednički svima, iako pojedinačno svi imaju i dodatne razloge da se odupru režimu. Cilj je promjena sistema, ka njemu moramo ići svi zajedno. Ne treba da nas razdvajaju pojedinačni problemi, lični, nacionalni ili politički stavovi o djelovima tog sistema. Dosadašnji protesti nijesu dali rezultat upravo zbog toga što su na njima, bez obzira na želju organizatora, bili upadljiviji simboli onoga što nas razdvaja, nego onoga što nas spaja. Korupcija i kriminal, propast obrazovanja i zdravstva, kupovina glasova i pokradena volja birača, progon neistomišljenika i teror nad slobodnim medijima, pljačka naše imovine i rasprodaja domaćim i stranim tajkunima ugrožavaju sve građane, uništavaju budućnost sve djece i unižavaju svačiju starost. Zajedničku pobunu zbog zajedničkih problema i za zajedničke ciljeve ne smiju ugrožavati ideološke i nacionalne razlike, posebno zbog toga što režim njima majstorski manipuliše. Kakve veze smije da ima smjena tužioca, sudije, ministra, premijera, predsjednika sa nečijom nacijom i partijom? U pretpolitičkom i neslobodnom društvu, kakvo je naše i u 21. vijeku, moramo krenuti od onoga što nas spaja, a to je želja da živimo kao svi slobodni građani svijeta. U normalnim zemljama, poslije javnog dokaza korumpiranosti vrha vlasti ne bi bilo potrebe za protestima, ostavke bi pljuštale redom. Ali, mi ne živimo u normalnom sistemu, ovdje je sve okrenuto naglavačke, počev od činjenice da građani služe vlasti, a ne vlast građanima. Našim protestima želimo da u zajedničku borbu za izgradnju drugačijeg sistema pozovemo ne samo načelno sve građane, nego posebno intelektualce, umjetnike, civilne aktiviste, pa i političare. Riječ je o budućnosti naše djece, o društvu u kojem će ona živjeti, a složićemo se da svom potomstvu ne želimo život kakav je bio naš.

MONITOR: Može li protest prerasti u širi bunt, kome bi se pridružile i partije?

PEROVIĆ:  Naravno, to su naša očekivanja, ne pada nam na pamet da bilo koga preslišavamo o partijskoj pripadnosti. To što su državni mediji neočekivani dolazak opozicionih stranačkih prvaka na naš prvi protest zloupotrijebili za obračun i sa nama i sa njima, neće spriječiti građane da na ovaj naredni dođu u većem broju. Pa što ako su lideri partija osjetili potrebu da dođu, dobro su došli kao i svi ostali građani. Tako su se i ponašali, nijesu se isticali, neke od njih nijesam ni primijetio u onoj gužvi, do pred kraj protesta. Nijedan od njih nije ni pokušavao da utiče na nas, nijesmo još imali kontakte, ali podršku svakako očekujemo. Na proteste, valjda, i izlaze građani koji su protiv vlasti, ne nadamo se masovnom dolasku članova DPS-a, makar ne na početku. Vremenom će i oni vidjeti da su svoju budućnost uložili u njihove pune koverte, njihove ,,ničije” kuće, njihove godišnje odmore, hacijende i jahte… Opozicionim biračima to je odavno jasno, zato očekujemo da ih 16. februara bude mnogo više. Na narednom još više, sve dok ova natrula vlast potpuno ne padne. A truli takvom brzinom da prosto zaudara…

MONITOR: Kazali ste ranije da područje borbe mora da se širi i da je nakon prvog protesta počelo umrežavanje građana. Šta to znači?

PEROVIĆ:  Već smo proširili naš inicijativni tim, javljaju nam se slobodni ljudi iz svih opština, žele i oni da organizuju proteste u svojim gradovima, ali u ovom trenutku to nije lako. Uglavnom se služimo društvenim mrežama, nemamo ni novca ni tehničkih uslova da se organizujemo drugačije. Uoči prvog protesta, naš šestoro iz tima direktno smo kontaktirali samo sa 97 ljudi, nijesmo očekivali da će doći 970 i više. Učesnici protesta sad i sami šire krug, ako se svakom od njih pridruži još po deset, bićemo više nego zadovoljni. Na svakom narednom protestu očekujemo sve masovniji odziv, stanje u crnogorskom društvu toliko je nepodnošljivo da građanima više nikakav poziv nije potreban.

MONITOR:  Ispred VDT-a 2. februara okupilo se oko hiljadu građana. Koliko očekujete da ih bude u subotu?

PEROVIĆ:  Već sam rekao, teško je očekivati da naredni protest okupi više od deset hiljada ljudi. Ali, nadamo se stalnom rastu, širenju ideje da uspješno odupiranje ovom korumpiranom režimu jeste moguće. I da sad sve zavisi od građana, pošto nijedna vlast nije smijenila samu sebe. Ne očekujemo ni da će naš zahtjev za ostavkama odmah biti prihvaćen, ali se nadamo da će njegovo odbijanje, iz dana u dan, izazivati sve više revolta među onima koji se još nijesu odlučili za javni protest.

MONITOR: Vjerujete li da će ovi građanski protesti donijeti promjene?

PEROVIĆ: Naravno! Da ne vjerujem ne bih se ni borio za promjene. Vjerujem u promjene i vjerujem u Grupu 97.000 – Odupri se, koju je spontano okupio Omer Šarkić. Tu je Ratka Jovanović, Dejan, Jovan… sjajna ekipa mladih ljudi, punog entuzijazma, kreativnosti, energije… I ključna stvar – međusobno povjerenje. Grupa se na tom principu svakim danom širi i to je garancija da će ovi protesti dovesti do promjena, ponavljam na kraju, do promjene sistema a ne samo do smjene njegovih nosilaca. Uostalom, dosta je bilo ravnodušnosti za ovih 30 godina, vrijeme je za otpor. Zato pozivam i sve čitaoce Monitora na protest 16. oktobra u 18. sati ispred Vrhovnog državnog tužilaštva.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

ŽELJKO VUŠUROVIĆ, DRAMSKI PISAC: Zločinci i ratni huškači u šinjelima demokratije  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama je taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i  napad na Dubrovnik

 

MONITOR: Što je razlog otporu predstavi Deportacija u Crnoj Gori?

VUŠUROVIĆ: U toku pripreme Deportacije u Novom Pazaru, proveo sam mnogo vremena sa režiserom predstave Gradimirom Gojerom. Rekao sam mu da sumnjam da će zvanične pozorišne i kulturne institucije dozvoliti gostovanje Deportacije, jer su na rukovodećim mjestima ljudi odani režimu. Mislim da ni to ne bi bio problem, kada bi ljudi koji znaju svoj posao,  radili ga profesionalno, časno i pošteno. I Gojer  je izražavao sumnju, ali se nadao da CNP neće napraviti svjetski presedan i odbiti predstavu svog počasnog člana! Nažalost, to se desilo, zahvaljujući umjetničkom direktoru Branimiru Banu Popoviću, koji se nije udostojio ni da odgovori na upite producenta predstave da li predstava može gostovati na daskama CNP-a. Novom umjetničkom direktoru CNP-a Željku Sošiću sam i ja kasnije pisao: ,,Čitajući Vaše intervjue, vidio sam da je i Vama kao umjetniku stalo do otkrivanja mnogih istina koje su skrivane zbog ovih ili onih razloga, a najčešće političkih. Kako ste se potrudili da kroz seriju Božićni ustanak umjetničkim sredstvima razotkrijete  velikosrpski fašizam koji je zbrisao crnogorsku državu 1918. godine, tako sam se i ja potrudio da crnogorski fašizam prikažem preko teatarskih dasaka. Zbog toga Vam se obraćam sa željom da dođe do naše saradnje i ugostite predstavu Deportacija. Na taj način bi se bar malo približili poetskoj pravdi, kad nema one sudske.“ Sošić mi nikada nije odgovorio. Mislim da je njegov antifašizam lažan, jer bi on, takav kakav je, dopustio fašizam DPS-a i već vidimo da ne smije pisnuti o Deportaciji. Taj veliki umjetnik nije odgovorio ni na pismo Tee Gorjanc Prelević, direktorice Akcije za ljudska prava. Ona je upitala da li CNP može izaći u susret i omogućiti prikazivanje predstave. Međutim, Željko Sošić ćuti, redovno prima platu, drži govore Predsjedniku države i kao umjetniku mu ne smeta što podržava režim koji mu zbog toga i finansira filmove, serije i scenarije upitnog karaktera. U međuvremenu, i on i direktorica Zetskog doma Lidija Dedović su dali dosta izjava i intervjua, ali je veoma zanimljivo da ih niko od tih novinara nikada nije upitao zašto zabranjuju gostovanje Deportacije. Dok izigravaju umjetnike koji se bore za slobode i emancipaciju ljudi, ponekad se zapitam da li Željku Sošiću i Lidiji Dedović ikada pocrvene obrazi od stida što ne dozvoljavaju gostovanje Deportacije, čiji je režiser počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta? Taj kadar bi bilo zanimljivo uhvatiti kamerom. Mišljenja sam da je glavni razlog zabrane igranja Deportacije u zvaničnim crnogorskim pozorišnim i kulturnim institucijama taj što je isti čovjek Gospodar Crne Gore kao što je bio i u vrijeme tog ratnog zločina. On ne želi da se danas u Crnoj Gori uopšte spominje deportacija BiH izbjeglica i napad na Dubrovnik. Misli da se njegova ratnohuškačka prošlost može prekrečiti tako što će mlatarati po državnoj televiziji i Pobjedi sa nekim političkim, novinarskim i  intelektualnim kreaturama.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Pravosudni sistem i svi u njemu zreli za ozbiljno preispitivanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni i Glavni specijalni tužilac morali  su da se prema  slučaju optužbi da je VDT primao mito, postave kao i prema svakom drugom. Vrhovni državni tužilac morao je  dati iskaz u izviđaju, i moral ase istražiti sumnja u odnosu na njega kao što bi i u odnosu na svakog drugog u toj situaciji. Međutim, izjave Glavnog specijalnog tužioca da VDT  nije ispitan niti će biti, govore samo o tome kako je on dobar drug Vrhovnom državnom tužiocu, a ne i da je spreman da radi svoj posao

 

MONITOR: U crnogorskim udžbenicima preskočene su neke sramne epizode crnogorske ratne istorije, od napada na Dubrovnik, do deportacije Muslimana/Bošnjaka. Šta to znači za buduće generacije?

GORJANC-PRELEVIĆ: Time su oštećeni i djeca i šanse za mirnu budućnost Crne Gore. Još gore je što se u udžbeniku podmeću netačni podaci poput onoga da crnogorska vlast nije imala uticaja na politiku Slobodana Miloševića prema Hrvatskoj i BiH, iako je zajednička država Crne Gore i Srbije, SR Jugoslavija, i zajednička vojska učestvovala u ratovima u tim državama, i u svemu tome zdušno učestvovali i predstavnici crnogorske vlasti. To su istorijske činjenice. Šteta što je na snazi politika da se budućnost države kompromituje zarad ličnih interesa pojedinaca na vlasti, umjesto da se ona gradi na iskrenom suočavanju sa greškama iz prošlosti.

MONITOR: Vlast očito pokušava da izbriše sopostvenu odgovornost za te zločine. Da li je zbog toga I  predstava Deportacija, čije predstavljanje pomažete, najprije igrana u Novom Pazaru, Sarajevu, pa tek ovdje?

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKO POPOVIĆ, PLANINAR IZ PODGORICE: Izlaskom u planinu ne pobjeđujete nju već sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je planinarenje bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima, susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu planine

 

MONITOR: Zašto ste se posvetili planinarenju? 

POPOVIĆ: Kao zaljubljenik u prirodu i druženje sa istomišljenicima prvo sam počeo da idem sa ocem i njegovim društvom u lov. Vrlo brzo sam shvatio  da lov i ubijanje divljači nije ono što ja želim, jer hoću da budem u prirodi i uživam a da nikome ne nanesem zlo. Tako sam se povezao sa starijim iskusnim planinarima od kojih sam mogao puno  da naučim i koji su me “zarazili” planinarstvom. Od njih sam i naučio da pravi  planinari (većina njih) imaju  kvalitet više od običnih smrtnika. A i Crnogorcima je prirodno usađeno da  više od svih drugih naroda na svijetu  vole, prosto  obožavaju svoje planine, kako kaže poznati planinar dr Željko Poljak.

MONITOR: Šta je za Vas planirarenje?

POPOVIĆ: Bježanje od sivila svakodnevice, boravak u divnoj prirodi sa dragim prijateljima. Vođenje laganih prijatnih dijaloga i mijenjanje teme sa partnerima iz kolone. Kad se krene u planinu treba zaboraviti na brige. Sve ostaviti dolje iza sebe. Izlaskom u planinu vi ne pobjeđujete nju već sebe,dokazujete se, a da nikoga ne ugrožavate, niti je taj uspjeh na nečiji tuđi račun . Susreti i razgovori sa ljudima sa planine i njenog podnožja koji uvijek ostaju u dragom sjećanju, slike lijepog cvijeća ili rijetke divlje životinje , izlasci sunca , fotografisanje , zajednički ručak na vrhu sa divnim pogledom… Dok sjedimo i odmaramo na vrhu poslije napornog uspona, uživajući u pogledu na okolinu , moj prijatelj ima običaj da kaže:”Ovakav  ručak danas nema ni predsjednik Obama”, iako se radi o parčetu hljeba i konzervi ribe. Umor i osjećaj ispunjenosti po povratku. Sve je to za mene planinarenje.

MONITOR: Koliko ste do sada popeli ili osvojili planinskih vrhova u Crnoj Gori?  

POPOVIĆ: Posjetio sam u posljednjih tridesetak godina sa svojim planinarskim drugovima , jedan ili više puta – većinu važnijih planina i vecinu  malih i velikih vrhova u našoj zemlji .

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20- SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo