Povežite se sa nama

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – PREKO PRVE DO LEGALIZACIJE BOGATSTVA: Povlašćeni kupac, povlašćeni prodavac

Objavljeno prije

na

Predsjednik je zvanični milioner postao tako što je akcije plaćene po 127,8  prodavao za 102 eura. Kada shvatite tu operaciju, postaće vam jasna kompletna priča o  prvobitnoj akumulaciji i distribuciji kapitala u vrijeme crnogorske tranzicije

 

Šta je to što povezuje Elektroprivedu Crne Gore a.d. i Capital invest d.o.o? Možete zaokružiti svaki od ponuđenih odgovora: identično poslovno okruženje, slične upravljačka struktura, investicije u iste projekte… Razlikuju ih, međutim, poslovne strategije vlasnika (upravljača) koje su – konačno – donijele i sasvim suprotan poslovni rezultat.

Nnova priča o Milu Đukanoviću, Prvoj banci i prvom milionu.

Nakon što je uz pomoć (ne) prijatelja Duška Kneževića, Dušana Bana i Željka Mihailovića u londonskoj Pireus banci uzeo kredit id 1,5 miliona eura Milo Đukanović je početkom avgusta 2007. godine uzeo učešće u dokapitalizaciji Prve banke tako što je za 11.657 akcija platio 1,49 miliona eura.

To je bio dobar posao.  Stariji brat je  akcije platio po istoj, nominalnoj, cijeni od 127,8 eura po kojoj je, početkom novembra 2006., mlađi  brat Aco  skoro 18 hiljada akcija (precizno: 17.977) tadašnje Nikšićke banke kupio od Ministarstva finansija.  Kkada je Đukanović upisao svoje akcije po nominalnoj cijeni one su  prodavane  na Montenegroberzi za 30 odsto više (188 eura). .

Među tadašnjim učesnicima dokapitalizacije Prve banke našao se i Svetozar Marović, preko isturenog  partnera iz Budve Branka Ćupića (riječ je o jednoj od najdegutantnijih priča crnogorske prvobitne akumulacije). Sjećate se, možda, one: „Sumnja nije dokaz. Dokažimo i onda nećemo sumnjati“, S. Marović, potpredsjednik Vlade, DPS-a i vođa organizovane kriminalne grupe iz Budve, novembar 2014.

Elektroprivereda Crne Gore (EPCG) jedan od tada najvećih akcionara Nikšićke banke nije učestvovala u dokapitalizaciji. Njihov akcijski kapital, po okončanom poslu, paoje  na nekih devet odsto, za razliku od, starijeg Đukanovića koji je tada „vladao“ sa skoro sedam odsto akcija Prve banke.

Tadašnji predsjednik DPS i poslanik u Skupštini Crne Gore ovim angažmanom prekršio je tada važeći Zakon o konfliktu interesa.

Prema Centralnom registru Privrednog suda u Podgorici on je bio osnivač, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik Capital investa. «Javni funkcioner ne može biti član organa privrednog društva, izuzev skupštine akcionara»,  propisivao je Zakon o konfliktu interesa. Time što je izvršni direktor kompanije koju je osnovao poslanik Đukanović je kršio Zakon. To  niko od nadležnih nije smio da mu kaže. Možda i zato što je  Zakon o konfliktu interesa bio jasan: prihodi i imovina koju su javni funkcioneri stekli za vrijeme trajanja mandata, a koja nije prijavljena Komisiji ili za koju ne postoji pravni osnov smatraju se nezakonito stečenom imovinom. I podliježu procesu oduzimanja nakon što Komisija o svojim saznanjima obavijesti Državnog tužioca.

Danas znamo da je i tadašnja Uprava za sprječavanje pranja novca i finansiranje terorizma obmanula  javnost potvrđujući lažnu tvrdnju da je Capital invest kredit u Londonu dobila unaprijed zalažući akcije koje je tek trebala da kupi.

Oni su  tada saopštili kako su izvori kapitala kojima je aktuelni predsjednik postao uticajan bankar „apsolutno regularni“. Da otklone sve moguće zabune, pritvrdili Đukanovićevu tezu da je kako garanciju kredita u Londonu priložio „akcije Prve banke, prije nego ih je kupio“. Veselo. Koju godinu kasnije tadašnji direktor Uprave Peđa Mitrović ranjen je u tzv. „klasičnoj sačekuši“.

Finansijski stručnjaci su, upozoravali da je posao u kome se uz pomoć kreditnog aranžmana postaje suvlasnik neke komercijalne banke u suprotnosti sa Bazelskim principima supervizije III i IV koji preporučuju pravila o osnivačima banaka i vlasnicima njihovih akcija.

Iz Monitora smo tada Centralnu banku CG pitali da li je Milo Đukanović na zakonit način postao vlasnik akcija Prve banke pošto je akcije kupio kreditom, a on i njegovi najbliži srodnici ( brat i sestra) već posjeduju oko četrdeset odsto akcija, što znači da skupa imaju dominantnu poziciju među akcionarima Prve.

Ovo je bio odgovor:  «CB je dobila rješenje Komisije za hartije od vrijednosti o uspješnosti emisije akcija Prve banke, kao jedinog nadležnog tijela za izdavanje ovakvog rješenja, a bez prethodnog traženja provjere od strane CBCG, što do sada nije bio slučaj. Time je u praksi uspostavljena uloga CBCG u utvrđivanju  uspješnosti ove emisije zapostavljena. Ukoliko se novi akcionari obrate za davanje odobrenja za sticanje kvalifikovanog učešća, CB će  u kontekstu  razmatranja  tih zahtjeva ispitati sve  relevantne činjenice.»

Neće proći mnogo a akcionari Prve zatražiće  verifikaciju od CBCG. Ali ne zbog poštovanja Zakona. Već da bi ispunili formalne uslove za dobijanje 44 miliona državne pomoći.

Postoji, konačno, i ekonomski aspekt  priče. Pmenuli smo da je stariji Đukanović svoje akcije platio 30 odsto manje nego što su one vrjedjele na berzi. Jedva  mjesec nakon njegovog ulaska među akcionare Prve cijena akcija na Montenegroberzi dostigla vrijednost od 334 eura. To bi značilo da je on već u tom trenutku bio dobar blizu 300 odsto. Nekih 2,5 miliona. To bi bilo tačno da nije jednog „malog“ ali indikativnog detalja: za mjesec dana u kome je cijena akcija Prve banke porasla sa 189 na 334 eura, ukupno je prodato/kupljeno 48 akcija.

Iz toga proizilazi da bi Milo Đukanović, pod uslovom da bude jedini prodavac, svoj paket akcija Prve banke mogao prodati za nešto više od 20 godina. U septembru-oktobru 2027.!?

Njegov kredit u Londonu nije mogao da toliko čeka. Zato je Đukanović već u julu 2008. godine  na berzi prodao 2.540 akcija po cijeni od 610,4 eura za komad. Ukupno 1,550 miliona eura – taman toliko  mu je trebalo da vrati dug Pireus banci.

Nekim čudom Komisija za hartije od vrijednosti nije obratila pozornost na ovu transakciju. A trebala je iz makar dva razloga. Prvo, od momenta kada je Đukanović kupio akcije, do momenta kada je prodao njihovu petinu, preko Montenegroberze prometovano je ukupno nepunih 400 akcija Prve banke . Skoro pa šest puta manje nego što je Đukanović prodao u jednom danu. Prije njegovog izlaska na tržište, najveći dnevni promet akcijama Prve banke iznosio je 33 akcije, odnosno, 27,6 hiljada eura. Dok ukupan promet akcijama Prve banke u tom periodu nije iznosio ni 10-15 odsto vrijednosti transakcije kojom je Đukanović pokrio jedan od svojih kredita.

Ne znamo „srećnog dobitnika“ akcija iz predsednikovog portfolija. On je  i naostao skriven iza tzv. kastodi računa jedne od banaka koje su tih dana igrale na berzi. To svjedoči da je u pitanju bila unaprijed pripremljena operacija.

U momentu kada Đukanović svoj paket akcija iznosi na berzu Prva banka je  u  velikim nevoljama. emima. O kojima se  u javnosti uglavnom ćuti.  Ali insajedi su upućeni u ono što predstoji.

Početkom septembra te godine Monitor otvara Pandorinu kutiju:“ Jedna banka Crne Gore obmanjuje komintente. Pošto na ino-računima nema dovoljno novca da realizuje preuzete SWIFT naloge (plaćanje prema inostranstvu), njeni službenici šminkaju dokumentaciju o izvršenim plaćanjima, iako znaju da ino-dobavljač nije dobio očekivana sredstva…“.

Nijesu prošla ni dva mjeseca na ova i slična upozorenja reaguju kako Centralna banka, tako i tržište hartija od vrijednosti. Akcije Prve padaju na nekih 250 eura (kraj oktobra) s tim što je njihova trgovina dobila na intenzitetu nakon Đukanovićevog izlaska na berzu. A država sprema zakonski okvir kako bi novcem poreskih obveznika pomogla spašavanje finansijskog utopljenika.

Problem je što Prva nema akcijski kapital kojim bi, makar formalno,  garantovala neophodnu pozajmicu od 44 miliona eura. U igru uskače Elektroprivreda Crne Gore. Najvrjednije crnogorske preduzeće, koje tih godina (mahom zbog nepovoljnih aranžmana sa Kombinatom aluminijuma) posluje sa velikim gubicima, odlučuje da se pridruži Acu Đukanoviću i dokapitalizaciji banke. Sa šest niliona eura.

To je to. Preduzeće  u vlasništvu  Mila Đukanovića koristi praktično poslednju priliku i dio svojih akcija prodaje po cijeni pet puta većoj od kupovne. Istovremeno, državno preuzeće kojim Đukanović rukovodi kao predsjednik Vlade ulaže novac u Prvu banku.  EPCG tu poslovnu godinu završava sa zvaničnim gubitkom od 18 miliona eura.

Teš kto je na račune EPCG u Prvoj banci legao novac dobijen od A2A, u ljeto 2009., Elektroprivreda Prvoj daje „kredit“ od 10 miliona za koji je već tada dogovoreno da se, nakon šet godina, pretvori u akcijski kapital. Nije dovoljno.

EPCG odlučuje da i u aprilu 2011. Prvu pomogne tako što će kroz novu emisiju akcija uložiti još 1,8 miliona kako bi sačuvala postojeći procenat ućešća u akcijskom kapitalu (sada već oko 20 odsto). Kada se pokazalo da ostali akcionari nijesu spremni, ili nijesu kadri da zagrizu koliko se od njih očekuje da bi emisija bila uspješna, ponovo je priskočila EPCG i svoje učešće u akcijskom kapitalu podigla na preko 20 odsto.

Montenegroberza je , prvi i jedini put, tog 19. Aprila 2011, pProdužila rad za dva sata kako bi uplata EPCG stigla u propisanom roku. U suprotnom, dokapitalizacija bi propala.

EPCG je „braneći“ početni ulog od 2,6 miliona eura akcijskog kapitala, u akcije Prve banke usula više od 20 miliona. Koji danas ne vrijede ni djelić tog novca.

Preuzetnik Đukanović vukao je poteze koji su sasvim suprotni onome što je preko vladinih predstavnika u EPCG radio političar Đukanović. U aprilu 2013. on prodaje preostale akcije Prve banke po cijeni od 102 eura. Sa prihodom  nešto većim od milion eura postaje zvanični milioner.  Slavlje ne može da pokvari podatak da je Đukanović akcije prodao po cijeni manjoj od one po kojoj ih je kupio. Ili da je, neposredno pred njegov izlazak na berzu, vrijednost akcija Prve neočekivano porasla za 25 odsto. Znate već – poslije je opet pala.

Opet je  kupac akcija je, zvanično, ostao nepoznat. Tu nije jedna začkoljica. Duško Knežević je mešetar sa iskustvom. Na vrijeme je obezbijedio vlasničko učešće i na ovdašnjim berzama i u Centralnoj depozitarnoj agenciji. Po tom osnovi on je u posjedu informacija koje nijesu javno vidljive sa „sunčane strane“ berzanske trgovine u Crnoj Gori. Pitanje vremena kada će ih podijeliti sa nama. Ako  drugačije ne odluči.

  Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DF: OTJERATI KRIVOKAPIĆA, VRATITI OĆERANOG LEKIĆA I SKLONITI BEČIĆA: Srpski svijet opet priziva Đukanovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića

 

Kriza se nastavlja. Iako se krajem prethodne sedmice učinilo da lideri Demokratskog fronta pomalo odstupaju od zahtjeva za novom vladom bez premijera Zdravka Krivokapića, koji su ispostavili nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici i smjene ministra pravde Vladimira Leposavića, nakon posjete Moskvi i Beogradu, krenuli su u ofanzivu.

Na razgovorima koji parlamentarna većina vodi u cilju prevazilaženja nove politčke krize, lideri DF-a izašli su sa još oštrijim zahtjevom. I pomalo nevjerovatnim. DF sada želi da otjera Krivokapića, svog nosioca liste na avgustovskim izborima, na premijersko mjesto postavi  Miodraga Lekića, nekadašnjeg lidera Fronta i kandidata za predsjednika države, sa kojim su se sukobili i koji je morao da ode, i skloni i predsjednika parlamenta Aleksu Bečića.

Lider DF-a Andrija Mandić je nakon ovonedjeljnog sastanka parlamentarne većine kazao da je taj politčki savez predložio da mjesto premijera preuzme neko iz koalicije Mir je naša nacija, pominjući Lekića, a da predsjednik Skupštine bude iz koalicije Za budućnost Crne Gore.

Kazao je kako je većina na sastanku saopštila da je za to da se bira nova Vlada. „Bilo je kolega koji su za to da treba dati priliku za rekonstrukciju postojeće Vlade, ali to je tema našeg sljedećeg razgovora, jer mi očekujemo da će sam premijer Zdravko Krivokapić možda povući neki od poteza kojim će se razrijšiti ova kriza“, ocijenio je Mandić. Lider DF-a je zaključio da očekuje da će „Krivokapić možda postaviti pitanje sopstvenog povjerenja ili podnijeti ostavku“. Krivokapić je više puta bio jasan da tu želju Fronta neće ispuniti.

Prethodno, nakon posjete Beogradu, iz Fronta su saopštili da su se lideri DF-a  sastali sa srpskim patrijarhom Porfirijem, te da su oni sad zastupnici SPC u Vladi.

„Lideri Demokratskog fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević dobili su blagoslov od patrijarha srpskog Porfirija da u novoj Vladi čuvaju i brane interese naše svete Srpske pravoslavne crkve (SPC) i vjerujućeg naroda Crne Gore“, saopšteno je iz tog političkog Saveza. Zvuči kao šum davnih vjekova – ali se očito ništa nije slučajno omaklo Mandiću. Tako su lideri Fronta očito željeli poslati  pruku premijeru Krivokapiću da se vremena i odnosi snaga mijenjaju. Uticaj Mitrpolije Crnogorsko primorske i mitropolita Amfilohija na formiranje izborne liste ZBCG bio je očigledan, a na listi se na začelju našao lider DF-a Andrija Mandić. Procijenjeno je da listu treba da predvodi neko ko do tada nije aktivno učestvovao u politici, a ko je opet blizak Mitrpoliji. Izbor je pao na Krivokapića.

Nakon smrti mitroplita Amfilohija, već na nikšićkim loklanim izborima, gdje su se prvi put nakon avgusta odmjeravale političke snage, primjetno je bilo da su partije koje su tamo formirale vlast bile podržane od Srpske pravoslavne crkve, jedna od centrale u Beogradu (DF), a druga od mitropolije u Crnoj Gori (Demokrate) . Novi mitropolit MPC Joanikije, davao je diskretno podršku Demokratama, koji su u međuvrmenu postali bliskiji premijeru.

Front sada u suštini javlja Krivokapiću da gubi podršku SPC, te da je iza njih centrala u Beogradu. Svjetovna i Crkvena. Pitanje je da li gubi i podršku Jonakija, i da li novi mitroplit MPC podržava projekat iz Beograda, čiji su glasnogovornici i zastupnici ovdje lideri Fronta. Ne treba hitati sa definitivnim zaključkom, ali evidentno je ćutanje mitrpolita Joanikija, posebno nakon pokušaja potpisivanja Temeljnog ugovora u Beogradu. Pozivanje lidera Fronta na patrijarha Porfirija, svakako je na neki način i poruka mitrpolitu Joanikuju, da će se, ako bude trebalo, pozvati na autoritet njegovog šefa u Beogradu.

Moguće i da je mitrpolit Joanikije zauzet borbom protiv Crnogorske pravoslavne crkve. On je tokom okupljanja kojim su se pokušali spriječiti predstavnici CPC da održe liturgiji u blizini Nikšića saopštio: „Grdno su se prevarili. Neće to ni Cuce ni sveštenici koji su rodom iz Cuca dozvoliti. Imam osjećaj da je došao kraj toj crvenoj komunističkoj aždaji, i da su ovo njeni posljednji zločinački trzaji“. Kako god, sve su prilike da nakon smrti mitropolita Amfilohija, u Mitropoliji crnogorsko primirskoj gasne ideja izvjesne personalne autonomnosti u odlučivanju u odnosu na Beograd. Bez glasa otpora je ukinut Episkopski savjet MCP. Teško je razabrati šta se zbiva u crkvenim krugovima, ali izvori Monitora tvrde da su struje naklonjene zvaničnom državnom i crkvenom Beogradu u Mitropoliji crnogorsko primorskoj osnažile svoje pozicije. Navodno uz tihu potporu mitopolita Joanikija. U svakom slučaju on nema toliko autnomnosti da poruči liderima DF-a kako crkvi ne trebaju nikakvi zastupnici u vladi. Ideju o ustrojstvu pravoslavnih crkvi bez nacionalnog predznaka, o kojoj je kao izrazu duha hrišćanstva, za Amflohijevog života javno govorio rektor cetinsjke bogoslovije Gojko Perović, više niko ne spominje.

Patrijarh Porfirije je tu obavijest Demokratskog fronta prećutao. Vučić se pravi kao da nikad za nju ni čuo nije.

Zahtjevi Demokratskog fronta, iskristalisani nakon posjete Moskvi i Beogradu, prema svim prilikama, ukoliko takvi i ostanu, mogu voditi samo novim izborima. Koje opet priželjkuje i bivši crnogorski režim, odnosno Đukanović. To je jasno svima, na svim dvorovima. Tako, u stvari, srpski svet opet igra za Đukanovića. Lider DPS, i predsjednik države, ovih dana aktivno obilazi opštine, te drži političke govore protiv aktuelne vlasti, kao da su izbori sjutra.

Demokrate Alekse Bečića ponovile su svoj stav da su protiv obaranja Vlade i novih izbora. Bečić je, paralelno sa razgovorima parlamentarne većine o prevazilaženju krize i rekonstrukciji Vlade, otvorio razgovore opozicije i vlasti. Prvi sastanak održan je ove sedmice, a prisustvovali su mu predstavnici svih parlamentarnih stranaka, izuzev ZBCG. Bečić je kazao da je nakon višesatnog sastanka „dogovoreno da se nastavi dijalog kako bi se došlo do metodologije za postizanje dvotrećinske većine u Skupštini“. To je novitet. Može se shvatiti i kao otpozdrav liderima DF-a da se previše ne zalijeću. Novi sastanak zakazan je za prvu sedmicu avgusta.

Dritan Abazović, lider UR-e, koja je ove sedmice imala kongres, na kom je on opet izbaran za predsjednika, saopštio je nakon sastanka da za krizu „postoje tri rješenja i modela“.

„Da damo premijeru predloge da imenuje nekoliko novih lica. Ali imamo tri koncepta – hoćemo li ekspertsku Vladu, ekspertsko-političku ili političku. I ne samo da preciziramo ko će biti u toj Vladi, već kakvi će biti ciljevi i politika te Vlade“, rekao je Abazović.

Abazović nije precizno saopštio šta URA želi i koji je cilj te partije kada je u pitanju ishod razgovora parlamentarne većine. Jasno je da postoji više modela rekonstrucije, ali je prije izbora Abazović insistirao isključivo na ekspertskom modelu Vlade, što je potom i precizirano u Sporazumu trojice lidera pobjedničkih lista. Lider URA-e nije se izjasnio da i dalje stoji pri tom modelu.

Takođe na Kongresu, Abazović je saopštio da je URA partija koju „ne interesuje prošlost“, te koja samo gleda u budućnost zemlje. Normalna budućnost ove zemlje, nažalost, usko je vezana sa otklonom od politike devedesetih i suočavanjem sa prošlošću. Sve dok se taj proces ne završi, budućnost teško da može biti svijetla, o čemu svjedoče i aktuelni politički procesi i krize. U pozadini i ove krize koja čeka razrješenje, leži nesuočavanje sa prošlošću, i činjenica da je politika devedesetih i dalje živa. Ukoliko se rekonstrukcija završi uplivom političkih kadrova, koji otvoreno negiraju zločine i stoje na braniku politike devedesetih, i služe AleksandruVučiću, budućnost o kojoj govori Abazović, neće uskoro stići.

Posebno imajući u vidu i to što je primijetio lider URA-e, da su ti kadrovi već popunili dubine. „Nijesu tačne poruke onih djelova vlasti koji kažu nas nema u Vladi, mi ne učestvujemo u radu Vlade. Možda ih nema fizički u Vladi ali su na čelu svih vodećih firmi, agencija…“, kazao je Abazović.

U iščekivanju ishoda razgovora parlamentarne većine, i sudbine Vlade, premijer Krvokapić pojačao je spoljnopolitičku aktivnost. Nakon susreta sa premijerom Velike Britanije Borisom Džonsonom, saopštio je da je „ekspertska vlada dobila snažnu podršku Velike Britanije“. Krivokapić je naveo da od tog koncepta neće odustati. Primjećuje se da dok lideri partija čiju je listu predvodio posjećuju Beograd i Moskvu, Krivokapić pojačava evropsku retoriku. Nakon susreta sa više zvaničnika Velike Britanije, on je saopštio da je Crna Gora „u specifičnom, reformskom, tranzicionom i istinski proevropskom poletu”. Prethodno je izjavio da će se Crna Gora priključiti EU do 2024. godine.

Premijer bi svakako morao da zna da je za ulazak u EU, i istinski proevroski polet, potrebno završiti temeljne reforme. I one koje će obezbijediti vladavinu prava, ali i one koje će omogućiti suočavanje sa ratnom prošlošću i pogubnim politikama, nepotizmom, korupcijom, partijskim zapošljavanjem, i ostalim pošastima koje živimo tri decenije. Smjena jedne vladajuće grupe, bez dekodiranja sistema i matrice vladanja nije dovoljna za unutrašnje evropoizicioniranje Crne Gore.  Evropska frazeologija i posvećenost demokrstskim vrijednostima, nijesu isto. Tome nas je makar Đukanović naučio.

Još jedno je valjda jasno. Ukoliko se Đukanoviću i DPS-u, koji nakon avgusta nije ni započeo proces reformi, otvore vrata za povratak, istinska reforma društva moraće još dugo, dugo da počeka. Oni koji su preuzeli vlast nakon 31. avgusta moraće da snose odgovornost za izgubljenu priliku.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo