Povežite se sa nama

PERISKOP

Teokratski Balkan

Objavljeno prije

na

Vjerski službenici su se na sve strane nemirnog i uzburkanog Balkana pretvorili u otvorene protagoniste desničarskih političkih tendencija. Srljamo u ruke crkvenih manipulatora osjećanjima siromašnih i besperspektivnih građana i cijelih naroda

 

Nekada se zborilo kako je religija opijum za narod.

Nekada se zborilo, a danas je to naša realnost.P utujem mnogoi svuda vidim brojne nove,najčešće velebne bogomolje, kako pravoslavne, tako i katoličke i islamske. Ni jedna religijska zajednica ne zaostaje, s tim što od sredine zavisi razina ukusa i vrlo često manjkavost mjere!?

Možda se to najbolje vidi u BiH,jer neumjesna utakmica ko će biti bliži Bogu dovodi do stravičnih pretjerivanja, nakaznosti, odsustva estetike i elementarnog ukusa.Da bi nadmašio sve muslimanske bogomolje, katolički kler sagradio je iznimno visok i neukusan toranj mostarske franjevačke crkve.

U Sarajevu očekujem da će na svakih stotinjak vjernika islamske vjere biti jedna džamija. U mnogim naglo sagrađenim nema dostatnog broja vjernika i one, nerijetko, zjape prazne.

I sela se utrkuju u izgradnji luksuznih vjerskih objekata.U Bijeljini i okolini pravoslavci se utrkuju u zlaćanim dvorima u kojima bi siromašni puk trebao komunicirati sa nebeskim božanstvima.

Hrvatska i Srbija ne zaostaju na planu izgradnje crkvene infrastrukture.

U Makedoniji su posljednjih decenija vladavine nacionalističke VMRO-DPMNE nikle velebne bogomolje, ali i karikaturalne građevine, koje bi arhitekturom naivnih kulisa trebalo da vrše povjesni revizionizam i mijenjaju historiju.

Ne smetaju bogomolje ako su lijepe, s mjerom i ukusom građene. Pored ovih građevina, da ne pominjem nakaradu od crkve na Rumiji, helikopterom instalirane na taj vrh, smeta nevjerovatna ofanziva crkvenih službenika na društveni život i neprimjeren uticaj na recentni politički život. Vjerski službenici su se na sve strane nemirnog i uzburkanog Balkana pretvorili u otvorene protagoniste desničarskih političkih tendencija.

Dobro se sjećam bh. i jugoslovenskog predraća kada je tadašnji vođa bh. komunista, dr. Nijaz Duraković,vizionarski, navjestiteljski upozorio da će nas pogušiti nadirući tamjan. Uostalom, nije nikakva tajna da su u posljednjim ratovima na tlu nekadašnje nam zajedničke domovine predvodnici mnogih zala bili ljudi koji su pripadali kleru.

I danas mnoge retrogradne procese u našim krajevima i bantu državicama predvode crkvenjaci. Oni su najčešće glavni kadrovici, oni odlučuju kakva će nam biti sutrašnjica, jer današnjicu su već poklopili i osvojili i drže čvrsto u rukama.A aktualni političari su marionete i pioni u rukama religijskih moćnih loža iz kojih se kreira neskriveni balkanski teokratizam.

Dakle, sve više srljamo u ruke crkvenih manipulatora osjećanjima siromašnih i besperspektivnih građana i cijelih naroda.

Bojim se da je primitivizam gajen na našem dijelu Balkanskog poluostrva zajednička ujdurma vladajućih nacionalističkih vlasti i njihovih crkvenih mentora, usmjerivača i pokrovitelja. Jer narod zaluđen religijskom ostrašćenošću, najlakše je manipulirati u svakom smislu.

I pticama na grani je jasno da iza narastajućeg vala ustašoidnosti u Hrvatskoj stoji vrh katoličke crkve. U toj članici Europske unije predaleko se otišlo u vraćanju poraženih ideologija na političku pozornicu. Ustaštvo je pod Tuđmanom izjednačavano s partizanstvom, danas, pak, uglađeni hrvatski Europejci ne prezaju da u javni život vrate avete prošlosti. Sve uz blagoslov Kaptola i najviših vrhova crkvene vlasti. Tako je i moguće mijenjati školske programe, iz obavezne lektire izbacivati knjige poput Dnevnika Ane Frank.

Iz dana u dan Balkan postaje leglo teokratije idealne za satanizaciju radništva i srednje klase koja je gotovo uništena i za procvat neoliberalnog kapitalizma u kojem žive milioni gladnih ljudi,uznekoliko enormno bogatih porodica.

Sve uz blagoslov crkava i džamija.

Sretna neka nam je dvadeset prvovjekovna teokratija!

 

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Učilište demokratije i patriotizma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovaj Periskop posvećujem knjizi Vapaj agnostika svemogućem Nerkeza Arifhodžića koji je i u jugoslovenskoj, a kasnije i u mladoj bh. diplomatiji imao visoko mjesto. Knjiga je zbir sjećanja na prelomne trenutke raspada zajedničke domovine i stasavanje RBiH kao samostalne države. Autor je knjigu protkao i ličnim i porodičnim prizorima da bi dočarao  vrijeme nevremena.

 

U nekoliko mjeseci izišle su u produkciji Gariwo iz Sarajeva tri iznimno vrijedne i siguran sam za povijest cijelog regiona  posljedične knjige: Heroji iz sjenke skupine mladih bh. autora; knjiga Vapaj agnostika svemogućem karijernog diplomate, doajena Nerkeza Arifhodžića i šesto (!!!) izdanje knjige Dobri ljudi u vremenu zla Svetlane Broz.Te tri knjige označavaju visok nivo produkcije izdanja ove poletne i krajnje angažirane nevladine organizacije,ali je svaka ponaosob izniman izdavački pothvat i poslastica za čitaoce rafiniranog ukusa.

Ovaj Periskop posvećujem knjizi Nerkeza Arifhodžića koji je i u jugoslovenskoj, a kasnije i u mladoj bh. diplomatiji imao visoko i prestižno mjesto. Knjiga je zbir sjećanja na prelomne trenutke raspada nekadašnje zajedničke domovine i stasavanje RBiH kao samostalne države. Autor je knjigu protkao i ličnim, što je za ovakvu vrstu angažiranog biografizma logično, i porodičnim malim ali značajnim prizorima i sličicama da bi u potpunosti dočarao vrijeme nevremena. Obimna je to knjiga temeljnih istina o porođajnim mukama stvaranja mlade bh. demokratije, potkrijepljena dokumentaristikom koja imponira,fotosima, faksimilima i drugim svjedočanstvenim dokumentima.

Na stranicama Arifhodfžićeve mape bh. uspona i padova, neminovnih za burna ratna vremena defiluju političari, državnici, kolege diplomati, prepuna je ona plastičnog portretiranja stvaralaca moderne povijesti bh. države.

Ova otmjena knjiga prekidana je, u cilju ritmizacije i zanimljivosti unutarnje organizacije odnosno dramaturgije svjedočanstvenih štiva, tekstovima kratkih vinjeta koje zbore o dešavanjima poglavito u sferi kulturnog, po mnogo čemu jedinstvenog otpora agresiji u ratnom Sarajevu. Brinući o autentičnosti ove knjige – značajnog dokumenta urednica Svetlana Broz je insistirala da ona bude opremljena i kazalom imena, izuzetno potrebnim za ovu vrstu memoaristike, koja vodi saznanjima o potpunoj istini o jednom burnom periodu bh. historije. Preciznost rada Dževdane Jašarović kao lektorice knjige zamamnog broja strana takođe je nezanemarljiva za kompletan utisak o Vapaju agnostika svemogućem.
Kada se sagleda sadašnji iznimno nizak nivo bh. diplomatije i njena nejaka postignuća na planu međunarodnih odnosa, potpuno je jasno zašto su iskusni i u svjetskim okvirima priznati i visokorangirani diplomati i državnici Budimir Lončar i Haris Silajdžić izrekli komplimente za ovaj najnoviji izdavački projekt Gariwo.

Ova bi knjiga trebala svakako i obavezno biti snažnim učilištem diplomatskih vještina, ali i trajnom lekcijom patriotizma za studente filozofskih i fakulteta političkih nauka. Ona prije svega treba da rasvjetli mnoge nepoznate mračaje tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu i, kako je tokom njene promocije u sarajevskoj Vijećnici istaknuto, koriguje pojedine neravnine u razumjevanju patriotskog otpora dvostranoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

Prebogata istinitim autentičnim sjećanjima,ona u isto doba obiluje mini portretima sudionika brojnih susreta autora sa svjetskim državnicima i diplomatama.

Pisana fino izbrušenim bosanskim jezikom ova knjiga ima i dodatni kvalitet sjajne akvarelističke kompozicije na uvodnim i izvodnim stranicama Arifhodžićevog oca, slikara sarajevskih veduta, Fuada Arifhodžića, čijom izložbom u reprezentativnoj, jednoj od dvorana Vijećnice, je oplemenjena i evidentno obogaćena njena vrlo uspjela promocija.

Knjiga kao učilište diplomatije, jedinstveni  udžbenik, ali i potpuno nestvaran za ovdašnje bh. prilike doprinos izvrsnog Gariwa bh. izdavaštvu.

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Putevi jedne knjige

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga Svetalne Broz Dobri ljudi u vrmenu zla doživljava i za evropske i svjetske prilike veliki uspjeh. Njen značaj je prije svega u veličanstvenoj vanvremenosti motiva golemog čovjekoljublja kojima progovaraju likovi knjige, ljudi koji su granične situacije smrti i života gledali svakodnevno, koji su bili na onoj ivici na kojoj im u susret ide smrt koja hoda ulicama

 

Knjiga Dobri ljudi u vremenu zlau izdanju NVO Gariwo doživljava za južnoslavenske prilike,pa i za evropske i svjetske prilike,sudbinu kojom autorica Svetlana Broz mora biti počastvovana,a na drugim je autorima da joj zavide na čak šestom izdanju knjige koja donosi ispovjedi o dobru koje su ljudi činili ljudima druge etničke pripadnosti usred agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Uspjeh Brozove je time veći što je knjiga prevedena,do sada (!!!) čak na šest svjetskih jezika.

Po tekstovima iz ove knjige redatelji i glumci iz Italije i Bosne i Hercegovine napravili su čak četiri teatarske vizualizacije poticajnog materijala, koji i dalje inspiriše autore iz različitih medija.

U čemu je  značaj ove knjige kardiologinje, ***antropologa i,odnedavno,vrlo uspješnog *dramaturga, Svetlane Broz?

Prije svega u veličanstvenoj vanvremenosti motiva golemog čovjekoljubljak kojima progovaraju likovi knjige,ljudi koji su granične situacije smrti i života gledali svakodnevno,koji su bili na onoj ivici na kojoj im u susret idesmrt koja hoda ulicama

Knjiga Dobri ljudi u vremenu zla bila je stvarnim poticajem i literarnim nukleusom nastanka i daljega djelovanja NVO Gariwo. Zapravo temeljne vrijednosti humaniteta najširih razmjera,ove knjige činile su i čine teorijsku potku egzistiranja sarajevskog Gariwa,a izdavačka djelatnost ove nevladine organizacije već bilježi značajne uspjehe.

Knjiga je sa svojom autoricom putovala po katedrama brojnih svjetskih univerziteta, a jednodušni prihvat poruka njenoga sadržaja u svim tim sredinama govori o njenoj vrijednosti i moralnoj i literarnoj karizmatičnosti!

Dosadašnji iznimno ugledni recenzenti ove knjige, među kojima su nobelovci, akademici, profesori brojnih uglednih svjetskih univerziteta, odreda su uz uzbudljivost svjedočanstvenih proza knjige Dobri ljudi u vremenu zla,isticali i jasan, nepatvorena britak stil, životnost i uvjerljivost prizora, autentičnost situacija i likova.
Knjiga Svetlane Broz ostvaruje nevjerovatnu direktnost i neposrednost u svim svojim prizorima.To je svrstava u Panteon dokumentarno-literarnih nezaborava.

Brozova je emotivnu stranu svjedočenja jednostavno puštala da sama sobom čini svjedočanstvo autentičnim.Nije se uplitala, nije literarno stilizirala. Zato je ovo knjiga koju treba da čitaju prvenstveno mladi ljudi da bi uočavali veličinu Dobra i borili se u svojim daljim životima i karijerama, ma što radili, za ovakve zasade dobra o kojima svjedoče likovi knjige Svetlane Broz.

Brojne nagrade i priznanja dodjeljena Svetlani Broz kao našoj Majci Hrabrost,kao našoj Jovani Orleanki, svoje najsnažnije tapije imaju na stranicama ove istinoljubive i pravdoljubive knjige!

Knjiga iz koje trebaju učiti kako učenici i studenti, možda još i više političari i državnici.

Knjiga za sva vremena.Vanvremena i sveprostorna knjiga!!!

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Forsiranje Miljacke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Usred sarajevske zime 1993. pojavljuje se Enes Sivac, kipar, stvaralac nestvarnih svijetova, sa idejom da forsira Miljacku. Izraz forsiranje rijeke  pripada vojnoj logici, ratnoj. Sivac je usred ratnog džehenema smislio ekvilibriste koji će, nestvarno, u nekoj nadstvarnosti, letjeti nad Miljackom, na zategnutim željeznim konopima prelaziti rijeku

 

Bila je 1993.godina. I najteža, najgrozomornija sarajevska ratna zima…Ledila se krv u žilama, što od strahota ratnih, što od gladi i žeđi…I usred tog pakla, tog džehenema sarajevskog, usred svih infernalnih patnji i krikova sarajevskih da se spase ostaci ljudskosti, kao pokušaja da dobro nadvlada zlo, da ljepota ljudskosti nadsvodi i nadvlada tamu neljudskosti što je virila iz svakog zakutka sure ratne zime, pojavljuje se on,kipar, stvaralac nestvarnih svijetova. Pojavljuje se Enes Sivac sa idejom da forsira Miljacku, rijeku, koja rijekom biva samo kad poplave štetu i nepodopštinu Sarajlijama počnu činiti. Izraz forsiranje rijeke uglavnom pripada logici vojnoj,ratnoj. Sivac je usred ratnog džehenema smislio ekvilibriste koji će nestvarno, u nekoj nadstvarnosti, letjeti nad Miljackom, koji će na zategnutim željeznim konopima prelaziti rijeku.

Unatoč snajperskim hicima,unatoč granatnom nebu nad šeher Sarajevom, Enes je Sivac svoje nadrealne ekvilibriste razapeo nad Miljackom, izvršio svojevrsno artističko forsiranje Miljacke. Znam pouzdano da je ovu meštriju učinio kakav kipar iz Pariza, stranice Figaroa ili LeMonda bile bi ispisane superlativima ravnim onima kada je slavljen Pikaso ili Kandinski.

U ratnom Oslobođenju ne sjećam se da li je Sivac sa svojim skulptorskim nadrealnostima dobio i čitav novinski stubac. Jer,  rat je, svakodnevno se gine, valja pisati o ratnim herojima. Ko je tada imao vremena i da razmišlja o genijalnosti Sivčevog forsiranja Miljacke. Poneki kunst historičar poput Muhameda Karamehmedovića imao je toliko potrebnu odvažnost izricanja (Kasim Prohić) da svjedoči kako je Sivac kongenijalno napravio arističko čudo.

I usred rata i ratu usprkos ovaj je skulptor bestežinstvo svojih ekvilibrista poslao ne samo nad Miljacku. Ne, nego naprotiv,  u same vrhove stvaralačke zbilje vremena-nevremena.

O Sivčevim čudesnim skulpturama nad Miljackom  tada su zborili samo rijetki odvažni žitelji Šehera koji su smogli hrabrosti da dođu na Obalu Maka Dizdara i uživaju u najčudesnijem artističkom forsiranju Miljacke.

Kada je nedavno, dobrohotnošću načelnika Općine Centar Sarajevo, Nedžada Ajnadžića, obnovljena ova skulpturalna majstorija Enesa Sivca,bio sam ganut do bola. Nije to bilo samo podsjećanje na vrijeme kada smo Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu branili i umjetnošću, bilo je to mnogo, mnogo više.

Osjetili smo uz damare artističke snage i snagu jedne autentičnosti jednostavno neuporedive sa bilo čime sličnim u svijetu.

Zato sam Sivčevu skulpturalnu kompoziciju nad Miljackom shvatio kao forsiranje, koje je nadsvodilo sve naše goleme boli.  Koje je davalo začudnu životodajnu energiju.

A daje je i danas. Kad prolazim prostorom između legendarne kavane Dva ribara i Likovne akademije poklonim se i skinem šešir za maestra Sivca i njegovo arističko forsiranje Miljacke.

 

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo