Povežite se sa nama

MONITORING

SAVJETI, KOMISIJE, ODBORI: Nezavisni DPS-ovci

Objavljeno prije

na

Vladajuća partija doakala je demokratiji i kad su u pitanju izbori za komisije, savjete,  odbore i ustanove, a ne samo za parlament i Vladu. Ako konkurs predviđa da član mora biti nezavistan, depeesovac lijepo, koji dan prije konkursa, vrati knjižicu i eto ti ga u tijelu. A partija ga, razumije se – ne zaboravlja

 

Na zasjedanju Administrativnog odbora Skupštine krajem protekle nedjelje odigravao se igrokaz u nušićevskom stilu. Naime, DPS je za predsjednika Državne izborne komisije (DIK) predložio svog ,,bivšeg” člana Đorđija Vukčevića, koji za manje od godinu dana treba da ide u penziju.

Jedini predstavnik opozicije na sjednici Raško Konjević zapitao je DPS kolege kako mogu da na četvorogodišnji mandat biraju čovjeka koji u januaru 2020. stiče uslov za starosnu penziju, i dodao da je kandidat za ovu ,,nezavisnu” funkciju bio dugogodišnji funkcioner DPS-a, iako sada na stranačkom sajtu nema podataka o tome.

Predsjednik Odbora Luiđ Škrelja obrusio je da ne zna da li je Vukčević član partije, a Marta Šćepanović pojasnila: ,,Tačno je da u poslednje vrijeme mnoga imena koja ukucamo na Google, da pokušamo da ih vežemo sa nekom partijom, izlazi error 404”.

Eto i Gugl griješi, ali DPS kad su izbori i imenovanja u pitanju nikad – Vukčević je glasovima DPS-a dobio zeleno svjetlo za novu funkciju.

Slična imenovanja u DIK-u imaju za rezultat da je Osnovno državno tužilaštvo formiralo krivični predmet protiv bivšeg predsjednika Državne izborne komisije Budimira Šaranovića, te članova DIK-a Nataše Pešić, Aleksandara Jovićevića i Mersudina Dautovića, svi iz DPS-a, zbog nesavjesnog rada u službi. Oni su na sjednici na kojoj nije bilo kvoruma proglasili Mila Đukanovića za predsjednika države.

U isto vrijeme iz Upravnog suda stigla je odluka da reditelj Nikola Vukčević nije bio u sukobu interesa, iako je zbog toga smjenjen iz Savjeta RTCG. Ni raniju odluku Osnovnog suda o vraćanju Vukčevića u Savjet institucije nijesu ispoštovale. Savjet je adekvatno popunjen pa u njemu sada sjede Slobo Pajović – odbornik DPS-a u Baru, Ivan Jovetić – Savjet DPS-a za međunarodne odnose, Goran Sekulović – autor biografske knjige Mila Đukanovića… Plate članovima su 500 eura, a predsjedniku Savjeta Jovetiću 751 euro. Rezultat – na ,,javnom servisu’’ mladi DPS poslanik Miloš Nikolić drvi o tome kako su afera Koverat, odluka ASK-a i sve drugo dokazi kako u Crnoj Gori institucije perfektno funkcionišu, a izborni proces je najdemokratskiji u Evropi i šire…

Početkom ove nedjelje za umjetničkog direktora Dječjeg pozorišta većinski DPS savjet ovog teatra izabrao je glumca i odbornika DPS-a Dušana Kovačevića. Narečeni glumac nije baš poznat po ulogama u predstavama za djecu, ali jeste kao voditelj DPS izbornih kampanja. To mu je toliko pomoglo u karijeri da je i član Odbora za planiranje i uređenje prostora, komunalno-stambenu djelatnost, saobraćaj i zaštitu životne sredine Glavnog grada.

Izbor Kovačevića nije prošao baš glatko jer je glumački ansambal imao određene nedoumice, pa se imenovanje nije desilo krajem prošle godine kada je za direktoricu ovog pozorišta izabrana Nela Savković-Vukčević. Ona je do tada bila sekretarka za kulturu i sport Glavnog grada, a mediji bliski vlasti su objasnili da su je preporučile  ,,naučne i stručne reference, snažan angažman u identitetskim pitanjima, poput zalaganja za vraćanje spomenika velikom vojvodi Mirku Petroviću”. Članstvo u DPS-u nije pominjano, podrazumijeva se.

Odbori Glavnog grada su osvježeni mladim DPS snagama pa je pomenuti DPS poslanik Miloš Nikolić predsjednik Odbora za statut i propise, njegov partijski kolega, poslanik Nikola Rakočević predsjednik Odbora za finansije privredu i razvoj, i tako sve redom do novinara Darka Šukovića, potpredsjednika Savjeta za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova.

DPS toliko ne preza da je nedavno na Cetinju  njihov odbornik Marjan Stojanović, napustio odbornički klub vladajuće stranke, a istog dana je izabran u Odbor za finansije umjesto nezavisnog odbornika Ivana Ivanovića. Po sistemu napustiš DPS i postaješ nezavisan, a minuli partijski rad će se već izbrisati sa interneta.

S vremena na vrijeme reaguje čak i Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) pa je krajem prošle godine donijela rješenje da su članovi Odbora direktora Rudnika uglja Nataša Marković i Zoran Gospić prekršili Zakon o sprečavanju sukoba interesa jer su u isto vrijeme obavljali funkciju odbornika i bili članovi Odbora direktora najveće pljevaljske kompanije. U isto vrijeme mediji su pisali da šef pljevaljskog Odbora DPS-a Vlado Milinković još nije podnio ostavku na mjesto odbornika u lokalnom parlamentu, iako je Agencija za konflikt interesa utvrdila da je u sukobu interesa jer istovremeno obavlja javnu funkciju i dužnost člana Odbora direktora Rudnika uglja u Pljevljima.

I opozicija u opštinama u kojima je na vlasti često primjenjuje DPS metode pa u savjetima često biraju ,,nezavisne” članove partije, tek da se puno ne odskače od republičkog prosjeka.

I takve su regule od najnižeg nivoa – predsjednik Skupštine Glavnog grada Đorđe Suhih je nedavno imenovao odbore povjerenika u 39 mjesnih zajednica. Opozicija se pobunila jer bi sami građani trebalo da biraju rukovodstva mjesnih zajednica, ali lakše je nastaviti praksu bivših gradonačelnika Miomira Mugoše i Slavoljuba Stijepovića.

I na najvišem nivou u Vladi – slično. Ministri su tako kvalitetan kadar da brojne komisije, savjeti i odbori bez njih ne bi mogli da funkcionišu. Na primjer Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte. Njegovi članovi su, između ostalih, i ministri Milutin Simović, Damir Šehović, Kenan Hrapović, Osman Nurković, Dragica Sekulić, Pavle Radulović, Kemal Purišić, Zoran Pažin… i svi oni za tu dodatnu funkciju i opterećenje mjesečno primaju dodatnih 380 eura.

Ministar zdravlja Kenan Hrapović je toliko svestran da je član i Savjeta za konkurentnost, Savjeta za turizam, Koordinacionog tima za upravljanje u vandrednim situacijama, Savjeta za vladavinu prava, Državnog savjet za sprječavanje zloupotrebe droga… Ili na primjer ministar finansija Darko Radunović  koji stiže da bude i član Nacionalne investicione komisije, Koordinacionog tijela za praćenje primjene Zakona o strancima, Vijeća za nacionalnu bezbjednost, pa u CBCG Savjeta za finansijsku stabilnost. Ima i skromnijih kao Damir Šehović koji toga što je ministar prosvjete kao saradnik u nastavi na Ekonomskom fakultetu zaradi 293 eura, i još 450 kao član Komisije za polaganje stručnog ispita. I tako redom, ako je vjerovati imovinskim kartonima koje su popunjavali sami funkcioneri.

Za razliku od ministara poslanici DPS-a su se više okrenuli kulturi i prosvjeti. Poslanik Petar Ivanović zarađuje i kao vanredni profesor na UDG-u (208 eura), uzgaja i vinograd (1.500 eura), a prijavio je primanja i od članstva u žiriju za dodjelu Nagrade 19. decembar (200 eura). Poslanici predavači su i Predrag Sekulić, Miodrag Vuković, Aleksandra Vuković… Vukovićeva ne samo da predaje na Fakultetu umjetnosti UDG-a, već skoro da nema kulturne institucije sa kojom ona honorarno ne sarađuje: Narodna biblioteka Radosav Ljumovič, JU Njegoš, KIC Budo Tomović, JU Muzeji i galerije Podgorica, Matica crnogorska, Međunarodni sajam knjiga, DEUS…

Direktori državnih preduzeća su klasa za sebe. Prema imovinskom kartonu izvršna direktorka Plantaža 13. jul Verica Maraš mjesečno prima 3.733 eura, uz 735 eura kao članica Odbora direktora Societe generale group. Izvršni direktor Željezničkog prevoza CG Predrag Popović prima platu od 1.451 euro ali i penziju od 478 eura. Direktor Javnog preduzeća za nacionalne parkove CG Elvir Klica ima platu od 1.050 eura, a kao član Odbora direktora Pošte CG prima dodatnih 330 eura…

Bez premca, bar prema imovinskom kartonu, je profesor Veselin Vukotić predsjednik Borda direktora Plantaža 13. jul, on za tu funkciju prima 606 eura mjesečno. Druga primanja su dokaz da se obrazovanje i u Crnoj Gori  isplati: vanredni član CANU (1.020 mjesečno), predsjednik Instituta za strateške studije i projekcije (1.041 eura), rektor UDG (1.500), profesor Fakulteta za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis (2.900), profesor Politehnika (850), profesor Primijenjene nauke (200). Sve ukupno preko 8.000 mjesečno.

I tako redom. Biti u partiji, ili uz nju, je što se tiče prihoda siguran izbor.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

PREDSJEDNICA VRHOVNOG SUDA KONTRA USTAVA: Dvaput, pa opet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stav profesora Mitrića da izbor predsjednika Vrhovnog suda treći put uzastopno ugrožava pravni poredak i pravni sistem Crne Gore prenijeli su svi vladini i provladini mediji i time otvorili pitanje: ko je tu koga izabrao i ko iza koga stoji. Na dnevni red ponovo je došla priča o klanovima u DPS-u

 

Samo nekoliko dana prije nego što je treći put izabrana za predsjednicu Vrhovnog suda Vesna Medenica je donijela Načelni   pravni stav da sudovi ne mogu ocjenjivati odluke Skupštine o izboru i smjenama funkcionera. To znači da ako skupštinska većina, po ugledu na onog rimskog imperatora, odluči da pravog konja proglasi za poslanika – niko neće imati pravo da se žali sudu. I ko da je onda ne izabere po treći put, uprkos cviležu koji je pažljivo uho moglo čuti iz Ustava, Ustavnog zakona i sličnih knjiga?

Uostalom, što se ona ne bi uklopila u fine slike crnogorske demokratije: jedan čovjek je već je bio predsjednik države tri puta, drugi je sedam puta bio premijer i sad mu teče drugi predsjednički mandat. Dva dosadašnja mandata predsjednice Vrhovnog suda trajala su, umjesto deset, dvanaest godina, ali to kompoziciju čini još zanimljivijom. Ljudi smo, ustavopisci su bili zaboravili da ograniče mandat predsjedniku Vrhovnog suda.

Ako se zanemari sitan fakat skakanja trupačke u Ustav, sve je oko izbora Medenice odrađeno po redu i po propisima. Bio konkurs, završio se konkurs, prijavila se samo važeća predsjednica. Sastao se Vrhovni sud i na Opštoj sjednici odlučio jednoglasno da je jedina kandidatkinja toliko jedinstvena da treba bez zadrške predložiti Sudskom savjetu da je izabere za predsjednicu najvišeg suda u zemlji.

Onda se sastao i Sudski savjet. Posao mu je, bio i da obavi intervju sa kandidatkinjom. Obavljeno.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. JULA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

UBIJEN ŽIVOT U ĆEHOTINI I VEZIŠNICI: Ko je dotukao rijeke

Objavljeno prije

na

Objavio:

O kvalitetu vode i živom svijetu u njoj iz Termoelektrane ne brinu. Krivica se prebacuje sa jednih na druge, a iz fokusa se gubi ono glavno – ekocid je i zločin protiv čovjeka i ljudske vrste. Ministru Milutinu Simoviću na um ne pada da zbog toga podnese ostavku

 

Apokaliptičan je bio prizor rijeka Vezišnice i Ćehotine prošlog petka. Nizvodno od Termoelektrane Pljevlja tekla je bijela voda, mrtve ribe je bilo posvuda: plutale su po površini rijeka, a neke su se zakačile i za okolno rastinje. Riječno dno ovih rijeka je pretvoreno u pustoš. Ni crv  nije pretekao.

Iz Sportsko-ribolovnog kluba Lipljen saopštili su da je do ekološke tragedije došlo usljed ispuštanja otpadnih voda i materijala iz TE Pljevlja. Oni su na svom fejsbuk profilu objavili i fotografije koje jasno ukazuju na to kakve su posljedice nebrige čovjeka. ,,U toku je akcija sakupljanja uginulih riba, većinu je odnijela voda, dobar dio je na dnu dubokih virova, ali želimo da pokažemo odgovornima za ovo da nije u pitanju ’desetak riba’. Incident je prijavljen nadležnoj inspekciji, uzeti su uzorci vode i uginule ribe. SRK Lipljen je preuzeo sve neophodne mjere, obaviješten je i ministar Milutin Simović i svi relevantni subjekti iz Sektora za slatkovodno ribarstvo, kao i uprava Elektroprivrede”, rekao je predsjednik ovog kluba, Vaso Knežević.

U razgovoru za Monitor, Milorad Mitrović, izvršni direktor NVO Breznica, kaže da ljudski faktor nije prvi put uzrok ekocida u Pljevljima: ,,Već je bilo izručivanja štetnih materija u ove rijeke, ali je sada bilo kobno. Šteta je neprocjenjiva i nenadoknadiva, i ne mjeri se samo u količini izgubljene ribe, koje je uništeno oko tonu”.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 12. JULA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

VELEDROGERIJE I NAŠE PARE: Monopol na profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ukupni prihodi 26 kompanija koje se bave prometom ljekova, medicinskih sredstava i potrošnog medicinskog materijala za posljednje četiri godine bili su 883,12 miliona eura! Tokom protekle godine najveći udio u ovom poslu imala je firma Glosarij, Branislava Martinovića‚ od 27 odsto i prihodom od 66,2 miliona eura

 

Na ovonedjeljnoj panel diskusiji Izazovi javne potrošnje: Koliko košta zdravlje, koja je održana u Podgorici, ekonomska analitičarka Mila Kasalica predstavila je svoju analizu Brojke zdravstva Crne Gore iz perspektive poreskih obveznika. U njoj je po prvi put na jednom mjestu prezentovani podaci o prihodima veledrogerija koje se bave prometom ljekova, medicinskih sredstava i potrošnog medicinskog materija.

Ukupni prihodi 26 kompanija koje se bave ovim poslom za posljednje četiri godine su 883,12 miliona eura!

Tokom protekle godine najveći udio u ovom poslu imala je firma Glosarij, Branislava Martinovića‚ od 27 odsto i prihodom od 66,2 miliona eura. Drugorangirani je državni Montefarm sa prihodom od 57,4 miliona, i udjelom u tržištu od 24 odsto. Slijede, privatna Farmegra, sa 30,3 miliona, udio 13 odsto, i Hemomont, crnogorska podružnica kompanije iz Vršca u kojoj Vlada CG ima 19,3 odsto udjela, a Fond za zdravstveno osiguranje 9,63, sa prihodom 22,9 miliona eura, udio 22,9 odsto. Sve ostale kompanije – Benu, Farmont MP, Medica, Urion, Osmi red…, imaju učešće u ukupnim prihodima ispod 10 odsto.

Prihodi kompanija koje se bave ovim poslom rastu iz godine u godinu – 2015. su iznosili 177,75 miliona, 2016. – 195,14 miliona, 2017. – 218, 68. Zbirni prihod svih kompanija tokom prošle godine bio je 241,55 miliona eura.

Fond za zdravstvo je za ljekove koji se izdaju na recept i za medikamente za potrebe javnog zdravstva platio 64,13 miliona eura. Prošlogodišnji budžet koji je Fond izdvojio bio je povećan za za čak 8,4 miliona eura više u odnosu na 2017. godinu, dok ovogodišnji iznosi 72,5 miliona eura, i veći je za 3,1 milion od prošlogodišnjeg.

Da veledrogerije ne treba da brinu za profit govore i podaci Agencije za ljekove i medicinska sredstva prema kojima je prosječan porast potrošnje ljekova u Crnoj Gori 6,9 odsto, što je znatno veće od evropskog prosjeka koji iznosi 3,8 odsto prosječnog rasta godišnje.

Veliki prihodi međutim ne utiču na cijenu ljekova. Organizacija KOD je tokom prošle godine objavila spisak ljekova koji su u Crnoj Gori dva ili više puta skuplji u odnosu na zemlje regiona. Kasalica je u analizi navela primjer – ,,crnogorsko tržište mora da plaća za litar medicinskog alkohola (banalni primjer) bar tri puta veću cijenu nego u regionu”. Iz Ministarstva zdravlja su ranije za Monitor objasnili da se cijene ljekova, koji nijesu obuhvaćeni Osnovnom i Doplatnom listom, formiraju na slobodnom tržištu, te da  Crna Gora time poštuje propise Evropske unije koji govore da cijene ljekova u slobodnoj prodaji ne mogu biti administrativno ograničene.

Ni visoke cijene nijesu garant da će ljekova biti. Samo posljednjih mjeseci mediji su izvjestili da nedostaju ljekovi koji se izdaju na ljekarski recept, recimo panklav, Kliničkom centru su nedostajala dva citostatika…

Razlog zašto plaćamo najskuplje cijene u regionu uz povremene nedostatke ljekova, pojedini nalaze u svojevrsnom monopolu privatnih veledrogerija, prije svega Glosarija i Farmerge. Zbog toga što je u Skupštini, Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, ustvrdio da farmaceutska firma „Glosarij“ ima monopol na tržištu ljekova i da nadležni ne hapse vlasnika te firme zbog nezakonitih radnji jer je kum glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, Specijalno državno tužilaštvo formiralo je predmet. Krivičnu prijavu za lažno prijavljivanje protiv Medojevića, početkom ove godine, Osnovno tužilaštvo u Podgorici odbacilo je. Specijalno nije dalje nastavljalo da ispituje eventualno postojanje monopola.

Glosarij je prva privatna veledrogerija u Crnoj Gori koja je osnovana 1992. godine na Cetinju. Ova kompanija, kao i Famerga, godinama su u vrhu liste po milionima koje dobijaju u poslovima sa državom I lokalnim samoupravama. Istraživački centar MANS objavio je da su Glosarij i Farmegra bile među privilegovanim firmama kojima je 2013. godine Investiciono razvojni fond (IRF) pomagao kroz dodjelu povoljnih kredita, ali i kroz otkup njihovih milionskih potraživanja, svakoj po 1,8 miliona eura.

U ranijem istraživanju CIN-CG je prezentovano je da je Glosarij od 2012. do 2017. za ljekove i medicinska sredstva od države dobio preko 90 miliona eura. To je gotovo polovina sredstava kojima je Monterfam raspolagao za nabavku ljekova iz državnog budžeta. Znatan dio ove cifre dobio je “Glosarij”, dok je na čelu „Montefarma“ bio Budimir Stanišić. On je Montefarm, nakon 11 godina rukovođenja, napustio krajem 2014, da bi početkom 2017, postao jedan od dva vlasnika preduzeća koje se bavi trgovinom na veliko farmaceutskim proizvodima. Kao drugi vlasnik, 2017. Godine, bio je upisan Goran Martinović, sin vlasnika Glosarija.

Tvrdnje o monopolu u ovom visokoprofitabilnom biznisu ne čuju se samo iz opozicionih redova. Fond za zdravstvo je svojevremeno od Miniistarstva finansija tražio promjenu načina nabavki ljekova i medicinskih sredstava. Ta institucija, na čijem je čelu Sead Čirgić, upozorila je Ministarstvo da su složeni i dugi postupci javnih nabavki u zdravstvu doveli do postojanja monopola, značajnog poskupljenja pojedinih ljekova, kao i čestih nestašica. U inicijativi FZO pisalo je da je došlo do postojanja monopola, jer se veliki broj ljekova nudi od jednog ponuđača, čime se neposredno utiče na cijenu.

Iz FZO su istakli da za određene ljekove nema ponuda, čime veledrogerije ,,želi da iznude” povećanje cijena.

Fond je ovo zaključio još prije tri godine. I od tada se ništa nije promjenilo. Ljekovi su i dalje skupi, ponekad ih i nema, a prihodi veledrogerijama su uvećani za milione eura.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo