Povežite se sa nama

PERISKOP

U tunelu usred mraka  

Objavljeno prije

na

Mostarski samit antifašista, za koji organizatori vjeruju da će  na jesen prerasi u neki novi AVNOJ, pokazao je da zasad nevelike snage antifašističke ljevice  žive na prostorima nekadašnje zajedničke domovine, da u tunelima usred mraka žive i glavu dižu mladi koji ne žele da njihovu sutrašnjicu obilježe totalitarizmi i procesi fašizacije

 

Godišnjica oslobođenja od fašizma u Drugom svjetskom ratu odvela me je u rodni Mostar. Bosansko -hercegovačkim  antifašistima i borcima NOR-a pridružili su se i antifašisti iz regiona, među kojima su najveseliji i pjevanju partizanskih pjesama najskloniji bili negdanji partizani iz Slovenije i njihovi sljedbenici.

U gradu na Neretvi, okupanom pramaljetnim zracima sunca, osjećao sam se kao u djetinjstvu, kada je Mostar bio crvena tvrđava sa idejama progresa proizišlog iz zajedništva koje je čvrsto vezalo Mostarke i Mostarce uz svoj zavičaj, ali u isto doba i uz najsvetije tekovine antifašizma, na kojima je stasalo i razvijalo se društvo, daleko humanije od društava u državama nastalim raspadom Jugoslavije.

Gledajući te mlade ljude koji su pohodili ovu manifestaciju, promišljao sam kako će možda našu turobnu stvarnost zamjeniti neka bolja i ljepša, ljudskija i tradicijom neopterećena generacija, koja odrasta u odsliku liberalnog kapitalizma.

Promatrajući taj zanos praćen divnom partizanskom pjesmom U tunelu usred mraka prisjećao sam se i svoje generacije, danas uglavnom rasute  po svijetu u goloj borbi za koricu kruha, koju bih volio vidjeti na ovom mostarskom antifašističkom saborištu. Bio sam i sjetan i nemalo tužan, ali i ponosan na dio života u kojem sam završio škole, putovao svijetom, bio uvažavan i priznat na svakom dijelu kugle zemaljske. Svjestan sam da od nostalgije nema koristi i da ovakvi skupovi mogu biti samo čvrsta oponencija narastajućoj plimi fašizacije i terora desnice u Evropi.I zato vrijedi i danas i sutra dizati glas protiv retrogradnih političkih snaga za koje smo vjerovali da su poražene, a evidentno je da nisu, dapače, jačaju li jačaju.

Mostarski samit antifašista, za koji organizatori vjeruju da će  na jesen prerasi u neki novi AVNOJ, pokazao je da zasad nevelike i ne pretjerano moćne snage antifašističke ljevice postoje i žive na prostorima nekadašnje zajedničke domovine, da u tunelima usred mraka žive i glavu dižu mlade snage onih koji ne žele da njihovu sutrašnjicu obilježe totalitarizmi i procesi fašizacije.

Toga februarskog mostarskog dana grijalo nas je sunce slobodarstva i čežnje da pobjedimo još jednom sile mraka i nazatka, da budemo ponovo na stazama antifašista koji su tvorili poznatu sintagmu crvenog Mostara i svega onoga što iz toga slijedi.

Politička realnost je više nego surova, ali ne može se ukinuti nada. I ne samo ona. Preostaje duga i teška borba da možda jednog dana dosegnemo ono što smo nekada imali, mir i cjelovito čovjekoljublje, koje neće pasti s neba, za koje se vrijedi ponovo žrtvovati. Jer, u tunelima naše sadašnjosti, a bojim se i skore budućnosti, postoje svjetlokazi za danas nedosegnutu humanost najšireg spektra.

Ovakvi skupovi moraju što prije biti depatetizovani i očišćeni od naivne imitacije negdanjeg partizanstva, uz moj golemi naklon za vrijeme koje je obilježila borba protiv tadašnjih fašista.
Nama se tek valja potući sa današnjim fašistima. Radi budućnosti. Radi onog tako dalekog ali čudesnog svijetla usred mraka!

Plemenitost poruka mostarskog saborovanja ima dalekosežna značenja za svakoga ko se u duši osjeća slobodnim čovjekom i istinskim antifašistom!

Zato sa ponosom ispisujem ovaj Periskop u koji su nezaustavljivo nahrupile poruke iz crvenog Mostara. Crvenog od krvi, ali i crvenog u odnosu na današnji nadirući fašizam, koji je dijelio i dijeli grad na Neretvi.

Bez potrebe i bez ikakvog ozbiljnog razloga, osim onih koji omogućuju dvijema nacionalističkim, a potencijalno fašističkim strankama da kroz ravnotežu straha dijele izborne plijenove i glasovima nedozrelog i nacionalisitički zaluđenog stanovništva, koje nije ni blijeda slika nekadašnjeg građanskog Mostara, drže grad  u potpunoj nacionalističkoj opsadi.

 

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Kićenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kićenje Centra  Beograda  je jedna od opsjena stanja u srbijanskom društvu danas! Gorka opsjena! Naravno, ne i jedina.U Knez Mihajlovoj je čitav niz malih štandova na kojima trijumfira težak neukus

 

Jučerašnji izlazak u glavnu beogradsku šetnicu i kafeterije onkraj hotela Mažestik otpočeo sam”pregledom stanja” izloga prodavnica….Manje više, na svakom se koraku vidi enorman porast cijena kako obuće i odjeće/i ne”markirane”!!!/ jednako i prehrambenih proizvoda…Sad je uslijedio ljepši dio moje jučerašnje inspekcije središta beogradskog šetačkog carstva.

Dok sam sjedio u prijatnom kafeu Čokolada u centru grada promatrao sam kako već umjetno zagrijavane ljetnje bašte počinju kititi…Predbožićno je to i prednovogodišnje kićenje. Biti će nakon ovog kićenja znatno veseliji beogradski centar. Medjutim, niti ta šarolika lampionska rasvjeta neće nimalo umanjiti gorčinu kao posljedicu enormnog skoka cijena…Jer potrošačka košara više nije odslik mogućnosti gradjana srbijanske prestolnice… To kićenje tek je jedna od opsjena stanja u srbijanskom društvu danas! Gorka opsjena!

Naravno, ne i jedina, jer u Knez Mihajlovoj je čitav niz malih štandova na kojima trijumfira težak neukus i primitivizam:sportski dresovi od najjeftinijih tkanina, prizori Beograda uramljeni u ljetnje morske ramove, sve sa školjkama, zastave nogometnih klubova…Elem parada kiča i stravičnog neukusa.

Tu su i ulični svirači koji više”stružu” po žicama svojih glazbala nego što bi se moglo reći da muziciraju. U jesenjem danu kao navješću dolazećeg prosinca (kako sjajan jezički izričaj za posljednji mjesec u godini)  razmišljam sve manje zagledajući u talog kave u šalici koliko se ova slika razlikuje od one kojom trenutni srbijanski vlastodršci mašu dok urbi et orbi govore o strelovitom napretku srpske ekonomije, svakodnevno obećavajući ovdašnjem puku povećanje plaća i penzija, koje nikako da stignu..

Odlazim autobusom prema Ripnju i Barajevu i medju putnicima vidim dubinu siromaštva i materijalne (ali i duhovne) bijede grada u koji smo  nekada gledali kao nedostižan kulturni i civilizacijaki stratum…Završni akord ovoga Periskopa nastaje pred robnim centrom Lidl na Petlovom brdu.Kolona gradjana uporno i disciplinirano stoji pred objektom čekajući da ugrabe nešto od “pojeftinilog jada” na takozvanim akcijama…

Traju šarene laže, a ekonomska propast je istinska realnost.Kitili grad ne kitili bijeda ne kuca na vrata,ona je u domovima našim.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Podvig Stojkovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Navršilo se osamdest godina od nastanka jedne od najpotresnijih i književno najznačajnijih poema,Jame  Ivana Gorana Kovačića. Beogradski izdavač Dragan Stojković, čelnik Most arta Jugoslavija koji se tragalački odnosi prema savremenoj beletristici i izdaje ono što tzv”mejnstrim” izdavači uglavnom svjesno propuštaju, odlučio je godišnjicu  nastanka Kovačićeve remek poeme obilježiti fototipskim izdanjem

 

U dobu u kome diljem Europe i regiona buja fašizam ovih dana svjedočim antifašističkom gestu par ekselans!! Navršilo se osamdest godina od nastanka jedne od najpotresnijih, ali i književno najznačajnijih poema, Jame Ivana Gorana Kovačića. Beogradski, preciznije zemunski izdavač Dragan Stojković, čelnik Most arta Jugoslavija koji se tragalački odnosi prema suvremenoj beletristici i izdaje ono što tzv”mejnstrim” nakladnici uglavnom odbacuju i svjesno propuštaju, odlučio je obljetnicu nastanka Kovačićeve remek poeme obilježiti fototipskim izdanjem.

Dosljedno originalu koji se čuva u Beogradu, a zahvaljujući nasljedniku revolucionara Vicka Krstulovića koji je pohranio primjerak Jame u beogradskom arhivu,  Stojković je uspio da suvremenim čitateljima prezentira fototipsko izdanje Jame. Poema tijekom rata tiskana u ratnoj štampariji u Topuskom,sa originalnim sjajnim grafičkim listovima slikara i grafičara revolucionara Murtića i Price kao reprint u bibliofilskom ograničenom broju od 250 primjeraka ugledala je svjetlo dana.

Usred vremena kada se glorificiraju četništvo i ustaštvo, jedan antifašista oponira općoj pomami povjesnog revizionizma,”unatoč zlotvorima” kako je govorio čestiti bosanski franjevac Fra Marko Oršolić.Trudio se Stojković da sve bude kao i 1944., samo mu je nedostajalo originalno padobransko platno, u čiji ovitak je bila”upakovana” najpotresnija literarna tvorevina nastala u doba narodnooslobodilačkoga rata I revolucije. No, iskusni izdavač antifašista Stojković pobijedio je znalački i taj problem i dvjesta pedeset sretnika koji dođu do primjerka Jame moći će ne samo čitati neponovljivu literarnu heroiku nego i ponositi se da su u vremenu posrnulog morala i svih normi civiliziranog ponašanja podigli kriterije vlastitog življenja do onih civilizacijskih univerzalija koje imponiraju svakom normalnom čovjeku današnjice! Stojkovićev jedinstveni nakladnički uspjeh u svakoj bi europskoj zemlji bio kulturnim dogadjajem godine.Osim onih koje i danas zaposjedaju fašisti!

Bravo za Dragana Stojkovića i njegov zemunski Most art Jugoslavija!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Čitanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čast upravo minulog mjeseca knjige svoju pozornost posvjećujem  knjizi poezije”Čikma” mladog pjesnika Srdjana Sekulića. To je zbirka vještih i moćnih stihova čovjeka koji je za mjesto svoga življenja izabrao Sarajevo u koje ga je ljubav dovela

 

Upravo je minuo mjesec knjige,u kojem uz sajmove i druge manifestacije nastojimo slaviti knjigu:osobno sam u čast ovog slavljenja knjige svoju pozornost odlučio posvetiti knjizi poezije Čikma mladog pjesnika Srđana Sekulića. To je zbirka vještih i moćnih stihova čovjeka koji je za mjesto svoga daljeg življenja izabrao Sarajevo u koje ga je strasna ljubav dovela.

Upravo birajući tipični sarajevski toponim čikma Sekulić tako senzitivno i decentno bira sarajevštinu propuštajući je strojem pjesničkih ganglija svojih:iako nedopustivo mlad Sekulić je prošao gradove: Mitrovicu; Novi Sad; gdje sam ga upoznao u jednoj iznimno uglednoj i prominentnoj knjižari. Doživio je da se udruže dva iznimno prominentna i rafinirana nakladnika da bi Čikma doživjela premijeru: sarajevski Bajbuk  i Most art Jugoslavija iz Zemuna publiciraju ovaj srcem vođeni dnevnik otkrivanja Sarajeva.

Ova knjiga atraktivnosti literarnosti ima i zanimljive u likovnom smislu korice; strastne asocijativnosti; kojoj takođe budući čitatelji trebaju dostatno posvetitii pozornost u hvatanju hedonističnosti čitateljske. U čitanju je ključ /ne/uspjeha suvremene literature: jer izgleda više je pisanja nego čitanja.

Zato savjetujem čitatelje Periskopa pravo u prvu knjižaru po svoj primjerak Čikme:nećete se pokajati: garantiram!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo