Povežite se sa nama

MONITORING

CRNOGORSKI SAN BLAŽA ĐUKANOVIĆA: Stric kreditira, otac daje dozvole

Objavljeno prije

na

Za samo nekoliko godina sin predsjednika države postao je vodeći biznismen u oblasti solarne  i hidro energije. I neko ko tati, jednom od najbogatijih državnika svijeta, plaća račune. Recept je jednostavan. Striko kreditira,  a otac izdaje koncesije i subvencije.  Košta  – nas

 

Predsjednik države Milo Đukanović može da odahne. Ne mora više  da mu  privatne račune plaća odbjegli bankar Duško Knežević, kako sad prorežimski mediji zovu dojučerašnjeg Đukanovićevog glavnog biznis partnera.  Podmladak je  stasao,  i  sposoban  je da tati,  jednom od najbogatijih političara svijeta prema Forbsovoj listi, a zvanično osobi  sa skromnom državničkom platom,  podmiruje dugove.

Kako je i predsjednik Đukanović saopštio, njegov dug od oko 17 hiljada eura u Atlas banci Duška Kneževića, podmirio mu je sin jedinac – biznismen Blažo Đukanović.

I Đukanović junior, kao i svi članovi predsjedničke uže i šire familije, rođen je pod srećnom zvijezdom. Dovoljno je da u džepu imaju euro, da otvore firmu, banku, advokatsku kancelariju, ili šta već, i da se kockice poslože. A milioni namnože.

Pedeset centi  koje je Blažo Đukanović uložio 2013. godine, skupa sa partnerom Ivanom Burzanovićem, kada su otvarali kompaniju BB Solar, pretvorilo je mladog Đukanovića u vodećeg biznismena u oblasti solarne i hidro energije u Crnoj Gori za samo par godina.  Zlobnici bi primijetili da se  crnogorski san Đukanovića juniora ostvario uz malu pomoć strika bankara i tate premijera, obzirom da je jedan dodjeljivao kredite, a drugi koncesije i subvencije, ali neka ih.

Zanimljivo je svakako, kako je Prva banka firmu čiji je zvanični kapital jedan euro, prema registru Privrednog suda, nemilice kreditirala.

Tako je od  2013. godine, samo prema Registru zaloga, kompanija BB Solar Blaža Đukanovića  u Prvoj banci strica Aleksandra Đukanovića uzela  preko dvadeset kredita, ukupne vrijednosti od oko tri miliona eura. Kao garancije u registru se navode  najčešće ,,pokretne stvari i roba na lager listi”, ali nerijetko i potraživanja koja kompanija Blaža Đukanovića ima prema drugim firmama, poput Bemaxa.

Prema podacima Uprave za nekretnine BB Solar, inače osnovana u junu 2011. godine, nije raspolagala nekretninama u vrijeme kada je uzela prve kredite u Prvoj banci. Sudeći po podacima iz katastra, nekretnine BB Solar upisane su 2015. i 2016. godine.

Ta imovina, radi se o nekoliko poslovnih prostora u Podgorici, trenutno je založena zbog kredita od oko 300 hiljada eura u Prvoj banci. Hipoteka je, prema on lajn registru Uprave za nekretnine, upisana u aprilu 2018. godine.

BB Solar je prema podacima Poreske uprave imao  dobit od oko 145 hiljada eura u 2013. godini, 9.915 eura u 2014-oj,  13.134 tokom 2015, 24.570 eura 2016-te  i oko 163,2 hiljade eura tokom 2017. godine.

No, iako je stric pozamašno pomagao biznis mladog Đukanovića, ključna za njegov uspjeh, svakako je bila pomoć Vlade, na čijem je čelu bio tata Milo Đukanović. Monitor je više puta pisao o tome kako je kompanija BB Solar bez dana iskustva u tom poslu, prije nekoliko godina  uključena u nekoliko projekata za podizanje energetske efikasnosti koje je crnogorska Vlada, koju je tada predvodio Milo Đukanović, pokrenula uz pomoć međunarodnih fondova. U neke od tih projekata, kao u slučaju projekta Montesol, Vlada je tek osnovanu kompaniju BB Solar tada premijerovog sina, uključila naknadno, bez jasnog opravdanja.

Montesol je bio projekat beskamatnih kredita za domaćinstva radi ugradnje solarnih kolektora koji je Vlada započela početkom 2011. godine, u saradnji sa italijanskom Vladom i Programom Ujedinjenih nacija za životnu sredinu (UNEP). Bilo je obezbijeđeno  million dolara za implementaciju i subvencioniranje kamatne stope kod crnogorskih banaka, a projektom je rukovodilo Ministarstvo ekonomije, na čijem je čelu tada bio Vladimir Kavarić.

Nakon što je dogovoreno koje će banke učestvovati u projektu, Ministarstvo ekonomije  raspisalo je tender za kompanije koje bi bile ovlašćene za ugradnju solarnih kolektora. Izabrano je 12 firmi koje su stekle status kvalifikovanih distributera i instalatera kolektora, da bi skoro godinu dana kasnije, i dok je projekat uveliko bio u toku, Ministarstvo opet, bez jasnog razloga, raspisalo javni poziv za distributere, i na listu uključilo još jednu firmu – BB Solar. U februaru 2011. kada je projekat krenuo, Blažo Đukanović nije imao ni registrovanu kompaniju. Registrovao je tek par mjeseci kasnije.

Poslovi sa državom nastavili su da se nižu. Đukanovićeva Vlada je iste 2012. godine, kada je BB Solar uključen u projekat Montesol, dodijelila kompaniji Đukanovića juniora i posao izgradnje fotonaponskih panela  na Eko zgradi u Podgorici, vrijedan gotovo million eura, o čemu je Monitor takođe pisao. Naime, nakon što je zbog kašnjenja, Vlada izgubila austrijsku donaciju  od 900 hiljada eura, predviđenu za projaket  Eko zgrade, Vlada je opredijelila  820 hiljada eura  iz budžeta za njihovu nabavku i ugradnju, a posao dodijelila kompaniji u to vrijeme premijerovog sina BB Solar, sa tek godina dana iskustva u tom poslu, i njegovim partnerskim kompanijama.

Nijedna institucija ni tada, kao ni ranije, nije vidjela ništa sporno u svemu, pa ni toliko da ispita da li se radilo o konfliktu interesa.

Istina, ni kad su se institucije uključile da ispituju poslove koji su uslijedili, nije bilo mnogo vajde. Mladi Đukanović ubrzo je osnovao novu kompaniju BB Hidro i ušao u posao izgradnje mini hidroelektrana. Sumnje da mu uspjehu u poslu kumuju najbliži, nastavile su se.

Tako je organizacija KOD nedavno od Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) tražila da ispita postoji li konflikt interesa u slučaju kada je koncesiju za izgradnju mini hidroelektrane Bistrica kompaniji BB Hidro Blaža Đukanovića izdala Vlada na čelu sa ocem Milom Đukanovićem. Direktor ASK Sreten Radonjić nije u tome vidio ništa sporno, pa je Blažo nastavio da posluje, a Sreten da ne vidi.

Vlada, kojom je predsjedavao Milo Đukanović, je 6.10.2016. godine odobrila koncesiju za BB Hidro čiji je direktor i suvlasnik njegov sin. Prema Sretenu Radonjiću, Milo Đukanović je ,,samo potpisao” koncesiju, nije odlučivao.

Direktor ASK nije vidio ništa sporno ni u tome što sin tati vraća dug od 17 hiljada eura, a da se to nigdje čak ne konstatuje ni kao poklon. Za Radonjića nije bilo ništa sporno ni u tome što je Vlada Mila Đukanovića posao izgradnje prostornog plana za Prokletije dodijelila kompaniji RZUP brata Aleksandra.

Vlada, kojom je predsjedavao Milo Đukanović, je 25. jula 2013. godine, donijela odluku o izradi Prostornog plana posebne namjene Nacionalnog parka Prokletije i zadužila Ministarstvo održivog razvoja i turizma da je sprovede. Tu odluku je potpisao Đukanović.

Ministarstvo 22.12.2014. godine objavljuje tender, a posao 27.02.2016. godine dobija konzorcijum kojeg predvodi Republički zavod za urbanizam i projektovanje (RZUP) u vlasništvu Aca Đukanovića, brata tadašnjeg premijera. Jedan od podugovarača bila je firma Capital invest čiji je vlasnik sam Milo Đukanović.

U institucijama ne vide  ništa sporno ni u tome što su nam računi za struju sve veći zbog biznisa familije Đukanović. Ministarstvo ekonomije  naložilo je, naime, da se, na osnovu Uredbe o naknadi za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE) od januara ove godine na računima za struju umjesto stavke naknada za podsticanje OIE, uvedu dva obračunska elementa – naknada za podsticanje OIE1 i Naknada za podsticanje OIE2, čime se finansira Blažo Đukanović, jedan od najvećih proizvođača električne energije iz obnovljivih izvora.

Stric kreditira, tata izdaje dozvole, a nas – skupo košta.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo