Povežite se sa nama

MONITORING

SAVJETI, KOMISIJE, ODBORI: Nezavisni DPS-ovci

Objavljeno prije

na

Vladajuća partija doakala je demokratiji i kad su u pitanju izbori za komisije, savjete,  odbore i ustanove, a ne samo za parlament i Vladu. Ako konkurs predviđa da član mora biti nezavistan, depeesovac lijepo, koji dan prije konkursa, vrati knjižicu i eto ti ga u tijelu. A partija ga, razumije se – ne zaboravlja

 

Na zasjedanju Administrativnog odbora Skupštine krajem protekle nedjelje odigravao se igrokaz u nušićevskom stilu. Naime, DPS je za predsjednika Državne izborne komisije (DIK) predložio svog ,,bivšeg” člana Đorđija Vukčevića, koji za manje od godinu dana treba da ide u penziju.

Jedini predstavnik opozicije na sjednici Raško Konjević zapitao je DPS kolege kako mogu da na četvorogodišnji mandat biraju čovjeka koji u januaru 2020. stiče uslov za starosnu penziju, i dodao da je kandidat za ovu ,,nezavisnu” funkciju bio dugogodišnji funkcioner DPS-a, iako sada na stranačkom sajtu nema podataka o tome.

Predsjednik Odbora Luiđ Škrelja obrusio je da ne zna da li je Vukčević član partije, a Marta Šćepanović pojasnila: ,,Tačno je da u poslednje vrijeme mnoga imena koja ukucamo na Google, da pokušamo da ih vežemo sa nekom partijom, izlazi error 404”.

Eto i Gugl griješi, ali DPS kad su izbori i imenovanja u pitanju nikad – Vukčević je glasovima DPS-a dobio zeleno svjetlo za novu funkciju.

Slična imenovanja u DIK-u imaju za rezultat da je Osnovno državno tužilaštvo formiralo krivični predmet protiv bivšeg predsjednika Državne izborne komisije Budimira Šaranovića, te članova DIK-a Nataše Pešić, Aleksandara Jovićevića i Mersudina Dautovića, svi iz DPS-a, zbog nesavjesnog rada u službi. Oni su na sjednici na kojoj nije bilo kvoruma proglasili Mila Đukanovića za predsjednika države.

U isto vrijeme iz Upravnog suda stigla je odluka da reditelj Nikola Vukčević nije bio u sukobu interesa, iako je zbog toga smjenjen iz Savjeta RTCG. Ni raniju odluku Osnovnog suda o vraćanju Vukčevića u Savjet institucije nijesu ispoštovale. Savjet je adekvatno popunjen pa u njemu sada sjede Slobo Pajović – odbornik DPS-a u Baru, Ivan Jovetić – Savjet DPS-a za međunarodne odnose, Goran Sekulović – autor biografske knjige Mila Đukanovića… Plate članovima su 500 eura, a predsjedniku Savjeta Jovetiću 751 euro. Rezultat – na ,,javnom servisu’’ mladi DPS poslanik Miloš Nikolić drvi o tome kako su afera Koverat, odluka ASK-a i sve drugo dokazi kako u Crnoj Gori institucije perfektno funkcionišu, a izborni proces je najdemokratskiji u Evropi i šire…

Početkom ove nedjelje za umjetničkog direktora Dječjeg pozorišta većinski DPS savjet ovog teatra izabrao je glumca i odbornika DPS-a Dušana Kovačevića. Narečeni glumac nije baš poznat po ulogama u predstavama za djecu, ali jeste kao voditelj DPS izbornih kampanja. To mu je toliko pomoglo u karijeri da je i član Odbora za planiranje i uređenje prostora, komunalno-stambenu djelatnost, saobraćaj i zaštitu životne sredine Glavnog grada.

Izbor Kovačevića nije prošao baš glatko jer je glumački ansambal imao određene nedoumice, pa se imenovanje nije desilo krajem prošle godine kada je za direktoricu ovog pozorišta izabrana Nela Savković-Vukčević. Ona je do tada bila sekretarka za kulturu i sport Glavnog grada, a mediji bliski vlasti su objasnili da su je preporučile  ,,naučne i stručne reference, snažan angažman u identitetskim pitanjima, poput zalaganja za vraćanje spomenika velikom vojvodi Mirku Petroviću”. Članstvo u DPS-u nije pominjano, podrazumijeva se.

Odbori Glavnog grada su osvježeni mladim DPS snagama pa je pomenuti DPS poslanik Miloš Nikolić predsjednik Odbora za statut i propise, njegov partijski kolega, poslanik Nikola Rakočević predsjednik Odbora za finansije privredu i razvoj, i tako sve redom do novinara Darka Šukovića, potpredsjednika Savjeta za davanje predloga naziva naselja, ulica i trgova.

DPS toliko ne preza da je nedavno na Cetinju  njihov odbornik Marjan Stojanović, napustio odbornički klub vladajuće stranke, a istog dana je izabran u Odbor za finansije umjesto nezavisnog odbornika Ivana Ivanovića. Po sistemu napustiš DPS i postaješ nezavisan, a minuli partijski rad će se već izbrisati sa interneta.

S vremena na vrijeme reaguje čak i Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) pa je krajem prošle godine donijela rješenje da su članovi Odbora direktora Rudnika uglja Nataša Marković i Zoran Gospić prekršili Zakon o sprečavanju sukoba interesa jer su u isto vrijeme obavljali funkciju odbornika i bili članovi Odbora direktora najveće pljevaljske kompanije. U isto vrijeme mediji su pisali da šef pljevaljskog Odbora DPS-a Vlado Milinković još nije podnio ostavku na mjesto odbornika u lokalnom parlamentu, iako je Agencija za konflikt interesa utvrdila da je u sukobu interesa jer istovremeno obavlja javnu funkciju i dužnost člana Odbora direktora Rudnika uglja u Pljevljima.

I opozicija u opštinama u kojima je na vlasti često primjenjuje DPS metode pa u savjetima često biraju ,,nezavisne” članove partije, tek da se puno ne odskače od republičkog prosjeka.

I takve su regule od najnižeg nivoa – predsjednik Skupštine Glavnog grada Đorđe Suhih je nedavno imenovao odbore povjerenika u 39 mjesnih zajednica. Opozicija se pobunila jer bi sami građani trebalo da biraju rukovodstva mjesnih zajednica, ali lakše je nastaviti praksu bivših gradonačelnika Miomira Mugoše i Slavoljuba Stijepovića.

I na najvišem nivou u Vladi – slično. Ministri su tako kvalitetan kadar da brojne komisije, savjeti i odbori bez njih ne bi mogli da funkcionišu. Na primjer Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte. Njegovi članovi su, između ostalih, i ministri Milutin Simović, Damir Šehović, Kenan Hrapović, Osman Nurković, Dragica Sekulić, Pavle Radulović, Kemal Purišić, Zoran Pažin… i svi oni za tu dodatnu funkciju i opterećenje mjesečno primaju dodatnih 380 eura.

Ministar zdravlja Kenan Hrapović je toliko svestran da je član i Savjeta za konkurentnost, Savjeta za turizam, Koordinacionog tima za upravljanje u vandrednim situacijama, Savjeta za vladavinu prava, Državnog savjet za sprječavanje zloupotrebe droga… Ili na primjer ministar finansija Darko Radunović  koji stiže da bude i član Nacionalne investicione komisije, Koordinacionog tijela za praćenje primjene Zakona o strancima, Vijeća za nacionalnu bezbjednost, pa u CBCG Savjeta za finansijsku stabilnost. Ima i skromnijih kao Damir Šehović koji toga što je ministar prosvjete kao saradnik u nastavi na Ekonomskom fakultetu zaradi 293 eura, i još 450 kao član Komisije za polaganje stručnog ispita. I tako redom, ako je vjerovati imovinskim kartonima koje su popunjavali sami funkcioneri.

Za razliku od ministara poslanici DPS-a su se više okrenuli kulturi i prosvjeti. Poslanik Petar Ivanović zarađuje i kao vanredni profesor na UDG-u (208 eura), uzgaja i vinograd (1.500 eura), a prijavio je primanja i od članstva u žiriju za dodjelu Nagrade 19. decembar (200 eura). Poslanici predavači su i Predrag Sekulić, Miodrag Vuković, Aleksandra Vuković… Vukovićeva ne samo da predaje na Fakultetu umjetnosti UDG-a, već skoro da nema kulturne institucije sa kojom ona honorarno ne sarađuje: Narodna biblioteka Radosav Ljumovič, JU Njegoš, KIC Budo Tomović, JU Muzeji i galerije Podgorica, Matica crnogorska, Međunarodni sajam knjiga, DEUS…

Direktori državnih preduzeća su klasa za sebe. Prema imovinskom kartonu izvršna direktorka Plantaža 13. jul Verica Maraš mjesečno prima 3.733 eura, uz 735 eura kao članica Odbora direktora Societe generale group. Izvršni direktor Željezničkog prevoza CG Predrag Popović prima platu od 1.451 euro ali i penziju od 478 eura. Direktor Javnog preduzeća za nacionalne parkove CG Elvir Klica ima platu od 1.050 eura, a kao član Odbora direktora Pošte CG prima dodatnih 330 eura…

Bez premca, bar prema imovinskom kartonu, je profesor Veselin Vukotić predsjednik Borda direktora Plantaža 13. jul, on za tu funkciju prima 606 eura mjesečno. Druga primanja su dokaz da se obrazovanje i u Crnoj Gori  isplati: vanredni član CANU (1.020 mjesečno), predsjednik Instituta za strateške studije i projekcije (1.041 eura), rektor UDG (1.500), profesor Fakulteta za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis (2.900), profesor Politehnika (850), profesor Primijenjene nauke (200). Sve ukupno preko 8.000 mjesečno.

I tako redom. Biti u partiji, ili uz nju, je što se tiče prihoda siguran izbor.

 

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAZREŠENJE DIREKTORA UP ZORANA BRĐANINA STIGLO PRED VLADU: Bajka o vladavini prava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon više mjeseci ignorisanja od strane Vlade, inicijativa ministra policije Danila Šaranovića za smjenu direktora UP Zorana Brđanina, je  izgleda konačno na dnevnom redu izvršne vlasti.  Kakva će bit njena sudbina nije izvjesno. Za sada je sigurno tek da se iza priče o procedurama krije priča o kontroli bezbjednosnog sektora

 

 

Vlada Crne Gore će se konačno izjasniti o inicijativi za razrešenje direktora Uprave policije Zorana Brđanina, koju je krajem prošle godine uputio ministar policije Danilo Šaranović. Vlada bi, kako pišu Vijesti, to pitanje trebalo da otvori na sjednici u petak 29. decembra, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima. Na sajtu Vlade, ipak, još nema najave o održavanju sjednice sa tom temom na dnevnom redu, niti se o tome govori u javnosti.

Razrešenje Brđanina jedno je od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru očigledne borbe za bezbjednosni sektor.  Odnosi PES-a i Demokrata, kojima je u izvršnoj vlasti pripao sektor bezbjednosti, zaoštreni su nakon sjednice Vlade početkom decembra prošle godine, na kojoj je ministar pravde Andrej Milović, izlazeći iz svoje nadležnostizatražio hitne smjene u tom sektoru.

Nakon više mjeseci ignorisanja inicijative Šaranovića, Vladina komisija za kadrovska i administrativna pitanja, kako pišu Vijesti, ove sedmice  proslijedila Vladi predlog  Šaranovića o razrješenju Brđanina.

Vlada je najprije tvrdila da nije dobila Šaranovićev predlog, a potom da je predlog odgođen dok Šaranović ne dostavi i predlog za određivanje vd direktora Uprave polcije. S druge strane, ministar policije je insistirao da se privremeni šef policije može predložiti tek kad to mjesto bude upražnjeno. Takođe, utvrdio je da odlaganjem ovog pitanja „neko čuva Brđanina“.

Šaranović je predlog uputio  krajem 2023. godine, nakon što je skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu dao negativno mišljenje na dva prošlogodišnja izvještja o radu UP. Izvještaji su razmatrani ubrzo pošto je Brđanin na poziciju direktora UP vraćen sudskom odlukom, 7. decembra prošle godine.

Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

U noći 9. na 10. novembar 1924. godina rulja  u kojoj su bili  i rezervni majori  Sekula  Bošković i Dimitrije Redžić, i  umirovljeni načelnik kolašinske žandarmerije Nikola Đilas (otac Milovana Đilasa) se spustila na Vranešku dolinu. U dužini od 19 kilometara takozvani „osvetnici“ su „popalili sve muslimanske kuće, popljačkali i pobili svakog koga su zatekli” –  kako reče jedan od učesnika pogroma generalu Danilu Jaukoviću 28. avgusta 1973. godine u Mojkovcu. General Jauković je tada okupio preživjeli aktere i svjedoke zločina, snimio sve na magnetofonskoj traci i kasnije objavio stenograme.

Ovaj zločin je direktno podstaknut i koordiniran od strane Beogradu potčinjenih vlasti i kasnije je zataškan bez ikakve istrage. Glavni inspirator je bio načelnik bjelopoljskog sreza Nikodim Cerović koji je naredio zaključavanje dvije žandarmerijske stanice u Šahovićima kako vlasti ne bi reagovale kad se rulja spusti u dolinu. Prije pokolja je sprovedena akcija razoružavanje muslimanskog stanovništva i uzet je 31 talac. Oni su navodno trebali biti sprovedeni u Bijelo Polje ali su predati rulji 250 metara  od žandarmerijske stanice. Njih 28 su odmah ubijeni, dvojica su platili veliki otkup i spasili glave, a 13-godišnjeg dječaka je spasio jedan pravoslavac koji je zamalo nastradao zbog toga.

Izgovor za ovakav teški zločin u mirnodopskim uslovima, je bila „osveta“ za ubistvo umirovljenog službenika Ministarstva unutrašnjih djela i lokalnog silnika Boška Boškovića odgovornog za veliki broj ratnih i poratnih zločina nad muslimanskim i crnogorskim stanovništvom koje je htjelo obnovu samostalne Crne Gore. Ubistvo je pripisano muslimanskim odmetnicima Jusufu Mehonjiću i Huseinu Boškoviću iako su oni tada bili u Albaniji.

Boško Bošković je, prema ogromnoj većini svjedoka i učesnika masakra, uključujući i navode Milovana Đilasa u engleskom izdanju Besudne zemlje (Njujork 1958.god.), likvidiran od strane crnogorskih komita Radoša i Draga Bulatovića, zbog brojnih ubistava i pohare Rovaca i drugih sela po sjeveru, koje je Bošković počinio sa srbijanskom žandarmerijom i vojskom. Predstavnicima tadašnjih beogradskih vlasti (na čijem čelu je bio premijer Nikola Pašić) je odgovarala ideja da su Boška Boškovića „ubili Turci“ kako bi se pokrenuli pogromi i iseljavanje bošnjačkog stanovništva iz Sandžaka. Srbijanska vlast je radila na stvaranju jaza između crnogorskog i bošnjačkog stanovništva kako bi lakše vladali prostorom koji je ušao u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS).

Broj pobijenih je ostao nepoznat iz razloga što nikakva istraga nije pokrenuta uprkos nekoliko interpelacija u Skupštini Kraljevine SHS gdje je nekoliko poslanika tražilo kažnjavanje zločina. Broj stradalih varira, zavisno od izvora, od stotinu do preko hiljadu.

Prijedlog rezolucije navodi da je „rezultat ovog zločina  bio: cjelokupno muslimansko stanovništvo sa ovog područja je pobijeno, opljačkano i protjerano“ pa stoga „rijetki primjeri spasavanja pojedinaca od strane pravoslavnih komšija ukazuje na potrebu afirmacije dobra u ljudima”. Prijedlog rezolucije podsjeća i na 2022.godine  donesenu Rezoluciju o genocidu u Pivi i Velici koja se odnosi na stradanje pravoslavnog stanovništva 1943. i 1944. od strane njemačkih SS jedinica potpomognutih  lokalnim balističkim,  ustaškim i četničkim jedinicama kada je stradalo više od hiljadu civila uključujući stare, žene i djecu.

Od poslanika se prvi javio lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević rekavši na TV Adria da njegova partija neće podržati rezoluciju, „ne zato što žele da relativizuju ili dovedu u pitanje bilo koji zločin koji je napravljen nad muslimanskim stanovništvom, nego što smatraju to u ovom trenutku ne doprinosi ni pomirenju, ni putu ka EU“. Po Kneževiću bi onda trebalo donositi rezolucije od Vidovdana 1389. god., pa do 1912. i 1913., tj. “od onoga danka u krvi, do rušenja manastira, zločina nad pravoslavnim stanovništvom, do islamiziranja pravoslavnog stanovništva”. Smatra da će rezolucija biti test za Vladu premijera Milojka Spajića. Druge partije se još nisu izjasnile rekavši da će se opredijeliti kada rezolucija uđe u skupštinsku proceduru.

Potomci porodica iz Šahovića koji žive u Bosni i Hercegovini su takođe pisali Skupštini za zahtjevom da se 9. i 10. novembar uvrste u državni kalendar sjećanja na nevino ubijene, uz podizanje spomen-obilježja i održavanje komemoracije.

Profesor Rastoder je izjavio u medijima da potomci traže mogućnost da obiđu i urede groblja predaka kojih ima 34 u toj oblasti ali i „da nikome ne pada na pamet da traži nazad zemlju koja je uglavnom oteta i naseljena drugima ljudima“. Za sada,  kaže Rastoder nisu uspjeli od mještana otkupiti dio zemljišta na kome bi bio podignut spomenik.

U prepunoj sali Mjesne zajednice Tomaševo (nekadašnji Šahovići) je 18. februara održana tribina nazvana Prošlost Vraneša u 20. vijeku – tumačenja i zloupotrebe, u organizaciji Zavičajnog udruženja Vranešana. Tribinu je blagoslovio iguman Manastira Zlateš, otac Nikolaj Stamatović. Organizatori su istakli da je skup održan „da saopštimo istinu o događajima u Vranešu 1924. godine“ i pozvali na „detaljna naučna istraživanja“ o dešavanjima u Šahovićima. Sa skupa je poručeno da „osuđujemo sve zločine koji su se desili u prošlosti, posebno prema nejači, bez izuzetka“ ali da se da se ne „prihvata pravno-politička formulacija o genocidu u Vranešu i sve aktivnosti po tom pitanju koje se plasiraju u poslednje vrijeme“. Potpredsjednik udruženja, pisac i publicista Svetislav Šestović rekao je da su izazvani da se okupe jer „decenijama traju uvrede i nasrtaji na stanovništvo Vraneškog kraja i njihove pretke, od strane jedne grupacije bošnjačke vjeroispovijesti, čime se želi narušiti mir i suživot ovog naroda“. Optužio je za „pokušaje krivotvorenja istorije, da bi bacili ljagu na jedan narod“ i „da naše slavne pretke i nas njihove potomke proglase genocidnim narodom“. Prijedlog rezolucije je „raspirivanje nacionalne mržnje i  zato su, za nas Vranešane, zahtjevi odbora Bošnjaka neprihvatljivi“ – poručio je Šestović.

Publicista i istoričar Miloš Vojinović, kako prenosi list Dan, kazao je da nije istina da su muslimani protjerani iz tog kraja. „ Popisom iz 1931. godine u pavinopoljskoj opštini živjela su su 104 muslimana, a u opštini Šahovići 103 – što je dokaz da nije bilo riječi o genocidu“, rekao je Vojinović.  Dakle,  ukupno 207 muslimana. To je  92, 5  posto manje, nego što ih je popisano 1921. godine.   Na tom području 1921. godine  živjelo 2.755 muslimana – 1559 u Pavinom Polju i 1195 u Šahovićima.  Sa tribine u Vranešu,  Vojinović je pozvao Šerba  Rastodera na televizijski duel.

Ostaje da se vidi da li će Crna Gora imati hrabrosti da se suoči sa tamnim mrljama svoje prošlosti. Nesumnjivo je da su u zločinu, koji je organizovan za velikosrpske političke interese, učestvovali prije svega domicilni  Srbi i Crnogorci.  Zločin se desio na teritoriji Crne Gore. To obavezuje.  Na ovoj generaciji je da prekine ćutanje i pogleda istini u oči.

  Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo