Povežite se sa nama

INTERVJU

VESELIN VUČUROVIĆ, ISTRAŽIVAČ I INOVATOR DRUŠTVENIH I PRIRODNIH PROCESA: Mjesečni račun za struju – jedan euro

Objavljeno prije

na

Kakav je potencijal energija Sunca najbolje ilustruje činjenica da od energije koja pođe sa Sunca na Zemlju stignu tek promili, ali ta količina energije veća je za oko četrnaest hiljada puta od svih energetskih objekata koje je čovjek izgradio na Zemlji. Na jedan kvadratni metar ravne površine godišnje u Crnoj Gori sa Sunca padne energija čiji je ekvivalent dvjesta metara kubnih zemnog gasa. Sva ta ogromna energija uglavnom ostane neiskorišćena

 

MONITOR:  Kako ste došli na ideju da napravite solarnu elektranu na porodičnom imanju u Gornjem Polju kod Nikšića?

VUČUROVIĆ: Priroda, ekologija i zdrava životna sredina su bili moja preokupacija od srednjoškolskih dana. Kada je tehnologija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora postala ekonomski isplativa i dostupna, moj hobi je postao moje opredjeljenje. Pokušao sam da zainteresujem relevantne adrese u Crnoj Gori da se napravi jedan autonoman reprezentativni javni objekat koji bi bio potpuno energetski nezavistan. Kada u tome nijesam uspio odlučio sam da ideju ostvarim na porodičnom imanju.

MONITOR: Je li tačno da Vam računi za struju mjesečno nerijetko budu i manji od jednog eura?

VUČUROVIĆ: Računi za struju za moje porodično domaćinstvo su osam mjeseci godišnje u minusu, a do četiri mjeseca od 1 – 5 eura.

MONITOR: Koliko električne energije proizvede Vaša solarna elektrana?

VUČUROVIĆ: Moja solarna elektrana je projektovana kao eksperimentalna da testira prirodni potencijal sunčeve energije u Gornjem Polju i aktuelna zakonska rješenja za ovu proizvodnju. Instalisana snaga elektrane je 2,2 kW, u funkciji je već sedmu godinu, godišnje proizvede 3,5-3,9 MWh električne energije.

MONITOR: Vi godinama govorite o tome kako iskoristiti energiju Sunca i ujedno se osloboditi plaćanja skupe struje. Kakav je efekat tih Vaših predloga?

VUČUROVIĆ: Sama činjenica da je ovo prva i do prošle godine jedina solarna elektrana umrežena na distributivnu mrežu u Crnoj Gori dovoljno govori o tome.

MONITOR: Gdje se u Crnoj Gori mogu graditi solarne elektrane?

VUČUROVIĆ: Svuda gdje na solarne ćelije pada sunčeva svjetlost pod optimalnim uglom.

MONITOR: Kakva je praksa u svijetu?

VUČUROVIĆ: Procjena je da će do kraja ovog vijeka i do 90 odsto potrebne energije biti proizvedeno iz energije Sunca, a klasični energenti – ugalj, nafta, hidro energija –  kao tehnologije devetnaestog  i dvadesetog vijeka biti daleka prošlost, čak i nuklearna energija zbog nemogućnosti njene kontrole i štete koju  nanosi prirodi.

MONITOR: Koliko košta izgradnja jedne solarne elektrane?

VUČUROVIĆ: Ako pođemo od pretpostavke da je za jedno prosječno domaćinstvo u Crnoj Gori potrebno 10-12 MWh električne energije godišnje, dovoljna je solarna elektrana od 8-10 kW instalisane snage. Solarnu elektranu te snage moguće je izgraditi za 10-12 hiljada eura.

MONITOR: Da li ima interesovanja za Vaš solarni objekat popularno nazvan ,,Vila Kristal”, kao i za ovaj Vaš projekat?

VUČUROVIĆ: Projekat porodične kuće predstavlja realizaciju ideje ,,živjeti u harmoniji sa prirodom” i čini je toplotna i električna tehnologija. ,,Vila Kristal” je niskoemisiona kuća koja se grije energijom Sunca i zemlje, a solarna elektrana obezbjeđuje potrebnu struju. Kao unikatni objekat u Crnoj Gori izazvao je veliko interesovanje. Osim pojedinačnih dolazaka zainteresovanih ljudi, porodično imanje sve više postaje turistička destinacija, dolaze školske ekskurzije, članovi raznih organizacija, strukovnih udruženja izražavajući interes za ovaj inovativni projekat koji predstavlja primjer optimalnog rješenja za snadbijevanje toliko potrebnom energijom.

MONITOR: Kakvi su sve benefiti korišćenja obnovljivih izvora energije? 

VUČUROVIĆ: Pod obnovljivim izvorima energije smatram: energiju Sunca, Zemlje, vazduha i vjetra, dakle one izvore za koje je potrebna samo prijemna instalacija, a energent je dostupan na svakoj tački Zemljine kugle, dakle svakom čovjeku i besplatan je.

Benefiti su brojni:

  • Radni vijek solarne elektrane je minimum 30 godina, a sa manjom efikasnošću duže (20 godina garancije na 90 procenata, 25 godina na 80 procenata  instalisane snage);
  • Najbolji urbani izvor energije;
  • Poboljšanje komfora stanovanja;
  • Kratak rok povratka investicije;
  • Stabilnu i dugoročnu uštedu i izvor prihoda;
  • Pouzdana i stabilna energija;
  • Minimalni troškovi održavanja i servisiranja;
  • Energent, energija Sunca – besplatan;
  • Ekološki čista energija, čija je proizvodnja bezšumna, sa velikim pozitivnim efektima na životnu sredinu ( bez proizvodnje CO2).

MONITOR: Vi ste prije nekoliko godina rekli da se više od 50 odsto finalne energije uvozi i da je faktor energetskog intenziteta u Crnoj Gori šest puta veći nego u Evropskoj uniji. Šta to znači i da li se u međuvremenu nešto promijenilo nabolje?

VUČUROVIĆ: Crna Gora po glavi stanovnika  troši do pet i po puta više energije od Evropske unije i do šest i po puta više od najrazvijenijih zemalja. Korišćenje navedenih  obnovljivih izvora u Crnoj Gori je još uvijek sporadično i bez razvojne dinamike. Nijedna, kako urbana, tako i ruralna sredina ne može biti održiva u energetskom smislu bez korišćenja obnovljivih izvora. Enormna gradnja u ovom smislu samo pogoršava stanje. Malo bi koji novoizgrađeni objekat bilo koje namjene ispunio uslove za dobijanje energetskog pasoša.

MONITOR: Kakvi su potencijali Crne Gore za proizvodnju ove vrste energije? Je li energija dobijena od Sunca najprihvatljiviji način dobijanja električne energije?

VUČUROVIĆ: Kakav je potencijal energija Sunca najbolje ilustruje činjenica da od energije koja pođe sa Sunca, na Zemlju stignu tek promili, ali ta količina energije veća je za oko četrnaest hiljada puta od svih energetskih objekata koje je čovjek izgradio na Zemlji. Na jedan kvadratni metar ravne površine godišnje u Crnoj Gori sa Sunca padne energija čiji je ekvivalent dvjesta metara kubnih zemnog gasa. Sva ta ogromna energija uglavnom ostane neiskorišćena. Ako se ovome doda energija zemlje, vazduha i vjetra, lako je izvesti zaključak u kom pravcu treba razvijati energetsku strategiju.

MONITOR: Zašto država nije zainteresovana za to, kad se zna da  hidropotencijal na kome se temelji crnogorski energetski sistem donosi puno zaduženja i isto toliko neizvjesnosti?

VUČUROVIĆ: Ovo je pitanje za državu. Temeljiti razvoj energije u dvadeset prvom vijeku na tehnologijama devetnaestog i prve polovine dvadesog vijeka uz trajno devastiranje prirodne sredine nije perspektivno rješenje. Uz to prenositi suverenitet jedne zemlje u važnoj privrednoj djelatnosti kakva je energetika ne može biti osnova za stabilan i nezavisan društveni razvoj. Planeri energetske strategije trebalo bi dobro da se zamisle nad činjenicom da su planine i kanjoni, brda i doline prirodni dragulji koje svaka zemlja treba da čuva i štiti kao uslov svog opstanka.

Indijanci su imali poslovicu: ,,Zemlju ne nasljeđujemo od predaka nego pozajmljujemo od potomaka”!

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo