Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKI PLANOVI – BEZ LJETNJIH MANIFESTACIJA: Neshvaćena turistička priča

Objavljeno prije

na

Ukupna podrška lokalne uprave za tri ljetnje kulturno-zabavne manifestacije planirana je na svega 9.000 eura. Istovremeno, rashodi za primanja zaposlenih u opštinskoj administraciji povećani su za više od 300.000 eura u odnosu na prošlu godinu. Predstavnici lokalne vlasti i pored toga tvrde da im je briga o kulturi prioritet

 

“Tango kamp”, manifestacija, koja je Kolašinu u minulih osam godina donosila najviše prihoda tokom ljetnje turističke sezone, neće se više održavati. To je definitivna odluka organozatora. Ostali su nedorečeni, kada je riječ o razlozima  za takvu odluku. Donijeli su je, kako su napisali u šturom saopštenju, “nakon dugih analiza koje su uslijedile poslije ovogodišnjeg izdanja koje je kao i prethodna oborilo rekorde posjećenosti”.

“Nemamo više snage. Dali smo sve od sebe ali nijesmo uspjeli da obezbijedimo održivost događaja i to na više nivoa uključujući i finansijski. Bila je ovo filmska priča. Primjer gradnje velikog iz ničega. I pored svih teškoća, Tango kamp pamtimo kao veliki uspjeh. Naučili smo lekciju. Idemo dalje. Hvala svima koji su shvatili šta je predstavljao ovaj događaj”, rekao je jedan od osnivača Tango kampa Darko Dožić.

Poslije svega ostao je utisak da su oni “koji su shvatili značaj događaja” ostali u manjinii,  poraženi. Više je bilo Kolašinaca, a među njima  su i predstavnici izvršne vlasti, koji su svih osam godina “prebrojavali “ zaradu organizatora. Malo se obraćalo pažnje na novac koji je ostajao  Kolašinu od 700 učesnika  Tango kampa, koji su, tokom 20 dana trajanja menifestacije punili smještajne kapacitete. Onaj drugi značaj, koji se sastoji u činjenici da je Kolašin minulih godina ubilježen na svjetsku mapu tango zajednice, ostao je neizmjeren.

Kamp je garantovao višegodišnju  obogaćenu vanpansionsku ponudu i stalna  “dešavanja na ulici”, kao autentičnu karnevalsku atmosferu. Fotografije i snimci velikih događaja na otvorenom, scene s vrhova kolašinskih planina, kao i znalački napravljna  sinteza tog plesa s  prirodnim ljepotama okoline Kolašina, učinili su taj grad poznatom destinacijom u svijetu ljubitelja argentiskog tanga.

Zbog svog jedinstvenog sadržaja, velikog broja inostranih umjetnika i gostiju, kao i zbog značaja za razvoj turizma u Crnoj Gori, Tango kamp je dobio prestižnu nagradu Nacionalne turističke organizacije (NTO)  Wild beauty award. NTO ga je uvrstila na listu  “devet crnogorskih manifestacija koje ne biste smjeli propustiti”.

Podrška lokalne uprave tom događaju počela je prije četiri godine, pa je Opština godišnje iz budžeta izdvajala za Tango kamp 5.000 eura.

Predsjednik Opštine Milosav Bato Bulatović najavio je da bi bilo moguće toliko  izdvajati i ubuduće. Iz lokalne vlasti apelovali su na Dožića “da još jednom razmisli o svojoj odluci”. Bitno je, kaže on, da Tango kamp “ostane dio kolašinske kulturne i turističke priče”.

Podrška koju su organizatori dobili s državnih adresa, odnosno od Nacionalne turističke organizacije i resornog ministarstva  iznosi nekoliko hiljada eura. Sve to je bilo malo da bi se obezbijedila  finansijska  održivost.

Nije to bio jedini problem. Tangerosi su u Kolašinu doživljavali i drugu vrstu nerazumijevanja, koje je u nekoliko incidenata preraslo u grubo verbalno, ali i fizičko  nasilje. Predrasude prema toj zajednici u Kolašinu nikad nijesu prestale, a najvidljivije ih je s vremana na vrijeme izražavala grupa lokalnih nasilnika.

Ni o tome organizatori nikad nijesu željeli otvoreno da pričaju. Cilj im je, kažu, bio da promovišu Kolašin na najbolji  način, a skrivanjem nemilih scena pokušavali su da poštede grad i sugrađane “lošeg glasa”.

Tango kamp  samo je jedan od nekoliko entuzijastičkih projekata mladih Kolašinaca za koje lokalna vlast nikad nije imala dovoljno, a  često  ni malo sluha. Uprkos tome, te manifestacije su se održavale i po nekoliko godina, donoseći znatnu korist gradu i finansijske gubitke organizatorima.

Slično je i s Nord festom, ljetnjim  rok festivalom, koji je minule dvije godine funkcionisao zahvaljujući jedino  izuzetnim naporima grupe volontera  i činjenici da je osnivač Duško Gošnjić uložio svoj novac.  Prošle godine Opština ja za tu manifestaciju izdvojila 1.500, a ove 2.000 eura. Pred Gošnjićem je naporan posao da obezbijedi ostatak potrebnog novca eventualnim sponzorstvima, što je s obzirom na činjenicu da je u gradu vrlo malo privrednih preduzeća, gotovo nemoguće.

Ni on nije mogao garantovati da će ta manifestacija, nakon narednog ljeta,  nastaviti da se održava u Kolašinu. Gošnjić smatra da lokalna zajednica treba da mu odgovori na pitanje da li je rok festival potreban Kolašinu.

Njegova sugestija izvršnoj vlasti je da razmisli o razvoju  takozvanog „festivalskog turizma“,  po uzoru na neke turističke centre u zemljama iz regiona. On je rakao da bi se uložena sredstva  u tu oblast mogla višestruko vratiti u opštinski budžet.

„Takav vid turizma ima višestruke pozitvne efekte na imidž grada i razvoj kulture. Publiku na Nord festu činili su, uglavnom, ljudi iz drugih gradova. Ne sumnjam da će tako biti i na narednom. Kroz višednevno trajanje te manifestacije i uz drugačiju finansijsku podršku, Nord fest bi, smatram, mnogo koristio turističkom Kolašinu. Ipak, na nadležnima je da procijene  da li je tako, pa s tim i usklade svoju podršku“, kazao  je Gošnjić.

Prvi pout ove godine Opština će sa 2.000 eura pomoći još jednu značajnu kolašinsku ljetnju manifestaciju – Etno kamp. Do sada takve podrške nije bilo s lokalnog nivoa. Riječ je o jedinom studijskom istraživanju nematerijalnog nasljeđa u Crnoj Gori. Fokus projekta je na starim igrama, pjesmama i običajima koji su nekada činili neodvojiv segment svakodnevice kolašinskog naroda, ali i ostalih crnogorskih krajeva.

Tvrdnje predstavnika lokalne vlasti kako im je namjera da, uz turizam i poljoprivredu, podrže “što se najviše može” i lokalnu kulturu, lako je demantovati sa  samo nekoliko podataka. Ukupna planirana podrška Tango i Etno kampu te Nord festu, koji su, uz Festival Korifej, jedine ljetnje kulturno-zabavne manifestacije, svega je 9.000 eura. Za zarade zaposlenih u lokalnoj administraciji ove godine planirano je blizu million eura. Rashodi za zarade, uključujući i 21.000, namijenjenu za ugovore o djelu,  uvećani su za oko  305.000 eura  u odnosu na prošlu godinu.

Iako se kolašinska vlast hvali činjenicom da su izdvajanja za kulturu i sport ove godine  povećali za 100 odsto, ne može se sakriti   istina da je to i dalje premalo bar u odnosu na  iznose koje će i  ove godine “pojesti” javna potrošnja.

 

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo