Povežite se sa nama

INTERVJU

VESELIN VUČUROVIĆ, ISTRAŽIVAČ I INOVATOR DRUŠTVENIH I PRIRODNIH PROCESA: Mjesečni račun za struju – jedan euro

Objavljeno prije

na

Kakav je potencijal energija Sunca najbolje ilustruje činjenica da od energije koja pođe sa Sunca na Zemlju stignu tek promili, ali ta količina energije veća je za oko četrnaest hiljada puta od svih energetskih objekata koje je čovjek izgradio na Zemlji. Na jedan kvadratni metar ravne površine godišnje u Crnoj Gori sa Sunca padne energija čiji je ekvivalent dvjesta metara kubnih zemnog gasa. Sva ta ogromna energija uglavnom ostane neiskorišćena

 

MONITOR:  Kako ste došli na ideju da napravite solarnu elektranu na porodičnom imanju u Gornjem Polju kod Nikšića?

VUČUROVIĆ: Priroda, ekologija i zdrava životna sredina su bili moja preokupacija od srednjoškolskih dana. Kada je tehnologija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora postala ekonomski isplativa i dostupna, moj hobi je postao moje opredjeljenje. Pokušao sam da zainteresujem relevantne adrese u Crnoj Gori da se napravi jedan autonoman reprezentativni javni objekat koji bi bio potpuno energetski nezavistan. Kada u tome nijesam uspio odlučio sam da ideju ostvarim na porodičnom imanju.

MONITOR: Je li tačno da Vam računi za struju mjesečno nerijetko budu i manji od jednog eura?

VUČUROVIĆ: Računi za struju za moje porodično domaćinstvo su osam mjeseci godišnje u minusu, a do četiri mjeseca od 1 – 5 eura.

MONITOR: Koliko električne energije proizvede Vaša solarna elektrana?

VUČUROVIĆ: Moja solarna elektrana je projektovana kao eksperimentalna da testira prirodni potencijal sunčeve energije u Gornjem Polju i aktuelna zakonska rješenja za ovu proizvodnju. Instalisana snaga elektrane je 2,2 kW, u funkciji je već sedmu godinu, godišnje proizvede 3,5-3,9 MWh električne energije.

MONITOR: Vi godinama govorite o tome kako iskoristiti energiju Sunca i ujedno se osloboditi plaćanja skupe struje. Kakav je efekat tih Vaših predloga?

VUČUROVIĆ: Sama činjenica da je ovo prva i do prošle godine jedina solarna elektrana umrežena na distributivnu mrežu u Crnoj Gori dovoljno govori o tome.

MONITOR: Gdje se u Crnoj Gori mogu graditi solarne elektrane?

VUČUROVIĆ: Svuda gdje na solarne ćelije pada sunčeva svjetlost pod optimalnim uglom.

MONITOR: Kakva je praksa u svijetu?

VUČUROVIĆ: Procjena je da će do kraja ovog vijeka i do 90 odsto potrebne energije biti proizvedeno iz energije Sunca, a klasični energenti – ugalj, nafta, hidro energija –  kao tehnologije devetnaestog  i dvadesetog vijeka biti daleka prošlost, čak i nuklearna energija zbog nemogućnosti njene kontrole i štete koju  nanosi prirodi.

MONITOR: Koliko košta izgradnja jedne solarne elektrane?

VUČUROVIĆ: Ako pođemo od pretpostavke da je za jedno prosječno domaćinstvo u Crnoj Gori potrebno 10-12 MWh električne energije godišnje, dovoljna je solarna elektrana od 8-10 kW instalisane snage. Solarnu elektranu te snage moguće je izgraditi za 10-12 hiljada eura.

MONITOR: Da li ima interesovanja za Vaš solarni objekat popularno nazvan ,,Vila Kristal”, kao i za ovaj Vaš projekat?

VUČUROVIĆ: Projekat porodične kuće predstavlja realizaciju ideje ,,živjeti u harmoniji sa prirodom” i čini je toplotna i električna tehnologija. ,,Vila Kristal” je niskoemisiona kuća koja se grije energijom Sunca i zemlje, a solarna elektrana obezbjeđuje potrebnu struju. Kao unikatni objekat u Crnoj Gori izazvao je veliko interesovanje. Osim pojedinačnih dolazaka zainteresovanih ljudi, porodično imanje sve više postaje turistička destinacija, dolaze školske ekskurzije, članovi raznih organizacija, strukovnih udruženja izražavajući interes za ovaj inovativni projekat koji predstavlja primjer optimalnog rješenja za snadbijevanje toliko potrebnom energijom.

MONITOR: Kakvi su sve benefiti korišćenja obnovljivih izvora energije? 

VUČUROVIĆ: Pod obnovljivim izvorima energije smatram: energiju Sunca, Zemlje, vazduha i vjetra, dakle one izvore za koje je potrebna samo prijemna instalacija, a energent je dostupan na svakoj tački Zemljine kugle, dakle svakom čovjeku i besplatan je.

Benefiti su brojni:

  • Radni vijek solarne elektrane je minimum 30 godina, a sa manjom efikasnošću duže (20 godina garancije na 90 procenata, 25 godina na 80 procenata  instalisane snage);
  • Najbolji urbani izvor energije;
  • Poboljšanje komfora stanovanja;
  • Kratak rok povratka investicije;
  • Stabilnu i dugoročnu uštedu i izvor prihoda;
  • Pouzdana i stabilna energija;
  • Minimalni troškovi održavanja i servisiranja;
  • Energent, energija Sunca – besplatan;
  • Ekološki čista energija, čija je proizvodnja bezšumna, sa velikim pozitivnim efektima na životnu sredinu ( bez proizvodnje CO2).

MONITOR: Vi ste prije nekoliko godina rekli da se više od 50 odsto finalne energije uvozi i da je faktor energetskog intenziteta u Crnoj Gori šest puta veći nego u Evropskoj uniji. Šta to znači i da li se u međuvremenu nešto promijenilo nabolje?

VUČUROVIĆ: Crna Gora po glavi stanovnika  troši do pet i po puta više energije od Evropske unije i do šest i po puta više od najrazvijenijih zemalja. Korišćenje navedenih  obnovljivih izvora u Crnoj Gori je još uvijek sporadično i bez razvojne dinamike. Nijedna, kako urbana, tako i ruralna sredina ne može biti održiva u energetskom smislu bez korišćenja obnovljivih izvora. Enormna gradnja u ovom smislu samo pogoršava stanje. Malo bi koji novoizgrađeni objekat bilo koje namjene ispunio uslove za dobijanje energetskog pasoša.

MONITOR: Kakvi su potencijali Crne Gore za proizvodnju ove vrste energije? Je li energija dobijena od Sunca najprihvatljiviji način dobijanja električne energije?

VUČUROVIĆ: Kakav je potencijal energija Sunca najbolje ilustruje činjenica da od energije koja pođe sa Sunca, na Zemlju stignu tek promili, ali ta količina energije veća je za oko četrnaest hiljada puta od svih energetskih objekata koje je čovjek izgradio na Zemlji. Na jedan kvadratni metar ravne površine godišnje u Crnoj Gori sa Sunca padne energija čiji je ekvivalent dvjesta metara kubnih zemnog gasa. Sva ta ogromna energija uglavnom ostane neiskorišćena. Ako se ovome doda energija zemlje, vazduha i vjetra, lako je izvesti zaključak u kom pravcu treba razvijati energetsku strategiju.

MONITOR: Zašto država nije zainteresovana za to, kad se zna da  hidropotencijal na kome se temelji crnogorski energetski sistem donosi puno zaduženja i isto toliko neizvjesnosti?

VUČUROVIĆ: Ovo je pitanje za državu. Temeljiti razvoj energije u dvadeset prvom vijeku na tehnologijama devetnaestog i prve polovine dvadesog vijeka uz trajno devastiranje prirodne sredine nije perspektivno rješenje. Uz to prenositi suverenitet jedne zemlje u važnoj privrednoj djelatnosti kakva je energetika ne može biti osnova za stabilan i nezavisan društveni razvoj. Planeri energetske strategije trebalo bi dobro da se zamisle nad činjenicom da su planine i kanjoni, brda i doline prirodni dragulji koje svaka zemlja treba da čuva i štiti kao uslov svog opstanka.

Indijanci su imali poslovicu: ,,Zemlju ne nasljeđujemo od predaka nego pozajmljujemo od potomaka”!

 

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

INTERVJU

DARKO STIJEPOVIĆ, DIREKTOR NVO CENTAR ZA RAZVOJ DURMITORA: Ekološka Crna Gora je fatamorgana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ekološka Crna Gora bila je prevara i kada je lansirana ideja ekološke države, jer moralnost koja stoji iza ideje ekološke države počiva na javnom dobru

MONITOR: Ovih dana dogodilo se više ekoloških incidenata u Crnoj Gori: zamućene su rijeke Tara i Svinjača, zapaljene  stotine guma na Ćemovskom polju, da nije bilo protesta građana bili bi izgrađeni  bungalovi u Nacionalnom parku Durmitor … Šta to govori  državi Crnoj Gori?

STIJEPOVIĆ: Ekološki incidenti sa paljenjem guma i zamućenjem Tare su ugrožavanje zdravlja ljudi  koji su u nadležnosti inspekcijskih službi. One ne rade, jer je cijela država korumpirana i ne može se očekivati da rade organi koji su „mač države“ jer se korupcija manifestuje prvo u krahu inspekcijskog nadzora. Ovi incidenti su minorni fenomeni daleko većeg ugrožavanja i trovanja životne sredine koji nema epilog. Na primjer, Durmitor je devastiran divljanjem (ne samo na Crnom jezeru) koje je u suštini ugrožavanje životne sredine i građani pokušavaju da stanu na put survavanju ljudskosti i da principe zajedničkog života sačuvaju od uništenja. Uslov zajedničkog života je doveden u pitanje tj. shvatanje zajedničkog dobra koje je u srži ekološke paradigme. Država Crna Gora, kako vi kažete ekološka, je fatamorgana koja nas vodi u propast ako se pravimo da ne vidimo laž.

MONITOR: Crna Gora je postala najveća evropska kanta za smeće, kazao nam je svojevremeno naučnik Dragan Hajduković, rodonačelnik ideje o Crnoj Gori kao ekološkoj državi. Je li u pravu?

STIJEPOVIĆ: Kada se pogleda odnos prema svemu zajedničkom kao uslovu opstanka ljudi u grupi i na jednom mjestu Crna Gora pokazuje ogroman deficit razumijevanja značaja društvenog dogovora kao temelja zajednice i dominaciju sebičnosti i egoizma. Izraz toga je Hajdukovićeva najveća evropska kanta za smeće. Bilo đe da se pređe crnogorska granica odmah se uoči upravo granica u odnosu prema otpadu i smeću u prostoru koji vas okružuje. Čovjek se osjeća kao da ulazi u državu đe ne postoji komunalna infrastruktura, kao da se obreo u nekoj afričkoj zemlji. Mi jesmo evropski budžak.

  MONITOR: Crna Gora ima pet crnih ekoloških tačaka, ali aktuelnu vlast to ne zabrinjava. 

STIJEPOVIĆ: Jeste da ima mnogo crnih tačaka koje su ostale iz perioda industrijskog razvoja, ali najcrnje tačke su one koje nastaju sada i koje devastiraju resurse kao što je dolina Tare kod Mateševa. Mi nemamo sličnu vizuru i prekrasnu pejžanu ljepotu kakva je ta dolina kod Mateševa. Ne možemo to ničim nadomjestiti, to smo izgubili za života našijeh. To je crna tačka. Golema saobraćajnica je, slično nekadašnjim jalovištima, zanemarivanje opšteg dobra i popuštanje pohlepi i težnja siromaha da se brzo i najjeftinije razvije, a to znači prebacivanjem na životnu sredinu smanje troškovi izgradnje objekta. Sada svi vidimo da se lako mogla izbjeći destrukcija. Naše elite su elite primitivizma, naše naučne elite su elite srednjovjekovlja, naše javno mišljenje je nezrelo i atavizmi izbijaju na svaku stranu. Zašto 30 godina nema odlučne reakcije kao alternative nije samo pitanje aktuelnoj vlasti već i aktuelnoj alternativi vlasti. Ekološka paradigma nije bila integrisana u alternativno mišljenje i alternativnu društvenu i političku opciju. Pritisak iz EU uslovio je ekološku remedijaciju, a što se tiče naše kritične mase društvenog pritiska na vladajuće strukture vidi se da toga nema. Cijena brzine industrijskog razvoja nekada se plaćala destrukcijom životne sredine, ali tridesetogodišnja ravnodušnost je pokazatelj pasivnosti i stagnacije cjelokupne društvene strukture i ne samo vladajuće. Eko alternativa nalazi uporište samo u neprofitnom sektoru i NVO, a jedva i u političkom organizovanju.

  MONITOR: Da li je Tara ugrožena?

STIJEPOVIĆ: Devastacija Tare je bila prepoznata u Deklaraciji o zaštiti rijeke Tare. I u vrijeme usvajanja Deklaracije, sporni dio teksta bio je devastacija ovog dijela u gornjem toku. Čak su pokušali da preko nekoliko NVO-a  izmijene taj dio i usvoje ono što bi omogućilo uništenje koje se danas desilo. Misle li da je prolazak ispod stubova vijadukata i mostova na dijelu đe se rijeka rađa atraktivan? Misle li da milioni tona otpada iz tunela i od radova na autoputu koji su bačeni u korito Tare na mjestu njenog rođenja atraktivno? Misle li da to remećenje njenog tijela, tamo đe se rijeka rađa, ne uništava cijelu sliku? Misle li da komadanje tijela, koje ga životno ne ugrožava, ne utiče na njegovu cjelinu? Pokušali su se opravdati svim mogućim skoro bizarnim floskulama ali zaludu, car je go.

  MONITOR: Koliko je Crna Gora zaista ekološka država? 

STIJEPOVIĆ:  Ekološka Crna Gora i kada je lansirana ideja ekološke države bila je prevara, jer moralnost koja stoji iza ideje ekološke države počiva na javnom dobru. Mjesec dana poslije proglašenja ekološke države ti „ekolozi“, ti ekodržavotvorci, jurnuli su da raskomadaju Dubrovnik. Onda su se vratili iz pohoda i počeli da ponovo propovijedaju ekologiju. Ne ide. Više i ne proslavljaju Dan ekološke države, jer je provalija između ideje i stvarnosti preduboka.

 MONITOR: Žabljački DPS se nakon protesta zahvalio građanima na odbrani Crnog jezera, iako je DPS kreator uništenja tog dragulja prirode …

STIJEPOVIĆ: Stav žabljačkog odbora DPS-a je izuzetna reakcija i njihova podrška je dobrodošla. Ljude koji daju podršku ekološkim akcijama ne dijelimo prema partijskoj pripadnosti. Oduprijeti se partijskoj mašineriji je đavoljski teško i unošenje gledišta koje vodi računa o javnom dobru u politički kontekst je važno za ekološku paradigmu. Prvi put se jedan lokalni odbor DPS-a suprotstavio lihvarima u sopstvenim redovima i dao prednost interesu  zajednice kao cjeline. Iako je to malo kasno to je vjesnik promjene društvenog diskursa. Ko i mala dobra čini i velika će kad uzmogne, kazao je Marko Miljanov.

MONITOR: I kad se sve ovo ima u vidu, kako je  onda Crna Gora  otvorila  Poglavlje 27 za pristup Evropskoj uniji?

STIJEPOVIĆ: Otvaranje Poglavlja 27 nije vezano sa realnom situacijom na očuvanju životne sredine već sa proizvoljnim procjenama EU činovništva. Njih interesuje malo higijene i da se na granicama EU uspostavi sanitarni kordon, a ostalo je stvar političke konjukture. U vrijeme destrukcije na Tari, napada na najelitnije i najzaštićenije ekološke prostore, pripremu dalje gradnje svuda kroz urbanistička burgijanja, dezintegraciju institucionalne zaštite, zaobilaženje usvojenih regula i pravosudnu nepostojeću aktivnost te postavljanje svih mogućih barijera ekološkom aktivizmu EU telali o našim uspjesima u zaštiti prirode. Jasno je da je svako kovač svoje sreće i tu EU ne može nikome pomoći, a EU sprovodi svoje politike prema našoj  evropskoj zabiti nezavisno od realnog stanja u Crnoj Gori. Nekompetentnost i površnost ne interesuju eurokratiju, a korupcija nije strana ni evropskim čnovnicima. O tome najbolje govori 36 miliona tobožne pomoći za zaštitu životne sredine u CG koje je imalo efekta u životu stvarnih Crnogoraca koliko miš može ponijeti. Ne očekujte priznanje neuspjeha od eurokratije, jer za fijasko programa bi neko mogao odgovarati.

 

Zločin Vlade

MONITOR: Hoće li ,,suza Evrope” biti skinuta sa liste UNESCO-a? 

STIJEPOVIĆ: Vlada je viđela šta je uradila, ali sada je kasno. Kajanje ne pomaže. To što su opredijelili 5,5 miliona za studije koje će dalje preduprijediti ovakve zločine pokazuje da su shvatili. Gospodin Simović kaže ožiljci na Tari, jer ne može da kaže pravu riječ. Ali sve od doline đe se Tara rađa pa do Dunavske delte nema prirodne cjeline koja je prepoznata i pod zaštitom je UNESCO-a kao M&B (Man and Biosphere) rezervat i UNESCO World Heritage Site nešto niže u kanjonu. Nije isto zaštititi elitni prostor i zaštititi prostor koji je jednoobrazan i banalan. Ništa više ne znači ni ostanak ni izbacivanje iz UNESCO-ove zaštite. Dolina Tare na mjestu njenog rođenja je kanal Dunav-Tisa-Dunav. Planinsku rijeku su pretvorili u ravničarsku, a planinska rijeka je divlja ili nije planinska. „Zašto usahnu rijeka? Podigoh nasip da bih je sačuvao od izlivanja. Zato usahnu rijeka“. Zato i prepuče struna na harfi, zato se ugasi žižak, zato uvenu cvijet. Prepoznajete – Rabindranat Tagore.

 

Atmosfera vašarišta

 MONITOR: Jednom ste rekli da su skijanje i turizam u Žabljaku predstava Hamleta u Mrduši Donjoj. Šta  to znači? 

 STIJEPOVIĆ:  Skijanje i turizam u Žabljaku znači isto što i pokušaj izvođenja Hamleta u  Mrduši Donjoj. Ne postoje potrebni preduslovi za kvalitetan turistički teatar. Svi parametri pokazuju dno. Nekadašnji elitni centar izgubio je magiju turističke originalne i jedinstvene ponude i privlačnosti. Nekadašnji imidž koji se gradio decenijama više ne postoji. Hoteli su ruine ili su u pepelu, turistički smještaj je bizaran, turistička publika je najjeftiniji burek turista ili omladinac turbo avanturista. Turističkom ponudom smatraju prostačku atmosferu vašarišta, čengelama i bizarnom vožnjom na žicama iako je prostor prepoznat od UNESCO-a kao dragocjena svjetska baština, ali sada urnisan mišljenjem barbarogenija da su dorasli božanskom nadahnuću da unaprijede njegovo djelo. Skijanje nude na romantičnim praistorijskim žičarama skalamerijama, sklonim padu, sa brzinama kornjače i komforom kamenog doba. Turizam je postao borba staraca da dopune penzije izdavanjem kojeg kreveta, stanovništvo se istopilo, deklasirano je ekonomski, a radno najsposobnije i najvitalnije je otišlo u pečalbu. Kakva predstava turističkog Hamleta može biti u Mrduši Donjoj toj mahali sa ćorsokacima bez vode i struje na čijem nebu kruži lešinar developer da dovrši obrok koji se raspada?

                             Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN MARKOVINA, ISTORIČAR I  LJEVIČARSKI AKTIVISTA IZ SPLITA: Fašizam itekako prisutan u Hrvatskoj, Srbiji i BiH

Objavljeno prije

na

Objavio:

Fašizam se u ove tri države manifestuje kroz otvoreni revizionizam u vidu javne, istoriografske, pa i sudske rehabilitacije zločinaca i kolaboracionističkih pokreta iz Drugog svjetskog rata, ali i kroz tvrdoglavo ustrajavanje na nacionalističkim politikama i odbrani ili potpunoj negaciji zločina koji su se dogodili u posljednjim ratovima devedesetih

 

MONITOR: Hrvatska se ovih dana našla u centru pažnje javnosti zbog pisanja slovenačkih medija da je hrvatska Sigurnosna obavještajna agencija (SOA) prisluškivala slovenačke zvaničnike.

MARKOVINA:Mislim da su sve te stvari prilično tragikomične. To vrijedi za sve afere u kojima se spominju obavještajne službe, ali i za činjenicu da se jedan svećenik spominje kao ključna osoba u svemu tome.

MONITOR: Hrvatski premijer Andrej Plenković rekao je u Briselu da nema informacija o aferi prisluškivanja u kojoj Slovenija proziva Hrvatsku da je špijunirala Slovence u procesu arbitraže i da treba voditi računa da se u Sloveniji održavaju izbori.

MARKOVINA: Općenito govoreći, odnosi između Hrvatske i Slovenije svih ovih godina po pitanjima razgraničenja, koja su u suštini marginalna, su na adolescentskoj razini. Od upornih periodičnih histeriziranja jedne i druge strane, do odbijanja da se izglasa svojevremeni dogovor dviju vlada, pa sve do arbitraže i svega što se uz nju vezuje.

MONITOR: A kad smo kod Slovenije šta Vi mislite o predlogu slovenačke stranke Levica da Slovenija ponudi politički azil osnivaču Vikiliksa Džulijanu Asanžu?

MARKOVINA: Mislim da je svaki takav prijedlog danas izgubio smisao, ali neovisno o tome činjenica da je Levica uspjela postati parlamentarna stranka i politički faktor u Sloveniji, ohrabruje. Jednako kao što ohrabruje način na koji u mandatu aktualne vlade koriste svoj utjecaj.

MONITOR: Vi ste predsjednik stranke Nova ljevica. Šta je Vaša stranka ostvarila na političkoj sceni Hrvatske?

MARKOVINA:Nova ljevica je osnovana u prosincu 2016. godine i od tada je imala priliku izaći isključivo na lokalne izbore u svibnju 2017., na kojima je postigla solidan i odličan rezultat. Na izbore smo izašli u dva najveća grada, Zagrebu i Splitu, pri čemu smo u Zagrebu u koaliciji s četiri sestrinske stranke dobili skoro osam odsto glasova i četiri mjesta u gradskoj skupštini, dok nam je u Splitu jako malo falilo da pređemo izborni prag u koaliciji Nove Ljevice i RF-a, jer smo dobili 4,40 odsto glasova. U međuvremenu smo stvorili nužnu infrastrukturu i konsolidirali zeleno-lijevi blok, u čijem sastavu (Možemo-Nova ljevica-Orah) upravo idemo na europske izbore, s ciljem da se ta suradnja nastavi i na parlamentarnim izborima. Kako sada stvari stoje, siguran sam da ćemo već na ovim izborima ostvariti zapažen rezultat, kao i  da ćemo na parlamentarnim ući u Sabor.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. APRILA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEVO MUK, INSTITUT ALTERNATIVA: Neophodna sinergija različitih snaga 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije ključno pitanje koliko je ljudi na nekom od protesta niti čiji je protest brojniji, jer režim neće pasti samo zbog toga što se građani okupljaju, niti zato što se okupio neki veliki broj građana. Potrebne su i druge političke akcije i na domaćem i na međunarodnom planu, kako bi vlast pristala na ispunjenje ključnih zahtjeva opozicije i građana

 

MONITOR: U četvrtak, 18. aprila, zakazan je protest ispred Tužilaštva koji organizuju Front i  Duško Knežević, a koji nijesu podržale ostale opozicione partije i pokret Odupri se. Kako vidite ove nove konekcije i razvoj situacije nakon potpisivanja Sporazuma o budućnosti?

MUK: Ako uporedimo stanje opozicije iz decembra prošle godine i ono što vidimo sada, očigledna je pozitivna promjena, makar na pojavnom nivou. Prije tri mjeseca nije bilo ni komunikacije, ni dijaloga, ni sastanaka, ni bilo kakvog zajedničkog dokumenta o bilo čemu. Sada postoji kakav takav zajednički imenitelj. Opozicione partije su potpisale zajednički dokument ”Sporazum o buućnosti” kojim su saopštile kako vide put izlaska iz političke krize, založile se za vladu građanskog jedinstva i zaprijetile bojkotom izbora u slučaju da vlast kani sprovesti naredne parlamentarne izbore po modelu i praksi ranijih izbora.To nije mala stvar, već ako se bude strpljivo I predano radilo može biti zaista početak neke nove političke dinamike.

Nesporno je pravo svih političkih i drugih subjekata da organizuju različite oblike političkih akcija. Tako na primjer, već mjesecima Demokrate, Demos i Crnogorska organizuju svoje proteste po gradovima Crne Gore. Ne treba na bilo koje proteste gledati kao na prijetnju drugim okupljanjima. Naročito jer je živ i aktivan dijalog organizatora protesta ”Odupri se“ i parlamentarnih opozicionih stranaka. Kao što je i legitimno pravo organizatora protesta ”Odupri se”, da samostalno odluče da li će nekome dozvoliti da se obrati na njihovim skupovima, tako i drugi imaju pravo da kreiraju svoj politički i medijski izraz.

MONITOR: Da li na ovaj način Knežević uz pomoć Fronta radi za ili protiv protesta i promjena? 

MUK: Duško Knežević je dao ključni doprinos da se učini očiglednim nezakonito finansiranje vladajuće partije, veze Đukanovića sa tajkunima, nastanak njegovog prvog miliona i luksuzni način života, ali i koruptivne šeme unutar Centralne banke.

Kneževićeva insajderska saznanja potkrijepljena očiglednim dokazima su “iz mrtvih“ podigla opoziciju i dala potrebnu energiju građanskim protestima. On ima pravo na svoje viđenje daljih koraka i izbor svojih saveznika u daljim političkim i medijskim akcijama. Ipak, Knežević nije ni političar ni stranka pa u tom smislu nije odgovoran građanima I biračima, dok političke stranke  s druge strane imaju obaveze i odgovornosti prema svojim biračima.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 19. APRILA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo