Povežite se sa nama

MONITORING

POSKUPLJENJE STRUJE: Tri boje – crno

Objavljeno prije

na

Plava tarifa neprihvatljiva je za obične građane, koji potrošnju ne mogu nikako da “uguraju” u 300 kWh.  Crvena tarifa nije za one koji se trude da potroše sto manje “skupe” struje.  Prihvatljivost zelenog modela zavisi od toga koliko vam je prihvatljivo uništavanje seoskih rijeka da bi povlašteni biznismeni punili džepove

 

Nije moguće utvrditi šta je veći bezobrazluk – poskupljenje struje ili način na koji Elektroprivreda i Regulatorna agencija za energetiku objašnjavaju da je skuplja struja bila neminovnost. Dok se oko toga vodi mrtva trka, jasno je da je ispred svih po bezobzirnosti Ministarstvo ekonomije čija je čelnica objasnila da je Vlada “učinila sve” da uvećanje cijene za “neke kategorije potrošača, ne utiče na smanjenje životnog standarda”.

Ljubazno, sve po tačkama zakona, Elektroprivreda nas je obavijestila da je “u svojstvu snabdjevača krajnjih kupaca”, utvrdila i na svom portalu objavila Odluku o utvrdjivanju cijena električne energije za kupce priključene na elektrodistibutivni sistem koja će važiti od 1. marta 2019.

Pohvalili su se da, “u namjeri da svoju uslugu unaprijede i prilagodie potrebama potrošača”, uvode “pravo kupca na odabir jednog od ponuđenih tarifnih modela snabdijevanja”. Stimulišu, kažu, energetsku efikasnost i smanjuju budžetsko opterećenje kupaca.

Te su nam tako predstavili tarifne modele: plavi, crveni i zeleni.

I ako dvadeset puta pročitate šta koji model podrazumijeva, male su šanse da ćete razumjeti o čemu se radi. Šanse da ćete svoje domaćinstvo uspjeti da uklopite u neki od modela su – gotovo nikakve.

Plavi model podrazumijeva podjelu tarifnih elementa tokom dana na višu i nižu tarifu u zavisnosti od visine potrošnje. Na taj način, kupcu koji odabere plavi model snabdijevanja, prvih 150 kWh u višoj i 150 kWh u nižoj tarifi cijena će biti jeftinija dva odsto nego do sada. Po evidenciji EPCG trenutno više od 60 odsto mjernih mjesta ima potrošnju manju od 300 kWh mjesečno. Ukoliko je potrošnja veća od predviđenih ograničenja svaki dodatni kWh plaća se po uvećanoj cijeni.

Ne zna se po koliko uvećanoj cijeni.

Neko je već primijetio da plava tarifa savršeno odgovara onima koji imaju više kuća i stanova. Pošto, realno, ne mogu istovremeno da budu na dva mjesta i time troše struju.

Ako se, međutim, tamo negdje po sjeveru šanse da četvoročlano domaćinstvo potroši manje od 300 kilovata gotovo da ne postoje. Osim ako umjesto bojlera ne koriste kazan, umjesto usisivača – metlu i umjesto mašine za pranje veša – korito. Kad se  razmisli – fen, kompjuter, mašina za suđe – sve je to čisti luksuz. Zahvaljujući klimatskim uslovima u tim krajevima, frižider zimi im, logično, ne treba; a đe bi to, zaboga, oni išli pa da moraju da peglaju robu. Eto tako. Upale sijalicu i televizor i preko zemaljkskog signala, da ne bi trošili struju za kablovsku, gledaju na Pinku i javnom servisu kako nam zemlja napreduje.

Crveni model podrazumijeva istu tarifu svakog dana u sedmici 24 sata, bez obzira na visinu potrošnje električne energije. Tarifa ovog modela je niža u odnosu na Osnovni model ukoliko se radi o dominantnoj potrošnji više tarife električne energije u toku dana, to jest ukoliko kupac minimalno koristi nižu tarifu.

To praktično znači da je Elektroprivreda riješila da doskoči onima koji su godinama način života prilagođavali “jeftinoj” i “skupoj” struju. Pa su prali veš ili suđe noću ili nedjeljom, peglali takođe. Nećete majci, reče Elektroprivreda. Amin, odgovori regulator, kojeg država plaća da reguliše državnu Elektroprivredu od državnih, to jest para poreskih obveznika.

Oh, da, tu je i zeleni model. On podrazumijeva cijenu električne energije iz Osnovnog modela dodatno uvećanu za 0,2 centa po kWh uz garanciju isporuke cjelokupne električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora.  “Iskustva iz EU i regiona govore da se za ovaj paket najčešće opredjeljuju društveno odgovorni pojedinci i privredni subjekti”.  Stvarno nikad sreće u ovu Crnu Goru. Umjesto da kao ljudi i Evropljani budemo ekološki osviješteni i da nas struja iz mini-hidroelektrana grije kao sunce našeg neba, nama se ukazuje lik Blaža Đukanovića. Momka kojem je tata bio predsjednik vlade kad je dobio dozvolu za gradnju male elektrane. Iza njega idu ostali predsjednikovi ljudi koji sijaju od ekološke energije i para koje praveći je mlate, dok se za njima vuče magla mrtvih rijeka.

“Nova cijena u odredjenim tarifama u prosjeku je uvećana šest odsto”, saopštila je Elektroprivreda.

Ukoliko kupac ne odabere ni jedan od ponuđenih tarifnih modela automatski se utrošak električne energije obračunava po Osnovnom tarifnom modelu. S obzirom na to da energija predstavlja oko 45 odsto obračuna to znači da će kod Osnovnog modela ukupni račun biti uvećan “samo” 2,7 odsto.

Prosječan januarski račun za struju iznosio je 42 eura. Domaćinstvo koje troši oko 300 kilovata, dobije račun od oko 30 eura. Ako krenete u istraživanje metodologijom raspitivanja po komšiluku, među rođacima i poznanicima, brzo će vam biti jasno da su oni koji plaćaju struju manje od 30 eura mjesečno ozbiljan izuzetak. Da se ponovi: Elektroprivreda tvrdi da ih je 60 odsto. To znači da je plava tarifa za obične građane, koji potrošnu ne mogu nikako da “uguraju” u 300 kWh – neprihvatljiva. Posebno zato što se ne zna koliko treba da plate ako prekardaše.

Crvena tarifa nije za one koji se trude da potroše sto manje “skupe” struje. To su, ponovo, obični građani, u nastojanju da ssastave kraj s krajem. Prihvatljivost zelenog modela već je nactrana. Zavisi od toga koliko vam je prihvatljivo uništavanje seoskih rijeka da bi povlašteni biznismeni punili džepove.

Uvođenjem ovih modela Elektroprivreda, kako je saopšteno, “pokušava da uspostavi balans između visokih tržišnih cijena i socio-ekonomske situacije, čime će potrošačima omogućiti izbor u cilju racionalnijeg korišćenja električne energije”. Impresivno.

Prema podacima Elektroprivrede u januaru je račun preko 150 eura dobilo 2,29 odsto potrošača odnosno 7,63 hiljade domaćinstava, dok je potrošnja od 100 do 150 eura očitana kod 4,83 odsto potrošača ili 16,12 hiljada domaćinstava.

U Podgorici  živi trećina Crne Gore, tu je  prema popisu 2011. bilo oko 57.000 domaćinstava. Iako je broj domaćinstava u kojima se ljudi griju na drva drastično povećao posljednjih godina, nije moguće da se barem trećina Podgorice ne grije na struju. To bi značilo da su sva domaćinstva koja plaćaju struju preko sto eura u Podgorici što takođe ne može da bude tačno. Grijanje na struju najčešće podrazumijeva ralune koji prelaze stotinu eura i, onima koji ne otplaćuju kredite najčešće su najveća stavka u kućnom budžetu naročito u zimskim mjesecima.

Slatki su podaci: ako vam je račun za struju 130 eura i redovno plaćate struju Elektroprivreda vas učlanjuje u “Zlatni tim” i daje vam popust od 13 odsto na “aktivnu energiju”. To znači da vam je račun manji za šest eura.

Nepopularnu odluku o povećanju cijene električne energije donijeli smo nakon brojnih analiza, a glavni razlog su cijene električne energije na međunarodnim berzama, kazao je izvršni direktor Elektroprivrede Crne Gore Igor Noveljić. Krajem prošle godine objavljeno je da je Elektroprivreda od početka 2018. godine ostvarila dobit veću od 50 miliona eura. Međunarodnim cijenama struje uprkos.

Poskupljenje struje jedna je od veoma rijetkih stvari koja je u Crnoj Gori ujedinila radnike i poslodavce.

“Ovo poskupljenje će, samo po sebi, izazvati dalekosežne posljedice i usljed toga što će direktno ili indirektno uticati na povećanje cijena ostalih roba i usluga”, ocijenili su u Uniji slobodnih sindikata Crne Gore.

“Ima li kraja povećanju cijene električne energije u Crnoj Gori? Ta biznis barijera ne samo što opstaje, nego postaje sve značajnija prepreka za razvoj biznisa u Crnoj Gori”, saopštili su iz Montenegro biznis alijanse.

Poslanik SDP je Raško Konjević pitao je u otvorenom pismu  ministarku ekonomije Dragicu Sekulić zašto kompanije Vektra grupacije mogu nekažnjeno da duguju desetine miliona eura za poreze dok se građanima uvećavju računi za električnu energiju i stvaraju uslovi za još jedan inflatorni udar koji će ponovo obezvrijediti njihove plate i penzije.

U međuvremenu je najavljeno da će u Skupštini biti održano kontrolno saslušanje povodom poskupljenja struje, te je ministarka najavila da će na sva pitanja odgovoriti u okviru rada parlamenta. “Sigurna sam da ćete tada i sami uvidjeti da je ova Vlada učinila sve da uvećanje cijene za neke kategorije potrošaca, ne utiče na smanjenje životnog standarda posebno imajući u vidu socijalno osjetljive kategorije”, piše u odgovoru ministarke Sekulić. “Ima li ovdje iko normalan”, što reče predsjednik Crne Gore Milo Đukanović..

Građanski pokret URA, smjestio je, možebiti, poskupljenje struje tamo gdje mu je mjesto. Kazali su: “Ovakvo stanje više nije podnošljivo i građani treba masovno da dignu glas protiv prve familije i njihovih srodnika kojima tri decenije pune džepove a svoje kontinuirano prazne. Subota je prva prilika za to”.

Pa – kako ko voli.

 

Miloš  BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

MONITORING

CARSTVO DUŠKA KNEŽEVIĆA U BUDVI: HOĆE LI EKSKLUZIVNE LOKACIJE PROMIJENITI VLASNIKA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će Duško Knežević biti u prilici da rukovodi svojim projektima od Bara do Herceg Novog ili će, kako već danima tvrdi, neke druge snage, banke i povjerioci, bivši partneri i drugovi, preuzeti sve njegove brige na sebe

 

Jedna od najvećih afera da sada koja potresa crnogorsku političku scenu izbila je, po riječima odbjeglog biznismena Duška Kneževića, između ostalog i zbog toga „što su djelovi vlasti koji su u sprezi sa kriminalnim klanovima krenuli u napad na poslovni sistem Atlas grupe, iza kojeg stoji prva familija“.

Predsjednik Atlas grupe, Duško Knežević, čije poslove istražuje Specijalno državno tužilaštvo zbog sumnje za finansijske malverzacije i pranje novca preko  Atlas banke u iznosima od više stotina miliona eura, iz Londona optužuje premijera Mila Đukanovića za pokušaj preuzimanja poslova njegove bogate poslovne imperije, imovine i projekata od ogromne vrijednosti.

Knežević slovi za jednog od najbogatijih crnogorskih tajkuna čije je poslovno carstvo prisutno u bankarstvu, finansijskim uslugama, osiguranju, medijima, obrazovanju, ali posebno na polju nekretnina, na kojem zauzima jednu od vodećih pozicija u Crnoj Gori. Preko razgranataih kompanija registrovanih na of šor destinacijama širom svijeta, Knežević, odnosno njegova kompanija Atlas Invest, posjeduje vrijedne nekretnine na Crnogorskom primorju. Neke od ekskluzivnih neizgrađenih  zemljišnih parcela na prvoj liniji do mora, od Herceg Novog do Bara, u vlasništvu su Kneževića, koji je za relativno kratko vrijeme postao značajan zemljoposjednik.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 15. MARTA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

VLADA PROTIV PENZIONERA-INŽENJERA SA LICENCOM ZA REVIZIJU I NADZOR: U službi građevinskih monopola

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada koja na nekima od najvažnijih državnih funkcija zapošljava penzionere, to isto pravo na rad pokušava uskratiti nekim drugim ljudima. Spremna da se odrekne njihovog iskustva i znanja. Ili ih upravo zbog tog znanja i iskustva tjera u mirovinu

 

Da li penzioneri u Crnog Gori imaju pravo na rad?

Svako od nas poznaje makar nekoliko pripadnika armije penzionera koji skroman kućni budžet dopunjuju radeći kao građevinski radnici, vozači, kuvari, službenici privatnih firmi za obezbjeđenje imovine i lica ili arhitekte, ljekari, farmaceuti, advokati, inženjeri.

Možemo i da personalizujemo priču. Da pomenemo  trenutno najzanimljivije radne angažmane osoba koji su na državne funkcije došli kao penzioneri: direktora Agencije za borbu protiv korupcije Sretena Radonjića i direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejana Peruničića.

Ipak, Vlada Duška Markovića koja na nekima od najvažnijih državnih funkcija zapošljava penzionere, to isto pravo na rad pokušava uskratiti nekim drugim ljudima. Spremna da se odrekne njihovog iskustva i znanja. Ili ih upravo zbog tog znanja i iskustva tjera u mirovinu.

„Potrebno je da umjesto zaposlenih ovlašćenih inženjera sa licencom revizora–penzionera, kojima mora prestati radni odnos po sili zakona, zaposlite ovlašćenog inženjera sa licencom revizora u roku od 30 dana od dana dobijanja ovog akta“, stoji u pismu koje je iz Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) stiglo na nekoliko desetina adresa ovdašnjih preduzeća koja imaju licencu za reviziju projekata i stručni nadzor nad izgradnjom objekata. Uz opomenu da će im, „ukoliko ne postupe u skladu sa navedenim“ licenca biti oduzeta.

Razumljivo, primaoci obavještenja iz MORT-a nijesu bili oduševljeni njegovom sadržinom. Pokazalo se, kažu neki od njih za Monitor uz molbu da  još neko vrijeme ostanu anonimni, da Ministarstvo pokušava obesmisliti sav posao koji su ta preduzeća uradila nakon usvajanja novog Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata, krajem 2017. godine. Naime, u novi Zakon je, na prijedlog resornog Ministarstva, unijeta odredba prema kojoj su sve firme koje žele obavljati poslove revizije projekata i nadzora izgradnje objekata dužne među zaposlenima imati makar po jednog inženjera sa licencama arhitektonske, građevinske, mašinske i elektro struke. Taj uslov je, do danas, ispunilo nešto više od 30 preduzeća registrovanih u Crnoj Gori. Nikome od njih ni na kraj pameti nije bila mogućnost da im pravo na rad može biti osporeno zbog toga što neki od zaposlenih inženjera imaju i status penzionera.

Zapošljavanje penzionera nije samo uobičajena praksa u Crnoj Gori, već je i pravno utemeljeno u važećim propisima. Počev od Ustava u kome (član 62) stoji da „svako ima pravo na rad, slobodan izbor zanimanja i zapošljavanja…“. Preko Zakona o radu (član 5) gdje je eksplicitno zabranjena „neposredna i posredna diskriminacija lica koja traže zaposlenje, kao i zaposlenih, s obzirom na pol, jezik, rasu, vjeru, boju kože, starost…“, a zatim i propisano (član 16) da je „opšti uslov“ za zasnivanje radnog odnosa da zaposleni ima više od 15 godina života. Što takođe znači da gornja starosna granica za zaposlenog nije definisana.

Konačno, i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (član 112) govori o novostečenim pravima „korisnika starosne penzije koji se zaposli, odnosno ima samostalnu djelatnost…“.

Da li je ovo  dovoljno da na pitanje s početka teksta, da li penzioneri imaju pravo na zvaničan i zakonit radni angažman, damo pozitivan odgovor?

U Ministarstvu rada i socijalnog staranja ne misle tako. Zato na upit iz kompanija koje su smatrale da su diskriminisane i oštećene najavom MORT-a o zabrani angažmana zapošljenih penzionera,bogatih licenciranim  znanjem i iskustvom, odgovaraju Mišljenjem: „Lice starije od 67 godina života i navršenih 15 godina staža osiguranja ne može zasnovati radni odnos u skladu sa propisima o radu“!?

Svoj ovogodišnji stav i MORT ministra Pavla Radulovića i Ministarstvo rada pod vodstvom ministra Kemala Purišića baziraju na presudi Ustavnog suda koja je u Službenom listu objavljena krajem januara prošle godine (vidjeti antrfile).

Zanimljivo, prema interpretacijama iz Vlade, izgleda kako se odluka Ustavnog suda, kojom su van snage stavljeni jedan član (140) i jedna polurečenica („ako se poslodavac i zaposleni drugačije ne sporazumiju“) Zakona o radu odnosi samo na penzionere radno angažovane u preduzećima koja su dobila licence za reviziju, nakon usvajanja novog Zakona o planiranju prostora.

Šta je sa hiljadama drugih radno angažovanih penzionera? I šta je sa odgovornošću onih koji su u ime MORT-a tokom prošle godine izdavali licence preduzećima koja zapošljavaju visokostručne penzionere, iako je pomenuta odluka Ustavnog suda već bila na snazi?

Ili je, sve to, manje važno u odnosu na mogućnost da se nekom oduzme a nekome pridoda parče obećavajućeg posla sa, očekuje se, rastućeg tržišta izgradnje nekretnina. Sagovornici Monitora nemaju dileme da je to stvarni cilj cijelog poduhvata.

„Nakon zabrane penzionisanim inženjerima da rade, broj firmi sa pravom revizije projekata i stručnim nadzorom nad gradnjom objekata bio bi toliko mali da ne bi ni izbliza mogao pokriti sve objekte koji se grade ili će se uskoro graditi na području Crne Gore. To bi uticalo na kvalitet gradnje, smanjilo bi budžetske prihode i povećalo sivu ekonomiju“, cijene naši sagovornici. A onda se dotiču i ličnih problema: „Mi penzioneri koji sada radom obezbjeđujemo sredstva za pristojan život, prešli bi iz zone srednje klase u red građana koji žive na ivici siromaštva, predstavljajući opterećenje i svojim nasljednicima i državi. Istovremeno, oduzimanjem licenci našim firmama one bi pretrpjele velike materijalne štete i pravne posljedice zbog nemogućnosti da ispune ugovorene obaveze sa investitorima objekata čija je gradnja u toku.“

Neki od oštećenih su se u svojim obraćanjima nadležnima dotakli i, po njihovom sudu, suštine ovog slučaja. Prema njihovom mišljenju u MORT-u nijesu očekivali da će se čak 32 firme (prema podacima sa sajta Ministarstva) organizovati i ispuniti novopropisane uslove za obavljanje poslova revizije i nadzora. Naprotiv, računalo se na mnogo manji broj licenciranih kompanija, a samim tim i njihov monopolski položaj i veće prihode. Pošto se prvobitni plan izjalovio, pribjeglo se alternativnim rješenjima. Po cijenu da se van zakona stave svi oni koji su željni i sposobni da rade a stariji su od 67 godina.

„Vi nama oduzimate pravo na rad“, navodi se u jednom od brojnih prigovora inženjera-penzionera pristiglih na adrese resornih Ministarstava, „a oduzeti čovjeku pravo na rad, isto je što i oduzeti mu pravo na život“.

 

Čitati kako je napisano

,,Ustavni sud je, nakon razmatranja sadžine osporenih odredaba Zakona o radu, utvrdio da nijesu u saglasnosti sa Ustavom i da su se stekli uslovi za njihovo ukidanje”, piše u odluci na koju se pozivaju MORT i Ministarstvo rada.

Međutim, u obrazloženju odluke jasno je navedeno da se sporni dio člana 139 stavlja van zakona „radi pružanja zaštite od arbitrarnog odlučivanja…“. Slično, zaključuje se da ni odredbama člana 140 Zakona o radu „nije obezbijeđena zaštita od arbitrarnog postupanja poslodavca u postupku procjene neophodnih poslova na kojima zaposleni nastavlja da radi, kao i koji zaposleni će nastaviti da radi…“.

Dakle, Odluka Ustavnog suda može se čitati i na način da njome nije zabranjeno pravo penzionera na ponovno zapošljavanje, već su ukinute odredbe koje su poslodavcu omogućavale da se sa zaposlenim dogovori o nastavku radnog angažmana bez njegovog prethodnog (i obaveznog) odlaska u penziju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

MINISTAR PAVLE RADULOVIĆ – BANALIZACIJA INSTITUTA GLAVNOG ARHITEKTE: Glavni samo za fasade

Objavljeno prije

na

Objavio:

Upozorenje ministra Radulovića glavnim arhitektama da se drže isključivo spoljašnjeg izgleda objekata, boja i materijala njihovih fasada, kompromituje njihovu ulogu u procesu pribavljanja dokumentacije za izgradnju

 

Nakon nepunih godinu i po dana od usvajanja Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata po hitnom postupku na specijalom zasijedanju Skupštine Crne Gore, neke njegove odrednice pokazale su se kao barijera za mnoge  investitore, navikle da rade i grade mimo planova i propisa.

Jedna od važnijih inovacija novog zakona, institut glavnog državnog  i njemu podređenih glavnih gradskih arhitekata, postao je neka vrsta smetnje starim navikama, ovjeravanju projekata koji nisu usklađeni sa odrednicama detaljnih urbanističkih planova. Taman kad se učinilo da bezakonju u građevinskoj zoni dolazi kraj, pojavio se inicijator  novih zakonskih regula, da ih  ospori i dovede u pitanje njihovu primjenu u praksi, ukoliko se kose sa željama uticajnih investitora.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 8. MARTA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo