Povežite se sa nama

FOKUS

SANADERIZACIJA MILA ĐUKANOVIĆA: Partijska posla za ličnu korist

Objavljeno prije

na

Uz od ranije poznatu nervozu na pomen sudbine Iva Sanadera, sada znamo i to da su  Đukanovićevi opisi spornih detalja iz vlastite političko – preduzetničke biografije pravi primjer izreke po kojoj se „đavo krije u detaljima“

 

Mjesec dana otkako nam je Duško Knežević priuštio kućni video u kome školskog druga i tadašnjeg gradonačelnika Podgorice Slavoljuba Miga Stijepovića, u osvit parlamentarnih izbora 2016., „daruje“ sa skoro sto hiljada eura, DPS je izvršio opštu mobilizaciju odlučan da pruži odsudnu odbranu vlasti. I svog prvog čovjeka, predsjednika partije i države Mila Đukanovića.

Nije odgovoran. Nije znao. Nema osnova za sumnju… Hor sastavljen radi zaštite lika i djela voljenog vođe, mahom od mlađih poslanika vladajuće partije, predvode potpredsjednik Vlade Milutin Simović, ministar odbrane Predrag Bošković, direktor Agencije za sprječavanje korupcije Sreten Radonjić i glavni Specijalni državni tužilac Milivoje Katnić.

Dok je za solistu, po svoj prilici, odabran Stijepović. Pošto je, kažu, generalni sekretar u kabinetu predsjednika Đukanovića spreman da svu krivicu primi na svoja prsa.

Predsjednik Đukanović je, sa nekih desetak dana zakašnjenja, riješio da saopšti kako je Knežević davao novac DPS-u, ali ne onoliko koliko kaže da je dao. Kako nije bio jedini. I kako se, tim povodom, nije konsultovao sa njim.

,,To su (davali novac – prim.a) radili mnogi poslovni ljudi uključujući i gospodina Kneževića, to nije sporno. Ono što sa sigurnošću mogu reći: da je neistina da je dato novca koliko je rekao gospodin Knežević, i drugo, da je neistina da se o tome prethodno konsultovao sa mnom”, saopštio je Đukanović, vidno ljut i nervozan, 21. januara.

Sada, međutim, znamo kako su Đukanovićevi opisi spornih detalja iz vlastite političko – preduzetničke biografije pravi primjer izreke po kojoj se „đavo krije u detaljima“ (nema mog novca kao kolaterala, svjedočio je u parlamentu o svom londonskom kreditu, da bi prećutao kako su taj novac dali drugi). Zato i iskaz da se Knežević nije konsultovao sa njim prije nego je eurima napunio Stijepovićeve džepove, ne mora da znači kako se Đukanović o tom poslu nije konsultovao sa nekim drugim. Stijepovićem recimo. Kako bi inače „sa sigurnošću“ mogao da tvrdi da Knežević nije dao „koliko je rekao“?

Tradicionalno, Tužilaštvo ne vjeruje Đukanoviću kada on kaže nešto što bi ga moglo dovesti u nezgodnu situaciju. Baš kao što su onomad ignorisali njegove tvrdnje da može dokazati kako iza ubistva Duška Jovanovića stoji Vojislav Koštunica. ,,Ne mislite valjda da bih se služio ovakvim optužbama da bih konstruisao na nečiji račun”, insistirao je Đukanović prije nekih šest godina, ,,spreman sam da svakom državnom organu koji se time bavi ponovim ovo što sam kazao”. A Ranka Čarapić, tadašnja Vrhovna državna tužiteljka – ni abera.

Jednako, i sadašnji vrh tužilačke organizacije, VDT Ivica Stanković i SDT Milivoje Katnić odbijaju svaku mogućnost da Đukanović ima bilo kakve veze sa nelegalnim finansiranjem njegove partije. Koje, prema tvrdnjama Duška Kneževića, traje već četvrt vijeka.

Katnić se, istine radi, prisjetio da poslije Đukanovićeve konferencije za novinare sumnje na račun Stijepovića proširi sa dotadašnjeg pranja para na zloupotrebe izbornih prava. „U međuvremenu se ispostavila mogućnost da je počinjeno i neko od krivičnih djela koja se odnose na izborna prava,” kazao je Katnić 25. januara. Insistirajući kako nema potrebe da se o spornom predizbornom poslovanju razgovara sa liderom DPS.

Nije mnogo trebalo da se u proizvodnju alibija za Đukanovića uključi i Agencija za sprječavanje korupcije. Pomalo bezvoljno, oni su sa velikim zakašnjenjem krenuli  u provjeru detalja iz Kneževićevog videa, da bi onda, neočekivano brzo, zaključili da su lokalni funkcioneri vladajuće partije predvođeni Stijepovićem – mimo zakona i znanja partijske centrale – podijelili 47.500 eura. Pa su DPS kaznili za počinjeni prekršaj novačnom kaznom od 20 hiljada eura uz nalog da u državni budžet vrate baš onoliko koliko su, navodno, nezakonito podijelili u Golubovcima. A to je tačno 50 hiljada eura manje nego što je Slavoljub Stijepović odnio iz Kneževićeve kuće!? I 150 hiljada manje od onoga što je, prema tvrdnjama Duška Kneževića, DPS tih dana dobio od Stijepovićevog školskog druga (100 hiljada su gradonačelniku, navodno, odnijeli ljudi za specijalne zadatke vlasnika Atlas grupe).

Gdje je razlika? Ili je to neki običaj u vladajućoj partiji, pa je Stijepović naplatio „vozarinu“ baš kao što je Knežević svoju donaciju umanjio za troškove konverzije u vlastitoj banci (i neuobičajeno skupe, usput budi rečeno).

I to je ta priča. Ili bi, makar, zvaničnici DPS i njihovi saradnici – navodni nepartijci iz državnih institucija i paradržavnih medija – željeli da tako bude.

Nedostajao je samo neko da nas podsjeti kako se ne treba posebno brinuti i stidjeti, pošto se slične afere dešavaju svuda u svijetu. I onda nam je Predrag Bošković, ovjenčan iskustvom višestrukog ministra u više država i još više resora, poručio baš to: „Nismo mi izuzetak, ovakve afere dešavaju se praktično u svakoj državi na svijetu“. Još nas Bošković hrabri: „Ono što je najvažnije je istaći da institucije rade svoj posao i ja sam više nego zadovoljan kako se to odvija“.

Baš. Samo kad je on zadovoljan. Nema bolje garancije da će sve biti u redu.

Nažalost DPS vrhuške, evropska priča o ilegalnom finansiranju političkih partija („svuda u svijetu“) ima i svoj nastavak – kada vas ulove, onda vas i kazne. Kako-tako, ali kazne.

„HDZ je verovatno prva i jedina stranka u Evropi koja je, dok je još na vlasti, pod svim mogućim optužbama, pa i onima za pranje novca, ilegalno finansiranje i korupciju“, pisali su hrvatski novinari krajem 2011. nakon što su ozvaničene optužbe protiv Iva Sanadera, nekadašnjeg hrvatskog premijera i predsjednika HDZ-a i njegovih najbližih saradnika.

Očekivano, Sanader je negirao priče o partijskim crnim fondovima. I on je isprva insistirao da se stvar prepusti državnim institucijama kojima je borba protiv korupcije u opisu posla. ,,Nikad nisam dobio nikakav novac. Ne znam ništa o torbama s gotovinom koje su dolazile u središnjicu HDZ za financiranje stranke”, govorio je. Zvuči poznato?

Onda je počeo da se ljuti na sve one koji su insistirali na ozbiljnoj istrazi. Čini mi se da u Hrvatskoj postoje dva državna tužilaštva govorio je, „jedno službeno i drugo koje stvara pritisak na ovo službeno”. Slijedile su optužbe za urotu na račun znanih i neznanih, dok je sebe pokušavao predstaviti kao žrtvu političkog progona.

Hrvatski mediji su za to vrijeme, uz pomoć nadležnih ali i insajdera iz vladajućeg HDZ-a izračunali kako je Sanader upleten u makar 11 korupcijskih afera u kojima je država oštećena za 192,5 miliona eura.

Do danas je, ipak, Sanaderu suđeno za približno polovinu pobrojanih afera. I još nema nijednu pravosnažnu osuđujuću presudu.

„Treba naglasiti da je Sanader danas nepravomoćno osuđen za kazneno djelo koje je počinjeno još 1995. godine, dakle prije pune 23 godine, što znači da Hrvatska nije u stanju ispuniti jedan od osnovnih postulata pravne države koji kaže da pravda mora biti pravovremena, a suđenja moraju biti brza i učinkovita“, pisao je portal Index.hr zimus, nakon što je Sanader nepravosnažno osuđen za ratno profiterstvo.

Na drugoj strani, Sanader je samo jednom od nepravosnažnih presuda – i to baš onom vezanom za nezakonito finansiranje vladajuće partije – osuđen na devet godina zatvora uz obavezu da, skupa s porodicom, vrati novac koji je nezakonito prisvojio. Istom presudom je utvrđeno i da je HDZ „kriminalnim radnjama stekao nepripadnu korist“ veću od tri miliona eura. I da taj novac mora vratiti u državni budžet.

To je faza do koje Crna Gora još nije stigla. Mada su se prvi dokumentovani podaci o finansijskim zloupotrebama DPS pojavili još u to vrijeme – 2011. godine.

Monitor je tada pisao o izdašnim donatorima DPS , a neki od njih su nam se potom javljali kako bi demantovali zvanična partijska dokumenta koja su ih svrstavala u donatore (po pravilu, maksimalnog iznosa od 2.000 eura).

„Postoji osnov sumnje da su se iz DPS-a bavili krivičnim djelom koje se goni po službenoj dužnosti – falsifikovanjem isprava“, piše Monitor naredne, 2012. godine, „Vjeruje se da je najmanje 645.000 eura donacija iz 2010. zapravo novac „nepoznatog porijekla” – što je eufemizam za tajkunske ili mafijaške pare – a da su iz centrale DPS-a tu sumu podijelili na sitnije, limitirane iznose za donacije fizičkih lica do 2.000 eura…“.

Prvo je reagovala Državna izborna komisija. Oni su sa sajta povukli izvještaje o donatorima izgovarajući se zaštitom ličnih podataka.  Onda je tadašnji ministar finansija Igor Lukšić najavio da će slučaj lažnih donatora istražiti i posebna komisija koju će formirati –  DPS!? Lukšić je krajem godine postao premijer, a komisija je pala u zaborav.

Konačno, oglasila se i VDT Ranka Čarapić objavom da je pokrenula predkrivični postupak provjeravajući navode medija o spornim donacijama. Vrhovna državna tužiteljka pohvalila se kooperatvnošću Nadzornog odbora DPS od koga je, kaže, dobila sve tražene podatke. Podrazumjeva se da joj nije palo na pamet da bilo kakve podatke traži od predsjednika DPS Mila Đukanovića. Jednako, iz  prve pogađate da se o tom predistražnom postupku  nikada više ništa nije čulo.

Ili je ovo čemu svjedočimo danas odjek tih vremena.

Uglavnom, Milo Đukanović je još tada pokazivao otvorenu netrpeljivost prema svima koji su postavljali pitanje da li je „sanaderizacija“ političke scene moguća i u Crnoj Gori. ,,Riječ je o nedoraslim političkim osobama, političkim miševima, kojima je potrebna prije svega – deratizacija”, prijetio je sa jednog predizbornog skupa s kraja 2011.

I opet prijeti. I mobiliše zdrave snage u vladajućoj partiji. Samo, iz nekog razloga u prvim redovima nema premijera Duška Markovića.

Da nije na službenom putu? Znate kako to ide: nekome Dubai nekome Katanga. A za Miga – dimnjak.

 

Od korupcije do nestanka države, u tri koraka

Prenosimo jedan od brojnih komentara koje su hrvatski mediji zabilježili nakon što je Sanader zimus nepravosnažno osuđen za ratno profiterstvo:

„Kada građani ne vjeruju u pravdu koju bi trebale osiguravati institucije, korupcija caruje. Kada caruje korupcija, građani su siromašni. Kada su građani siromašni, oni se iseljavaju. Kada se građani iseljavaju, Hrvatska nestaje, jer Hrvatska su ljudi“. Ovako je svoje (ne)raspoloženje sažeo Mislav Kolakušić, inače sudija Trgovačkog suda u Zagrebu.

Možda je ta sposobnost glasnog razmišljanja ono što je Hrvatsku odvelo u EU. A nas pretvorilo u rekordere po dužini pristupnih pregovora.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

BUKA, BIJES, IZBORI: Bratski do pobjede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oprobana podjela na Crnogorce i Srbe, uz marginalizaciju svih drugih građana ove države, u startu minimalizuje mogućnost zajedničkog nastupa postojeće opozicije. I čini gotovo nemogućom njihovu saradnju sa  partijama manjinskih naroda. U toj igri, zna se, pobjeđuje DPS

 

Dok se drugačije ne naredi, preko srpsko-crnogorske granice, s jedne na drugu stranu, putovaće samo kletve i uvrede. O njihovom intenzitetu i publicitetu brinuće  propagandni štabovi DPS Mila Đukanovića i SNS Aleksandra Vučića. A osnovano se sumnja da i jednim i drugim koordinira ista osoba – Vladimir Beba Popović.

U tom kontekstu neki postupci Podgorice i Beograda postaju lakše razumljivi.

Prvi potez najnovije partije odigrao je premijer Duško Marković.  Spajajući proslavu Dana nezavisnosti sa slavodobitnom tvrdnjom da je Crna Gora prva  evropska država bez korone (corona free), Marković je najavio da će od 1. juna početi otvaranje državnih granica za posjetioce iz inostranstva. U prvi mah, samo za desetak država u kojima je epidemiološka situacija zadovoljavajuća.

Na tom popisu nije bilo Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova, iako je  jasno da bez ljudi iz tih država, koji će ovdje doći kao jeftina sezonska radna snaga, a onda i kao redovni gosti, teško može biti ljetnje turističke sezone. Premijer je to znao. Ali on i njegovi saradnici objašnjavaju da je odluka da neke granice za sad ostanu zatvorene, motivisana isključivo brigom za zdravlje građana.

Izgleda, ipak, da smo o toj odluci obaviješteni prije nego što je ona usvojena. Tako makar tvrdi ambasador u Beogradu Tarzan Milošević. U izjavi za Radio Slobodna Evropa doskorašnji politički direktor DPS kaže kako je „radi jasnog i preciznog informisanja važno naglasiti da Vlada Crne Gore još uvijek nije donijela nikakvu novu odluku što se tiče otvaranja granica”!? O čemu je onda pričao premijer Marković? I zašto?

Još zanimljivije, predsjednik Vlade je saopštio da Srbija ne zadovoljava  epidemiološke kriterijume u istom danu kada je njegova Vlada u Srbiju poslala 200 svojih građana, redovnih studenata fakulteta u Beogradu i Novom Sadu. Nije valjda da su studenti, svjesno i neodgovorno, tek tako izloženi opasnosti. Ili će prije biti da im je Vlada omogućila da se vrate školskim obavezama nastojeći,  istovremeno, da ispuni i planove o održavanju dostignutog nivoa tenzija u crnogorsko-srpskim odnosima.

Očekivana reakcija iz Beograda stigla je momentalno. Ana Brnabić, Ivica Dačić, Zorana Mihajlović i, konačno, Vučić demonstrirali su nepokolebljivu spremnost da stanu u odbranu nacionalnih interesa i zaštitu srpskog naroda sa obje strane, do daljnjeg, zatvorene granice. Tako i priliči političkim profesionalcima u jeku predizborne kampanje, nepunih mjesec dana prije parlamentarnih izbora (glasanje je u Srbiji zakazano za 21. jun).

Dva slikovita primjera tog političko-propagandnog programa. „Nećemo sprečavati običnim crnogorskim građanima da posete Srbiju, ali hoćemo još snažnije i još oštrije sprečavati ulazak crnogorskih kriminalaca i mafijaških klanova iz Crne Gore koji su decenijama ubijali po Srbiji i terorisali naše građane“, presjekla je premijerka Brnabić. Tu je, sem oštrine, demonstrirala i  zavidan patriotizam: „Zamolila bih da građani što duže i u većem broju ostaju u našoj Srbiji i da, ako negde moraju da odu, ne idu tamo gde su građani Srbije nepoželjni”. Eto tako.

Državničku mudrost SNS režima pokazao je Vućić. Uz znanu,  dušu slovensku. „Nemam nikakvu sumnju da je reč o političkoj odluci vlasti u Crnoj Gori“, rekao je on naglašavajući da će Srbija ostati otvorena za naše građane. „To je u srpskom duhu, u duhu dobrih i bratskih odnosa, i ne želimo da kažnjavamo 30 odsto Srba koji tamo žive kao ni ostale građane te zemlje. To su naša braća, mi nemamo nikoga bližeg od Crne Gore“. Pa ne pustiti suzu.

Sad, znamo mi Aleksandra Vučića. Baš kao što znamo ovdašnje vukove i lisice koji se, sa jednakom brigom i odlučnošću, spremaju za izbore. Iako još ne znamo kad će se tačno održati, premijer ih je onomad nazvao jesenji, jasno je da je predizborna kampanja uveliko počela. Posebno vladajuće partije. Jasan je i njihov naum da i ovi izbori prođu kao produženo referendumsko izjašnjavanje. Uz iste one priče o odbrani i zaštiti crnogorske nacije i države koje se iz Đukanovićevog DPS pričaju od 1998. I koje su pričali i tokom predizborne kampanje 2016, obećavajući da je to „posljednji put“.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEMIRI U CRNOJ GORI: Novi talas starih virusa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u svijetu još bore sa korona virusom, mi smo se vratili u redovno stanje političke krize – nemiri i povrijeđeni na ulicama. Nerješavanje pitanja crkvene imovine dobro je došlo i vlasti  i opoziciji kao dio predizborne kampanje. Na ulicama se sukobljavaju građani, a političari se u Skupštini smješkaju iza maski sa nacionalnim obilježjima

 

Snimak iz Pljevalja na kome se vidi da osmorica policajaca tuku mladića, pokazao je da je vrijeme korona izolacije bilo bolje od normale koju je proizveo ovaj sistem. Nakon neformalnog vanrednog stanja, prijeti nam pravo. Policija u Pljevljima rastjerala je suzavcem okupljene, među kojima je bilo i djece, u Nikšiću šok bombe i suzavac, građani uzvratili kamenicama i skandiranjem ,,ustaše“, povrijeđen veći broj građana, među kojima ima maloljetnika, i 22 policajca, u Andrijevici blokiran put, hapšenja…

Oni koji protestuju traže da se iz zatvora pusti episkop budimljansko nikšićki Joanikije i osam sveštenika koji su uhapšeni nakon okupljanja više hiljada ljudi u litiji povodom slave Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Tužilaštvo je episkopu i sveštenicima odredilo 72 sati pritvora.

Tog utorka u Nikšiću javnost se uvjerila zašto u Crnoj Gori švedski model borbe protiv korona virusa nije moguć. Hiljade ljudi okupile su se ispred manastira bez distance, maski, ne hajući ni za sebe ni za bližnje, što se virusa tiče.

Episkopski savjet Srpske pravoslavne crkve tvrdi da je ,,sveštenstvo u dogovoru sa mitropolitom Amfilohijem i episkopom Joanikijem riješilo da zbog zdravstvenih mjera bude samo održan moleban u hramu bez molitvenog hoda. Međutim, zbog naroda koga je bilo u tolikom broju da nije mogao stati u crkvu već se izlio oko hrama i na ulice krenulo se spontano u tradicionalni hod koji ni pred bogom ni pred ljudima nije bilo alternative”.

Do ,,spontanog” okupljanja naroda ipak nije došlo u Podgorici povodom Svetog Marka, slave Podgorice, 8. maja. Iako je mitropolit Amfilohije to predložio svešteniku Veliboru Džomiću: ,,Možda bi bilo dobro da sveštenici danas od crkve Svetog Đorđa do Markovog manastira obave litiju za molitvu apostolu i jevanđelisti Marku, zaštitniku ovog grada za oslobođenje od korona virusa’’. Zato, jeste u Beranama 6. maja, na Đurđevdan, pa je tužilaštvo zbog litije podnijelo krivične prijave protiv pet sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske.

Ove sedmice stupile su na snagu mjere Nacionalnog koordinacionog tijela za suzbijanje zaraznih bolesti kojima je omogućeno obavljanje vjerskih službi. Naglašeno je da i dalje važi zabrana javnih okupljanja, ali da ograničen broj osoba može boraviti u vjerskim objektima – na 10 kvadrata jedna, na ulazu dezinfekcija ruku, maske, distanca…

Evo, kako se to  primjenjuje u drugim  vjerskim zajednicama u Crnoj Gori. ,,Mešihat Islamske zajednice u Crnoj Gori je na elektronskoj sjednici donio odluku koja daje čitav set konkretnih preporuka o načinu organizovanja vjerskog života u džamijama. To podrazumijeva da svi vjernici u molitvenom prostoru nose maske, dezinfikuju se na ulazu, nose svoje sedžade (molitvene ćilime) i poštuju distancu koja podrazumijeva da se u džamijama srednje veličine može naći maksimalno 25 vjernika, u manjim 20, te da na platoima ispred džamija može biti na propisanoj distanci maksimalno dvadeset vjernika”, kazali su Monitoru iz Islamske zajednice.

U IZ ističu: ,,Od samog početka primjene mjera vjernici su svjesni da je, kao i molitva, i očuvanje svojeg  i tuđih života vjerski imperativ. Nije zabilježeno kršenje mjera iako je u toku sveti mjesec ramazan koji uključuje mnogo više kolektivnih obreda nego što je uobičajeno. Vrlo odgovorno i savjesno vjernici su dali prioritet apstiniranju od nekih svojih vjerskih prava u interesu opšteg dobra. To smatramo potvrdom stvarnosti intimnog i unutarnjeg pa i porodičnog u odnosu na javno i teatralno ispoljavanje vjere”.

Don Robert Tonsati, kancelar Kotorske biskupije za Monitor kaže da nije bilo nikakvih protivljenja vjernika preventivnim mjerama: ,,Naše su crkve dovoljno prostrane da mogu odgovoriti preporukama NKT-a za odvijanje vjerskih obreda. Vjernici su upoznati s odredbama, jasno im je rečeno koji je najveći broj vjernika koji može sudjelovati istovremeno na bogoslužju, koliki mora biti razmak između njih, te su u crkvama postavljena sredstva za dezinfekciju ruku, a vjernicima je rečeno da trebaju nositi maske. Već smo na početku prije više od mjesec dana, dok je još bilo dozvoljeno imati službe s narodom, počeli primjenjivati mjere distance, dezinfekcije, pojačane higijene u crkvama i smanjivanje fizičkih kontakata i te mjere i dalje primjenjujemo, uz ove koje su nedavno propisane”. Iz Mitropolije crnogorsko-primorske nijesu odgovorili na pitanja Monitora.  Početkom ovog mjeseca iz Mitropolije su upozorili da ih vlast već duže od godinu ignoriše i da sada izbjegava dogovor oko promjene spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je bio i povod za protestne litije. Pod sloganom Ne damo svetinje. ,, Privremeno obustavljanje litija je mjera koja je pokazala našu maksimalnu odgovornost – iako, od samog početka, nije naišla na simpatije velikog broja građana’’, naveli su u obraćanju Vladi iz Mitropolije uz podsjećanje na njihovu pomoć u vrijeme pandemije bolnicama, rad narodnih kuhinja… Iz Vlade nijesu odgovarali na ove pozive. Vladajuća koalicija je požurila da što prije raspiše izbore. Predsjednik Skupštine Ivan Brajović je poslao poziv međunarodnim posmatračima da proprate još jedne ,,fer i demokratske izbore”. U DPS-u se dvoume kada da izbore raspišu, krajem jula ili početkom septembra. Kriza i nemiri su,  računaju,  garant još jedne  pobjede. Računaju i da opocione stranke neće odoljeti i da će pristati na izbre po pravilima DPS-a. Iako su se  sve potpisima poslanika obavezale da to neće učiniti, dok se ne organizuje prelazna vlada i stvore uslove da izbori ne budu pljačka.  Podjeli uloga u novom talasu protesta očito izazivaju sporenja između prosrpskih partija, pa i između DF-a i MCP-a. Episkopski savjet SPC-a je  ove nedjelje pozvao sve političke lidere da se uzdrže od bilo kakvih partijskih i političkih zloupotreba crkve. A njih je bilo i te kako. ,,Mitropolite Amfilohije Radoviću, u ime DF-a Vas pozivamo da 12. maja pozovete građane Crne Gore na litiju Svetog Vasilija u Nikšiću, da se okupimo i pošaljemo snažnu poruku da nikome nećemo dozvoliti da nam uništi naše duhovno i istorijsko nasljeđe kroz takozvane mjere NKT-a”, izjavio je u Skupštini poslanik DF-a Milan Knežević. Poziv je odaslao i lider DF-a Andrija Mandić: ,,Na hiljade ljudi znaju da se ovo sve radi zbog vaše izborne kampanje i da je ovaj napad na SPC, napad da ne dozvoljavate ljudima da uđu u hramove samo u funkciji zaustavljanja litija. Pokušaj da se zaustavi i zloupotrijebi borba protiv korona virusa tako što ćete se obračunati sa crkvom”.  Policija je po nalogu tužilaštva ove nedjelje podnijela krivične prijave protiv Mandića, Kneževića i Predraga Bulatovića jer su u Skupštini pozivali građane da se okupe u što većem broju na litiji u Nikšiću 12. maja.  Dan nakon litije, a prije večernjih sukoba, Mandić je, u srijedu, u Skupštini kazao da je pozvao sve pristalice DF-a da se okupe u Nikšiću, a na poziv mitropolita da se političari ne mješaju odgovorio: ,,Žao mi je što moram danas da poslušam zajedno sa svim poslanicima Demokratskog fronta našeg mitropolita Amfilohija. Žao mi je što znam da bi noćas bila Crna Gora blokirana i da bi se jednom završilo sa ovom diktatorskom vlašću”.

Politika lidera DF-a koji su se pored borbe sa zlom domaćim, uhvatili u koštac i sa međunarodnim satanistima, odavno daje očekivane plodove. Policija je, ove nedjelje, uhapsila maloljetnika zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne rasne i vjerske mržnje. On se sumnjiči da je na društvenoj mreži na nacionalnoj osnovi vrijeđao pomoćnika direktora Instituta za javno zdravlje Senada Begića.

I dok smo se mi vratili na ružno staro, a po društvenim mrežama i na ulici sve češće možete pročitati i čuti da je virus izmišljotina, u ostatku svijeta još se muče s pandemijom.  Nova žarišta virusa, nakon popuštanja restriktivnih mjera, u Njemačkoj, Kini  i Južnoj Koreji,  zemljama koje su se odlično nosile sa virusom, pokrenule su priču o drugom talasu. Zdravstveni stručnjaci upozoravaju na neophodnost opreza da bi se izbjegla nova žarišta.

U našoj zemlji posljednjih 10 dana nije otkriven nijedan slučaj novog oboljenja od virusa. Vlast žuri da Crnu Goru proglasi korona free turističkom adresom, a nemiri na ulici valjda dođu kao dio folklora. U Skupštini poslanici uveseljavaju gledaoce maskama sa nacionalnim obilježjima. To smo mi. S koronom i bez nje.

 

INSTITUT ZA JAVNO ZDRAVLJE
Drugi talas

Na pitanja Monitora o rizicima od drugog talasa epidemije iz Instituta za javno zdravlje su nam kazali da su mnoge institucije i naučni centri vršili modeliranja potencijalnih šteta prijevremenog opuštanja intervencija i svi su nedvojbeno otkrili da takve odluke mogu dovesti do ponovnog uspostavljanja transmisije. ,,Teško je predvidjeti koliko će popuštanje jedne po jedne mjere bilo gdje u svijetu pojedinačno doprinijeti ponovnom uspostavljanju cirkulacije i transmisije virusa”.

Iz Instituta objašnjavaju da su neke intervencije, kao što je zabrana vazdušnog saobraćaja, imale brz ali jako ograničen uticaj koji je doveo do odlaganja uspostavljanja transmisije u trajanju od nekoliko dana do dvije sedmice. Takođe, jedna od studija usredsređena na efekte produženja ili opuštanja mjera za kontrolu fizičkog distanciranja u Vuhanu ukazala je da bi rano postepeno popuštanje mjera u martu, moglo dovesti do drugog talasa obolijevanja na sjevernoj hemisferi i prije jeseni.

,,Zasnovano na studijama ranijih pandemija, i kompletnom do sada stečenom znanju, svjetski eksperti su saglasni da će se i kod pandemije novog korona virusa gotovo izvjesno desiti i drugi talas”, ističu iz Instituta. Upozoravaju da kolika će biti amplituda tog talasa, odnosno koliko će ljudi oboljeti, ponajviše zavisi od nas samih i od činjenice koliko ćemo se pridržavati nefarmakoloških mjera prevencije: distance, higijene ruku i upotrebe maski.

,,Niske stope obolijevanja, uspjeh koji smo postigli u prethodnom periodu, u kombinaciji sa višim temperaturama mogu dovesti do smanjenja shvatanja (percepcije) realne opasnosti od novog korona vi,rusa među građanima što nerijetko rezultuje opuštanjem u pridržavanju pravila fizičke distance i higijene. Svako opuštanje ovoga tipa je potencijalno opasno i samo će stvoriti uslove za raniju pojavu drugog talasa”, zaključuju.

predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA GODIŠNJICA NEZAVISNOSTI I STARE PODJELE: Red crkve, red nacije, red pljačke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Partizani, četnici, ustaše, bjelaši, zelenaši, popovi i lopovi i eto DPS-u još četiri godine nekontrolisane vlasti. Eventualne saveznike može pronaći na ovoj ili onoj strani –  zavisi od trenutnih odnosa političke ponude i potražnje

 

Nakon što je episkop budimljansko-nikšićki Joanikije sa sedmoricom sveštenika pušten iz pritvora u Nikšiću, u noći između petka i subote,  u Crnoj Gori više nema utamničenih pripadnika Srpske pravoslavne crkve (SPC). Potom su se sa ulica u Nikšiću, Pljevljima, Beranama, Podgorici, Budvi, Tivtu, povukli i njihovi sljedbenici. Nakon što su par dana klicali privedenim sveštenicima, zahtijevali njihovo oslobađanje, poručivali da oni svetinje ne daju a da je prvi čovjek svih ovdašnjih vlasti – lopov.

Bilo je tu i prevrnutih kontejnera, bačenih kamenica i flaša, poneka psovka na račun policije ili prolaznika druge vjere i nacije… Suštinski, ništa čega se, uz kraće ili malo duže pauze, nijesmo nagledali i naslušali od 1990. pa do kraja prošle godine, kada nas je zadesio prvi krug uličnih borbi u organizaciji političara vlasti i opozicije (DPS i DF, prije svih drugih) a pod patronatom popova SPC-a. To pokazuje da smo i dalje,  tamo gdje smo bili na kraju minulog vijeka. I, uglavnom, sa istim akterima.

Konačno, kući su otišli i policajci koji su od 12. do 15. maja obezbjeđivali te skupove „visokog rizika“. Epilog trodnevnog druženja: povrijeđeno je više od 45 demonstranata i 26 policajaca. Najgore je, čini se, prošao dvadesetjednogodišnji O.M. iz Pljevalja, inače lice sa invaliditetom. Na snimcima koji su se danima vrtjeli na regionalnim portalima vidi se kako ga nekoliko policajaca pod opremom za razbijanje demonstracija udara pendrecima, rukama i nogama. Dok jedan od njih nije uspio da ga zaštiti i odvoji od kolega.

„Na video zapisu je očigledno da policijski službenici nastavljaju sa postupanjem i onda kada je prestao svaki osnov i smisao dalje intervencije”, saopšteno je iz Savjeta za građansku kontrolu rada policije krajem prošle nedjelje. Iz Savjeta su pohvalili odnos načelnika CB Pljevlja Dragana Slavulja koji im je, kažu, obezbijedio  svu traženu dokumentaciju. Pa je, za razliku od događaja u Podgorici krajem 2015. godine, utvrđen identitet postupajućih službenika.  Sada Savjet očekuje reakciju Unutrašnje kontrole. Istome se nada i  javnost.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo