Povežite se sa nama

PERISKOP

Vertikala: Trebotić

Objavljeno prije

na

O jednoj umjetničkoj polustoljetnici

Čudni su putevi prijateljevanja i prijateljstava.

Splitskog slikara Matka Trebotića upoznao sam najprije,što je posve logično, preko njegovih slika,da bih jedne zimske večeri na soareji trebotićiani u mostarskoj prestižnoj galeriji Aluminijum izgovorio pjesmuTrebotićeva vertikala,kao božičnu laudu za velikog Matka Trebotića.

I krenulo je prijateljevanje nastavljeno u Zagrebu.

Nedavno je ovaj glasoviti splitski likovni djelatnik u intervjuu sarajevskom Oslobođenju, asocirajući na naše prijateljstvo, izrazio neskrivenu želju da ponovo izlaže u Sarajevu.

Nadajući se da će mojoj i njegovoj želji biti odgovoreno u sarajevskom kulturnom miljeu, ipak na ovim stranicama u Periskopu hoću podsjetiti na opus ovog čudesnog slikara.

I sam tvrdeći da je oduvijek bio sklon konceptualizmu, Matko Trebotić je, inače, obrazovanjem arhitekt, kome su između ostalih predavali velikani poput Dobrovića i Bogdanovića na beogradskom Arhitektonskom fakultetu, koji je specijalke obavljao u ateljeima znamenitih njemačkih slikarskih majstora, postavio svojedobno intrigantnu Crvenu okomicu na ulici, pored jednog od splitskih galerijskih prostora.

Pedesetu godišnjicu svoga umjetničkog rada majstor slikarske magije Trebotić obilježio je reprezentativnom izložbom pod naslovom, svojevrsnom inačicom Markesove proze, Pedeset godina samoće, koja je predstavljala i predstavlja spektakularan protok njegove intelektualne misaonosti u kojoj dominira raskoš i trijumf boja, koje u Trebotićevom slikarstvu čine do njegove pojave nesaznato čudo Bjeline.

Poslije ove izložbe i jednako veličanstvenog doživljaja u zagrebačkom likovnom okruženju mnogo toga nije isto na planu likovne umjetnosti u južnoslovenskim umjetničkim paralelama.

Trebotić nije slikar okamine, on ne ponavlja cikluse, on se u principu ne ponavlja! Stvaralački pripada dinamičkoj a ne statičkoj sferi umjetničkog tvoraštva.Trebotić revolucionira likovnu misaonost,što posebno eksplicira njegov rijetko senzibilni odnos prema fenomenu Križa. To nije Maljevićevski križ,to je Trebotićev spiritualnmi odnos prema ovom civilizacijsko-kulturnom, pa i likovnom fenomenu.

Trebotićevi križevi sa atraktivnostima pismena glagoljice posebno su kontemplativno razvihoreni,a metje kojim ih je umjetnik izvojštio čudesne je snage i apsolutne umjetnikove usredsređenosti na diluvijalni smisao ove civilizacijske tekovine i trajne simbolizacije.

Čestitajući i kroz ovaj periskopskizapis Trebotiću pedeset ljeta posvećenosti likovnoj magiji ispisujem tek i samo dio onoga što o velikom umjetniku i njegovim ostvarenjima mislim.

Trebotić, inače otočanin, kroz svoje slike napravio je golemi omaž morfologiji mora i ukupne dalmatinske ambijentacije.

Svjetski slikar.A naš.

Nije slučajno učio od Dobrovića i Bogdana Bogdanovića.

I naučio.

Itekako naučio!

Veličanstven jubilej veličanstvenog slikara.

Zato i moj skromni zapis u Periskopu o veličajnom Trebotiću!

 

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Put u teokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da smo vrlo blizu da sve, ili bar većina država, svojevrsnih bantustana nastalih od velike i moćne Jugoslavije, postanu teokratske države

 

Posljednjih dana ne da mi snu na oči riječ koja se u srpskom jeziku izgovara teokratija, a u hrvatskom jeziku ona ima inačicu koja glasi teokracija.

Bojim se da smo vrlo blizu da sve, ili bar većina država,svojevrsnih primitivnih bantustana nastalih od velike i moćne Jugoslavije, postanu teokratske države. Načuditi se nisam mogao pokretima,crkvenim obredima van crkava, takozvanim litijama diljem drage mi i pitoreskne Crne Gore. Zanijemio sam pred srednjovjekovljem usred 21.stoljeća.

No Crna Gora niti je jedini, a možda ni najbolji primjer za narastanje moći religijskih lidera,obzirom da smo svjedoci,nažalost, temeljih naukovanja religije i u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Političari kojima je narod na izborima povjerio predstavljačku i predsjedničku volju i moć iskazuju pravo stanje stvari da su oni tek lutke na koncu vjerskih lidera koji su sa svojih propovjedaonica štimovali glasačko tijelo da baš ti političari dobiju mandate. Na teritoriji cijele  Jugoslavije već uveliko postoje teokratska društva, a uskoro će, siguran sam, biti temeljem njih ostvarene i teokratske države.

Ne poznajem niti jednu sekularnu državu u civiliziranom svijetu u kojoj se u udarnim terminima medija i na naslovnim stranicama pojavljuje više sveštenika, ne poznajem ni jedan državni sistem u kojem se predsjednici država češće konzultiraju o sudbinskim pitanjima naroda sa vjerskim prelatima i najvišim klerikalnim vođstvom. To je jedini novi izum na južnoslavenskim prostorima. Taj izum ima, na žalost, sjajan humus u vlastitom primitivizmu.

U državama Zapadnog Balkana dešava se retroaktivni i krajnje retrogradni proces u kojem hodže i popovi i bukvalno preuzimaju vlast. Nema sumnje da klizimo u stravično retrogradni proces teokratizacije, pa neka znaju  moji crnogorski prijatelji da crnogorsku državu treba braniti od nasrtaja teokratski primitivnih, ali račundžijski najjačih snaga crkvenih. Teokracija osvaja Balkan.

Pokoriti se toj logici znači vratiti se nekoliko stoljeća unatrag i umjesto molitvi i jačanja duhovnosti uvećavati bukvalnu političku moć i materijalne resurse vladajućih vjerskih zajednica.

Svećenike u bogomolje, a politiku u parlamente. Bez toga potonućemo u teokratske obrasce življenja!

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

O majmunima, ribama i grafičkom dizajnu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Branko Bačanović Bambi, stvaralac crnogorske korjenike i danas vezan za tivatske kalete i balustrade, sa čak 189 umjetničkih radova obradovao je sarajevsku publiku,koja je  u Gradsku galeriju Collegium Artisticum  došla u primjerenom broju da se pokloni njegovom četrdesetogodišnjem staralačkom djelu

 

Od gradskih i kantonalnih vlasti dobrano zaboravljenu,a od likovnih stvaralaca i njihovih udruga razvlaštenu Gradsku galeriju Collegium Artisticum u Sarajevu, prije neku večer oživio je, likovno funkcionalizirao,staroj namjeni vratio grafički dizajner,trenutno najuspješniji u Bosni i Hercegovini, Branko Bačanović Bambi. Stvaralac crnogorske korjenike i dan danas vezan za tivatske kalete i balustrade, sa čak 189 umjetničkih radova obradovao je sarajevsku publiku, koja je došla u primjerenom broju da se pokloni četrdesetogodišnjem stvaralačkom djelu sina negdanjeg uglednog prvaka sarajevske Opere, Milivoja Bačanovića. U organizacijskom smislu najzaslužniji je IMIC,internacionalno pozicionirana udruga koju je osnovao istaknuti bosanski franjevac, fra Marko Oršolić. Tu prijatnu večer teško je izbrisati iz sjećanja i asocijacija publike prisutne otvaranju likovno razbokorene i raskošne svetkovine grafičkog dizajna,pa i grafizma, uopće.

Bačanović je dominantno izložio teatarski plakat koji je i zaštitni znak njegovog putovanja i bivstvovanja u likovnoj umjetnosti.Ali Bambi nebi bio Bambi da ovu likovnu gozbu nije dosolio i drugim maštovitim grafičkim radnjama, kakvi su ciklusi posvećeni inspirativnim vrelima čudesnog svijeta riba, ptica, bizona, majmuna…

Neki eksponati izišli su iz okvira slike i postali samostojeće skulpture. I filmski plakati, istina ne tako brojni,koje je radio za ostvarenja sineasta poput Vefika Hadžismajlovića i Emira Kusturice, pokazali su dvije najbitnije karakteristike Bačanovićevog grafičkog ritualiziranja životnih pojava.

Prva karakteristika je umjetnikovo svjesno povlačenje pred dominantnošću osnovnog sadržaja produkovanog teatarskom ili filmskom umjetnošću. Druga karakteristika je nevjerojatan sklad grafema i boja koje čine zajedničko likovno bogatstvo. Tu je i Bačanovićevo snatrenje nad prijesnim svijetom koji nas okružuje.Umjetnik iskazuje vrlo suptilan vid stilizacije, koji je nekada sadržan u finim varijacijama osnovnog motiva ili njegovim grafičkim metamorfozama, a ponekad u iznenađujućim odstupima i od vlastitog poetičkog pisma, ne radi puke atrakcije već radi stvaranja, komponiranja nove stvarnosti, koja ne pripada prostomimezijskoj logici, već logici grafike neštafelajnog tipa.

Bačanović, evidentno, istražuje puštajući mašti da ga vodi u predjele nesaznatog i neistraženog.

Izložba svojom serioznošću, brojnošću eksponata i ukupnom postavkom u svim prostorima Collegium Artisticuma uspostavlja iznimno visoke standarde i vraća dobrano poljuljane kriterije ovog nekada elitnog sarajevskog izlagačkog prostora i okupljališta sarajevskeintelektualne elite.

Da stilski dosljedno zaokruži likovni karusel kroz četrdesetogodišnje likovno traganje i strastvovanje Bačanović je ovu prekrasnu večer uokvirio i bitno ukrasio nenametljivom, a moćnom glazbenom pozadinom madrigala i moteta u interpretaciji svoga oca, velikog Milivoja Bačanovića.

Zakićen brojnim nagradama i priznanjima diljem evropskih manifestacija grafičkog dizajna Branko Bačanović je napravio i svojevrsnu knjigu,a ne tek i samo katalog.

Ukupnoj veličanstvenosti ove soareje grafičkog dizajna doprinijeli su i brojni gosti iz zemlje i inostranstva gdje ističem Svetlanu Broz,fra Ivana Šarčevića, direktora Sarajevske zime Ibrahima Spahića, novinara i publicistu Dragu Pilsela.

Prohladna sarajevska siječanjska noć u kojoj smo se sjetili najsretnijih izlagačkih svetkovina Collegiium Artisticuma, kada su ovim prostorima harali Mersad Berber, Dževad Hozo, Ismar Mujezinović.
Bambijeva soareja za nezaborav!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Modernitet

Objavljeno prije

na

Objavio:

U vremenima u kojima je Lazar Drljača, veliki slikar, potukač svjetskim metropolama,enigmatična figura bh. likovne umjetnosti, boravio na  Boračkom jerzeru bio je proglašavan samotnjakom, čudakom. Vlasnik potpuno autentične umjetničke magije, ubilježen i u povjesnice umjetnosti ovoga tla,bio je prvi nosilac logike življenja na zdrav način

 

Svako ko je putovao Hercegovinom zna za grad Konjic.

Svako ko je kročio u Konjic u velikoj je nekoj žurbi bio ako nije produžio do Boračkog jezera.
Prirodna začaranost tamošnjih prizora neodoljiva je. Nedirnuta priroda što je već ozbiljan raritet u Bosni i Hercegovini,sve ugroženijoj novim urbanitetima, logikom što grđe to savremenije, uzbuđuje,poziva na duže boravke u tom čarolijskom i arkadijskom ambijentu.Kada sam odlazio na Borce, kako su moji Mostarci odvajkada nazivali ovo jezero, asocijacije su išle prema jednom, za današnje prilike potpuno atipičnom i neobičnom čovjeku.

U vremenima u kojima je Lazar Drljača, veliki slikar, potukač svjetskim metropolama,enigmatična figura bh. likovne umjetnosti, boravio u ovoj jezerskoj Arkadiji,bio je proglašavan samotnjakom, čudakom.

Vlasnik potpuno autentične umjetničke magije, ubilježen i u povjesnice umjetnosti ovoga tla,bio je prvi nosilac logikenaj suvremenijeg življenja na zdrav način.

Danas, kada ljudi iz ekološki maksimalno nezdravih gradova,masovno zagađenih,kad god im to vrijeme dozvoli bježe glavom bez obzira,nismo ni svjesni da je slikar bio prvim protagonistom zdravog življenja u netaknutim blagodetima prirode.

Negdanji putnik i stanovnik svjetskih metropola, bogumil po vlastitom opredjeljenju, shvatio je daleko prije ovdašnjih, vrlo često samo mondenih ekologa šta znači biti robom urbanih cjelina i njihovih svakovrsnih štetnih uticaja.

Shvatio je dobri i plemeniti Lazar da je nenadoknadivo bogatstvo čisti zrak i čista voda,kao i zvukovi prirode.

Shvatio na vrijeme i povukao se u divljinu, kako su te ekološki nedirnute ambijente nazivali nerazumni obožavatelji zagađenih i na svaki način dehumaniziranih gradskih naseobina.

Kao što su Lazara Drljaču,kad se pojavio u dugačkoj pelerini francuske intonacije u središtu Konjica, proglašavali čudakom,tako su sve do njegovoga oproštaja sa ovozemnim svijetom mnogi nesvjesni i u zabludama živeći stanovnici Konjica i okolice, ali ne manje i drugih krajeva Hercegovine, odlazak slikarev u planinu i njegov izbor samotnjačke egzistencije proglašavali, a nažalost i danas proglašavaju pustinjaštvom, bijegom od civilizacije i njenih blagodeti. Slikarev  odlučan i za vrijeme kojekakvih pomodnosti hrabar,  gotovo pa revolucionaran gest odlaska u kreativno samotnjaštvo, naglašavam ovu riječ kreativno (!!!), nažalost u neemancipiranim slojevima stanovništva do sada nije detektiran.
Drljača je za mnoge i dan-danas ostao neshvaćeni pustinjski zanesenjak, čudak sa golemim talentom za slikarstvo, a bio je stvarni anticipator logike zdravog življenja koje je moguće provoditi isključivo van velikih sredina.

Bio je vjesnik drugačijeg umjetničkog i egzistencijalnog angažiranja na našim prostorima.Kako onog u slikarstvu, obuzetim i ovaploćenim snažnim ekspresionizmom i njegovim evropskim derivatom fovizmom, još više u predjelima , sad i ovdje, krajnje zanemarene ekološke svijesti.

U sredini potpuno potopljenoj u aveti trajne provincijalizacije umjetničko djelo,ekološka svijest i gotovo panteistička logika u predavanju dobrotama života u prirodi i života na prirodan način, umjetnika umjetnosti i umjetnika življenja, nerijetko je bilo dočekivano krajnje nelogičnim i nerazumnim negiranjem, pa i posprdno i humorno.

Danas, kada se u gradovima gušimo u smradu i prljavštinama civilizacije, postupke i način življenja Lazara Drljače doživljavam,a nadam se da nisam usamljen, kao odraz rijetke senzibilnosti za modernitet!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo