Povežite se sa nama

MONITORING

Kuda nas vodi autoput: 100 miliona izgubljeno pokraj druma

Objavljeno prije

na

Nepunih sto dana pred istek (prvog) zvaničnog roka za završetak tzv. prioritetne dionice autoputa Bar – Boljare, ministar saobraćaja Osman Nurković potvrdio je da trebamo vjerovati svojim očima: cesta od Smokovca do Mateševa neće biti završena ove, nego tek u drugoj polovini naredne godine.

,,Očekujemo da to (kraj radova na dionici Smokovac – Mateševo, prim. a.) bude 2020. godina, negdje polovina, možda avgust, krajnji rok septembar – radi svake sigurnosti. Vodimo računa o tome da nam je kvalitet na prvom mjestu. Zaista nam je tu nulta tolerancija…“, gotovo pa nam se pohvalio ministar Nurković, objašnjavajući da su, uz „kvalitet na prvom mjestu“, na probijanje planiranog roka završetka radova za nekih 30 – 40 odsto, najviše uticali „naknadni, nepredviđeni radovi“.

Zaista, ko je još davne 2014. godine, kada su sa kineskim državnim kompanijama i bankama ugovarani radovi i kredit težak skoro milijardu kojim će isti biti plaćeni, mogao planirati da se duž budućeg autoputa mora graditi rasvjeta, te da uz struju planirani infrastrukturni objekat treba i vodu. Iz današnje perspektive čini se kako su nadležni za gradnju autoputa najviše iznenađeni saznanjem da planirana dionica, da bi bila u funkciji, zahtijeva i pristupne puteve, makar u početnoj i krajnjoj tački. Zato nijesu planirali njihovu izgradnu, ali ni eksproprijaciju zemljišta preko koga če te „poveznice“ prelaziti.

Naknadna pamet zahtijeva, pokazalo se, i dodatno vrijeme i troškove. Iako o tome nerado govori, Vlada polako preduzima neophodne korake kako bi prioritetna dionicajednog dana, ipak, bila stavljena u normalnu funkciju.

Bez mnogo pompe, Vlada je na jednoj od prethodnih sjednica usvojila plan rada Monteputa za ovu godinu. A u njemu je planirano zaduženje od 31,6 miliona eura „za izgradnju sistema trajnog napajanja električnom energijom autoputa“. Prema informacijama Monitora u Monteputu su već preduzete konkretne aktivnosti kako bi im traženi kredit bio što prije na raspolaganju.

Šta to kreditno opterećenje znači za državnu kompaniju prepoznatu, najviše, po naplati putarine na tunelu Sozina? O tome govori podatak da su ovogodišnji prihodi Monteputa planirani na 8,3 miliona (1,5 miliona eura manje nego prošle godine) dok je očekivana dobit oko 400 hiljada eura. Prema tome, preuzeti kredit biće težak približno četiri godišnja budžeta (prihoda) odnosno 80 (ovo)godišnjih profita.

Posao dodijeljen Monteputu predstavlja, opet, manje od polovine „nepredviđenih“ dodatnih radova na dionici Smokovac – Mateševo. Ostatak Vlada Duška Markovića pokušava ugovoriti sa postojećim izvođačem – kineskom kompanijom CRBC.

Najavljujući da će taj posao, u vidu aneksa postojećeg ugovora, biti završen do 21. maja – nekadašnjeg roka za završetak svih radova i puštanje 42 kilometra prvog crnogorskog autoputa u svakodnevni rad, iz Vlade nam otkrivaju još jednu neobičnuinformaciju. Nakon 45 mjeseci zvanične gradnje i nepuna tri mjeseca prije planiranog okončanja radova, još uvijek ne postoji glavni projekat za dionicu Smokovac – Mateševo. Taj dokument će biti kompletiran do kraja marta, najavljuju izvršne vlasti uz napomenu da je do sada Glavni projekat završen „u procentu od 98 odsto“. Da li ta dva odsto koja tek treba da se urade kriju još nekakve „naknadne i nepredviđene radove“? To je pitanje u ovom trenutku izlišno i postavljati. Oni koji znaju prinuđeni su da ćute, a onima koji o tome govore ne možemo više vjerovati na riječ.

Vratimo se, zato, aneksu ugovora o izgradnji prioritetne dionice koji pripremaju Vlada i CRBC. On je „praktično“ u završnoj fazi, najavljuje ministar Nurković „očekujemo ovih dana da dobijemo konačno odobrenje, odnosno obrazloženje svake stavke iz tog aneksa, ponude izvođača i da ćemo vrlo brzo potpisati aneks ugovora“. On najavljuje da će dodatni radovi koji se ugovaraju sa Kinezima koštati nekih 50 miliona eura. Uz poslove i troškove prebačene na Monteput, to bi sve skupa nosilo dodatnih 80-81 milion eura, ili deset posto prvobitno ugovorene cijene. „To je onih 10 odsto ugovorom predviđeno za nepredviđene, neugovorene radove”, napominje ministar, pokušavajući da i sebe i druge ubijedi kako sve to ide prema unaprijed zacrtanom planu.

Iz Vlade, primjetno je, niko više ne pominje obavezu izvođača iz Kine da plati penale za svako kašnjenje radova. To i ne treba da čudi znamo li da su nama i našim vlastima trebale dvije i po godine da shvatimo kako ne znamo gdje počinje, a gdje se završava naš posao stoljeća, odnosno prioritetna dionica autoputa.

OVAKO JE POČELO – KAKO ĆE SE ZAVRŠITI: Milo Đukanović u društvu nekadašnjih premijera Hrvatske i Srbije na jednoj od svečanosti početka gradnje autoputa

,,Dilema je da li je petlja ugovorena obaveza ili ne”, priznao je ministar saobraćaja Osman Nurković početkom prošle godine, nakon što je njegov prethodnik na čelu Ministarstva saobraćaja Ivan Brajović pokušao da demantuje navode medija da gradnja petlje (ukrštanja) u kojoj će, navodno, da se spoje dva autoputa (Bar – Boljare i Jadransko-jonski autoput) i magistralni put Podgorica –Kolašin nije dio ugovorenog posla sa CRBC i Eksim bankom. „Bilo bi nezamislivo da glavni grad bude bez priključka na autoput”, čudio se kao Brajović, sve nas podučavajući: „U potpunosti je netačan navod da Projektnim zadatkom investitora nije uvrštena petlja Smokovac. Upravo suprotno, Projektnim zadatkom je predviđena obaveza da se projektuje petlja Smokovac sa svim pripadajućim elementima”.

Svima koji umiju da čitaju i to je bilo dovoljno da shvate kako izgradnja tog dijela autoputa nije ugovorena.

Čuvajući obraz koalicionim partnerima bez čije podrške nema potrebnu većinu, u priču ima-nema petlje uključio se i premijer Marković. „Nesporno je da je ugovorena izrada projekta te petlje, ali postoje različita tumačenja da li iz ugovora proizilazi i obaveza kineske kompanije CRBC da izrade petlju. Oni misle da to nije predviđeno, mi mislimo da jeste”. Onda su stvari stavljene na svoje mjesto. I Vlada je krenula u potragu za načinom na koji će najefikasnije prikriti dodatne troškove.

U novcu i vremenu.

Da smo, recimo, mi u Crnoj Gori usvojili poslovne manire vladajuće porodice mi bismo naglas postavili pitanje izgubljene dobiti za vrijeme produženja roka gradnje. Pretpostavljeni broj vozila dnevno (makar dvije ljetnje sezone) puta oprojektovana cijena putarine. Minus troškovi… Na isti način na koji je to pitanje postavio ovdašnji biznismen kome je potom Vlada, pod komandom njegovog rođenog brata, isplatila desetak miliona eura, pored ostalog i na ime „neostvarene dobiti“.

Umjesto toga svjedočićemo pokušaju vladajuće koalicije da i ovaj svoj poraz preokrenu u prednost. Predizbornu. Istina je da ministar Nurković svako malo pomjera zamišljeni rok za završetak dionice na kojoj, do danas, nije stavljen ni metar asfalta. Tako smo krenuli od narečenog 21. maja 2019, pa preko kraja ove godine i narednog Dana nezavisnosti stigli do septembra 2020. Ostane li na tome, moglo bi se desiti da se svečanost puštanja u rad dionice Smokovac – Mateševo preklopi sa narednom predizbornom kampanjom. Pod uslovom da se gradnja puta dodatno ne otegne, a mandat aktuelnih vlasti prinudno ne skrati.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADA PREUZIMA PROFITABILNE PRIVATNE POSLOVE: Pare preče od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna nacionalizacija profitabilnih privatnih biznisa djeluje kao politički revanšizam ili alibi priča odlazeće Vlade. Mnogo je skupa. Nije se bez razloga država početkom mjeseca zadužila uz kamate koje su dvostruko veće od onih koje plaćaju uspješnije crnogorske firme u privatnom vlasništvu

 

Vlada Dritana Abazovića, koja će za koji dan proslaviti šest mjeseci trajanja u tehničkom mandatu, ima naum da nastavi ljetos proces ,,nacionalizacije” privatizovane imovine i preuzimanja profitabilnih poslova koji su se našli u privatnim rukama.

Počelo je preuzimanjem imovine Željezare od strane državne Elektroprivrede,  pa se nastavilo jednako neobrazloženom kupovinom akcija Luke Bar. Uslijedila su,  skoro pa nasilna, preuzimanja trajektnog prevoza na liniji Kamenari – Lepetani, Luka Budva i tivatskog pristanište Pine. Makar neke od tih priča epilog će dobiti na sudu. Nakon toga, predviđaju stručnjaci, uslijediće plaćanje odštete iz državnog budžeta.

,,Postoje kompanije koje su od vitalnog strateškog značaja za Crnu Goru. Država će ( u njima) imati mogućnost ekskluzivnog prava da za svoju kritičnu infrastrukturu bira partnera, uvodi partnera i pravi poslove”, pojasnio je Abazović u Vijestima najavljujući nove trendove. ,,Tajkunska politika mora da se završi. Nemamo ništa protiv privatnog sektora. Naprotiv, mi smo Vlada koja podržava sve privatne inicijative svih investitora koji hoće da rade fer”. Onda, shvatili smo, dolazi ali.

Tako dođemo u (ne)priliku da trajektima u Bokokotorskom zalivu upravlja JP Morsko dobro, državna kompanija koja nije bila registrovana za taj posao, pa nije imala trajekte, pa joj sada nedostaju posade, a karte za prevoz preko zaliva se još ne naplaćuju. To znači da država, uz neplanirane troškove, svakodnevno gubi PDV i koncesionu naknadu koju je dobijala od Pomorskog saobraćaja, dok se putnici prevoze na vlastiti rizik, bez obaveznog osiguranja i mogućnosti da nadoknade nastalu štetu. Koja na trajektu Vasilije  nije bilo rijetka.

Slično je i sa kupovinom akcija Luke Bar. Država je do sada za taj posao izdvojila preko 10 miliona eura, akcija ponuđenih za otkup ima još pa će i troškovi rasti, a javnost još nije upoznata sa Vladinim motivima za ulazak u taj posao. U trenutku kada nedostaje novca za oživljavanje preduzeća koja su u državnom vlasništvu, ili bi to morala biti: Too Montenegro, Plantaže, bolnica u Meljinama… Ako već iz Vlade u taj posao nijesu ušli sa ciljem da namire pojedine manjinske akcionare Luke, odnosno, omoguće dobru zaradu onima koji su ljetos kupovali njene akcije i po cijeni tri puta manjoj od one koju je ponudila država.

Dosadašnje upravljanje Lukom i njena segmentacija se pokazala katastrofalnom, poručio je premijer. ,,Pretpostavljam da je razlog takvog odnosa to što je trebalo da služi kao i do prije godinu dana – isključivo za šverc i za neke nelegalne aktivnosti, a da sve ostalo što ona radi bude samo nekakva potpora da se potpuno ne ugasi”, precizirao je Abazović naglašavajući da je prava trgovačka luka u Crnoj Gori postala slijepo crijevo.

Preciznije bi, ipak, bilo reći da je Luka Bar svojevrsno pusto ostrvo pošto, bez saobraćajne infrastrukture koja je povezuje sa većim privrednim centrima u ovom dijelu Evrope, tereti u značajnijim količinama ne mogu ni u nju ni iz nje. Toga su svjesni i u odlazećoj Vladi. ,,Luka Bar sama po sebi ne znači ništa. Ona mora da ima povezanost željeznice i auto-puta”, zna Abazović.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MONTENEGRO PETROLA PRED USTAVNIM SUDOM: Zaštićeni uzurpatori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud u Podgorici preinačio je svoju prvobitnu odluku u slučaju Montenegro petrola, kada je toj kompaniji zabranjeno da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu, i odredio privremenu mjeru, po kojoj može da nastavi sa proizvodnjom šljunka i betona. Na tu odluku žalbu je uložio Zaštitnik države, koji insistira da Ustavni sud što prije reaguje

 

Uz najviše državne zvaničnike 13. februara su srušeni nelegalni objekti za proizvodnju šljunka Montenegro petrola. Javno vidljivi početak borbe protiv, kako premijer Dritan Abazović kaže, građevinske mafije, ima svoju sudsku predistoriju koja trenutno čeka razrješenje pred Ustavnim sudom.

Naime, Zaštitnik imovinsko pravnih odnosa Crne Gore podnio je ove sedmice Ustavnom sudu žalbu na odluku Vijeća Osnovnog suda u Podgorici, od 6. februara, u slučaju Montenegro petrola.

Sudska zavrzlama počinje kada je Osnovni sud u Pogorici, sudija Vesna Banjević, 21. decembra 2022, donijela rješenje kojim se određuje privremena mjera zabrane Montenegro petrolu da preuzima sve radnje na dvije državne  katastarske parcele u Mahali. Državu je u sporu zastupao Zaštitnik imovinsko pravnih interesa Crne Gore, a Montenegro petrol advokat Nikola Martinović.

Sud je utvrdio da je država vlasnik spornih parcela, da to ne spori ni zastupnik Montenegro petrola, isto tako da tužena kompanija nije dostavila „dokaz da za državinu ima bilo kakvog pravnog osnova, a posebno ne zasnovanog na ugovoru o kupoprodaji ili (produženom) zakupu“.

U obrazloženju se navodi izvještaj Uprave za katastar i državnu imovinu o uzurpaciji na državnim parcelama na kojima s vrši iskop-eksploatacija. Montenegro petrol, dodaje se, nijednim navodom ne spori ovu činjenicu, osim uopštenih navoda da je svaki tužbeni zahtjev kojim bi se dokazalo njihovo nesavjesno ili nezakonito poslovanje lišen pravnog osnova.

Rješenje se poziva i na zaključke okruglog stola o regionalnom vodovodu koji je održan u oktobru, na kome su članovi državnih institucija, lokalnih samouprava, vodovodnih društava, stručne, akademske zajednice, nevladinih porganizacija, upozorili na alarmantno stanje vodoizvorišta Bolje sestre. „S tim u vezi, sud je posebno imao u vidu da su prema zaključcima sa tog događaja sve naučne analize pokazale da, pored evidentnih klimatskih promjena, direktan uticaj na trend pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre imaju radovi koji se izvode u koritu i na obalama rijeke Morače“. Citirana je i naučna studija Monitoring, kontrola i zaštita vodoizvorišta Bolje sestre koju je uradio Geoprojekt, u kojoj je zaključeno da je neophodno zaustaviti svaku eksploataciju pijeska i šljunka, kako u koritu rijeke Moraće, tako i u njenom priobalnom dijelu, kao i sve radove na regulaciji korita rijeke Morače…

U kontekstu toga sud je zabranio Montenegro petrolu da preduzima sve radnje na uzurpiranom državnom zemljištu. Privremena mjera je određena na teret i rizik države.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEZAŠTIĆENO PRAVOSUĐE: Bomba koja je eksplodirala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sudovi i tužilaštva godinama traže sredstva za formiranje vlastite službe bezbjednosti, ali nijedna Vlada nije odobrila sredstva da se nešto učini u vezi sa  bezbjednošću zaposlenih u pravosuđu

 

Bilo je skoro podne, minulog petka, kada je tridesetdevetogodišnji Podgoričanin Mladen Bulatović ušao u zgradu Osnovnog suda u Podgorici. Otvorio je prva staklena vrata suda, ali ne i druga koja vode do hola gdje se nalaze šalteri i sto za kojim obično sjede službenici Uprave policije. Bio je sam u hodniku između dva ulaza kada je aktivirao ručnu bombu. Od ekspolozije bombe Mladen Bulatović je poginuo. Još pet osoba, koje su se u tom trenutku nalazile u blizini je povrijeđeno.

Od svih lažnih dojava u posljednje vrijeme ova bomba je eksplodirala. Bez najave, i bez prijetnje. Usred bijela dana. Ovaj slučaj je ponovo pokrenuo pitanje bezbjednosti zaposlenih u sudovima i tužilaštvima, kroz čije prostorije mjesečno prođe stotine osoba osumnjičenih za najteža krivična djela. Sličan događaj ovom dogodio se prije više od dvije godine u zgradi Osnovnog tužilaštva na Cetinju, kada je stanovnik prijestonice takođe izvršio samoubistvo ručnom bombom. Niko drugi nije stradao u ovom slučaju.

U sudovima i tužilaštvima zabilježena su i ubistva. U novembru 2002. godine u hodniku Suda za prekršaje u Podgorici Rajko Stajović je usmrtio Miomira Ćetkovića iz Podgorice i teško ranio Smiljanu Jovićević. Tri godine kasnije u barskom Osnovnom sudu ubijena je sutkinja Milorija Pejović. Nju je usmrtio Baranin Batrić Đuković, a nakon toga je ranio advokata Đorđa Jankovića. Poslije ubistva Đuković je otrčao do kancelarije sudije Željka Šupljeglava, pištolj nije opalio, pa ga je izudarao po glavi.

Od 2015. godine zakon predviđa plan formiranja Službi obezbjeđenja sudova i tužilaštava, ali te službe unutar pravosuđa nikada nijesu zaživjele. Većinu sjedišta sudova i tužilaštava obezbjeđuju službenici Uprave policije, ali je to decenijama rađeno na neadekvatan način i bez dovoljno kadra i tehničkih sredstava – detektora metala, na loše uređenim pozicijama unutar sudova i tužilaštava. Uprava policije je još 2013. godine namjeravala da povuče policiju iz zgrada sudova i tužilaštava kada je došlo do izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima, jer im to više nije bila izričita zakonska obaveza, nakon čega je Ministarstvo pravde imalo plan da angažuje privatne agencije za obezbjeđenje.

Do povlačenja policije iz pravosudnih institucija nikada nije došlo zbog prećutnih dogovora između tadašnjih čelnika policije i pravosuđa. Formiranje službi obezbjeđenja kočile su brojne vlade koje tokom određivanja novca za te budžetske jedinice nijesu od 2015. godine odobravale ništa za formiranje sudskih i tužilačkih straža. Inače, vladina Uredba o određivanju ličnosti, objekata i prostora koje obezbjeđuje UP, predviđa da policija treba da obezbjeđuje samo objekte u kojima privatno ili službeno borave štićene ličnosti.

Sudski savjet kasnije i Tužilački savjet gotovo su svake godine, kako se vidi u izvještajima o radu, dostavljali predlog da im se odobri novac za formiranje službi za obazbjeđenje, ali to nijedna vlada nije učinila. Uprava policije, na osnovu vladine uredbe, godinama adekvatno prema planu obezbjeđenja, štiti samo sjedišta Vrhovnog, Višeg i Apelacionog suda u Podgorici, i zgradu u centru Podgorice u kojoj su smještene kancelarije Višeg državnog tužilaštva, SDT-a i vrhovnog državnog tužilaštva. U tim institucijama službenici UP koriste detektore i  legitimišu svaku stranku.

Direktor UP Zoran Brđanin objašnjava da bi policajci pretresli Bulatovića koji je aktivirao bombu da je stigao do njih. Kaže da je u ovom slučaju upitno da li bi bilo dovoljno i da je postojala služba obezbjeđenja sa svim sredstvima i opremom, jer se sve desilo na samom ulazu, prije dolaska do mjesta kontrole na kojem se nalaze službenici policije.

Ministar pravde Marko Kovač kaže da je pojačano prisustvo policije u Osnovnom sudu u Podgorici, a i na ostalim mjestima „gdje je neophodno“. Ocjenjuje da je o prevenciji slučaja koji se dogodio prošle sedmice u Podgorici teško govoriti sa aspekta bezbjednosti koliko god da je bilo prisutno obezbjeđenje i kakve god mjere da su bile. Tvrdi da ova osoba tehnički nije ni ušla u zgradu da bi mogla biti kontrolisana.

Ministar Kovač je najavio da će Palata pravde biti građena u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Rekao je da je predviđeno da ta zgrada bude izgrađena u naredne četiri godine.

„Plan je da se u roku od 30 dana urade određene procjene i da se obezbijedi adekvatan broj ljudi za tužilaštva i sudove kako bi se pokrile sve neuralgične tačke“, kaže Kovač

Predsjednica podgoričkog Osnovnog suda Željka Jovović smatra da je ono što se desilo ispred Osnovnog suda „poražavajuće za državu, društvo i sistem“. Kazala je da redovno sa predstavnicima vlasti razgovaraju o bezbjednosti sudija i zaposlenih u sudovima.

„Više puta smo tražili rendgen na vratima, povećanje prostornih kapaciteta, pisala sam zahtjeve i ja i moji prethodnici, imala sam mnogo sastanaka sa predstavnicima Uprave za imovinu i Glavnog grada. I uvijek je bio problem novčanih sredstava“, objašnjava Jovović.

Rukovoditeljka Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica tvrdi da u zgradi koju koristi Specijalno državno tužilaštvo, Više i Vrhovno državno tužilaštvo četiri godine ne radi rendgen aparat. Kaže da se aparat ne može popraviti, jer je riječ o starom dotrajalom modelu. Pojašnjava da policijsko obezbjeđenje kontroliše osobe koje ulaze u tu zgradu. Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju i još sedam tužilaštva, imaju bar po jednog policijskog službenika koji obezbjeđuje zgrade.

„Tužilaštva u Kotoru, Nikšiću, Kolašinu, Plavu i Pljevljima nemaju ni tog jednog policajca. Nema kontrole i bezbjednosti. Sa tim je upoznato Vrhovno državno tužilaštvo, Tužilački savjet…“, rekla je Medenica.

Vijeće za nacionalnu bezbjednost donijelo je na posljednjoj sjednici odluku da zaduži Upravu policije (UP) i Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) da u saradnji sa pravosudnim institucijama i radnom grupom za implementaciju zakona o sudovima i državnom tužilaštvu, nastave sa aktivnostima obezbjeđivanja pravosudnih institucija. To će, kako je saopšteno, sprovoditi uz „moguće izmjene radnih procesa, prilagođavanja načina rada i obima angažovanja policijskih službenika, u periodu preduzimanja srednjoročnih i dugoročnih aktivnosti i potpune implementacije odredbi koje se odnose na bezbjednost pravosudnih institucija“.

Direktor Uprave policije Zoran Brđanin posebno naglašva da je policija dovedena u situaciju da nekoliko godina obezbjeđuje uslove za bezbjedan rad u sudnicama, iako za to ne postoje zakonski uslovi.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo